Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1146/22 (M.K.)
Odluka donesena 08. 06. 2022.
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
- Prekršajni postupak
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1146/22
Apelacija
Odluka o dopustivosti
08. 06. 2022.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 8. juna 2022. godine, u predmetu broj AP-1146/22, rješavajući apelaciju koju je podnijela M. K., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
– Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnijela M. K.
protiv Rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske broj 71 0 Pr 324661 21 Prvlz od 21. februara 2022. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. M. K. (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Banjaluke, podnijela je 31. marta 2022. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 71 0 Pr 324661 21 Prvlz od 21. februara 2022. godine.
2. Rješenjem Osnovnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 71 0 Pr 324661 20 Pr od 14. juna 2021. godine prekršajni nalog izdat apelantici 21. marta 2020. godine od strane Gradske uprave Grada Banjaluke, Odjeljenje komunalne policije, zbog prekršaja iz člana 22. stav (1) Odluke o komunalnom redu, je postao konačan i izvršan.
3. Odlučujući o zahtjevu apelantice za zaštitu zakonitosti podnijetom protiv rješenja Osnovnog suda od 14. juna 2021. godine, Vrhovni sud je rješenjem od 21. februara 2022. godine predmetni zahtjev odbacio kao nedozvoljen. U obrazloženju osporenog rješenja, Vrhovni sud je naveo da je odredbom člana 225. stav (1) Zakona o prekršajima izričito propisano da protiv pravosnažnih sudskih odluka republički javni tužilac podnosi zahtjev za zaštitu zakonitosti, ako je povrijeđen zakon, dok je stavom (2) navedene odredbe propisano da se odredbe Zakona o krivičnom postupku, koje se odnose na podizanje zahtjeva za zaštitu zakonitosti i odlučivanje o njemu, shodno primjenjuju na zahtjev za zaštitu zakonitosti u prekršajnom postupku. U vezi s tim, Vrhovni sud je naveo da je, s obzirom da je apelantica podnijela zahtjev za zaštitu zakonitosti, isti podnijet od strane neovlaštenog lica, zbog čega je nedozvoljen.
Apelacioni navodi
4. Apelantica smatra da su je osporenom odlukom povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije. Apelantica, između ostalog, smatra da je u konkretnom slučaju Vrhovni sud trebao meritorno odlučiti o njezinom zahtjevu za zaštitu zakonitosti.
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda glasi:
(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;
6. Ustavni sud zapaža da apelantica smatra da joj je osporenom odlukom povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. S tim u vezi, Ustavni sud, prije svega, mora riješiti pitanje primjenjivosti člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije na konkretan slučaj.
7. Iz navedenog proizilazi da je potrebno odgovoriti na pitanje li se u konkretnom slučaju osporenom odlukom Vrhovnog suda odlučivalo o "osnovanosti krivične optužbe" protiv apelantice. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da je osporenim rješenjem Vrhovnog suda odbačen kao nedopušten zahtjev apelantice za zaštitu zakonitosti podnesen protiv rješenja Okružnog suda od 14. juna 2021. godine, iz čega slijedi da se u konkretnom slučaju odlučivalo samo o procesnoj dopustivosti korištenog pravnog lijeka tj. zahtjeva za zaštitu zakonitosti. Dakle, iz navedenog proizlazi da se osporenom odlukom nije odlučivalo o "osnovanosti krivične optužbe" protiv apelantice u smislu značenja prava na pravično suđenje, iz čega slijedi da je apelacija u odnosu na navodne povrede člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
8. Imajući u vidu da su navodi apelantice o kršenju člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud ukazuje da su, stoga, i navodi o povredi prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije (kao akcesornog prava) u vezi sa pravom na pravično suđenje, također, ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
9. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić