Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1421/22 (S. J.)
Odluka donesena 08. 06. 2022.
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1421/22
Apelacija
Odluka o dopustivosti
08. 06. 2022.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 8. juna 2022. godine, u predmetu broj AP-1421/22, rješavajući apelaciju koju je podnio Sakib Jusić, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio Sakib Jusić protiv Rješenja Kantonalnog suda u Zenici broj 36 0 K 058175 22 Iksž 2 od 20. aprila 2022. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. Sakib Jusić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Kaknja, kojeg zastupa Maida Grizović advokat iz Zenice, podnio je 25. aprila 2022. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 36 0 K 058175 22 Iksž 2 od 20. aprila 2022. godine. Također, apelant je podnio zahtjev za donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud naložio Općinskom sudu u Kaknju (u daljnjem tekstu: Općinski sud) da ne preduzima radnje radi izvršenja kazne zatvora apelantu koja mu je izrečena Presudom Općinskog suda u Zenici broj 43 0 K 188314 20 K od 19. marta 2021. godine, a koja je preinačena Presudom Kantonalnog suda broj 43 0 K 188314 21 Kž od 11. juna 2021. godine.
2. Rješenjem Općinskog suda od 12. aprila 2022. godine odbijena je kao neosnovana molba apelanta za odlaganje izvršenja kazne zatvora u trajanju od jedne godine i šest mjeseci po pravosnažnoj presudi Općinskog suda u Zenici od 19. marta 2021. godine, a koja je preinačena presudom Kantonalnog suda od 11. juna 2021. godine.
3. Osporenim rješenjem Kantonalnog suda od 20. aprila 2022. godine odbijena je kao neosnovana žalba apelanta protiv rješenja Općinskog suda od 12. aprila 2022. godine.
4. U obrazloženju osporene odluke, Kantonalni sud je naveo da se ne mogu prihvatiti kao osnovani žalbeni navodi braniteljice apelanta, jer je u obrazloženju prvostepenog rješenja iznesena jasna i precizna ocjena materijalnih dokaza priloženih uz molbu na osnovu koje je prvostepeni sud izveo zaključak da ne stoje činjenični navodi iz molbe, te da se ne vidi da je zdravstveno stanje kod apelanta u znatnoj mjeri promijenjeno i pogoršano. Naime, da je u cijelom periodu zdravstveno stanje apelanta bilo isto, nepromijenjeno i da se njegovo liječenje odvija jedanput mjesečno kada posjećuje psihijatra i psihologa i da se na osnovu toga ne može zaključiti da se radi o takvom teškom stanju - pogoršanom zdravstvenom stanju da bi isti i dalje predstavljali razloge za odlaganje početka izvršenja kazne zatvora. Nadalje, da je prvostepeni sud zaključio da medicinska dokumentacija koja je dostavljena uz molbu ne ukazuje na neophodnost daljnjeg odlaganja početka izvršenja kazne zatvora da bi se apelant eventualno liječio, s obzirom da medicinske tretmane na koje apelant odlazi na mjesečnom nivou može da učini i u kazneno-popravnoj ustanovi. Također, da je u pogledu činjenica koje se odnose na probleme sa hipertenzijom i bolesti srca, te dostavljenom dokumentacijom uputa internisti, kao i EKG nalaza, sud nalazi da se ne ukazuje o težini bolesti apelanta, te da iz laboratorijskog nalaza jasno proizilazi da se apelant nije podvrgnuo vađenju nalaza krvi i urina kako mu je to određeno u nalazu. S tim u vezi je Kantonalni sud zaključio da prvostepeni sud nije propustio primijeniti odredbu iz člana 28. stav (5) Zakona o izvršenju krivičnih sankcija (u daljnjem tekstu: ZIKS) s obzirom da iz svega navedenog proizilazi da nije dovoljno argumentovana potreba da se izvrši medicinsko vještačenje, imajući u vidu da ista propisuje da sud može izvršiti potrebna provjeravanja radi utvrđivanja činjenica navedenih u molbi. Konačno, da je prvostepeni sud u potpunosti sagledao navode iz molbe i utvrdio suštinu razloga zbog kojih se traži odlaganje izvršenja kazne o čemu je na osnovu utvrđenog činjeničnog stanja pravilno odlučio primjenom odredbe iz člana 27. stav (1) ZIKS-a.
Apelacioni navodi
5. U predmetnoj apelaciji apelant se pozvao na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na ličnu slobodu i sigurnost iz člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. Evropske konvencije.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda glasi:
(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;
7. Ustavni sud zapaža da apelant smatra da mu je osporenom odlukom povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stav 1. Evropske konvencije. Naime, za utvrđivanje primjenjivosti člana 6. stav 1. Evropske konvencije na konkretan slučaj, potrebno je odgovoriti na pitanje da li je postupak povodom ispunjenosti uslova za odlaganje izvršenja kazne zatvora određene pravosnažnom presudom predstavljao postupak u kojemu je «utvrđivana osnovanost krivične optužbe» protiv apelanta, u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
8. Ustavni sud zapaža da se, u konkretnom slučaju radi o postupku po molbi apelanta za odlaganje izvršenja kazne zatvora, u kojemu je donesena osporena odluka Kantonalnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud smatra da se predmetni postupak ne tiče odlučivanja o osnovanosti krivične optužbe protiv apelanta, već se tiče isključivo ispunjenosti zakonskih uslova za odlaganje izvršavanja kazne zatvora koja je određena pravosnažnom presudom (vidi Ustavni sud, odluke o dopustivosti br. AP-2246/21 od 8. jula 2019. godine, AP-1203/21 od 19. maja 2021. godine, odluke dostupne na web-stranici Ustavnoga suda, www.ustavnisud.ba). Stoga, Ustavni sud smatra da se u predmetnom postupku nije utvrđivala osnovanost optužbe protiv apelanta u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pa taj član u konkretnom slučaju nije primjenjiv. S obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da se navodi apelanta o povredi prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stav 1. Evropske konvencije ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
9. Glede navoda apelanta o povredi prava pravo na ličnu slobodu i sigurnost iz člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. Evropske konvencije, Ustavni sud zapaža da je navedenim članom nesporno garantovano pravo na ličnu slobodu i sigurnost. Međutim, kako se u konkretnom predmetu (u kojem se, dakle, samo odlučivalo o zakonskim uslovima za odlaganje izvršenja kazne zatvora koja je izrečena pravosnažnom presudom suda), nije odlučivalo niti o pravu apelanta na ličnu slobodu i sigurnost iz člana II/3.(d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da su navodi apelanta o povredi ovoga prava također ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine (vidi Ustavni sud, odluke o dopustivosti broj AP-184/21 od 3. februara 2021. godine i AP-3210/21 od 16. novembra 2021. godine, odluke dostupne na web-stranici Ustavnoga suda, www.ustavnisud.ba).
10. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
11. S obzirom na odluku Ustavnog suda u ovom predmetu, nije neophodno posebno razmatrati apelantov zahtjev za donošenje privremene mjere.
12. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić