Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-996/22 (D. K. i drugi)
Odluka donesena 08. 06. 2022.
- Nema povrede
- Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Građanski postupak
- Očigledno (prima facie) neosnovana
- Dioničar
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-996/22
Apelacija
Odluka o dopustivosti
08. 06. 2022.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 8. juna 2022. godine, u predmetu broj AP-996/22, rješavajući apelacije koje su podnijeli Džemila Kobić i drugi, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4) i člana 57. stav (2) tačka a) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje su podnijeli:
Džemila Kobić, Izet Kobić, Husnija Bečarević, Mustafa Hindija, Ismet Vračo, Naser Kečić, Azelma Begović-Imamović, Hedija Hindija, Zahid Kaldžija, Hasija Herceglija, Ibrahim Muslija i Hamdija Hasagić protiv Presude Kantonalnog suda u Zenici broj 41 0 P 084102 21 Gž od 6. januara 2022. godine;
Mensur Ibrišević, Nermin Karavelić, Muamera Mehak, Refik Muratspahić, Mirzo Ramić, Emina Nukić, Hasan Muslić, Latifa Muslić i Hajdrudin Smajić protiv Presude Kantonalnog suda u Zenici broj 41 0 P 084105 21 Gž od 29. decembra 2021. godine;
zbog toga što su očigledno (prima facie) neosnovane.
OBRAZLOŽENJE
1. AP-996/22
1. Džemila Kobić, Izet Kobić, Husnija Bečarević, Mustafa Hindija, Ismet Vračo, Naser Kečić, Azelma Begović-Imamović, Hedija Hindija, Zahid Kaldžija, Hasija Herceglija, Ibrahim Muslija i Hamdija Hasagić (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Visokog, koje zastupa Asif Plećan advokat iz Sarajeva, podnijeli su 18. marta 2022. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Kantonalnog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 41 0 P 084102 21 Gž od 6. januara 2022. godine.
2. AP-997/22
2. Mensur Ibrišević, Nermin Karavelić, Muamera Mehak, Refik Muratspahić, Mirzo Ramić, Emina Nukić, Hasan Muslić, Latifa Muslić i Hajdrudin Smajić (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Visokog, koje zastupa Asif Plećan advokat iz Sarajeva, podnijeli su 18. marta 2022. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Kantonalnog suda broj 41 0 P 084105 21 Gž od 29. decembra 2021. godine.
3. U predmetnim postupcima, koji su okončanim osporenim presudama Kantonalnog suda, odbijeni su kao neosnovani tužbeni zahtjev apelanata da im tuženi („Brovis“ d.d. Visoko) isplati dio ostvarene dobiti (dividendu) u određenim novčanim iznosima sa zateznom kamatom za 2016., 2017., 2018. i 2019. godinu, te su obavezani apelanti da tuženom solidarno isplate određene novčane iznose na ime troškova predmetnih postupaka.
4. U obrazloženju osporenih presuda Kantonalni sud je, između ostalog, naveo da iz činjeničnih utvrđenja prvostepenog suda proizlazi da među strankama nije bilo sporno da su apelanti dioničari tuženog, da im tuženi nije vršio isplatu dividende, te da u utuženom periodu Skupština tuženog nije donosila odluke o isplati dividende. Takođe, da iz nalaza i mišljenja vještaka ekonomske struke E.M. proizlazi da je tuženi u periodu od 2016. godine do 2020. godine poslovao pozitivno tj. sa dobitkom, da tuženi prema odlukama Skupštine društva nije vršio podjelu neto dobiti odnosno dividende, već da je neto dobit koristio za pokriće gubitka iz ranijih godina (2013. i 2014. godine), kao i da tuženi nije imao formiran fond rezervi za period do 2013. godine. U vezi s tim, Kantonalni sud je ukazao da su neosnovani žalbeni navodi apelanata (da je prvostepeni sud nepotpuno utvrdio činjenično stanje kada nije utvrdio koliki iznos neto dobiti, koji je tuženi koristio za pokriće gubitaka, je tuženi mogao pokriti iz sredstava fonda rezervi koji je bio dužan da uspostavi do 2013. godine) jer iz provedenih dokaza nesporno proizlazi da u konkretnom slučaju nije ni bilo odluke o raspodjeli dobiti, odnosno isplati dividende koja se (shodno odredbama člana
234. Zakona o privrednim društvima) raspoređuje na osnovu odluke Skupštine dioničkog društva koja odlučuje, između ostalog, o rasporedu dobiti, isplati dividende i načinu pokrića gubitaka. Stoga, Kantonalni sud je zaključio da se neosnovano žalbama ukazuje da je prvostepeni sud odbijanjem prijedloga apelanata za izradu dopunskog nalaza od strane vještaka ekonomske struke propustio da pravilno i potpuno utvrdi činjenično stanje jer činjenice na koje apelanti upućuju ne mogu nadomjestiti izostanak odluke o isplati dividende koju Skupština društva nije ni donijela. Spajanje predmeta
5. S obzirom na to da se navedene apelacije zasnivaju na istim ili sličnim tvrdnjama o povredi ustavnih prava, Ustavni sud, u skladu sa članom 32. stav (1) Pravila Ustavnog suda, donio je odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP 996/22.
6. Ustavni sud smatra da će na ovaj način, spajanjem predmeta, biti u mogućnosti odluku o apelacijama donijeti na brži i ekonomičniji način, a bez negativnih posljedica po ustavna prava apelanata.
Apelacioni navodi
7. U predmetnim apelacijama apelanti se pozivaju na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelanti, između ostalog, navode da je prvostepeni sud nepotpuno utvrdio činjenično stanje jer nije utvrdio koliki iznos neto dobiti, koji je tuženi koristio za pokriće gubitaka, je tuženi mogao pokriti iz sredstava fonda rezervi koji je bio dužan da uspostavi do 2013. godine. Naime, apelanti smatraju da je zbog utvrđivanja naprijed navedenih činjenica prvostepeni sud morao prihvatiti prijedlog apelanata za izradu dopunskog nalaza i mišljenja vještaka ekonomske struke.
8. Pri ispitivanju dopustivosti apelacija Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud takođe ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
9. Ustavni sud u fazi ispitivanja dopustivosti predmeta, mora utvrditi, između ostalog, i da li su ispunjeni uslovi za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. S tim u vezi, Ustavni sud ukazuje da prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), koju Ustavni sud cijeni prilikom ispitivanja ustavnih prava (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu AP 992/15 od 25. oktobra 2017. godine, tačka 35), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očigledno neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji, sa dovoljnom jasnoćom pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99 i Khundunts protiv Azerbejdžana, Odluka od 26. februara 2019. godine, stav 32. te Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očigledno ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi Evropski sud, Mezotur-Tiszazugi Vizgazdalkodasi Tarsulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02 i Dumlu protiv Turske, Odluka od 20. aprila 2021. godine, stav 27), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja Ustavom Bosne i Hercegovine zaštićenih prava.
10. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi prava na pravično suđenje i prava na imovinu odnose na način na koji su sudovi utvrdili činjenično stanje. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da prema praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, koju Ustavni sud slijedi prilikom ispitivanja ustavnih prava (vidi Odluku o dopustivosti i meritumu broj AP 992/15 od 25. oktobra 2017. godine, tačka 35) zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, Odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01 i Ašćerić protiv Bosne i Hercegovine, odluka od 17. decembra 2019. godine, stav 23). Naime, Ustavni sud nije nadležan supstituirati redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli (vidi, Evropski sud, Thomas protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 10. maja 2005. godine, aplikacija broj 19354/02 i Radomilja i drugi protiv Hrvatske, presuda od 20. marta 2018. godine, stav 150). Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ili zanemarivanju ustavnih prava (pravo na pravično suđenje, pravo na pristup sudu, pravo na djelotvoran pravni lijek i dr.), te da li je primjena zakona bila, eventualno, proizvoljna ili diskriminacijska. Dakle, u okviru apelacione nadležnosti Ustavni sud se bavi isključivo pitanjem eventualne povrede ustavnih prava ili prava iz Evropske konvencije u postupku pred redovnim sudovima..
11. Na osnovu činjenica konkretnih predmeta, koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da je Kantonalni sud u obrazloženju odluka osporenih predmetnim apelacijama dao detaljne, jasne i precizne razloge za svoje odlučenje, u čemu Ustavni sud ne nalazi proizvoljnost. Naime, Ustavni sud ukazuje da je Kantonalni sud, odlučujući o identičnim navodima apelanata (da je prvostepeni sud pogrešno utvrdio činjenično stanje jer je odbio prijedlog apelanata za izradu dopunskog nalaza i mišljenja vještaka ekonomske struke), u obrazloženju osporenih odluka dao detaljne i jasne razloge u pogledu neosnovanosti tih navoda, tako da Ustavni sud ne nalazi bilo kakvu proizvoljnost u tom pogledu. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanata u pojedinačnim apelacijama pokreću ustavna pitanja na koja su se pozvali, odnosno ništa što ukazuje da apelanti imaju „opravdan zahtjev“ u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.
12. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
13. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić