Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-3397/21 (UTD BEST d.o.o. Travnik)

Odluka donesena 11. 05. 2022.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Izvršni postupak
  • Pravično suđenje - razuman rok
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3397/21

Apelacija

Odluka o meritumu

11. 05. 2022.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP-3397/21, rješavajući apelaciju UTD BEST d.o.o. Travnik, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7), člana 72. st. (4) i (5) i člana 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu:

Mato Tadić, predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Seada Palavrić, sutkinja Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 11. maja 2022. godine, donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija koju je podnio UTD BEST d.o.o. Travnik Utvrđuje se povreda člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog dužine trajanja postupka pred Općinskim sudom u Livnu u predmetu broj 68 0 Ip 005238 98 Ip.

Na osnovu člana 62. stav (7) Pravila Ustavnog suda, nalaže se predsjedniku Općinskog suda u Livnu, da u skladu sa ovom odlukom odmah preduzme odgovarajuće mjere za okončanje postupka u predmetu broj 68 0 Ip 005238 98 Ip, u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Na osnovu člana 74. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Kantona 10 da apelantu UTD BEST d.o.o. Travnik isplati iznos od 300,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog nerazumne dužine trajanja izvršnog postupka, i to u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke, uz obavezu da nakon isteka ovog roka plati zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.

Na osnovu člana 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Kantona 10 i predsjedniku Općinskog suda u Livnu da najkasnije u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijeste Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. UTD BEST d.o.o. Travnik (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Haris Kaniža advokat iz Advokatskog društva "Adil Lozo i drugi" iz Travnika, podnio je 29. septembra 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja izvršnog postupka pred Općinskim sudom u Livnu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) u predmetu broj 68 0 Ip 005238 98 Ip.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda zatraženo je 8. marta 2022. godine da dostavi odgovor na apelaciju.

3. Općinski sud je 22. marta 2022. godine dostavio odgovor na apelaciju.

4. Punomoćniku apelanta je 22. aprila 2022. godine dostavljen odgovor Općinskog suda na izjašnjenje. Punomoćnik apelant je 26. aprila 2022. godine dostavio svoje izjašnjenje na odgovor Općinskoga suda.

III.Činjenično stanje

5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelacionih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:

Uvodne napomene

6. Apelant kao pravni slijednik tražioca izvršenja je tokom 2012. godine pred Općinskim sudom stupio u izvršni postupak protiv izvršenika D.P. „Livanjsko polje“ Livno gdje je predloženo izvršenje na založenoj nekretnini i prodaja iste radi namirenja potraživanja. Označena nekretnina je prodana apelantu kao jedinom ponuđaču i kupcu na trećem ročištu za prodaju nekretnine o čemu je 20. novembra 2012. godine Općinski sud donio zaključak, a nakon toga i rješenje o dosudi od 30. novembra 2012. godine kojim je odredio predaju nekretnine u posjed apelantu kao kupcu, te je naložio zemljišnoknjižnom uredu da predmetnu nekretninu upiše kao vlasništvo apelanta. Rješenje o dosudi je postalo pravomoćno 8. jula 2013. godine.

7. Apelant je na osnovu navedenog rješenja podnio zahtjev za uknjižbu prava vlasništva, dok su treća lica Da.P. i Dr.P., koji su u predmetnom izvršnom postupku osporavala dopuštenost izvršenja na predmetnim nekretninama, osporila osnovanost navedenog zahtjeva, te predložila donošenje mjere osiguranja kojim bi se apelantu zabranilo da preuzima bilo kakve aktivnosti koje se odnose na pokretanje postupka upisa prijenosa vlasništva, otuđenja, opterećenja i raspolaganja na predmetnoj nekretnini.

8. Zemljišnoknjižni ured Općinskog suda je 31. januara 2014. godine donio rješenje kojim je odbio uknjižbu prava vlasništva na predmetnoj nekretnini. Odlučujući o žalbi apelanta, Kantonalni sud je donio rješenje od 6. februara 2015. godine kojim je žalbu uvažio, prvostepeno rješenje ukinuo i predmet vratio prvostepenom sudu na ponovni postupak i odluku. Odlučujući u ponovnom postupku zemljišnoknjižni ured Općinskog suda je 4. marta 2015. godine donio rješenje kojim je dozvolio uknjižbu prava vlasništva.

9. Odlučujući o zahtjevu predlagatelja osiguranja kao trećeg lica, Općinski sud je donio rješenje broj 68 0 P 033646 15 P od 4. marta 2015. godine kojim je, između ostalog, odredio privremenu mjeru osiguranja kojom je apelantu zabranio da preuzima bilo kakve aktivnosti koje se odnose na pokretanje postupka upisa prijenosa vlasništva, otuđenja, opterećenja i raspolaganja na predmetnoj nekretnini. Općinski sud je donio rješenje broj 68 0 P 033646 15 P od 20. aprila 2015. godine kojim je, između ostalog, odredio mjeru osiguranja kojom se apelantu zabranjuje da preuzima bilo kakve aktivnosti koje se odnose na pokretanje postupka upisa prijenosa vlasništva, otuđenja, opterećenja i raspolaganja na predmetnoj nekretnini, određujući da se ista dostavi Općinskom sudu u postupku zahtjeva za uknjižbu prava vlasništva i zemljišnoknjižnom uredu. Istim rješenjem je određeno da mjera osiguranja traje do pravomoćnog okončanja postupka po uloženom prigovoru treće osobe ili do drugačije odluke suda, a da žalba ne odlaže izvršenje rješenja.

10. Općinski sud je 22. aprila 2015. godine donio rješenje broj 68 0 Ip 005238 98 Ip kojim je predlagatelje osiguranja kao treća lica uputio da kod nadležnog suda pokrenu parnicu protiv apelanta radi dokazivanja da su suvlasnici predmetne nekretnine i da je izvršenje na tom predmetu-nekretnini nedopušteno.

11. Odlučujući o žalbi apelanta protiv rješenja Općinskog suda kojim je određena mjera osiguranja, Kantonalni sud je donio rješenje broj 68 0 P 033646 15 Gž od 6. marta 2019. godine kojim je žalbu uvažio, prvostepeno rješenje ukinuo i predmet vratio prvostepenom sudu na ponovni postupak i odlučivanje.

12. U međuvremenu, u parničnom postupku, Kantonalni sud je 12. marta 2019. godine donio presudu kojim je žalbe tužitelja kao trećih lica odbio i potvrdio presudu Općinskog suda broj 68 0 P 034341 15 P od 15. septembra 2016. godine kojom je, između ostalog, odbijen zahtjev za utvrđivanjem da su tužitelji suvlasnici predmetne nekretnine.

13. Odlučujući o žalbi apelanta protiv prvostepenog rješenja od 20. marta 2015. godine kojim je dozvoljen upis zabrane preduzimanja aktivnosti koje se odnose na postupak upisa prijenosa vlasništva, otuđenja, opterećenja i raspolaganja nekretninom, Kantonalni sud je donio rješenje broj 10 0 Dn 002874 15 Gž od 11. aprila 2019. godine kojim je žalbu uvažio, prvostepeno rješenje ukinuo i predmet vratio prvostepenom sudu na ponovni postupak i odlučivanje.

14. Općinski sud je 29. novembra 2019. godine donio rješenje kojim je stavio van snage rješenje od 4. marta 2015. godine kojim je određena mjera osiguranja kojom je apelantu zabranio da preuzima bilo kakve aktivnosti koje se odnose na pokretanje postupka upisa prijenosa vlasništva, otuđenja, opterećenja i raspolaganja na predmetnoj nekretnini i odredio da se ista ima brisati.

15. Općinski sud je 30. decembra 2019. godine donio rješenje kojim je stavio van snage rješenje od 20. aprila 2015. godine kojim je, između ostalog, odredio mjeru osiguranja kojom se apelantu zabranjuje da preuzima bilo kakve aktivnosti koje se odnose na pokretanje postupka upisa prijenosa vlasništva, otuđenja, opterećenja i raspolaganja na predmetnoj nekretnini, određujući da se ista dostavi Općinskom sudu u postupku zahtjeva za uknjižbu prava vlasništva i zemljišnoknjižnom uredu i odredio da se ista ima brisati.

16. Apelant je 3. decembra 2019. godine podnio apelaciju Ustavnom sudu zbog navedene dužine trajanja predmetnog izvršnog postupka, koja je zavedena pod brojem AP 4695/19. Ustavni sud je, odlučujući o apelantovoj apelaciji, donio Odluku o dopustivosti broj AP 4695/19 od 10. novembra 2020. godine, (dostupna na internetskoj stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba), kojom je odbacio apelantovu apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu jer je smatrao da u postupanju Općinskog suda nije bilo neopravdanog odugovlačenja, te da su na dužinu trajanja postupka u relevantnom periodu koji se analizirao tom odlukom u znatnoj mjeri uticale objektivne okolnosti, za koje nije odgovoran ni Općinski sud, niti apelantovo ponašanje.

Predmetni postupak nakon donošenja Odluke Ustavnog suda broj AP-4695/19 od 10.

novembra 2020. godine

17. Prema stanju u spisu, Općinski sud nakon donošenja predmetne odluke Ustavnog suda, nije preduzimao procesne radnje.

IV.Apelacija I.Navodi iz apelacije

18. Apelant smatra da mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) u odnosu na trajanje izvršnog postupka pred Općinskim sudom. Apelant je naveo tok postupka ističući da još uvijek nije zakazana ni okončana predaja predmetne nekretnine u posjed apelantu, a da je od dana donošenja rješenja o dosudi protekao period duži od osam godina. Smatra da mu se time nanosi nesaglediva šteta imajući u vidu da se već osam godina bori da ostvari prava koja mu, kako navodi, nesumnjivo pripadaju kao vlasniku predmetne nekretnine po osnovu rješenja o dosudi. Navodi da je od Općinskog suda nekoliko puta tražio da se odredi predaja nekretnine u posjed, ali da su svi podnesci i zahtjevi zanemareni. Ističe da je Općinski sud u martu 2020. godine naložio apelantu uplatu predujma troškova za izlazak sudskog izvršioca na lice mjesta, kao i da je platio naloženo, ali do još uvijek izlazak na lice mjesta i predaja u posjed nisu realizirani. Apelant napominje da se pred Ustavnim sudom već vodio postupak radi dužine trajanja ovog izvršnog postupka u predmetu broj AP-4695/19 u kojem je donijeta odluka kojom je apelacija odbačena kao nedopuštena kao i da nakon ove odluke Općinski sud nije odredio predaju u posjed. Traži naknadu nematerijalne štete zbog povrede prava na pravično suđenje u odnosu na trajanje izvršnog postupka pred Općinskim sudom II.Odgovori na apelaciju

19. Općinski sud je u odgovoru na apelaciju naveo tok postupka ističući da nakon što je apelant predujmio troškove nije zakazao ročište na licu mjesta, radi predaje nekretnine u posjed apelantu zbog proglašene pandemije. Osim toga navodi da je izvršenik kod ovog suda vodio dva parnična postupka protiv apelanta koji su okončani u decembru 2021. i januaru 2022. godine. Navodi da je čekao da se okonča postupak po tužbi izvršenika imajući u vidu da je izvršenik nekretninu koja je predmet izvršenja kupio u postupku privatizacije. Kako više ne postoje smetnje za predaju u posjed predmetne nekretnine apelantu, navodi da će u skorije vrijeme zakazati ročište radi uvođenja u posjed apelanta. Shodno navedenom smatra da je apelacija neutemeljen i predlaže da se odbije. III.Izjašnjenje na odgovor na apelaciju

20. Punomoćniku apelanta je 22. marta 2022. godine dostavljen odgovor Općinskog suda na izjašnjenje. Punomoćnik apelant je 26. aprila 2022. godine dostavio svoje izjašnjenje na odgovor Općinskoga suda. Navodi da izjašnjenje postupajućeg sudije u određenim dijelovima nije objektivno i nije pravično i to prije svega na navod da zbog pandemije nije zakazao ročište iako je 23. marta 2020. godine apelant predujmio potrebne troškove. Smatra da panedemija ne predstavlja razlog da se ne zakaže ročište na licu mjesta jer su se suđenja redovno odvijala uz pridržavanje potrebnih mjera te da je navedeni stav zbog toga neosnovan. Smatra da i činjenica da je izvršenik vodio neke parnične postupke ne prestavlja smetnju za predaju u posjed dosuđene nekretine, pa se, kako navodi, i iz ovog navoda može naslutiti očito izbjegavanje zakazivanje termina za predaju u posjed, a što je potpuno neprihvatljivo. Navodi da je indikativan navod postupajućeg sudije koji tvrdi da je izvršenik nekretninu koja je predmet izvršenja kupio u postupku privatizacije, što nije tačno i nije osnovano, te je nejasno otkud ovo postupajućem sudiji ako se zna da se u privatizaciji kupuje kapital, a ne nekretnine. Smatra da je i ovaj navod dokaz da je postupajući sudija pristrasan u korist izvršenika i da je to razlog zašto odugovlači predaju u posjed. Naglašava da od dana izjašnjenja pa do pisanja izjašanjenja postupajući sudija nije zakazao predaju u posjed, pa se, kako navodi, može zaključiti da se "igra" sa apelantom i njegovim pravima, a što se ne smije dopustiti. Predlaže da Ustavni sud što prije odluči o podnesenoj apelaciji.

V.Relevantni propisi

21. U Zakonu o izvršnom postupku Federacije BiH ("Službene novine Federacije BiH", br. 32/03, 52/03 - ispravka, 33/06, 39/06 - ispravka, 39/09, 74/11 - O.U.S., 35/12, 35/12-Rješenje US BiH, 46/16, 36/17 - Odluka US BiH i 55/18-Rješenje US BiH) relevantne odredbe glase: Član 5.

U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno.

Sud je dužan da predmete uzima u rad redom kako ih je primio, osim ako priroda potraživanja ili posebne okolnosti zahtijevaju da se postupi drukčije.

Član 15.

Rokovi za postupanje Sud je po pravilu dužan da o prijedlogu za izvršenje odluči u roku od osam dana, a o prigovoru u roku od 15 dana od dana ispunjavanja uslova da se o prigovoru odluči.

Član 64.

Dovršenje izvršenja Postupak izvršenja smatra se završenim pravosnažnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, provođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja.

VI.Dopustivost

22. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

23. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njom pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

24. U konkretnom slučaju, apelacija se odnosi na dužinu izvršnog postupka. S tim u vezi, Ustavni sud je u svojoj praksi kontinuirano ukazivao na praksu Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) prema kojoj izvršenje pravosnažne sudske odluke predstavlja sastavni dio prava na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da je dužnost države da organizuje svoj pravni sistem tako da omogući sudovima da se povinuju zahtjevima i uslovima Evropske konvencije. Ustavni sud je također u kontinuitetu ukazivao i da u FBiH ne postoji djelotvorno pravno sredstvo koje bi apelantima omogućilo da se prije podnošenja apelacije žale zbog neizvršenja pravosnažnog rješenja kojim je dozvoljeno izvršenje sudske presude (vidi Ustavni sud, odluke o dopustivosti i meritumu br. AP 3060/06 od 26. februara 2009. godine, tačka 12. i AP 2318/16 od 7. marta 2017. godine, tač. 23-24 s daljnjim referencama). Imajući ovo u vidu, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija dopustiva. Osim toga, apelacija ispunjava i uslove iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg ne bi bila dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.

25. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (1), (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje da predmetna apelacija ispunjava uslove u pogledu dopustivosti.

VII.Meritum

26. Apelant smatra da mu je zbog dužine trajanja izvršnog postupka došlo do povrede njegovog prava na suđenje u «razumnom» roku kao jednog od segmenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

Pravo na pravično suđenje Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim sudom ustanovljenim zakonom. [...] Relevantni principi

27. Ustavni sud podsjeća da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja izvršnog postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evopski sud, Mahmutović protiv Hrvatske, aplikacija broj 9505/03 od 15. februara 2007. godine, stav 26, Stojanović i Jusufović protiv Bosne i Herecegovine presuda od 16. decembra 2021. godine, stav 7.).

28. U vezi s predmetnim postupkom, Ustavni sud podsjeća da država ima pozitivnu obavezu da organizuje sistem za izvršenje presuda koji treba da bude efektivan, kako u normativnom dijelu tako i u praksi, i osigura njihovo izvršenje bez nepotrebnog odlaganja (vidi, Evropski sud za ljudska prava, Scollo protiv Italije, 1995.) Međutim, Ustavni sud ukazuje da se prema praksi Evropskog suda (u predmetima gdje niti jedna stranka u sporu nije vlast niti državni organ) uloga vlasti svodi na to da razumno pomognu izvršenju presude u korist stranke koja je spor dobila, ali ne da garantira izvršenje u svim okolnostima (Fuklev protiv Ukrajine, st. 84-86, 2005. godina). Dakle, u izvršnom postupku sudovi nisu odgovorni za namirenje tražitelja izvršenja već za učinkovito i ekonomično provođenje sudskog postupka.

Period koji se uzima u obzir

29. S obzirom na činjenicu da je Ustavni sud o dužini trajanja predmetnog postupka već donio odluku, ovom odlukom Ustavni sud će u odnosu na dužinu trajanja postupka analizirati period nakon donošenja navedene odluke Ustavnog suda, tj. period od 10. novembra 2020. godine. Dakle, relevantni period od oko jedne godine i pet mjeseci.

Analiza dužine trajanja izvršnog postupka

30. Rukovodeći se navedenim kriterijima ustanovljenim praksom Evropskog suda, Ustavni sud najprije zapaža da se u konkretnom slučaju radi o izvršnom postupku koji je po zakonu hitne prirode. Na osnovu predočenih dokumenata i odgovora na apelaciju, Ustavni sud zaključuje da se radi o složenijem postupku.

31. Ocjenjujući apelantovo ponašanje, Ustavni sud zapaža da apelant svojim postupcima nije uticao na dužinu trajanja predmetnog postupaka, koji je za njega od većeg značenja je nastoji realizovati rješenje kojim mu je dosuđena predmeta nekretnina. Nadalje, analizirajući ponašanje Općinskog suda u relevantnom periodu, Ustavni sud zapaža da prema apelacionim navodima, koji nisu osporeni odgovorom na apelaciju, Općinski sud nije preduzeo niti jednu procesnu radnju nakon donošenja odluke Ustavnog suda od 10. novembra 2020. godine. Ustavni sud zapaža da Općinski sud u odgovoru na predmetnu apelaciju ponavlja navode koje je dostavio u svom izjašnjenju na apelaciju broj AP-4695/19, da zbog proglašenja pandemije nije zakazao ročište na licu mjesta, radi predaje nekretnine u posjed apelantu, i koje navode je Ustavni sud uzeo u obzir i odlučio da je navedena objektivna okolnost uticala na dužinu trajanja postupka. Međutim, Ustavni sud podsjeća da se intenzitet objektivnih okolnosti tokom trajanja pandemije mijenjao, na način da je nakon proglašenja vanrednog stanja isto ukinuto zbog poboljšanja epidemiološke situacije kao i da Općinski sud u periodu od oko jedne godine i pet mjeseci nakon donošenja predmetne Odluke Ustavnog suda nije zakazao ročište na licu mjesta, radi predaje nekretnine u posjed apelantu odnosno nije u skladu sa svojom pozitivnom obavezom učinkovito i ekonomično preduzimao raspoložive procesne radnje s ciljem okončanja predmetnog postupka. Stoga, analizirajući sve prethodno navedeno, Ustavni sud zapaža da, iako je nesporno da su u toku postupka pred Općinskim sudom postojale objektivne okolnosti (pojava koronavirusa) dužina postupka nakon donošenja Odluke Ustavnog suda odnosno neuvođenje u posjed apelanta u periodu od oko jedne godine i pet mjeseci nakon donošenja predmetne Odluke, u postupku koji je od većeg značaja za apelanta i kao takav po svojoj prirodi hitan, ne zadovoljava standard „razumnog roka“ iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

32. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud zaključuje da je u ovom slučaju zbog dužine trajanja postupka povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

Pitanje naknade nematerijalne štete

33. U smislu člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantovanih ljudskih prava i osnovnih sloboda.

34. S obzirom na odluku u ovom predmetu, a imajući u vidu presude Evropskog suda protiv Bosne i Hercegovine (vidi Evropski sud, Spahić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 20514/15 i dr. od 14. novembra 2017. godine, Kunić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 68955/12 i dr. od 14. novembra 2017. godine, Elčić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 34524/15 i dr. od 17. januara 2019. godine, Golić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 51441/16 i dr. od 16. maja 2019. godine i Ugarak i ostali protiv BiH, aplikacija broj 25941/18 i dr. od 19. septembra 2019. godine), dosadašnju praksu, ekonomske uslove u Bosni i Hercegovini (podaci dostupni na www.bhas.ba) i okolnosti konkretnog slučaja, prema članu 74. Pravila Ustavnog suda, odnosno članu 41. Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju na ime naknade nematerijalne štete zbog nerazumne dužine trajanja izvršnog postupka apelantu treba isplatiti iznos od 300,00 KM.

35. Ovu naknadu je dužna platiti Vlada Kantona 10 u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, uz obavezu da nakon isteka ovog roka plati apelantu zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.

36. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu.

VIII.Zaključak

37. Ustavni sud zaključuje da u konkretnom slučaju postoji povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije zbog dužine trajanja predmetnog izvršnog postupka imajući u vidu činjenicu da u postupku koji se smatra hitnim Općinski sud nije u skladu sa svojom pozitivnom obavezom postupanja postupao ekonomično i bez nepotrebnog odlaganja, zbog čega je u konkretnom slučaju došlo do povrede apelantovog prava na pravično suđenje u razumnom roku.

38. Na osnovu člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7), člana 72. st. (4) i (5) i člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

39. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić

Odluka o meritumu u predmetu AP-3397/21 (UTD BEST d.o.o. Travnik) | Sudska praksa | Aktio