Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-3317/20 (A.H.)
Odluka donesena 08. 06. 2022.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
- Član 1. P broj 1 uz EK, – zaštita imovine
- Pravično suđenje-primjena zakona i utvrđivanje činjenica (proizvoljnost)
- Izvršenje
- Isplata duga
- Izvršni postupak
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3317/20
Apelacija
Odluka o meritumu
08. 06. 2022.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 3317/20, rješavajući apelaciju A. H., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b) i člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu:
Mato Tadić, predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Seada Palavrić, sutkinja Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 8. juna 2022. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Odbija se kao neosnovana apelacija A. H. podnesena protiv Rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 I 666685 18 Gži od 5.
juna 2020. godine.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. A. H. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, kojeg zastupa Jasmina Cero, advokat iz Sarajeva, podnio je 8. septembra 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 65 0 I 666685 18 Gži od 5. juna 2020. godine i Rješenja Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 65 0 I 666685 17 I od 15. januara 2018. godine. II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Kantonalnog suda, Općinskog suda i Unigradnje d.d. Sarajevo (u daljnjem tekstu: izvršenik) zatraženo je 25. februara 2022. godine da dostave odgovore na apelaciju.
3. Kantonalni sud, Općinski sud i izvršenik su u periodu od 11. do 16. marta 2022. godine dostavili odgovore na apelaciju.
4. Odgovori na apelaciju su 18. marta 2022. godine dostavljeni apelantu.
5. Apelant nije dostavio izjašnjenje na odgovore na apelaciju.
III.Činjenično stanje
6. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
7. Apelant je u svojstvu tražioca izvršenja 12. septembra 2017. godine Općinskom sudu podnio prijedlog za izvršenje protiv izvršenika na osnovu izvršne isprave – Ugovora o prodaji stana broj OPU IP 430/2016 od 22. aprila 2016. godine radi naplate novčanog potraživanja u iznosu od 7.434,40 KM sa zakonskom zateznom kamatom i troškovima postupka. Apelant je predložio da se izvršenje provede pljenidbom novčanih sredstava na transakcijskim računima izvršenika.
8. U prijedlogu za izvršenje apelant je, između ostalog, naveo da je između apelanta i izvršenika 22. aprila 2016. godine zaključen predmetni ugovor kojim je izvršenik kao prodavac prodao apelantu kao kupcu stan u fazi izgradnje u okviru stambeno-poslovnog objekta Otoka – Sarajevo, bliže označenom u prijedlogu za izvršenje. Apelant je također naveo da je odredbom člana 5. navedenog ugovora, između ostalog, regulirano da se „izvršenik obavezao da će do 26. 7. 2016. godine završiti objekt do faze useljivosti, izvršiti interni tehnički prijem i nadležnoj Općinskoj službi Općine Novi Grad, uz priloženu kompletnu dokumentaciju predati zahtjev za tehnički prijem i dobivanje upotrebne dozvole“. Članom 8. stav 2. ugovora izvršenik se obavezao da će ukoliko zahtjev za tehnički prijem i dobivanje upotrebne dozvole s potpunom dokumentacijom ne preda nadležnoj službi najkasnije do 26. 7. 2016. godine, a ugovorene strane ovaj rok ne produže, platiti kupcu 0,2 promila ugovorene kupoprodajne cijene za svaki dan kašnjenja, s tim da ukupan iznos penala ne može biti veći od 5% ukupne kupoprodajne cijene. U vezi s tim, apelant je naveo da izvršenik nije ispoštovao rok i izvršio svoju obavezu propisanu članom 5. navedenog ugovora, te odbija da zbog kašnjenja izvršenja svoje obaveze apelantu isplati iznos na ime penala kako je propisano članom 8. predmetnog ugovora. Stoga je apelant predložio da sud dozvoli predloženo izvršenje radi naplate iznosa od 7.434,40 KM sa zakonskom zateznom kamatom na taj iznos, uz naknadu troškova izvršnog postupka.
9. Rješenjem o izvršenju Općinskog suda broj 65 0 I 666685 17 I od 21. septembra 2017. godine određeno je predloženo izvršenje.
10. Rješavajući o prigovoru izvršenika, Općinski sud je donio Rješenje o izvršenju broj 65 0 I 666685 17 I od 15. januara 2018. godine kojim je prigovor usvojen, te je izvršenje određeno rješenjem o izvršenju od 21. septembra 2017. godine obustavljeno i ukinute sve preduzete radnje. Istim rješenjem apelant je obavezan da izvršeniku isplati precizirani iznos na ime troškova izvršenog postupka.
11. U obrazloženju rješenja Općinski sud je naveo da je izvršenik 4. oktobra 2017. godine izjavio prigovor protiv rješenja o izvršenju koji je sud ocijenio osnovanim. Naime, utvrđeno je da u konkretnoj pravnoj stvari Općinski sud odredio izvršenje na osnovu izvršne isprave, notarski obrađenog ugovora o prodaji stana od 22. aprila 2016. godine. U vezi s tim, Općinski sud je naveo da je među strankama sporno da li je izvršenik ispunio ugovorenu obavezu iz člana 5. predmetnog ugovora. Općinski sud je ukazao da se prema navedenoj odredbi člana 5. predmetnog ugovora izvršenik obavezao da će do 26. jula 2016. godine završiti stambeno-poslovni objekt do faze useljivosti, te da će nadležnoj službi Općine Novi Grad u Sarajevu, uz priloženu kompletnu dokumentaciju, predati zahtjev za tehnički prijem objekta i dobivanje upotrebne dozvole.
12. Općinski sud je utvrdio da iz dokumentacije spisa proizlazi da je izvršenik 25. jula 2016. godine nadležnoj općinskoj službi Općine Novi Grad predao zahtjev za tehnički prijem i dobivanje upotrebne dozvole, uz priloženu dokumentaciju, te da je zaključkom službe Općine Novi Grad od 26. jula 2016. godine prekinut postupak po navedenom zahtjevu izvršenika do okončanja postupka izmjene odobrenja za građenje predmetnog stambeno-poslovnog objekta, jer je izvršenik izgradio stambeni objekt na nekretnini za koju nije imao građevinsku dozvolu u fazi gradnje. U vezi s tim, Općinski sud je zaključio da „dokazivanje činjenica da li je izvršenik uz zahtjev za tehnički prijem i dobivanje upotrebne dozvole dostavio kompletnu dokumentaciju može da bude predmet ispitivanja i utvrđivanja u drugom postupku, ali ne u izvršnom postupku“. Cijeneći da je izvršenik 25. jula 2016. godine podnio zahtjev nadležnoj službi Općine Novi Grad, dakle u roku propisanom članom 5. predmetnog ugovora, Općinski sud je zaključio da je prigovor izvršenika osnovan, te je donio odluku kao u izreci rješenja. Odluku o troškovima postupka Općinski sud je zasnivao na odredbama člana 16. stav 5. Zakona o izvršnom postupku.
13. Rješenjem Kantonalnog suda broj 65 0 I 666685 18 Gži od 5. juna 2020. godine odbijena je apelantova žalba izjavljena protiv rješenja Općinskog suda od 15. januara 2018. godine. Ispitujući osporeno rješenje u granicama žalbenih razloga i razloga na koje sud pazi po službenoj dužnosti, u smislu člana 221. Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP), u vezi sa članom 236. ZPP, Kantonalni sud je zaključio da je apelantova žalba neosnovana. U vezi s tim, Kantonalni sud je utvrdio da se apelantovim žalbenim navodima ne dovodi u pitanje pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja, s obzirom na to da su u obrazloženju dati činjenični i pravni razlozi za donošenje odluke, koje u cijelosti kao pravilne i potpune prihvaća i taj sud. Naime, Kantonalni sud je naveo da iz obrazloženja pobijanog rješenja proizlazi da je rješenje o izvršenju dozvoljeno na osnovu izvršne isprave – ugovora o kupoprodaji od 22. aprila 2016. godine, zaključenog kod notara Vesne Softić iz Sarajeva. Kantonalni sud je dalje ukazao da je prema odredbi člana 5. predmetnog ugovora izvršenik bio obavezan da do 26. jula 2016. godine završi izgradnju stambenog objekta do faze useljivosti, te nadležnoj Općinskoj službi Općine Novi Grad, uz priloženu kompletnu dokumentaciju, preda zahtjev za tehnički prijem objekta i dobivanje upotrebne dozvole. Kantonalni sud je naveo da je u prvostepenom postupku dokazano da je 25. jula 2016. godine izvršenik podnio zahtjev za tehnički pregled objekta, te budući da iz sadržaja člana 5. predmetnog ugovora nije vidljivo koju je dokumentaciju izvršenik bio obavezan uz zahtjev predati nadležnoj službi Općine Novi Grad, Kantonalni sud je istakao da je prvostepeni sud pravilno postupio kada je zaključio da predmet izvršnog postupka nije utvrđivanje činjenica da li je izvršenik u ugovorenom roku, uz zahtjev za tehnički prijem objekta, predao kompletnu dokumentaciju ili ne. Pored toga , Kantonalni sud je naveo da u konkretnom slučaju nije vidljiv način na koji je utvrđena visina za isplatu penala (na osnovu kojeg obračuna). Stoga je Kantonalni sud zaključio da je prvostepeni sud pravilno postupio kada je usvojio prigovor izvršenika, te obustavio predmetni izvršni postupak shodno odredbama čl. 47. i 49. Zakona o izvršnom postupku. Imajući u vidu navedeno, Kantonalni sud je žalbu tražioca izvršenja odbio i potvrdio prvostepeno rješenje.
IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
14. Apelant smatra da mu je osporenim rješenjima povrijeđeno pravo na pravično suđenje i pravo na imovinu iz člana II/3.e) i k) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Obrazlažući povrede navedenih prava, apelant je prije svega naveo hronologiju predmetnog postupka, a zatim svoje neslaganje u pogledu zaključaka iz osporenih rješenja, za koja smatra da su proizvoljna i pogrešna, odnosno zasnovana na pogrešnoj primjeni odredbi procesnog zakona. Naime, apelant je naveo da izvršenik nije izgradio stambeni objekt do faze useljenosti, što je bila njegova obaveza koja je ugovorena članom 5. predmetnog ugovora, odnosno nije u ugovorenom roku dostavio nadležnoj službi Općine Novi Grad kompletnu dokumentaciju za tehnički prijem i dobivanje upotrebne dozvole. U vezi s tim, apelant je istakao da je aktom nadležne službe Općine Novi Grad obaviješten da je izvršenik 25. jula 2016. godine podnio zahtjev za tehnički prijem i odobrenje upotrebne dozvole za predmetni stambeni objekt i „da je u toku postupak radi otklanjanja nedostataka dostavljene dokumentacije“. Apelant smatra da je izvršenik samo formalno predao zahtjev nadležnoj službi kako bi kod apelanta stvorio dojam postupanja i izvršenja obaveze u roku iz člana 5. predmetnog ugovora iako je znao da njegova dokumentacija nije bila potpuna. S obzirom na to da izvršenik nije u ugovorenom roku uz zahtjev za tehnički prijem objekta podnio potpunu dokumentaciju, apelant smatra da je izvršenik obavezan da apelantu isplati ugovorene penale za svaki dan kašnjenja u izvršenju svoje obaveze, shodno članu 8. predmetnog ugovora.
b) Odgovori na apelaciju
15. Kantonalni sud je naveo da je predmetni izvršni postupak proveden u skladu s odredbama ZIP-a, te smatra da u postupku donošenja osporenih odluke nije bilo kršenja prava na koja se apelant poziva.
16. Općinski sud je naveo da ostaje pri razlozima iznesenim u svom rješenju, za koje smatra da je doneseno u skladu sa zakonom i Evropskom konvencijom, i predlaže da se apelacija odbije kao neosnovana.
17. Izvršenik smatra da su apelantovi navodi neosnovani i da nema proizvoljnosti u postupanju redovnih sudova. Naime, izvršenik je naveo da je prema članu 5. predmetnog ugovora njegova obaveza bila da do 26. jula 2016. godine nadležnoj službi Općine Novi Grad preda zahtjev za tehnički prijem i dobivanje upotrebne dozvole, a koju obavezu je izvršio podnošenjem zahtjeva 25. jula 2016. godine. Izvršenik smatra da je prema apelantu izvršio sve ugovorom preuzete obaveze ukazujući da iz zapisnika o primopredaji stana od 5. oktobra 2016. godine proizlazi da je apelant počev od navedenog datuma u posjedu predmetnog stana. S obzirom na to da je u cijelosti ispunio ugovorenu obavezu prema tražiocu izvršenja, izvršenik je predložio da se apelacija odbije kao neosnovana.
V.Relevantni propisi
18. U Zakonu o izvršnom postupku Federacije BiH („Službene novine Federacije BiH“ br. 32/03, 52/03 – ispravka, 33/06, 39/06 – ispravka, 39/09, 74/11 – odluka US, 35/12, 35/12 – rješenje USBiH, 46/16, 36/17 – odluka USBiH i 55/18 – rješenje USBiH) relevantne odredbe glase: Član 47.
Prigovor protiv rješenja o izvršenju može se podnijeti iz razloga koji sprečavaju izvršenje, a naročito:
[…] 2) ako je izvršna isprava na osnovu koje je doneseno rješenje o izvršenju ukinuta, poništena, preinačena ili na drugi način stavljena van snage, odnosno ako je na drugi način izgubila svoju djelotvornost ili je utvrđeno da je bez učinka, […] Član 49.
Rješenje o prigovoru donosi sudija.
(2) Rješenjem se prigovor usvaja, odbija ili se odbacuje kao neblagovremen, nepotpun ili nedozvoljen.
(3) Ako usvoji prigovor, sud će, prema okolnostima slučaja, obustaviti izvršenje u cijelosti ili djelimično i ukinuti sprovedene radnje.
Član 63.
Ako ovim zakonom nije drukčije određeno, izvršenje će se obustaviti po službenoj dužnosti, ako je izvršni dokument pravosnažno ukinut, preinačen, poništen, stavljen van snage ili je na drugi način određeno da je bez djelovanja, odnosno ako potvrda o izvršnosti bude pravosnažno ukinuta.
(...)
VI.Dopustivost
19. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
20. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njom pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
21. U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom je Rješenje Kantonalnog suda broj 65 0 I 666685 18 Gži od 5. juna 2020. godine, protiv koje nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Zatim, osporeno rješenje apelant je primio 10. jula 2020. godine, a apelacija je podnesena 8. septembra 2020. godine tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.
22. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. st. (1), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII.Meritum
23. Apelant pobija navedeno i smatra da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje i pravo na imovinu iz člana II/3.e) i k) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 6. Evropske konvencije i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
Pravo na pravično suđenje
24. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
25. Član 6. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. […]
26. Ustavni sud konstatira da se u konkretnom slučaju radi o izvršnom postupku koji je apelant kao tražilac izvršenja pokrenuo na osnovu izvršne isprave protiv izvršenika radi naplate novčanog potraživanja, tako da se radi o predmetu koji je građansko-pravne prirode, pa apelant u predmetnom postupku uživa garancije prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 1483/20 od 20. oktobra 2021. godine, tačka 27, dostupna na www.ustavnisud.ba ) .
27. Ustavni sud ukazuje na to da, prema praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda, zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene prava (vidi Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01). Također, Evropski sud kontinuirano ističe da je prvenstveno na domaćim organima, naročito sudovima, da rješavaju probleme tumačenja domaćih zakona. Sud ne treba postupati kao tijelo četvrte instance, te stoga neće, prema članu 6. stav 1, dovoditi u pitanje ocjenu domaćih sudova, osim ako se njihova utvrđenja mogu smatrati proizvoljnim ili očigledno nerazumnim (vidi Evropski sud Ašćerić protiv Bosne i Hercegovine, odluka od 17. decembra 2019. godine, stav 23). Naime, Ustavni sud nije nadležan da supstituira redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je, općenito, zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli (vidi Evropski sud, Thomas protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 10. maja 2005. godine, aplikacija broj 19354/02 i Radomilja i drugi protiv Hrvatske, presuda od 20. marta 2018. godine, stav 150). Jedini zadatak Evropskog suda u vezi sa članom 6. Evropske konvencije je da ispita predstavke u kojima se navodi da domaći sudovi nisu poštovali „specifične procesne garancije“ utvrđene u tom članu ili da „vođenje postupka u cjelini nije garantiralo podnosiocu predstavke pravično saslušanje” (vidi Evropski sud, De Tommaso protiv Italije, presuda od 23. februara 2017. godine, predstavka broj 43395/09, tačka 171). Ovakvu praksu slijedi dosljedno i Ustavni sud u svojim brojnim odlukama (vidi, npr. Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 1111/20 od 12. januara 2022. godine, tačka 25. s daljnjim referencama).
28. Ustavni sud će se, dakle, izuzetno upustiti u ispitivanje načina na koji su nadležni sudovi primijenili pozitivnopravne propise kada je očigledno da je u određenom postupku došlo do proizvoljnog postupanja redovnog suda kako u postupku utvrđivanja činjenica, ocjene dokaza, tako i primjene relevantnih pozitivnopravnih propisa (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 311/04 od 22. aprila 2005. godine, stav 26; Evropski sud, Anđelković protiv Srbije, presuda od 9. aprila 2013. godine, aplikacija broj 1401/08, tačke 24–27). U kontekstu navedenog Ustavni sud podsjeća i na to da je u više svojih odluka istakao da očigledna proizvoljnost u primjeni relevantnih propisa nikada ne može voditi pravičnom postupku (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 1293/05 od 12. septembra 2006. godine, tačka 25. i dalje).
29. Ustavni sud zapaža da je Općinski sud, imajući u vidu sadržaj odredbi čl. 5 i 8. ugovora od 22. aprila 2016. godine, zaključio da iz dostavljene dokumentacije proizlazi da je izvršenik u roku koji je ugovoren odredbom člana 5. predmetnog ugovora nadležnoj službi podnio zahtjev za tehnički prijem i upotrebu objekta. Ovo zbog toga što je prema odredbi člana 5 predmetnog ugovora rok za ispunjenje obaveze izvršenika bio 26. juli 2016. godine, a izvršenik je predmetni zahtjev podnio nadležnoj općinskoj službi 25. jula 2016. godine. Nadalje, cijeneći da u sadržaju odredbe člana 5. predmetnog ugovora nije navedena dokumentacija koju je izvršenik trebao predati nadležnoj općinskoj službi u prilogu zahtjeva, Općinski sud je jasno ukazao da predmet izvršnog postupka ne može biti utvrđenje činjenica koju je dokumentaciju izvršenik predao i da li je predao potpunu dokumentaciju ili ne. Ustavni sud dalje zapaža da je Kantonalni sud, cijeneći da je prvostepeni sud dao razloge koje u cijelosti kao pravilne i potpune prihvaća i taj sud, potvrdio pobijano rješenje prvostepenog suda, te dao razloge zašto apelantovi žalbeni prigovori ne mogu dovesti do drugačijeg rješenja konkretne pravne stvari, pozivajući se na odredbe čl. 5. i 8. predmetnog ugovora i čl. 47. i 49. ZIP-a. Dovodeći navedene zakonske odredbe u vezu s odlučenjem redovnih sudova i obrazloženjem koje su u vezi s tim dali, Ustavni sud smatra da su redovni sudovi dali jasne i precizne razloge za svoje odlučenje u kojim, Ustavni sud, suprotno apelantovim navodima, ne nalazi elemente proizvoljnosti.
30. S obzirom na navedeno, Ustavni sud u okolnostima konkretnog slučaja zaključuje da u predmetnom postupku nije prekršeno apelantovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
Ostali navodi
31. Apelant smatra da mu je osporenim odlukama prekršeno i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da se apelantovi navodi o kršenju ovog prava zasnivaju na istim tvrdnjama koje je naveo u vezi s pravom na pravično suđenje, dakle na navodima o proizvoljnoj primjeni procesnog prava koje je Ustavni sud već analizirao u prethodnim tačkama ove odluke i za koje je zaključio da su neosnovani. S obzirom na to, Ustavni sud smatra da su i apelantovi navodi o kršenju prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, također, neosnovani.
VIII. Zaključak
32. Ustavni sud zaključuje da nema povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije kada u obrazloženju osporenih odluka nema ničega što ukazuje na proizvoljnu primjenu relevantnih odredbi ZIP-a na apelantovu štetu, te kada su redovni sudovi za svoje odluke dali argumentirane i jasne razloge na način koji ne ostavljaju utisak proizvoljnosti.
33. Ustavni sud zaključuje da nema ni povrede prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju u situaciji kada apelant tvrdnju o povredi tog prava zasniva na istim navodima kao i za povredu prava na pravično suđenje, a Ustavni je te navode odbio kao neosnovane.
34. Na osnovu člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
35. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić