Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2024/21 (V. O.)
Odluka donesena 08. 06. 2022.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Stanarsko pravo
- Upravni spor
- Pravično suđenje - razuman rok
- Izvršenje
- Očigledno (prima facie) neosnovana
- Povrat stana
- Upravni postupak
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2024/21
Apelacija
Odluka o dopustivosti
08. 06. 2022.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 8. juna 2022. godine, u predmetu broj AP-2024/21, rješavajući apelaciju Vesne Omeragić, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnijela Vesna Omeragić zbog neizvršenja djelimičnog Rješenja Odjeljenja za prostorno uređenje broj 07-372/15/07 od 18. novembra 2011. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.
OBRAZLOŽENJE
1. Vesna Omeragić (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Sarajeva, koju zastupa Emir Džaferovič, Goran Dragišić, Danijela Milišević Plavšić i Ahmet Salčin zaposleni u Udruženju „Vaša prava Bosne i Hercegovine“, podnijela je 9. juna 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog neizvršenja djelimičnog Rješenja Odjeljenja za prostorno uređenje broj 07-372/15/07 od 18. novembra 2011. godine.
Činjenično stanje:
-Uvodne napomene
2. Apelantica je Odjeljenju za prostorno uređenje (prema njezinim navodima i prema obrazloženju djelimičnog Rješenja Odjeljenja za prostorno uređenje broj 07-372/15/07 od 18. novembra 2011. godine) 5. marta 2004. godine podnijela zahtjev za dodjelu drugog odgovarajućeg stana umjesto ratom porušenog stana „na osnovu člana 55. Zakona o privatizaciji državnih stanova“
- prečišćeni tekst („Službeni glasnik RS“ broj 72/07; u daljnjem tekstu: Zakon o privatizaciji stanova).
3. Apelantica je 12. marta 2008. godine Odjeljenju za prostorno uređenje podnijela zahtjev za dodjelu drugog odgovarajućeg stana „na osnovu člana 54. Zakona o privatizaciji“.
4. Odjeljenje za prostorno uređenje je Zaključkom broj 05-372-15/04 od 11. aprila 2008. godine prekinulo postupak po apelanticinom zahtjevu dok se ne stvore uvjeti za nastavak vođenja postupka. Naime, nosilac stanarskog prava na stanu koji je uništen u ratu bio je apelanticin suprug, pa joj je naloženo da kod redovnog suda pokrene vanparnični postupak radi donošenja rješenja koje zamjenjuje ugovor o korištenju stana i s kojim se utvrđuje svojstvo nosioca stanarskog prava. Apelantici je naloženo da u roku od 30 dana od konačnosti zaključka dostavi dokaz da je pokrenula postupak pred sudom inače će se smatrati da je odustala od zahtjeva, a postupak će se obustaviti.
5. Apelantica je 15. jula 2011. godine dostavila Odjeljenju za prostorno uređenje rješenje Osnovnog suda u Derventi od 7. oktobra 2010. godine kojim je određeno da je apelantica nosilac stanarskog prava na ratom uništenom stanu.
6. Odjeljenje za prostorno uređenje je djelimičnim Rješenjem broj 07-372/15/07 od 18. novembra 2011. godine utvrdilo da je apelantica nosilac stanarskog prava na bliže označenom stanu koji je ratnim dejstvima devastiran i neuvjetan za stanovanje. Istim rješenjem je određeno da apelantica ima pravo na dodjelu drugog odgovarajućeg stana. Najzad, rješenjem je određeno da će se dodjela drugog odgovarajućeg stana izvršiti po ispunjenju finansijskih, materijalnih i formalnih pretpostavki obveznika izvršenja predmetne obaveze. U obrazloženju je ukazano da je u konkretnom slučaju apelanticin zahtjev uvažen jer je zaključeno da je opravdan u smislu nastojanja da se ne krše njezina prava. Ukazano je da se ušlo u sanaciju stambenog fonda, ali i da je krajnji ishod neizvjestan (zavisno od realizacije projekta), te da Općina nastoji svoje aktivnosti na rješavanju ovog problema svesti u granice razumnog i zakonskog roka. Također, ukazano je i da se radi o znatnom broju stanova i da Općina Brod finansijski nije u stanju da iznese takav teret u jednom navratu. Nadalje, ukazano je da bi i pored navedenih okolnosti, odbijanje apelanticinog zahtjeva bilo nepovoljno za nju i da bi tako bila onemogućena u ostvarivanju zakonom garantiranog prava, zbog čega je zaključeno da se o zahtjevu ne odluči u cijelosti, pa je zbog toga odlučeno da je apelantica nosilac stanarskog prava na stanu koji je uništen u ratu, te da ima pravo na dodjelu drugog odgovarajućeg stana, a da će se lokacija i veličina stana utvrditi po ispunjenju formalnih, materijalnih i finansijskih pretpostavki u zavisnosti od naprijed navedenih okolnosti.
7. Apelantica protiv ovog rješenja nije ulagala žalbu pa je ono postalo pravomoćno i izvršno 9. novembra 2011. godine.
8. Apelantica je 16. augusta 2012. godine podnijela zahtjev za donošenje dopunskog rješenja kojim će joj se dodijeliti drugi odgovarajući stan umjesto ratom uništenog stana radi otkupa.
9. Odjeljenje za prostorno uređenje je Zaključkom broj 05-372-15/07 od 30. augusta 2012. godine odbacilo apelanticin zahtjev u predmetu dodjele drugog odgovarajućeg stana umjesto uništenog radi otkupa jer nisu ispunjeni uvjeti za pokretanje postupka zato što nisu ispunjene materijalne pretpostavke za dodjelu drugog odgovarajućeg stana umjesto ratom uništenog radi otkupa. Iz obrazloženja zaključka proizlazi da je djelimičnim rješenjem ovog organa od 18. novembra 2011. godine utvrđeno da će se dodjela drugog odgovarajućeg stana umjesto ratom porušenog radi otkupa izvršiti po ispunjenju finansijskih, materijalnih i formalnih pretpostavki. Imajući u vidu da se radi o znatnom broju stanova, Općina Brod je pokrenula postupak povrata stanova kojim raspolaže Ministarstvo za izbjeglice i raseljena lica RS, te će po završetku ovog postupka biti donijet Pravilnik kojim će se utvrditi prioriteti i sama procedura stambenog zbrinjavanja, čime će se ispuniti materijalne pretpostavke za dodjelu drugog odgovarajućeg stana. Shodno navedenom, zaključeno je da u skladu sa članom 113. stav 2. Zakona o općem upravnom postupku (u daljnjem tekstu: ZUP) nisu ispunjeni uvjeti za pokretanje postupka.
10. Apelantica je protiv zaključka Odjeljenja za prostorno uređenje izjavila žalbu Ministarstvu.
11. Ministarstvo je Rješenjem broj 15.03-372-147/12 od 12. februara 2013. godine apelanticinu žalbu protiv navedenog zaključka odbilo. U obrazloženju rješenja je ukazano da je o apelanticinom zahtjevu za donošenje rješenja kojim će joj se dodijeliti drugi odgovarajući stan meritorno odlučeno djelimičnim rješenjem Odjeljenja za prostorno uređenje od 18. novembra 2011. godine. S obzirom da apelantica na ovo rješenje nije izjavljivala žalbu, to je ono postalo pravomoćno i izvršno. Shodno navedenom, zaključeno je da ne postoji osnov za donošenje novog dopunskog rješenja.
12. Apelantica je protiv rješenja Ministarstva tužbom pokrenula upravni spor. Okružni sud je Presudom broj 13 0 U 002568 13 U od 25. septembra 2013. godine apelanticinu tužbu u upravnom sporu odbio kao neosnovanu.
13. Odjeljenje za prostorno uređenje je Zaključkom broj 05-372-15/07 od 20. januara 2014. godine odbacilo apelanticin prijedlog za donošenje zaključka o dozvoli izvršenja djelimičnog Rješenja broj 07-372-15/07 od 18. novembra 2011. godine jer nisu ispunjeni uvjeti iz tačke 3. dispozitiva navedenog rješenja. Iz obrazloženja zaključka proizlazi da je Općina Brod pokrenula postupak vraćanja stanova kojima raspolaže Ministarstvo za izbjeglice i raseljena lica u skladu sa članom 5. stav 1. Zakona o državnim stanovima na kojim ne postoji stanarsko pravo, ali da postupak nije okončan, a Općina nema u svom vlasništvu odgovarajući stan koji bi apelantici dodijelila, odnosno u javnim evidencijama Općina Brod nije upisana kao vlasnik niti jednog stana. Ukazano je i da će po okončanju ove procedure Pravilnikom biti utvrđeni prioriteti i uvjeti stambenog zbrinjavanja na osnovu člana 14. Zakona o državnim stanovima na kojim ne postoji stanarsko pravo. Najzad, ukazano je da Općina ne osporava da apelantica ima pravo na dodjelu drugog odgovarajućeg stana, ali da predmet izvršenja još uvijek ne postoji, zbog čega je izvršenje nemoguće. U pouci o pravnom lijeku ukazano je da apelantica protiv ovog zaključka može izjaviti žalbu u roku od 15 dana od njegovog prijema, a što apelantica nije učinila.
14. Apelantica je 29. novembra 2013. godine podnijela apelaciju Ustavnom sudu zbog neizvršenja djelimičnog rješenja kojim joj je priznato pravo na otkup drugog odgovarajućeg stana, koja je zavedena pod brojem AP 4882/13. Ustavni sud je, odlučujući o apelanticinoj apelaciji, donio Odluku o dopustivosti i meritumu broj AP 4882/13 od 26. oktobra 2016. godine, (dostupna na internetskoj stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba), kojom je odbio kao neosnovanu apelaciju apelantice. U obrazloženju te odluke, Ustavni sud je, između ostalog, ukazao da je članom 56. Zakona o državnim stanovima ustanovljena zakonska obaveza za općinu da u roku od deset godina osigura drugi odgovarajući stan, te da ovaj rok ističe 19. juna 2019. godine.. Dakle, ukazano je da se radi o obavezi za koju je rok utvrđen zakonom, čije se prinudno izvršenje, shodno članu 255. ZUP-a, može tražiti kada ovaj rok protekne. U kontekstu navedenog Ustavni sud se pozvao na svoju Odluku o dopustivosti i meritumu broj AP 2513/11 od 6. novembra 2014. godine (dostupna na www.ustavnisud.ba) u kojoj je raspravljao slično činjenično i pravno pitanje i zaključio da nije proizvoljan stav redovnog suda da apelanticino potraživanje da joj se dodijeli drugi odgovarajući stan radi otkupa nije dospjelo jer do donošenja prvostepene presude u konkretnom predmetu nije protekao rok određen članom 56. Zakona o privatizaciji stanova. Imajući u vidu okolnosti konkretnog slučaja, te rukovodeći se stavom iz naprijed citirane Odluke broj AP 2513/11, Ustavni sud je zaključio da ni u apelanticinom slučaju njeno potraživanje da joj se dodjeli drugi zamjenski stan radi otkupa nije dospjelo, jer nije protekao zakonom određeni rok od deset godina čijim protekom apelantica može, u smislu člana 255. ZUP-a, tražiti prinudno izvršenje djelimičnog rješenja kojim joj je priznato pravo na otkup drugog odgovarajućeg stana.
-Period nakon donošenja Odluke o dopustivosti i meritumu broj AP-4882/13 od 26. oktobra 2016. godine
15. Opština Brod, Načelnik Opštine je u dogovoru na apelaciju naveo da je izmjenama člana 38. Zakona o privatizaciji državnih stanova („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 63/20) produžen rok iz člana 56. zakona za izvršenje obaveza jedinice lokalne samouprave da nosiocima stanarskog prava omogući otkup drugog odgovarajućeg stana umjesto ratom uništenog stana do 30. juna 2025. godine.
Apelacioni navodi
16. Apelantica smatra da joj je zbog neizvršenja djelimičnog Rješenja Odjeljenja za prostorno uređenje broj 07-372/15/07 od 18. novembra 2011. godine došlo do povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, prava na privatni i porodični život, dom i prepisku iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije i prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije.
17. Apelantica je ukazuje da razlog radi kojeg se obraćala nadležnim organima za povrat imovine još uvijek postoji te da da imovina, iako je okončano mnogo pravnih postupaka apelantici nije vraćena. Navodi da je njen suprug 1985. godine dobio na korištenje stan u opštini Brod od svog poslodavca u kojem su do rata živjeli, nakon čega su protjerani i da od tada apelantica živi u postanarstvu. Navodi da iako je dobila Odluku CRPC-a i Odluku resornog ministarstva o povratu stana 2003. godine kao i Odluku o dodjeli drugog stana od 2011. godine bezuspješno više puta pismeno obraćala Opštini Brod za dodjelu stana. Navodi da entitet Republika Srpska i Opština Brod za 26 godina od završetka rata i 18 godina od odluke nadležnog organa o povratu imovine, nisu uspjeli vratiti imovinu apelantici. Ukazuju na Odluke o dopustivosti i meritumu br. CH/02/10473 i CH/00/6101 Komisije za ljudska prava pri Ustavnom sudu, Presudu broj 4543/09 Đukić protiv BiH Evropskog suda za ljudska prava i Odluku o meritumu broj AP 602/04 od 13. maja 2005. godine Ustavnog suda a čija je sadržana argumentacija, kako navodi, neposredno primjenjiva i na ovaj predmet. Apelantica radi pretrpljene materijalne štete a koja se ogleda u plaćanju zakupnine za stan u Sarajevu potražuje iznos od 42.800,00 KM te radi radi pretrpljene nematerijalne štete koja se ogleda u povrijeđenosti prava ugleda i ličnosti čovjeka grubim kršenje Ustavom i zakonima zagarantovanih prava na dom i imovinu od strane Bosne i Hercegovine i njenih organa a koje, kako navodi, traje već 18 godina potražuje iznos od 18.000,00 KM. Navodi da je 2011. godine u vrijeme donošenja predmetnog rješenja o dodjeli zamjenskog stana vjerovala da će u relativno kratkom vremenskom roku doći do izvršenja istog.
Odgovor na apelaciju
18. Opština Brod, Opštinski načelnik (u daljnjem tekstu: Opština Brod) je u dogovoru na apelaciju ukazuje da je apelantica podnijela apelaciju zbog neizvršavanja rješenja Odjeljenja za prostorno uređenje, stambeno komunalne poslove i ekologiju opštine Brod broj 07-372-15/07 od 18. novembra 2011. godine kojim rješenjem je apelantici primjenom odredaba Zakona o privatizaciji državnih stanova priznato pravo na dodjelu dugog odgovarajućeg stana ali da je tačkom 3. rješenja utvrđeno da će se dodjela drugog odgovarajućeg stana izvršiti po ispunjavanju finansijskih, materijalnih i formalnih pretpostavki obveznika izvršenja predmetne obaveze. Navodi da je postupak (naveden u činjeničnom dijelu odluke) kao i akti koji su proizašli iz predmetnog rješenja od 18. novembra 2011. godine bili predmet odlučivanja pred Ustavnim sudom. Ističe da je izmjenama člana 38. Zakona o privatizaciji državnih stanova („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 63/20) obaveza jedinice lokalne samouprave da nosiocima stanarskog prava omoguće otkup drugog odgovarajućeg stana umjesto ratom uništenog stana produžen rok iz člana 56. zakona do 30. juna 2025. godine. Predlaže da Ustavni sud nakon uvida u cjelokupan spis predmeta i ocjene svih dokaza odbaci apelaciju iz procesnih razloga jer je već o istom činjeničnom stanju odlučio svojom odlukom broj AP 4882/13 od 26. oktobra 2016. godine ili da apelaciju odbije kao neosnovanu.
19. Zastupniku apelantice (Udruženje „Vaša Prava BiH“) je 17. marta 2022. godine dostavljen odgovor Opštine Brod na izjašnjenje. Zastupnik apelantice nije u ostavljenom roku dostavio svoje izjašnjenje na odgovor Opštine Brod.
20. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
21. Ustavni sud u fazi ispitivanja dopustivosti predmeta, mora utvrditi, između ostalog, i da li su ispunjeni uslovi za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. S tim u vezi, Ustavni sud ukazuje da prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), koju Ustavni sud cijeni prilikom ispitivanja ustavnih prava (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu AP 992/15 od 25. oktobra 2017. godine, tačka 35), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očigledno neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji, sa dovoljnom jasnoćom pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99 i Khundunts protiv Azerbejdžana, Odluka od 26. februara 2019. godine, stav 32. te Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očigledno ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi Evropski sud, Mezotur-Tiszazugi Vizgazdalkodasi Tarsulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02 i Dumlu protiv Turske, Odluka od 20. aprila 2021. godine, stav 27), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja Ustavom Bosne i Hercegovine zaštićenih prava.
22. Ustavni sud, prije svega, ističe da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38 i Delić protiv Bosne i Hercegovine presuda od 2. marta 2021. godine, stav 18.).
23. Prema članu 31. Pravila Ustavnog suda, pri odlučivanju Ustavni sud, u pravilu, ispituje da li postoje samo one povrede koje su iznesene u zahtjevu/apelaciji. S tim u vezi, Ustavni sud ističe da je za jedan period na koji se apelacijom ukazuje u pogledu dužine trajanja postupka već donesena konačna i obavezujuća odluka (vidi Odluku Ustavnog suda broj AP-4882/13 od 26. oktobra 2016. godine, dostupnu na web-stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). S obzirom na navedeno, Ustavni sud će, podržavajući vlastitu praksu u predmetima koji su sa ovog aspekta pokretali slična pravna pitanja (vidi Odluku Ustavnog suda broj AP 1497/08 od 8. decembra 2010. godine, tač. 42. i 43, dostupnu na web-stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba), u konkretnom predmetu razmatrati period od donošenja Odluke o dopustivosti i meritumu broj AP-4882/13 od 26. oktobra 2016. godine, pa do donošenja odluke Ustavnog suda. Dakle, razmatrat će period od oko pet godina i sedam mjeseci.
24. U konkretnom slučaju, Ustavni sud zapaža da apelantica predmetnom apelacijom ukazuje da u dužem vremenskom periodu nije izvršeno djelimično rješenje kojim joj je priznato pravo na dodjelu drugog odgovarajućeg stana, a koje se ima izvršiti kada se ispune finansijske, materijalne i formalne pretpostavke obveznika izvršenja predmetne obaveze. U vezi s tim, Ustavni sud zapaža da je o istom činjeničnom i pravnom pitanju apelantice već donio u Odluku o dopustivosti i meritumu AP 4882/13 i utvrdio, između ostalog, da nije povrijeđeno apelanticino pravo na suđenje u „razumnom roku“ kao segment prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije jer nije istekao zakonski rok za ispunjenje ove obaveze. Pri tome, Ustavni sud zapaža da apelantica i dalje osporava neizvršenje djelimičnog rješenja kojim joj je priznato pravo na dodjelu drugog odgovarajućeg stana radi otkupa. Međutim imajući u vidu odgovor na apelaciju koji je Opština Brod dostavila Ustavnom sudu i iz kojeg odgovora proizilazi da se djelimično rješenja Odjeljenja za prostorno uređenje broj 07-372/15/07 od 18. novembra 2011. godine još uvijek nije izvršilo jer se nisu ispunile finansijske, materijalne i formalne pretpostavke obveznika izvršenja, te da je izmjenama člana 38. Zakona o privatizaciji državnih stanova („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 63/20) obaveza jedinice lokalne samouprave da nosiocima stanarskog prava omoguće otkup drugog odgovarajućeg stana umjesto ratom uništenog stana produžen rok iz člana 56. zakona do 30. juna 2025. godine, Ustavni sud zaključuje da u konkretnom slučaju postoje objektivne okolnosti koje onemogućavaju izvršenje predmetnog rješenja. Stoga, posmatrajući postupak u cjelini i imajući u vidu sve činjenice u ovom predmetu, Ustavni sud zaključuje da predmetni postupak traje nešto duže od uobičajenog, ali imajući u vidu objektivne okolnosti odnosno činjenicu da zakonski rok za ispunjenje naveden obaveze Opštine Brod nije istekao, odnosno da je produžen do 30. juna 2025. godine, Ustavni sud zaključuje da u konkretnom slučaju još uvijek nije povrijeđeno pravo apelantice na pravično suđenje. Stoga, imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog suda i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelantice u predmetnoj apelaciju pokreću ustavna pitanja na koja su se pozvala, odnosno ništa što ukazuje da apelantica imaju "opravdan zahtjev" u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi očigledno (prima facie) neosnovani. Ostali navodi
25. Apelantica je u apelaciji isticala i kršenje prava na imovinu iz člana II/3. k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola br. 1 uz Evropsku konvenciju, prava na privatni i porodični život, dom i prepisku iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije i prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije, koje ničim nije konkretizirala, niti Ustavni sud može iz apelacije i dostavljenih dokumenata pronaći elemente koji bi eventualno pokrenuli pitanje povrede ovih prava, zbog čega smatra da nije potrebno da se upušta u ispitivanje ovih navoda.
26. U odnosu na zahtjev apelantice da joj se odredi naknada nematerijalne štete zbog nerazumne dužine trajanja postupka, Ustavni sud podsjeća da prema članu 74. Pravila Ustavnog suda izuzetno može odredi naknadu nematerijalne štete u posebnim slučajevima kršenja ustavnih prava, a kako je u konkretnom slučaju apelacija odbačena zbog toga što je prima facie neosnovana, to apelantici ne pripada pravo na naknadu nematerijalne štete.
27. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
28. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić