Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-641/22 (S. A.)

Odluka donesena 11. 05. 2022.

  • Privremena mjera - odbijena
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Miodrag Simović, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-641/22

Apelacija

Odluka o privremenoj mjeri

11. 05. 2022.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Malom vijeću, u sastavu predsjednik Mato Tadić i potpredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 11. maja 2022. godine, u predmetu broj AP-641/22, rješavajući zahtjev Safeta Ahmetaja za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka e) i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“, broj 94/14), donio je

ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI

Odbija se kao neosnovan zahtjev Safeta Ahmetaja za donošenje privremene mjere.

OBRAZLOŽENJE

1. Safet Ahmetaj (u daljnjem tekstu: apelant) iz Prizrena, na izdržavanju kazne zatvora u Zavodu za izvršenje krivičnih sankcija, pritvora i drugih mjera BiH u Istočnoj Ilidži, kojeg zastupa Ahmed Žilić advokat iz Sarajeva, podnio je 18. februara 2022. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Povjerenstva za uvjetni otpust (u daljnjem tekstu: Povjerenstvo) broj 18.5-50-8704-1/21 od 2. decembra 2021. godine. Apelacija je dopunjena 7. marta 2022. godine. Apelant je u apelaciji i dopuni apelacije zatražio i donošenje privremene mjere kojom će se „u hitnom postupku udovoljiti zahtjevu Zatvorenika Safeta Ahmetaja u svrhu usvajanja apelacije apelanta i donošenja odluke/rješenja o uvjetnom otpustu za Zatvorenika Safeta Ahmetaja koji se nalazi na izdržavanju kazne zatvora u Zavodu za izvršenje kaznenih sankcija, pritvora i drugih mjera Bosne i Hercegovine“.

2. Rješenjem Povjerenstva broj 18.5-50-8704-1/21 od 2. decembra 2021. godine odbijena je molba apelanta koji se nalazi na izdržavanju kazne zatvora za uslovni otpust. U obrazloženju rješenja je navedeno: apelant se nalazi na izdržavanju jedinstvene kazne zatvora u trajanju od osam godina u Zavodu za izvršenje kaznenih sankcija, pritvora i drugih mjera Bosne i Hercegovine na temelju presude Suda Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Sud BiH) broj S1 2 K 013737 13 K od 2. juna 2014. godine; uz molbu za uvjetni otpust je u smislu člana 194. stav 3. Zakona Bosne i Hercegovine o izvršenju kaznenih sankcija, pritvora i drugih mjera BiH (u daljnjem tekstu: Zakon o izvršenju kaznenih sankcija) su dostavljeni podaci relevantni za odluku Povjerenstva i mišljenje o opravdanosti molbe; Povjerenstvo je na temelju pristiglih podataka odlučilo da još nema valjanih pokazatelja na temelju kojih se može pouzdano tvrditi da su ispunjeni uvjeti iz člana 194. stav 5. Zakona o izvršenju kaznenih sankcija; Povjerenstvo je pri tom imalo u vidu raniju osuđivanost apelanta, vrstu i težinu krivičnog djela za koje izdržava zatvorsku kaznu i visinu neizdržanog dijela izrečene zatvorske kazne zbog čega je odbijena molba apelanta za uvjetni otpust.

3. Apelant smatra da mu je osporenom odlukom povrijeđeno pravo da ne bude podvrgnut mučenju, niti nečovječnom ili ponižavajućem tretmanu iz člana II/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 3. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije, zabranu diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odnosno člana 14. Evropske konvencije i opću zabranu diskriminacije iz člana 1. Protokola broj 12 uz Evropsku konvenciju kao i prava na žalbu u krivičnim stvarima iz člana 2. stav (1) Protokola broj 7 uz Evropsku konvenciju.

4. U veoma opširnoj apelaciji se ukazuje da je apelant u periodu od 13. juna 2020. godine do 15. aprila 2021. godine proveo u ekstradicijskom pritvoru u Sloveniji, da je na osnovu čl. 44. i 123. Krivičnog zakona Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: KZ BiH) ispunio uslove za oslobađanje od izdržavanja kazne (uslovni otpust), da je osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od osam godina od čega je izdržao pet godina, četiri mjeseca i 10 dana (zaključno sa 18. februarom 2022. godine) i premašio uslove iz člana 44. KZ BiH prema kojima se uvjetni otpust može tražiti kad protekne trećina ili polovina izdržane kazne. U nastavku je navedeno da je Sud BiH novčanu kaznu koja je apelantu izrečena pravosnažnom presudom (od 2. juna 2014. godine) kao sporedna kazna u iznosu od 80.000,00 KM pretvorio u kaznu zatvora u trajanju od dvije godine, dva mjeseca i 10 dana. Ukazano je na nejasnoće i nedorečenosti bilateralnog ugovora između Bosne i Hercegovine i Slovenije zbog kojih i dalje postoji dilema da li će se u izdržanu kaznu uračunati i vrijeme provedeno u ekstradicijskom pritvoru. Smatrajući da je ispunio zakonske pretpostavke za oslobađanje od izdržavanja kazne (uslovni otpust) koje je Povjerenstvo ignoriralo, apelacijom se u pogledu zahtjeva za donošenje privremene mjere Ustavnom sudu predlaže da u „hitnom postupku udovolji zahtjevu zatvorenika u svrhu usvajanja apelacije i u interesu stranke donese privremenu mjeru o uvjetnom otpustu apelanta“.

5. Zakon Bosne i Hercegovine o izvršenju krivičnih sankcija, pritvora i drugih mjera - Službeni prečišćeni tekst ("Službeni glasnik BiH", broj 22/16) Član 135. (Opća odredba o uslovnom otpustu) Radi podsticanja vlastitih napora zatvorenika za uključivanje u redovan život na slobodi, zatvorenici za koje se osnovano može očekivati da će se na slobodi dobro vladati i da neće vršiti krivična djela mogu se pustiti na uslovni otpust, u skladu s krivičnim zakonom, ili ovim zakonom uz mogućnost obaveznog uslovnog otpusta i određivanja mjera nadzora, zabrane ili ograničenja i javljanje nadležnom organu socijalne zaštite ili drugom pravnom licu ili organizaciji koji pružaju pomoć ili druge oblike zbrinjavanja lica otpuštenih sa izdržavanja kazne zatvora kao i druge radnje u skladu s važećim propisima.

Član 193. (Komisija za uslovni otpust) (1) Kako bi se zatvorenici podstakli da razriješe probleme i situacije koje su dovele do činjenja krivičnog djela, uspostavlja se sistem uslovnog otpusta, na osnovu kojeg se može uslovno otpustiti zatvorenik za kojeg se procijeni da više ne predstavlja neprihvatljiv rizik za zajednicu.

(2) O uslovnom otpustu zatvorenika kojima je kaznu zatvora izrekao Sud, odlučuje Komisija za uslovni otpust. Komisiju imenuje ministar pravde.

(…) Član 194.

(Informacije koje se dostavljaju Komisiji) (1) O uslovnom otpustu Komisija rješava na osnovu molbe ili saglasnosti zatvorenika, na osnovu molbe člana njegove uže porodice ili na prijedlog upravnika zavoda.

(2) Molbe, odnosno prijedlozi dostavljaju se Komisiji putem zavoda.

(3) Zavod uz molbu dostavlja podatke o postignutom uspjehu u programu tretmana zatvorenika, podatke o eventualnim ranijim osudama, opis krivičnog djela, podatke o ponašanju zatvorenika, kao i ostale izvještaje drugih stručnih lica koja su angažirana u radu sa zatvorenikom, te druge podatke značajne za odluku. Uz molbu zatvorenika prilaže se i mišljenje zavoda o osnovanosti molbe, odnosno prijedloga.

(4) Prilikom sagledavanja zdravstvenog stanja lica na izdržavanju kazne zatvora, ljekar može podnijeti inicijativu upravniku zavoda za ocjenu opravdanosti podnošenja prijedloga za uslovni otpust upravnika zavoda ako teže ili akutno zdravstveno stanje zatvorenika na to ukazuje ili ako medicinska procjena ukazuje na nemogućnost izlječenja ili progresivnost, odnosno postepeno pogoršavanje zdravstvenog stanja lica s opasnošću po život takvog zatvorenika i koja inicijativa će sadržavat pribavljeno mišljenje stručnog tima ljekara iz odgovarajuće medicinske oblasti.

(5) Pri donošenju odluke o uslovnom otpustu Komisija se mora ograničiti na sljedeće kriterije:

1. ranija osuđivanost;

2. ponašanje u zavodu;

3. učešće u programu tretmana;

4. stav prema žrtvi;

5. rizik ponovnog činjenja krivičnih djela;

6. adekvatnost prijedloga za izmještanje.

(6) Svi izvještaji koje zavod pripremi za Komisiju za uslovni otpust dostavljaju se i samom zatvoreniku, kojem se na taj način pruža prilika da Komisiji podnese pismene podneske u vezi s njihovim sadržajem.

Član 198. (Dostavljanje rješenja Komisije) (1) Uslovni otpust odobrava se ili odbija rješenjem. Rješenje mora biti obrazloženo. (2) Rješenje Komisije o uslovnom otpustu dostavlja se zavodu, koji je dužan po jedan primjerak dostaviti zatvoreniku i Sudu.

(3) Ako je podnosilac molbe član porodice, o ishodu ga obavještava Ministarstvo pravde. Član 200.

(Žalba i ponovno podnošenje molbe) (1) Protiv odluke Komisije iz člana 199. ovog zakona ne može se izjaviti žalba, niti pokrenuti upravni spor.

(2) Zatvorenik ima pravo ponovnog podnošenja molbe za uslovni otpust nakon proteka jedne godine od posljednje odluke Komisije, ili i prije toga ako tako odluči Komisija u kojem slučaju će se ujedno odlučiti o zahtjevu-molbi za prijevremeno odobrenje za podnošenje molbe za uslovni otpust i o odobrenju uslovnog otpusta.

6. Prilikom ispitivanja osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere, Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud može, na vlastitu inicijativu ili na zahtjev podnositelja zahtjeva ili apelanta, odrediti svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.

7. Ustavni sud, prije svega, napominje da prilikom odlučivanja o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere cijeni isključivo razloge koji su navedeni u članu 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda. Ustavni sud je, stoga, u svojoj dosadašnjoj praksi usvojio određene principe kojima se rukovodi prilikom odlučivanja o zahtjevu za privremenu mjeru, i ovom prilikom ukazuje na princip prema kojem se razlozi i dokazi koje apelant navode u pogledu navodnih kršenja ustavnih prava, ne mogu analogno primijeniti prilikom odlučivanja o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere (vidi Ustavni sud, odluka o privremenoj mjeri, broj AP-1363/05 od 28. juna 2005. godine, dostupna na web stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba).

8. Nadalje, Ustavni sud ukazuje da zahtjev za donošenje privremene mjere mora imati jasne i argumentovane razloge iz kojih bi Ustavni sud nesumnjivo zaključio da je neophodno i opravdano da se usvoji predložena privremena mjera. Također, Ustavni sud napominje da osnovanost apelacije ispituje odvojeno od osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere. Dakle, razlozi koje Ustavni sud uvažava pri usvajanju ili neusvajanju zahtjeva za donošenje privremene mjere su različiti od razloga koje Ustavni sud uvažava pri odlučivanju o apelaciji.

9. U konkretnom slučaju, Ustavni sud zapaža da apelant svoj zahtjev za donošenje privremene mjere kojim traži „da se u hitnom postupku udovolji zahtjevu u svrhu usvajanja apelacije i donošenja rješenja o uvjetnom otpustu“, u suštini zasniva na tvrdnjama koje se tiču meritornog odlučivanja o podnesenoj apelaciji.

10. Ispitujući apelantov zahtjev za donošenje privremene mjere, Ustavni sud smatra da apelant nije ponudio takve razloge niti dokaze koji bi Ustavnom sudu bili dovoljni da bi donio traženu privremenu mjeru. Naime, apelantovi navodi se u suštini zasnivaju na tvrdnjama koje se tiču meritornog odlučivanja o podnesenoj apelaciji, što u okolnostima konkretnog slučaja ne može predstavljati dovoljan osnov i razlog za uvažavanje apelantovog zahtjeva za donošenje privremene mjere. Stoga, budući da apelant nije ponudio Ustavnom sudu dovoljne argumente i dokaze koji ukazuju da je donošenje privremene mjere u okolnostima konkretnog slučaja u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka, kako to zahtijeva član 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud smatra da je zahtjev apelanta za donošenje privremene mjere neosnovan.

11. Na osnovu izloženog, odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.

12. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri, ni u kom slučaju, ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu, predmetne apelacije.

13. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-641/22 (S. A.) | Sudska praksa | Aktio