Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-4621/20 (M. B.)
Odluka donesena 08. 06. 2022.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Pravično suđenje-primjena zakona i utvrđivanje činjenica (proizvoljnost)
- Izvršenje
- Pravično suđenje - razuman rok
- Izvršni postupak
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-4621/20
Apelacija
Odluka o meritumu
08. 06. 2022.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP-4621/20, rješavajući apelaciju Momčila Bukejlovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1), (2) i (3) i člana 62. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu:
Mato Tadić, predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Seada Palavrić, sutkinja Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 8. juna 2022. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Djelimično se usvaja apelacija Momčila Bukejlovića.
Utvrđuje se povreda člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Ukida se Rješenje Okružnog suda u Banja Luci broj 71 0 I 310439 19 Gž od 12. oktobra 2020. godine.
Predmet se vraća Okružnom sudu u Banja Luci, koji je dužan da po hitnom postupku donese novu odluku u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Nalaže se Okružnom sudu u Banja Luci da, u skladu s članom 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
Odbija se kao neosnovana apelacija koju je podnio Momčilo Bukejlović zbog dužine trajanja izvršnog postupka u postupku koji je okončan Rješenjem Okružnog suda u Banja Luci broj 71 0 I 310439 19 Gž od 12. oktobra 2020. godine.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Momčilo Bukejlović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Doboja, kojeg zastupa Rajko Stokić, advokat iz Doboja, podnio je 17. decembra 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Okružnog suda u Banja Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 71 0 I 310439 19 Gž od 12. oktobra 2020. godine. II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, 6. marta 2022. godine od Osnovnog suda u Banja Luci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud), Okružnog suda, te Pravobranilaštva Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Pravobranilaštvo) zatraženo je da dostave odgovore na apelaciju.
3. Odgovor na apelaciju Okružni sud je dostavio 14. marta 2022., Pravobranilaštvo 18. marta 2022., a Osnovni sud 21. marta 2022. godine.
4. Odgovori na apelaciju dostavljeni su apelantovom zastupniku na izjašnjenje 29. marta 2022. godine.
5. Apelantov zastupnik nije u ostavljenom roku dostavio izjašnjenje na odgovore na apelaciju. III.Činjenično stanje
6. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
Uvodne napomene
7. Rješenjem o isplati troškova vještačenja Osnovnog suda u Doboju broj 85 0 Mal 052558 15 Mal od 12. februara 2016. godine naloženo je računovodstvu tog suda da sa depozita Osnovnog suda u Doboju, sa kartice „Mis-Kooperativa“ Kakmuž (tuženi u navedenom parničnom postupku) koji je 13. oktobra 2015. godine uplatio iznos od 300,00 KM, isplati apelantu, stalnom sudskom vještaku, na ime datog nalaza i mišljenja novčani iznos od 264,00 KM na način detaljno naveden u izreci.
8. U obrazloženju je navedeno da je u postupku provedeno vještačenje po vještaku ekonomske struke - apelantu, da je apelant dostavio nalaz i mišljenje, te da je apelantu u skladu sa tim potrebno isplatiti navedeni iznos na ime vještačenja.
9. Na navedeno rješenje Osnovni sud u Doboju je 19. jula 2018. godine stavio klauzulu da je rješenje o isplati troškova pravosnažno i izvršno od 12. februara 2016. godine.
Predmetni postupak
10. Apelant je putem zastupnika 30. jula 2019. godine Osnovnom sudu podnio prijedlog za izvršenje, protiv izvršenika Republike Srpske, Ministarstva finansija Banja Luka (u daljnjem tekstu: izvršenik), na osnovu Rješenja o isplati troškova vještačenja Osnovnog suda u Doboju broj 85 0 Mal 052558 15 Mal od 12. februara 2016. godine. Kao sredstvo izvršenja predložio je zapljenu izvršenikovih novčanih sredstava. Apelant je predložio da mu izvršenik u roku od osam dana od dana prijema rješenja isplati određeni novčani iznos na način preciznije naveden u prijedlogu za izvršenje. Osnovni sud je predloženo izvršenje dozvolio Rješenjem o izvršenju broj 71 0 I 310439 19 I od 6. septembra 2019. godine. Protiv navedenog rješenja izvršenik je 17. septembra 2019. godine izjavio prigovor.
11. Osnovni sud je Rješenjem broj 71 0 I 310439 19 I od 13. novembra 2019. godine usvojio izvršenikov prigovor izjavljen protiv Rješenja o izvršenju tog suda broj 71 0 I 310439 19 I od 6. septembra 2019. godine, obustavio je izvršni postupak, ukinuo sve provedene izvršne radnje i rješenje o izvršenju stavio van snage.
12. U obrazloženju rješenja je navedeno da je Osnovni sud, odlučujući po izvršenikovom prigovoru (da navedeno rješenje o isplati troškova postupka nema svojstvo izvršne isprave, da se na osnovu njega ne može donijeti rješenje o izvršenju, te da nije naznačen rok za dobrovoljno ispunjenje obaveze kao obavezni element izvršne isprave predviđen članom 27. Zakona o izvršnom postupku, u daljnjem tekstu: ZIP) utvrdio da rješenje o isplati troškova vještačenja ne predstavlja izvršnu ispravu kako je to predviđeno članom 23. ZIP. Nadalje je ukazao da odredba člana 23. taksativno nabraja izvršne isprave, te je citirao odredbe čl. 24. stav (1), 25. i 27. ZIP. Dalje je ukazao da nalog računovodstvu dat od strane sudije koji postupa u određenom predmetu nema značaj izvršne odluke, već ima snagu rješenja koje se tiče upravljanja postupkom, da novčani iznos koji je naznačen u predmetnom nalogu, kao što je to u konkretnom slučaju, ukoliko nije isplaćen od strane organizacione jedinice suda, tada lice kome se trebalo isplatiti za izvršenu uslugu (u konkretnom slučaju vještačenje) svoja daljnja prava može ostvariti samo u redovnom parničnom postupku.
13. Protiv navedenog rješenja apelant je podnio žalbu.
14. Rješenjem Okružnog suda broj 71 0 I 310439 19 Gž od 12. oktobra 2020. godine apelantova žalba je odbijena i Rješenje Osnovnog suda broj 71 0 I 310439 19 I od 13. novembra 2019. godine potvrđeno. Odbijen je apelantov zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka u određenom iznosu.
15. U obrazloženju je Okružni sud ponovio činjenično utvrđenje prvostepenog suda, ukazao je na osnovu kojih zakonskih odredbi je doneseno prvostepeno rješenje (detaljno navedeno na strani 2 rješenja) te je naveo da žalbeni navodi (da je rješenje o isplati troškova vještačenja izvršna isprava podobna za prinudno izvršenje, da se kao i rješenja o kaznama izrečenim tokom postupka izvršava po službenoj dužnosti, te da je u konkretnom slučaju diskreditovana odluka drugog suda) ne utiču na pravilnost i zakonitost osporene prvostepene odluke. U skladu sa tim je navedeno da je rješenjem o isplati troškova Osnovnog suda u Doboju od 12. februara 2016. godine naloženo računovodstvu Osnovnog suda u Doboju da iz depozita tog suda, sa kartice uplatioca „Mis-Kooperativa“ Kakmuž isplati apelantu, stalnom sudskom vještaku neto iznos od 264,00 KM. Nadalje, da se u konkretnom slučaju ne radi o rješenju o kazni koje se izvršava po službenoj dužnosti u smislu člana 201. Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP), te da nema razloga, niti osnova da se na osnovu ovakve isprave dozvoli izvršenje. Ukazano je da se ne radi ni o kakvoj diskreditaciji odluke drugog suda, već o odluci koja nije podobna za izvršenje bez obzira ko je tu odluku donio, te da nema ni kršenja vladavine prava, niti povrede načela ekonomičnosti postupka.
IV.Apelacija I.Navodi iz apelacije
16. Apelant je naveo da mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), uključujući i pravo na suđenje u razumnom roku kao element prava na pravično suđenje, te pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
17. Apelant smatra da redovni sudovi proizvoljno tumače odredbe čl. 22., 23., 24., 25. i 35. ZIP, da rješenje o isplati troškova vještačenja Osnovnog suda u Doboju od 12. februara 2016. godine predstavlja izvršnu ispravu, te je u skladu sa zakonom podobna za prinudno izvršenje. Apelant ističe da navedeno rješenje sadrži klauzulu pravosnažnosti i izvršnosti, čime je ispunjen uslov propisan čl. 23 i 35. ZIP. Apelant ističe da se u skladu sa članom 201. ZPP rješenja o kaznama izrečenim tokom postupka izvršavaju po službenoj dužnosti, da u skladu sa tim i rješenje o troškovima vještačenja spada u procesna rješenja kojim sud “upravlja” postupkom, te je podobno za izvršenje. Apelant smatra da je nezakonit, proizvoljan i paušalan stav suda kojim apelanta upućuje da svoja prava može ostvariti u redovnom parničnom postupku, s obzirom da je sud o apelantovom zahtjevu u parničnom postupku donio pravosnažnu i izvršnu odluku, te bi pokretanje parničnog postupka povodom istog zahtjeva predstavljalo res iudicata, te bi povrijedilo načelo ekonomičnosti postupka.
18. Apelant smatra da postupak namirenja njegovih utvrđenih potraživanja nerazumno dugo traje, zbog čega mu je povrijeđeno i pravo na suđenje u razumnom roku, te traži naknadu nematerijalne štete u iznosu od 500,00 KM.
II.Odgovor na apelaciju
19. Osnovni i Okružni sud su naveli da su odluke koje su donijeli u skladu sa zakonom, smatraju da nije došlo do povrede apelantovih prava na koja se u apelaciji poziva, te predlažu da se apelacija odbije.
20. Izvršenik smatra da su apelacioni navodi paušalni, da apelant niti jednim argumentom navedenim u apelaciji ne dovodi u pitanje pravilnost sudskih odluka, te predlaže da se apelacija odbije.
V.Relevantni propisi
21. Zakon o izvršnom postupku („Službeni glasnik Republike Srpske“, br. 59/03, 85/03, 64/05, 118/07, 29/10, 57/12, 67/13, 98/14, 5/17 - OUS RS, 60/17 - OUS BiH, 115/17 - OUS BiH, 58/18 - Rješenje US BiH i 66/18). Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst sačinjen u Ustavnom sudu, koji glasi:
Hitnost i redoslijed postupanja Član 5. stav (1) (1) U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno.
Osnove za određivanje izvršenja Član 22.
Sud određuje izvršenje samo na osnovu izvršne ili vjerodostojne isprave, ako ovim zakonom nije drugačije određeno.
Izvršna isprava Član 23. stav (1) (1) Izvršne isprave su:
1) izvršna odluka sudova i izvršno sudsko poravnanje, 2) izvršna odluka donesena u upravnom postupku i poravnanje u upravnom postupku, ako glasi na ispunjenje novčane obaveze, ukoliko zakonom nije drugačije određeno, 3) izvršna notarska isprava, 4) druga isprava koja je zakonom određena kao izvršna isprava.
Odluka i poravnanje Član 24. stav (1) (1) Sudskom odlukom, prema ovom zakonu, smatra se presuda, rješenje, te druga odluka donesena u postupku pred sudom i arbitražom, a sudskim poravnanjem smatra se poravnanje zaključeno u postupku pred sudom i arbitražama.
Izvršnost odluke Član 25. stav (1) Sudska odluka kojom je naloženo ispunjenje potraživanja na neko davanje ili činjenje izvršna je ako je postala pravosnažna i ako je protekao rok za dobrovoljno ispunjenje. Rok za dobrovoljno ispunjenje teče od dana dostave odluke izvršeniku, a završava se protokom zadnjeg dana određenog sudskom odlukom, ako zakonom nije drugačije određeno.
Podobnost izvršne isprave za izvršenje Član 27.
(1) Izvršna isprava podobna je za izvršenje ako su u njoj naznačeni tražilac izvršenja i izvršenik te predmet, vrsta, obim i vrijeme ispunjenja obaveze.
(2) Ako u izvršnoj ispravi nije određen rok za dobrovoljno ispunjenje obaveze, taj rok određuje se rješenjem o izvršenju.
(3) U slučaju iz stava 2. ovog člana sud će predloženo izvršenje odrediti uz uslov da izvršenik u roku koji mu je određen ne ispuni svoju obavezu.
(4) Odredbe st. 2. i 3. ovog člana ne primjenjuju se u postupku izvršenja na osnovu izvršne isprave notara.
Potvrda o izvršnosti Član 35. stav (1) (1) Ako se prijedlog za izvršenje podnosi sudu koji nije odlučivao u prvom stepenu, uz prijedlog se podnosi izvršna isprava, u originalu ili ovjerenom prepisu, na koji je stavljena potvrda o izvršnosti.
VI.Dopustivost
22. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
23. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
24. U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom je Rješenje Okružnog suda broj 71 0 I 310439 19 Gž od 12. oktobra 2020. godine protiv kojeg nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Osporeno rješenje Okružnog suda apelant je primio 19. oktobra 2020. godine, a apelacija je podnesena 17. decembra 2020. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uslove iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.
25. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (1), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uslove u pogledu dopustivosti.
VII.Meritum
26. Apelant tvrdi da mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, uključujući i pravo na suđenje u razumnom roku kao element prava na pravično suđenje, te pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
Pravo na pravično suđenje
27. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
28. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. […]
29. Ustavni sud ukazuje da se predmetni izvršni postupak odnosi na pitanje izvršenja rješenja o isplati troškova vještačenja Osnovnog suda u Doboju, te da stoga apelant, kao tražilac izvršenja uživa garancije prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
U odnosu na osporenu odluku
30. Apelant smatra da su redovni sudovi, zbog pogrešne primjene odredaba ZIP-a, izveli pogrešan zaključak da rješenje o isplati troškova vještačenja na koje je stavljena klauzula pravosnažnosti i izvršnosti nije izvršna isprava u smislu relevantnih odredaba ZIP-a, zbog čega su obustavili predmetni izvršni postupak, ukinuli sve izvršne radnje i rješenje o izvršenju stavili van snage.
31. Ustavni sud podsjeća da, prema praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda, zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene prava (vidi Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01 i Ašćerić protiv Bosne i Hercegovine, odluka od 17. decembra 2019. godine, stav 23). Naime, Ustavni sud nije nadležan da supstituira redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je, uopšteno, zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli (vidi Evropski sud, Thomas protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 10. maja 2005. godine, aplikacija broj 19354/02 i Radomilja i drugi protiv Hrvatske, presuda od 20. marta 2018. godine, stav 150). Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ili zanemarivanja ustavnih prava (pravo na pravično suđenje, pravo na pristup sudu, pravo na djelotvoran pravni lijek i dr.), te da li je primjena zakona bila eventualno proizvoljna ili diskriminatorna.
32. U konkretnom slučaju Ustavni sud uočava da je osporenim rješenjem Okružnog suda potvrđeno rješenje Osnovnog suda od 13. novembra 2019. godine kojim je usvojen prigovor izvršenika izjavljen protiv rješenja o izvršenju Osnovnog suda od 6. septembra 2019. godine, obustavljen je predmetni izvršni postupak, ukinute su sve provedene radnje i rješenje o izvršenju stavljeno van snage. U obrazloženju redovni sudovi su ukazali da rješenje o isplati troškova, na osnovu kojeg je apelant pokrenuo predmetni izvršni postupak nema značaj izvršne odluke, već ima snagu rješenja koje se tiče upravljanja postupkom, te su ukazali da apelant svoja daljnja potraživanja može ostvariti samo u redovnom parničnom postupku.
33. S tim u vezi Ustavni sud podsjeća da je članom 23. stav (1), tačka 1) ZIP propisano da su izvršne isprave odluka sudova i izvršno sudsko poravnanje, a da je članom 24. stav (1) ZIP propisano da sudskom odlukom, prema ovom zakonu, smatra se presuda, rješenje, te druga odluka donesena u postupku pred sudom i arbitražom, a sudskim poravnanjem smatra se poravnanje zaključeno u postupku pred sudom i arbitražama. Nadalje, da je članom 25. stav (1) propisano da je sudska odluka kojom je naloženo ispunjenje potraživanja na neko davanje ili činjenje izvršna ako je postala pravosnažna i ako je protekao rok za dobrovoljno ispunjenje. Također, da je članom 27. stav (1) ZIP propisano da je izvršna isprava podobna za izvršenje ako su u njoj naznačeni tražilac izvršenja i izvršenik te predmet, vrsta, obim i vrijeme ispunjenja obaveze, a stavom (2) istog člana je propisano da ako u izvršnoj ispravi nije određen rok za dobrovoljno ispunjenje obaveze, taj rok određuje se rješenjem o izvršenju. Dakle, iz navedenih odredaba proizlazi da su izvršne isprave između ostalog odluke sudova, da se sudskom odlukom smatra između ostalog i rješenje, da je sudska odluka izvršna ako je postala pravosnažna i ako je protekao rok za dobrovoljno ispunjenje, da je izvršna isprava podobna za izvršenje ako je u njoj naznačen tražilac izvršenja, obim vrsta i ispunjenje, te da ukoliko nije određen rok za dobrovoljno izvršenje rok se određuje u izvršnoj ispravi.
34. Ustavni sud zapaža da je apelant u parničnom postupku koji se vodio pred Osnovnim sudom u Doboju izvršio vještačenje, da je stranka u tom postupku (tuženi) predujmio troškove vještačenja koji su se nalazili na depozitnom računu suda. Nadalje da je Osnovni sud u Doboju (dakle sud) donio rješenje o isplati troškova vještačenja kojim je naložio računovodstvu tog suda da sa depozitnog računa suda, a sa kartice stranke koja je uplatila troškove vještačenja, apelantu za dostavljeni nalaz i mišljenje isplati određeni novčani iznos, na način detaljno naveden u izreci, te da je na rješenje o isplati troškova vještačenja stavljena klauzula pravosnažnosti i izvršnosti. Apelant je prijedlog za izvršenje podnio na osnovu rješenja o isplati troškova vještačenja Osnovnog suda u Doboju od 12. februara 2016. godine, u kojem je predložio da mu izvršenik u roku od osam dana isplati određeni novčani iznos, te da je Osnovni sud je predloženo izvršenje dozvolio rješenjem o izvršenju. Imajući u vidu navedeno, te sadržaj, odnosno analizu prethodno navedenih odredaba ZIP-a Ustavni sud nalazi da je proizvoljan stav redovnih sudova da nalog računovodstvu dat od strane sudije koji postupa u određenom predmetu nema značaj izvršne odluke, već ima snagu rješenja koje se tiče upravljanja postupkom. Kod svega navedenog Ustavni sud nalazi da je proizvoljno i upućivanje apelanta da u redovnom parničnom postupku treba da ostvari svoja prava.
35. Stoga, Ustavni sud smatra da je osporenom odlukom povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije. U odnosu na suđenje u razumnom roku Relevantni principi
36. U konkretnom slučaju apelant smatra da je do povrede njegovog prava na pravično suđenje došlo zbog nerazumne dužine trajanja predmetnog izvršnog postupka.
37. Ustavni sud podsjeća da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja izvršnog postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evopski sud, Mahmutović protiv Hrvatske, aplikacija broj 9505/03 od 15. februara 2007. godine, stav 26, Stojanović i Jusufović protiv Bosne i Herecegovine, presuda od 16. decembra 2021. godine, stav 7.).
Period koji treba uzeti u obzir
38. Ustavni sud će u odnosu na dužinu trajanja postupka razmatrati period od podnošenja prijedloga za izvršenje tj. od 30. jula 2019. godine, pa do donošenja rješenja Okružnog suda od 12. oktobra 2020. godine. Dakle, period koji je trajao jednu godinu i tri mjeseca.
Analiza dužine trajanja izvršnog postupka
39. Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju radi o izvršnom postupku koji je po zakonu hitne prirode. U pogledu ocjene složenosti predmeta, a imajući u vidu činjenice i materijalne dokaze predočene Ustavnom sudu, Ustavni sud zaključuje da se radi o jednostavnom predmetu.
40. Analizirajući apelantovo ponašanje, Ustavni sud zapaža da apelant svojim postupcima nije uticao na dužinu trajanja postupka. U konkretnom slučaju Ustavni sud zapaža da je apelantov punomoćnik Osnovnom sudu podnio prijedlog za izvršenje 30. jula 2019. godine, da je Osnovni sud rješenje o izvršenju donio nakon jednog mjeseca, da je po izjavljenom prigovoru donio odluku nakon dva mjeseca. Dalje, Ustavni sud zapaža da je apelant protiv rješenja kojim je usvojen izvršenikov prigovor izjavljen protiv rješenja o izvršenju od 6. septembra 2019. godine podnio žalbu, te da je Okružni sud rješenjem od 12. oktobra 2020. godine okončao predmetni postupak. Imajući u vidu okolnosti konkretnog slučaja, da je predmetni izvršni postupak od podnošenja prijedloga za izvršenje pa do donošenja rješenja Okružnog suda trajao jednu godinu i tri mjeseca, da se vodio na dvije sudske instance, to u okolnostima konkretnog slučaja i pored toga što je postupak hitne prirode, ne predstavlja nerazumno dug period koji bi bio u suprotnosti sa standardima prava na pravično suđenje.
41. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud zaključuje da u predmetnom izvršnom postupku nije došlo do kršenja prava na suđenje u razumnom roku, kao segment prava na pravično suđenje iz člana II/3. e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Pravo na imovinu
42. Ustavni sud, također, zapaža da apelant ukazuje i na povredu prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. U vezi s tim, Ustavni sud zapaža da se apelantove tvrdnje o kršenju ovog prava, u suštini, zasnivaju na istim navodima koje je apelant istakao u vezi sa pravom na pravično suđenje (proizvoljna primjena prava). S obzirom da je u konkretnom slučaju utvrđeno kršenje prava na pravično suđenje zbog proizvoljne primjene prava, Ustavni sud smatra da nema potrebe posebno ispitivati navode o kršenju prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
VIII.Zaključak
43. Ustavni sud zaključuje da je u predmetnom izvršnom postupku povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, kada je, u okolnostima konkretnog slučaja, proizvoljan stav redovnih sudova da nalog računovodstvu dat od strane sudije koji postupa u određenom predmetu nema značaj izvršne odluke, već ima snagu rješenja koje se tiče upravljanja postupkom.
44. S druge strane, Ustavni sud zaključuje da nema povrede prava na suđenje u razumnom roku kada je predmetni izvršni postupak na dvije sudske instance trajao jednu godinu i tri mjeseca, što u okolnostima konkretnog slučaja ne predstavlja nerazumno dug period.
45. Na osnovu člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1), (2) i (3) i člana 62. stav (1) Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
46. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić