Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-3418/20 (Banka Srpske a.d. Banjaluka-u stečaju)

Odluka donesena 11. 05. 2022.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Pravično suđenje-primjena zakona i utvrđivanje činjenica (proizvoljnost)
  • Dostava
  • Izvršni postupak
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3418/20

Apelacija

Odluka o meritumu

11. 05. 2022.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 3418/20, rješavajući apelaciju Banke Srpske a.d. Banjaluka – u stečaju, na osnovu člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57 stav (2) tačka b), člana 59 st. (1) i (2) i člana 62 stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu:

Mato Tadić, predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednik Valerija Galić, sudija Seada Palavrić, sudija Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 11. maja 2022. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija Banke Srpske a.d. Banjaluka – u stečaju.

Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Ukida se Rješenje Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 I 616083 18 Gži od 10. juna 2020. godine.

Predmet se vraća Kantonalnom sudu u Sarajevu koji je dužan da po hitnom postupku donese novu odluku u skladu sa članom II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Nalaže se Kantonalnom sudu u Sarajevu da u skladu sa članom 72 stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Banka Srpske a.d. Banjaluka – u stečaju (u daljnjem tekstu: apelantkinja), koju zastupa stečajni upravnik Goran Radivojac, podnijela je 16. septembra 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 65 0 I 616083 18 Gži od 10. juna 2020. godine i Rješenja Opštinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Opštinski sud) broj 65 0 I 616083 16 I od 26. decembra 2017. godine.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23 Pravila Ustavnog suda, od Kantonalnog suda i Opštinskog suda zatraženo je 13. oktobra 2020. godine, a od S. J. (u daljnjem tekstu: izvršenik) 22. aprila 2022. godine da dostave odgovore na apelaciju.

3. Kantonalni sud i Opštinski sud dostavili su odgovore na apelaciju 21. oktobra 2020. i 28. oktobra 2020. godine.

4. Izvršenik, kojem je apelacija dostavljena na odgovor putem oglasne table Ustavnog suda (jer nije podigao pismeno kojim mu je apelacija dostavljena poštom), nije dostavio odgovor na apelaciju.

5. Odgovori na apelaciju Kantonalnog i Opštinskog suda su 25. aprila 2022. godine dostavljeni apelantkinjinom zastupniku na izjašnjenje.

6. Apelantkinjin zastupnik nije u ostavljenom roku dostavio izjašnjenje na odgovore na apelaciju.

III.Činjenično stanje

7. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantkinjinih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu da se sumiraju na sljedeći način.

8. Rješenjem Opštinskog suda broj 65 0 I 616083 16 I od 26. decembra 2017. godine obustavljen je izvršni postupak određen rješenjem o izvršenju od 7. jula 2017. godine.

9. U obrazloženju rješenja Opštinski sud je naveo da je rješenjem o izvršenju od 7. jula 2017. godine, donesenom po apelantkinjinom prijedlogu od 2. decembra 2016. godine koji je ispravljen i dopunjen 4. aprila 2017. godine, podnesenom na osnovu mjenice kao vjerodostojne isprave, dozvoljeno izvršenje prodajom izvršenikovih pokretnih stvari. S obzirom na to da je uručenje rješenja o izvršenju izvršeniku bilo neuspješno jer se izvršenik odselio, Opštinski sud je zaključkom od 11. septembra 2017. godine pozvao apelantkinju da u roku od 15 dana dostavi izvršenikovu tačnu adresu, uz napomenu da će u suprotnom smatrati da je apelantkinja odustala od prijedloga i obustaviti predmetni izvršni postupak. Apelantkinja je podneskom od 2. oktobra 2017. godine obavijestila sud da je izvršenik, prema obavijesti IDDEEA kao nadležnog organa, i dalje prijavljen na adresi navedenoj u prijedlogu za izvršenje i predložila da mu se dostavljanje pismena izvrši u skladu s odredbama Zakona o parničnom postupku („Službene novine Federacije BiH“ broj 53/03; u daljnjem tekstu: ZPP) putem oglasne table suda i dnevnih novina. Opštinski sud je zatim dopisom od 1. novembra 2017. godine naložio apelantkinji da u roku od 15 dana objavi oglas u jednim od dnevnih novina koje se distribuiraju na području Federacije BiH uz dostavljanje teksta oglasa koji je potrebno objaviti, te joj je naložio da sudu dostavi dokaz o izvršenom objavljivanju, uz napomenu da će u suprotnom smatrati da je apelantkinja odustala od prijedloga i obustaviti predmetni izvršni postupak. Dalje je Opštinski sud dopisom od 13. decembra 2017. godine pozvao apelantkinju da u roku od tri dana dostavi sudu dokaz o objavljivanju rješenja o izvršenju u jednim od dnevnih novina koje se distribuiraju na području Federacije BiH uz napomenu da će u suprotnom smatrati da je apelantkinja odustala od prijedloga i obustaviti predmetni izvršni postupak. U obrazloženju je navedeno da je apelantkinja podneskom od 19. decembra 2017. godine obavijestila sud da je izvršila naloženo objavljivanje i u prilogu dostavila isječak iz Nezavisnih novina „koje se izdaju u Banjoj Luci, dakle dnevnih novina koje se distribuiraju na području Republike Srpske“. Slijedom navedenog, Opštinski sud je zaključio da apelantkinja nije postupila po nalogu suda iz dopisâ od 1. novembra 2017. i 13. decembra 2017. godine, te je obustavio izvršni postupak primjenom odredbi člana 63 Zakona o izvršnom postupku (u daljnjem tekstu: ZIP) u vezi sa čl. 21 i 348 ZPP.

10. Rješenjem Kantonalnog suda broj 65 0 I 616083 18 Gži od 10. juna 2020. godine apelantkinjina žalba je odbijena kao neosnovana i prvostepeno rješenje je potvrđeno.

11. U obrazloženju rješenja Kantonalni sud je naveo da je apelantkinja u žalbi istakla da je podneskom od 16. novembra 2017. godine postupila po dopisu suda i u prilogu dostavila tekst oglasa iz Nezavisnih novina, ali da ju je sud dopisom od 13. decembra 2017. godine ponovo pozvao da dostavi dokaz o objavljivanju rješenja o izvršenju, da je podneskom od 19. decembra 2017. godine dostavila sudu propratni akt uz tekst oglasa iz Nezavisnih novina koji nije uvažen, te da je apelantkinja istakla da se navedene novine distribuiraju na području cijele Bosne i Hercegovine i da stoga nije bilo mjesta donošenju prvostepenog rješenja. Kantonalni sud je dalje ponovio hronologiju navedenu u obrazloženju prvostepenog rješenja, te je zaključio da je postupanje prvostepenog suda pravilno i na zakonu zasnovano i da prihvata kao valjane razloge koje je dao prvostepeni sud. Kantonalni sud je naveo da činjenica da je apelantkinja dostavila sudu podneske 22. novembra 2017. i 22. decembra 2017. godine „nije od uticaja na odluku s obzirom na to da [apelantkinja] nije postupila po dopisu suda, već je oglas objavila u Nezavisnim novinama koje se distribuiraju na teritoriji Republike Srpske“, što je suprotno odredbi člana 348 stav 3 ZPP koja propisuje objavljivanje oglasa u jednim dnevnim novinama koje se distribuiraju u Federaciji BiH.

IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

12. Apelantkinja smatra da joj je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i „jednakost postupanja pred sudom“. U vezi s tim, apelantkinja je navela da je, odgovarajući na dopis Opštinskog suda od 13. decembra 2017. godine, obavijestila sud da se Nezavisne novine distribuiraju na teritoriji cijele Bosne i Hercegovine i da je sudu dostavila akt Nezavisnih novina kojim se to potvrđuje. Navodi da redovni sudovi nisu uzeli u obzir taj apelantkinjin dokaz, niti se drugostepeni sud osvrnuo na te apelantkinjine žalbene navode.

b) Odgovori na apelaciju

13. Kantonalni sud je naveo da osporenim odlukama nije došlo do povrede apelantkinjinog ustavnog prava na koje se poziva. Predložio je da Ustavni sud apelaciju odbije kao neosnovanu.

14. Opštinski sud je naveo hronologiju postupanja u predmetnom postupku, te da iz uvida u spis proizlazi da je apelantkinja uz žalbu podnesenu Kantonalnom sudu dostavila izjavu Nezavisnih novina u kojoj je navedeno da se te novine distribuiraju na teritoriji cijele Bosne i Hercegovine.

V.Relevantni propisi

15. Zakon o parničnom postupku („Službene novine Federacije BiH“ broj 53/03) u relevantnom dijelu glasi:

Član 348.

[…] (3) Ako je utvrđeno da tuženi kome se dostava ima obaviti ne stanuje na adresi svog posljednjeg poznatog boravišta ili prebivališta, a njegovo sadašnje boravište ili radno mjesto se ne mogu utvrditi, dostava pismena će se obaviti istovremenim objavljivanjem pismena na oglasnoj ploči suda i u najmanje jednim dnevnim novinama koje se distribuiraju u Federaciji.

[…]

16. Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Službene novine FBiH“ broj 98/15 od 23. decembra 2015. godine) u relevantnom dijelu glasi: Član 106.

(1) Postupci u predmetima u kojima do dana stupanja na snagu ovog zakona ne bude donesena prvostepena odluka suda provest će se prema odredbama ovog zakona.

(2) Postupci u predmetima u kojima do dana stupanja na snagu ovog zakona bude donesena prvostepena odluka suda provest će se prema ranije važećim odredbama ovog zakona.

Član 107.

Ovaj zakon stupa na snagu osmog dana od dana objavljivanja u "Službenim novinama Federacije BiH".

17. Zakon o parničnom postupku („Službene novine Federacije BiH“ br. 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15). Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst, sačinjen u Ustavnom sudu BiH, koji glasi:

Član 348.

[…] (3) Ako je utvrđeno da tuženi kojem se dostava pismena ima obaviti ne stanuje na adresi svog posljednjeg poznatog prebivališta a njegovo sadašnje boravište ili radno mjesto se ne mogu utvrditi, dostava pismena obavit će se objavljivanjem pismena na oglasnoj ploči suda, a u slučaju da se dostavlja tužba, i u najmanje jednim dnevnim novinama koje se distribuiraju u Federaciji.

[…] VI.Dopustivost

18. U skladu sa članom VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

19. U skladu sa članom 18 stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može da razmatra apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njom pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

20. U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom je Rješenje Kantonalnog suda broj 65 0 I 616083 18 Gži od 10. juna 2020. godine protiv kojeg nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Zatim, osporeno rješenje apelantkinja je primila 20. jula 2020. godine, a apelacija je podnesena 16. septembra 2020. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 18 stav (1) Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uslove iz člana 18 st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.

21. Imajući u vidu odredbe člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18 st. (1), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uslove u pogledu dopustivosti.

VII.Meritum

22. Apelantkinja smatra da joj je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije. Pravo na pravično suđenje

23. Član II/3 Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i osnovne slobode iz stava 2 ovog člana, a ona obuhvataju:

e) Pravo na pravičan postupak u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi s krivičnim postupkom.

24. Član 6 Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. […]

25. Ustavni sud konstatuje da se u konkretnom slučaju radi o izvršnom postupku koji je apelantkinja, kao tražilac izvršenja, pokrenula na osnovu mjenice kao vjerodostojne isprave protiv izvršenika radi naplate novčanog potraživanja, tako da se radi o predmetu koji je građansko-pravne prirode, pa apelantkinja u predmetnom postupku uživa garancije prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 3188/20 od 20. aprila 2022. godine, tačka 41, dostupna na www.ustavnisud.ba ) .

26. Ustavni sud zapaža da apelantkinja smatra da su redovni sudovi postupali proizvoljno kada su obustavili predmetni izvršni postupak, te da su pri tome zanemarili dokaz koji je apelantkinja pružila na okolnost da se novine u kojima je izvršila objavljivanje rješenja o izvršenju distribuiraju na teritoriji cijele Bosne i Hercegovine. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da, prema praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda, zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene prava (vidi Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01). Takođe, Evropski sud kontinuirano ističe da je prvenstveno na domaćim organima, naročito sudovima, da rješavaju probleme tumačenja domaćih zakona. Sud ne treba postupati kao tijelo četvrte instance, te stoga neće, prema članu 6 stav 1, dovoditi u pitanje ocjenu domaćih sudova, osim ako se njihova utvrđenja mogu smatrati proizvoljnim ili očigledno nerazumnim (vidi Evropski sud, Ašćerić protiv Bosne i Hercegovine, odluka od 17. decembra 2019. godine, stav 23). Naime, Ustavni sud nije nadležan da supstituiše redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je, generalno, zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli (vidi Evropski sud, Thomas protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 10. maja 2005. godine, aplikacija broj 19354/02 i Radomilja i drugi protiv Hrvatske, presuda od 20. marta 2018. godine, stav 150). Jedini zadatak Evropskog suda u vezi sa članom 6 Evropske konvencije je da ispita predstavke u kojima se navodi da domaći sudovi nisu poštovali „specifične procesne garancije“ utvrđene u tom članu ili da „vođenje postupka u cjelini nije garantovalo podnosiocu predstavke pravično saslušanje” (vidi Evropski sud, De Tommaso protiv Italije, presuda od 23. februara 2017. godine, predstavka broj 43395/09, tačka 171). Ovakvu praksu slijedi dosljedno i Ustavni sud u svojim brojnim odlukama (vidi, npr. Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 1111/20 od 12. januara 2022. godine, tačka 25 s daljnjim referencama).

27. Ustavni sud će se, dakle, izuzetno upustiti u ispitivanje načina na koji su nadležni sudovi primijenili pozitivnopravne propise kada je očigledno da je u određenom postupku došlo do proizvoljnog postupanja redovnog suda kako u postupku utvrđivanja činjenica, ocjene dokaza, tako i primjene relevantnih pozitivnopravnih propisa (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 311/04 od 22. aprila 2005. godine, stav 26). U kontekstu navedenog Ustavni sud podsjeća i na to da je u više svojih odluka istakao da očigledna proizvoljnost u primjeni relevantnih propisa nikada ne može voditi pravičnom postupku (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 1293/05 od 12. septembra 2006. godine, tačka 25 i dalje). Takođe, Ustavni sud, slijedeći praksu Evropskog suda, ukazuje da je prvenstveno na domaćim vlastima, posebno sudovima, da riješe problem tumačenja domaćeg zakonodavstva. U vezi s tim, Evropski sud je istakao da neće postavljati problem tumačenja domaćeg prava od strane domaćih sudova, osim u slučaju očigledne proizvoljnosti, drugim riječima, kada uoči da je primjena od strane domaćih sudova bila očigledno pogrešna ili takva da su izvedeni proizvoljni zaključci i/ili uskraćivanje pravde (vidi Evropski sud, Anđelković protiv Srbije, presuda od 9. aprila 2013. godine, tačka 24). Shodno navedenom, Ustavni sud će ispitati da li je u okolnostima konkretnog postupka koji je okončan osporenim rješenjem Kantonalnog suda kao redovnog suda, došlo do proizvoljne primjene materijalnog i procesnog prava.

28. Ustavni sud primjećuje da su redovni sudovi obustavili predmetni izvršni postupak smatrajući da apelantkinja nije postupila po nalogu suda i nije dostavila dokaz da je izvršila objavljivanje rješenja o izvršenju u jednim dnevnim novinama koje se distribuiraju na teritoriji Federacije Bosne i Hercegovine u smislu odredbe člana 348 stav 3 ZPP. Odluku o obustavljanju predmetnog postupka redovni sudovi su obrazložili činjenicom da je apelantkinja oglas objavila u Nezavisnim novinama koje se, prema stavu redovnih sudova, distribuiraju isključivo na teritoriji Republike Srpske, te da stoga nije postupila u skladu s navedenom zakonskom odredbom. U vezi s tim, Ustavni sud zapaža da je prvostepeni sud zaključak da se Nezavisne novine distribuiraju isključivo na teritoriji Republike Srpske obrazložio time da je apelantkinja dostavila isječak iz Nezavisnih novina „koje se izdaju u Banjoj Luci, dakle dnevnih novina koje se distribuiraju na području Republike Srpske“, koji je kao pravilan podržao i Kantonalni sud. Dakle, iz obrazloženja osporenih odluka proizlazi da su redovni sudovi poistovjetili mjesto izdavanja novina s područjem na kojem se novine distribuiraju u smislu člana 348 stav 3 ZPP, koji zaključak redovnih sudova Ustavni sud smatra proizvoljnim. Ustavni sud takođe primjećuje da iz obrazloženja osporenih odluka proizlazi da je apelantkinja dostavila sudu akt Nezavisnih novina iz kojeg proizlazi da se te novine distribuiraju na teritoriji cijele Bosne i Hercegovine, međutim redovni sudovi se uopšte nisu očitovali o tom aktu, odnosno nisu dali ocjenu dokazne snage tog akta.

29. Pri tome, Ustavni sud primjećuje da su redovni sudovi u konkretnom predmetu primijenili odredbe ZPP („Službene novine Federacije BiH“ broj 53/03) iako je u vrijeme podnošenja apelantkinjinog prijedloga za izvršenje (2. decembra 2016. godine) na snazi bio ZPP („Službene novine Federacije BiH“ br. 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15). Naime, Zakonom o izmjenama i dopunama ZPP („Službene novine Federacije BiH“ broj 98/15), koji je stupio na snagu 31. decembra 2015. godine, izmijenjena je odredba člana 348 stav 3 na način da je propisano da se obaveza objavljivanja pismena u najmanje jednim dnevnim novinama koje se distribuiraju u Federaciji odnosi isključivo na dostavljanje tužbe (a u konkretnom slučaju radi se o dostavljanju rješenja o izvršenju, dakle o dostavljanju sudske odluke), dok je odredba člana 346 ZPP („Službene novine Federacije BiH“ broj 53/2003) obavezu objavljivanja u dnevnim novinama propisivala za bilo koje pismeno, a ne samo za tužbu (vidi Relevantne propise). Iz navedenog, dakle, proizlazi da su redovni sudovi primijenili propis koji nije bio na snazi, što predstavlja arbitrarnost koja je nespojiva sa standardom prava na pravično suđenje (vidi, exempli causa, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 1293/05 od 12. septembra 2006. godine, stav 35, dostupna na www.ustavnisud.ba), odnosno da je, u smislu stava iz presude Anđelković protiv Srbije, u datim okolnostima apelantkinjinog slučaja „primjena relevantnog prava od strane redovnih sudova bila očigledno pogrešna ili takva da su izvedeni proizvoljni zaključci i/ili uskraćivanje pravde“.

30. S obzirom na to da su redovni sudovi u konkretnom slučaju primijenili propis koji nije bio na snazi, te da je zaključak redovnih sudova da se Nezavisne novine distribuiraju isključivo na teritoriji Republike Srpske arbitraran, Ustavni sud smatra da je došlo do povrede apelantkinjinog prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 Evropske konvencije.

VIII.Zaključak

31. Ustavni sud zaključuje da je došlo do povrede apelantkinjinog prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije s obzirom na to da su redovni sudovi u konkretnom slučaju primijenili propis koji nije bio na snazi, te da je zaključak redovnih sudova da se novine u kojima je apelantkinja izvršila objavljivanje distribuiraju isključivo na teritoriji Republike Srpske arbitraran.

32. Na osnovu člana 59 st. (1) i (2) i člana 62 stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

33. Prema članu VI/5 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić