Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1337/22 (S. N.)

Odluka donesena 08. 06. 2022.

  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
  • Ponavljanje postupka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1337/22

Apelacija

Odluka o dopustivosti

08. 06. 2022.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 8. juna 2022. godine, u predmetu broj AP-1337/22, rješavajući apelaciju koju je podnio Slobodan Nikolić, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio Slobodan Nikolić protiv Rješenja Kantonalnog suda u Zenici broj 04 0 U 012708 22 Uvl od 9. marta 2022. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. Slobodan Nikolić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Visokog, kojeg zastupa Senija Poropat advokat iz Vogošće, podnio je 18. aprila 2022. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 04 0 U 012708 22 Uvl od 9. marta 2022. godine.

2. Zaključkom Službe za urbanizam, stambene i geodetske poslove i katastar Grada Visoko (u daljnjem tekstu: Služba) broj 03/2-27/2-1/20 od 6. januara 2021. godine odbačen je zahtjev apelanta za oglašavanje ništavim rješenja Općinske uprave za geodetske poslove i katastar Općine Visoko od 10. jula 1997. godine.

3. Odlučujući o žalbi apelanta izjavljenoj protiv zaključka Službe od 6. januara 2021. godine, Federalna uprava za geodetske i imovinsko-pravne poslove (u daljnjem tekstu: Uprava) je Rješenjem broj 07-27-2-147/21 od 29. novembra 2021. godine predmetnu žalbu odbila kao neosnovanu.

4. Odlučujući o tužbi apelanta podnijetoj protiv rješenja Uprave od 29. novembra 2021. godine, Kantonalni sud je Presudom broj 04 0 U 012708 21 U 2 od 18. februara 2022. godine predmetnu tužbu odbio kao neosnovanu.

5. Odlučujući o tužbi apelanta za ponavljanje postupka okončanog presudom Kantonalnog suda od 18. februara 2022. godine, taj sud je Rješenjem broj 04 0 U 012708 22 Uvl od 9. marta 2022. godine predmetnu tužbu odbacio. U obrazloženju osporene odluke, Kantonalni sud je naveo da je apelant u tužbi kao zakonski osnov za ponavljanje postupka naveo odredbe člana 47. stav (1) tač. 1), 5) i 6) Zakona o upravnim sporovima (u daljnjem tekstu: ZUS). Ovim odredbama je propisano da će se postupak okončan presudom ili rješenjem nadležnog suda ponoviti na zahtjev stranke ako stranka dozna za nove činjenice ili nade ili stekne mogućnost da upotrijebi nove dokaze na temelju kojih bi spor bio povoljnije riješen za nju da su te činjenice odnosno dokazi bili iznijeti ili upotrijebljeni na raspravi u ranijem sudskom postupku (tačka 1), ako stranka nađe ili stekne mogućnost da upotrijebi raniju sudsku odluku donesenu u istom upravnom sporu (tačka 5), kao i ako zainteresiranom licu nije bila data mogućnost da učestvuje u upravnom sporu (tačka 6). U vezi s tim, Kantonalni sud je naveo da apelant nije učinio vjerovatnim postojanje bilo kojeg od navedenih osnova za ponavljanje sudskog postupka. U konkretnom slučaju prvostepeni sud, odlučujući o apelantovoj tužbi u upravnom sporu i donoseći presudu od 18. februara 2022. godine nije sam utvrđivao činjenice, niti je sam provodio dokaze, nego je presudu zasnovao na činjeničnom stanju utvrđenom u upravnom postupku iz čega slijedi da apelant nije učinio vjerovatnim postojanje zakonskog osnova za ponavljanje postupka iz člana 47. stav (1) tačka 1) ZUS-a. Također, da apelant nije učinio vjerovatnim niti zakonski osnov za ponavljanje postupka zbog sticanja mogućnosti da upotrijebi raniju sudsku odluku donesenu u istom upravnom sporu, pozivanjem na presudu Kantonalnog suda od 17. februara 2022. godine, koja uopće nije donesena u navedenom upravnom sporu, niti se ista može smatrati novim dokazima na osnovu kojih bi spor bio povoljnije riješen za tužitelja. Konačno, apelant nije učinio vjerovatnim ni osnov za ponavljanje postupka iz člana 47. stav (1) tačka 6) ZUS-a, jer ponavljanje sudskog postupka po ovom osnovu može tražiti zainteresirano lice kome nije bila data mogućnost da učestvuje u upravnom sporu, a koje svojstvo nema apelant. Konačno, Kantonalni sud je naveo da nije mogao prihvatiti kao osnovane ni ostale navode iznesene u tužbi za ponavljanje, budući da nisu relevantni za odlučivanje o zakonitosti presude prvostepenog suda po tužbi za ponavljanje postupka. Tim navodima se, naime, ukazuje na navodne povrede materijalnih i procesnih zakona u postupku pred organima uprave, koje, prema odredbama člana 47. ZUS-a, ne predstavljaju razlog za ponavljanje upravno - sudskog postupka. Zbog svega navedenog, Kantonalni sud je zaključio da u konkretnom slučaju apelant nije učinio vjerovatnim postojanje bilo kojeg osnova za ponavljanje postupka, pa je primjenom člana 51. stav (2) ZUS-a, njegovu tužbu za ponavljanje odbacio.

Apelacioni navodi

6. Apelant smatra da mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda glasi:

(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;

8. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi ustavnih prava na koju se apelant poziva u apelaciji odnose na odluku donesenu u postupku u kojem se odlučivalo o prijedlogu za ponavljanje postupka okončanog presudom Kantonalnog suda od 18. februara 2022. godine. Prvo pitanje na koje Ustavni sud treba da odgovori je primjenjivost člana 6. stav 1. Evropske konvencije u konkretnom slučaju, odnosno potrebno je odgovoriti na pitanje da li se u predmetnom postupku odlučivalo o građanskim pravima i obavezama apelanta. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog suda za ljudska prava i svoju praksu prema kojoj postupak po prijedlogu za ponavljanje pravosnažno okončanog postupka, u principu, nije postupak u kojem se utvrđuju građanska prava i obaveze, tj. nije se raspravljalo o meritumu pritužbe (npr. o osnovanosti tužbenog zahtijeva), nego se samo odlučuje o postojanju uslova da se odobri ponovni postupak (vidi, između ostalih, odluku Ustavnog suda AP 1040/07 od 26. juna 2007. godine, dostupna na www.ustavnisud.ba). Međutim, Ustavni sud podsjeća da izuzetno, uzevši u obzir specifične okolnosti konkretnog postupka, ukoliko se u predmetnom slučaju radi u smislu autonomnog značenja tog pojma o utvrđivanju „građanskih prava i obaveza“ apelanta, može utvrditi da su takve apelacije dopustive u odnosu na pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1. Evropske konvencije.

9. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da se, u okolnostima konkretnog slučaja, u predmetnom postupku nije odlučivalo o građanskim pravima i obavezama apelanta iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, već se samo odlučivalo o tome da li su ispunjeni formalni zakonski uslovi za ponavljanje postupka. Stoga, predmetni postupak ne ulazi u obim prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav

1. Evropske konvencije, pa proizlazi da je apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

10. Također, Ustavni sud ukazuje da se osporenom odlukom nije odlučivalo ni o imovinskim pravima apelanta, te su stoga i navodi o povredi prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, također, ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

11. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

12. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1337/22 (S. N.) | Sudska praksa | Aktio