Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1457/22 („AMINA TRADE“ d.o.o. Sarajevo)

Odluka donesena 08. 06. 2022.

  • Povrat u prijašnje stanje (restitutio in integrum)
  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1457/22

Apelacija

Odluka o dopustivosti

08. 06. 2022.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 8. juna 2022. godine, u predmetu broj AP-1457/22, rješavajući apelaciju „AMINA TRADE“ d.o.o. Sarajevo, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija „AMINA TRADE“ d.o.o. Sarajevo podnesena protiv Rješenja Kantonalnog suda u Zenici broj 41 1 Ip 009479 22 Pž od 21. marta 2022. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. „AMINA TRADE“ d.o.o. Sarajevo (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Senada Mirojević advokat iz Sarajeva, podnio je 29. aprila 2022. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 41 1 Ip 009479 22 Pž od 21. marta 2022. godine. Takođe, apelant je podnio zahtjev za donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud „naložio Općinskom sudu u Visokom, odjeljenje u Olovu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) da odloži izvršenje Rješenja o izvršenju tog suda broj 41 1 Ip 009479 20 Ip 2 od 31. avgusta 2020. godine do donošenja konačne odluke Ustavnog suda o predmetnoj apelaciji“.

Izvršni postupak

2. Odlučujući o prijedlogu za izvršenje tražioca izvršenja (Gulf Real Estate d.o.o. Sarajevo) podnesenom protiv apelanta kao izvršenika, Općinski sud je Rješenjem o izvršenju broj 41 1 Ip 009479 19 Ip od 21. oktobra 2019. godine dozvolio predmetno izvršenje i odredio da će se isto provesti na založenim nekretninama u vlasništvu apelanta pobliže naznačenim predmetnim rješenjem.

3. Rješenjem Općinskog suda broj 41 1 Ip 009479 19 Ip od 15. jula 2020. godine predmetne nekretnine su dosuđene tražiocu izvršenja kao najpovoljnijem ponuđaču, te je određeno da je tražilac izvršenja namiren za iznos od 49.818,00 KM.

4. Rješenjem o izvršenju Općinskog suda broj 41 1 Ip 009479 20 Ip 2 od 31. avgusta 2020. godine Općinski sud je, na prijedlog tražioca izvršenja od 24. jula 2020. godine, odredio nastavak izvršenja zabilježbom izvršenja u zemljišnoj knjizi, utvrđivanjem vrijednosti i prodajom (druge) nepokretnosti apelanta pobliže naznačene predmetnim rješenjem.

Predmetni postupak (postupak po prijedlogu apelanta za povrat u pređašnje stanje)

5. Odlučujući o prijedlogu apelanta za povrat u pređašnje stanje zbog propuštanja roka za izjavljivanje prigovora protiv rješenja o izvršenju Općinskog suda od 31. avgusta 2020. godine, Općinski sud je Rješenjem broj 41 1 Ip 009479 20 Ip 2 od 17. decembra 2021. godine predmetni prijedlog odbacio kao neblagovremen. U obrazloženju rješenja Opcinski sud je naveo da je odredbama člana 14. stav (2) Zakona o izvršnom postupku (u daljnjem tekstu: ZIP) propisano da je povrat u pređašnje stanje dozvoljen samo zbog propuštanja roka za prigovor i žalbu na izvršno rješenje o izvršenju. Takođe, da je odredbama člana 329. stav (2) Zakona o parničnom postupu (u daljnjem tekstu: ZPP) propisano da se prijedlog za povrat u pređašnje stanje podnosi u roku od osam dana računajući od dana kad je prestao razlog koji je uzrokovao propuštanje, a ako je stranka tek kasnije saznala za propuštanje, računajući od dana kada je za to saznala, dok je stavom (3) navedenog člana propisano da se nakon proteka roka od 60 dana ne može tražiti povrat u pređašnje stanje. U vezi s tim Općinski sud je naveo da, kako iz stanja predmetnog spisa proizlazi da je apelant 4. septembra 2020. godine primio rješenje o izvršenju tog suda od 31. avgusta 2020. godine (što je utvrđeno uvidom u dostavnicu), te da je posljednji dan za podnošenje prijedloga za povrat u pređašnje stanje bio 14. septembar 2020. godine, odnosno da se protekom 3. novembra 2020. godine više nije ni mogao tražiti, to je očigledno da je predmetni prijedlog, koji je podnesen 24. novembra 2020. godine, izjavljen nakon proteka roka za njegovo podnošenje.

6. Odlučujući o žalbi apelanta izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda od 17. decembra 2021. godine, Kantonalni sud je Rješenjem broj 41 1 Ip 009479 22 Pž od 21. marta 2022. godine predmetu žalbu odbio kao neosnovanu i potvrdio prvostepeno rješenje. U obrazloženju osporenog rješenja Kantonalni sud je naveo da nisu osnovani navodi žalbe da povratnica od 4. septembra 2020. godine nema elemente iz člana 351. ZPP, jer se u konkretnom slučaju dostavljanje vrši pravnom licu, a dostava se u tom smislu vrši na način propisan članom 399. stav (2) ZPP (predajom osobi ovlaštenoj za prijem pismena ili ako se takva osoba ne zatekne u uredu, odnosno poslovnoj prostoriji, zaposleniku koji se tu zatekne). Dakle, Kantonalni sud je ukazao da ne radi o dostavi fizičkim osobama pa da bi bilo potrebno, ako se dostava ne izvršava lično, naznačavati lice koje je pošiljku primilo, umjesto lica kome je upućena. Naime, Kantonalni sud je naveo da je dostavnica javna isprava koja služi kao dokaz o izvršenoj dostavi, pa se i na dostavnicu odnose pretpostavke o dokaznoj snazi javnih isprava, dakle, važi pretpostavka istinitosti dok se ne dokaže suprotno, a u konkretnom slučaju važi pretpostavka da je dostava uredna, jer ničim nije dovedena u pitanje pravilnost i zakonitost dostavnice kao javne isprave, pa ni navodima apelanta. Prema tome, Kantonalni sud je zaključio da je ispravan zaključak prvostepenog suda da je predmetni prijedlog od 24. novembra 2020. godine podnesen nakon proteka subjektivnog i objektivnog roka za njegovo podnošenje.

Apelacioni navodi

7. Apelant se poziva na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Takođe ističe povredu prava na efikasan pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije. Između ostalog, ističe da je dostavnica koja je predstavljala dokaz da je apelant 4. septembra 2020. godine primio rješenje o izvršenju Općinskog suda od 21. oktobra 2019. godine neuredna, odnosno da nema elemente propisane članom 351. ZPP (jer nije čitko navedeno ime i prezime osobe koja je pismeno zaprimila, niti u kojem svojstvu prima pismeno), pa da se stoga nije moglo smatrati da je dostava navedenog rješenja o izvršenju izvršena 4. septembra 2020. godine.

8. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda glasi:

(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;

9. Ustavni sud zapaža da se apelacioni navodi o povredi prava na pravično suđenje odnose na odluku Kantonalnog suda donesenu u postupku odlučivanja o prijedlogu apelanta za povrat u pređašnje stanje.

10. Ustavni sud, prije svega, mora riješiti pitanje primjenjivosti člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije na konkretan slučaj. U vezi s tim, Ustavni sud se poziva na svoju raniju praksu u odluci broj AP-73/02 od 25. jula 2003. godine (objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 43/03) koja glasi: "[...] U pogledu dijela apelacije kojim se tvrdi da je došlo do povrede člana 6. stav 1. Evropske konvencije i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju zbog činjenice da Općinski sud nije našao razloge za povrat u pređašnje stanje, Ustavni sud nalazi da se takav postupak ne tiče apelantovih građanskih prava i obaveza. Ovim postupkom se samo odlučuje da li postoji razlog za povrat u pređašnje stanje ili ne, bez odluke po pravnom pitanju dužnikovog duga, odnosno o meritumu predmeta. Stoga, čitav postupak povrata u pređašnje stanje ne potpada u okvir člana 6. Evropske konvencije, niti u okvir člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Iz svega izloženog, Ustavni sud zaključuje da je ovaj dio apelacije ratione materiae inkompatibilan sa Evropskom konvencijom." (tačka 12. Odluke).

11. Iz navedenog proizlazi da se u predmetnom postupku, pokrenutom po prijedlogu za povrat u pređašnje stanje, nije odlučivalo o građanskim pravima i obavezama apelanta iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, već se samo odlučivalo o tome da li su ispunjeni formalni uslovi za podnošenje prijedloga za povrat u pređašnje stanje. Stoga, predmetni postupak ne ulazi u opseg prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pa proizlazi da je apelacija u ovom dijelu ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

12. Takođe, Ustavni sud ukazuje de se u predmetnom postupku, a imajući u vidu da se u osporenoj odluci odlučivalo isključivo o procesnim pitanjima, nije odlučivalo ni o imovinskim pravima apelanta iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Stoga, Ustavni sud smatra da su navodi apelanta o povredi prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

13. Imajući u vidu da su navodi apelanta o kršenju člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud ukazuje da su, stoga, i navodi apelanta o povredi prava iz člana 13. Evropske konvencije (kao akcesornog prava) u vezi sa pravom na pravično suđenje, takođe, ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

14. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

15. S obzirom na odluku Ustavnog suda u ovom predmetu, nije neophodno posebno razmatrati apelantov zahtjev za donošenje privremene mjere.

16. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1457/22 („AMINA TRADE“ d.o.o. Sarajevo) | Sudska praksa | Aktio