Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-193/21 (S. M.)
Odluka donesena 08. 06. 2022.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Građanski postupak
- Pravično suđenje - razuman rok
Citirani propisi
- Zakon o parničnom postupku
- Zakon o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Ukaz o proglašenju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku
- Ukaz o proglašenju Zakona o dopuni Zakona o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Ukaz o proglašenju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Zakon o izmjeni Zakona o parničnom postupku
- Zakon o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Zakon o dopunama Zakona o parničnom postupku
- Ukaz o proglašenju Zakona o parničnom postupku
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 74
Predmeti (1)
AP-193/21
Apelacija
Odluka o meritumu
08. 06. 2022.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 193/21, rješavajući apelaciju koju je podnio Salih Mušić, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 72. st. (4) i (5) i člana 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je Mato Tadić, predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Seada Palavrić, sutkinja Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 8. juna 2022. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija koju je podnio Salih Mušić.
Utvrđuje se povreda člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog dužine trajanja parničnog postupka koji je nakon podnošenja apelacije okončan Presudom Kantonalnog suda u Tuzli broj 33 0 P 065721 22 Gž 2 od 14. aprila 2022. godine.
Na osnovu člana 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Tuzlanskog kantona da Salihu Mušiću isplati iznos od 500,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog dužine trajanja predmetnog parničnoga postupka, i to u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke, uz obavezu da nakon isteka ovog roka plati zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.
Na osnovu člana 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Tuzlanskog kantona da najkasnije u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Salih Mušić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Živinica, kojeg zastupa Haris Salkanović advokat iz Živinica, podnio je 20. januara 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja parničnog postupka koji se u trenutku podnošenja apelacije vodio pred Kantonalnim sudom u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) u predmetu broj 33 0 P 065721 17 Gž.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Kantonalnog suda i Općinskog suda u Živinicama (u daljnjem tekstu: Općinski sud) zatraženo je 25. avgusta 2021. godine da dostave odgovor na apelaciju.
3. Kantonalni sud je odgovor na apelaciju dostavio 2. septembra 2021. godine.
4. Općinski sud je odgovor na apelaciju dostavio 14. septembra 2021. godine.
5. Ustavni sud je 29. marta 2022. godine zastupniku apelanta dostavio odgovor Kantonalnog i Općinskog suda radi eventualnog izjašnjenja. Zastupnik apelanta nije u ostavljenom roku dostavio izjašnjenje.
6. Kantonalni sud je dopisom od 18. maja 2022. godine obavijestio Ustavni sud o statusu predmetnog postupka.
III.Činjenično stanje
7. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelacionih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
8. Apelant je 18. avgusta 2015. godine Općinskom sudu podnio tužbu protiv tuženih (M.K., B.K. i „Dezen“ d.o.o. Živinice) radi utvrđivanja prijelaza obaveze.
9. Općinski sud je Presudom broj 33 0 P 065721 15 P od 1. decembra 2016. godine odbio u cijelosti tužbeni zahtjev apelanta da se utvrdi prijelaz obaveze iz stava (2) pravosnažne presude Općinskog suda broj 33 0 Rs 032008 11 Rs od 22. marta 2013. godine, sa SF Company d.o.o. Živinice na tužene, pa su tuženi solidarno dužni trpjeti i priznati da se na osnovu ove presude, a na osnovu izvršne isprave, presude Općinskog suda od 22. marta 2013. godine, podnese prijedlog za izvršenje. Istom presudom je obavezan apelant da tuženim naknadi troškove postupka u određenom iznosu.
10. Apelant je 14. februara 2017. godine izjavio žalbu protiv presude Općinskog suda od 1. decembra 2016. godine, nakon čega je 28. marta 2017. godine predmetni spis dostavljen Kantonalnom sudu na odlučivanje o izjavljenoj žalbi.
11. Kantonalni sud je Presudom broj 33 0 P 065721 17 Gž od 15. septembra 2020. godine djelimično uvažio žalbu apelanta i ukinuo prvostepenu presudu u dijelu koji se odnosi na tužene M.K. i B.K., kao i u odluci o troškovima postupka, i predmet vratio prvostepenom sudu na ponovno suđenje u tom dijelu. U preostalom dijelu izreke koji se odnosi na tuženog „Dezen“ d.o.o. Živinice, prvostepena presuda je potvrđena.
12. Predmetni spis je 1. oktobra 2020. godine dostavljen Općinskom sudu na ponovno suđenje.
13. Općinski sud je Presudom broj 33 0 P 065721 20 P2 od 12. novembra 2021. godine obavezao tužene (M.K. i B.K.) da apelantu solidarno naknade materijalnu štetu u određenom novčanom iznosu sa zakonskom zateznom kamatom i da mu solidarno naknade troškove postupka u određenom novčanom iznosu sa zakonskom zateznom kamatom.
14. Tužene (M.K. i B.K.) su 21. februara 2022. godine izjavile žalbu protiv presude Općinskog suda od 12. novembra 2021. godine, nakon čega je 2. marta 2022. godine predmetni spis dostavljen Kantonalnom sudu na odlučivanje o izjavljenoj žalbi.
15. Kantonalni sud je Presudom broj 33 0 P 065721 22 Gž 2 od 14. aprila 2022. godine djelimično uvažio žalbu tuženih i prvostepenu presudu u odnosu na B.K. preinačio, tako da se tužbeni zahtjev kojim je apelant tražio da mu B.K. nadoknadi materijalnu štetu u određenom novčanom iznosu sa zakonskom zateznom kamatom i troškovima postupka odbija, te je apelant obavezan da B.K. nadoknadi troškove postupka u određenom novčanom iznosu, dok je u odnosu na M.K. žalbu odbio i potvrdio prvostepenu presudu. Istom presudom je obavezan apelant da B.K. naknadi troškove žalbenog postupka u određenom novčanom iznosu.
IV.Apelacija I.Navodi iz apelacije
16. Iz apelacionih navoda proizlazi da apelant smatra da mu je zbog dužine trajanja postupka pred Kantonalnim i Općinskim sudom povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku kao element prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), zbog čega traži naknadu nematerijalne štete.
II.Odgovor na apelaciju
17. Kantonalni sud je naveo da se u tom sudu predmeti rješavaju prema starosti inicijalnog akta i listi predmeta koju kvartalno sačinjava Visoko sudsko i tužilačko vijeće Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: VSTV BiH) jer su veliki zaostaci i povećan priliv predmeta, uz nedovoljnu finansijsku i kadrovsku osposobljenost tog suda. Dalje je naveo da na Građanskom odjeljenja tog suda postoji veliki broj neriješenih predmeta, te da je konkretni predmet riješen 15. septembra 2020. godine, prema planu kojim su bili određeni predmeti za rješavanje u trećem kvartalu 2020. godine.
18. Općinski sud je naveo da je u predmetu kontinuirano postupano u skladu sa odredbama Zakona o parničnom postupku. Također, da je tokom 2020. godine u znatnome bio otežan rad suda zbog situacije izazvane pandemijom virusa Covid 19.
19. Kantonalni sud je u dopisu od 18. maja 2022. godine naveo da je 14. aprila 2022. godine donio odluku u predmetnom postupku, koju je dostavio u prilogu dopisa.
V.Relevantni propisi
20. U Zakonu o parničnom postupku („Službene novine FBiH“ br. 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15) relevantne odredbe glase:
Član 10.
(1) Stranka ima pravo da sud odluči o njezinim zahtjevima i prijedlozima u razumnom roku.
(2) Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
21. Zakon o sudovima Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ br. 38/05, 22/06, 63/10, 7/13 i 52/14). Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst sačinjen u Ustavnom sudu BiH, koji u relevantnom dijelu glasi: Član 31.
Dužnosti predsjednika suda Predsjednik suda odgovoran je za rukovođenje cjelokupnim sudom i sudačkom upravom. [...] VI.Dopustivost
22. Prema članu VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
23. Prema članu 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi efikasni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako je podnesena u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem efikasnom pravnom lijeku koji je koristio.
24. Ustavni sud naglašava da, u skladu sa članom 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. U konkretnom slučaju, apelant predmetnom apelacijom ukazuje na povredu prava na donošenje odluke u razumnom roku, u smislu odredbi člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, u predmetnom postupku koji je okončan nakon podnošenja predmetne apelacije, pa je apelacija, u smislu člana 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, bila dopustiva i u vrijeme podnošenja apelacije.
25. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg ne bi bila dopustiva.
26. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uslove u pogledu dopustivosti.
VII.Meritum
27. Apelant smatra da mu je zbog dužine trajanja predmetnog postupka pred Kantonalnim i Općinskim sudom povrijeđeno pravo na suđenje u „razumnom“ roku kao jedan od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
Pravo na pravično suđenje – razuman rok
28. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
29. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. [...] Relevantni principi
30. Ustavni sud, prije svega, ističe da se prema konzistentnoj praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora cijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koju konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38 i Delić protiv Bosne i Hercegovine presuda od 2. marta 2021. godine, stav 18.)
Period koji se uzima u obzir
31. Ustavni sud će u odnosu na dužinu trajanja predmetnog postupka razmatrati period od podnošenja tužbe pa do donošenja odluke Kantonalnog suda. S tim u vezi, Ustavni sud zapaža da je apelant podnio tužbu 18. avgusta 2015. godine, te da je Kantonalni sud donio presudu 14. aprila 2022. godine. Dakle, predmetni postupak je trajao oko šest godina i osam mjeseci. Analiza dužine trajanja predmetnog postupka
32. Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju radi o parničnom postupku radi utvrđivanja prijelaza obaveze, odnosno naknade materijalne štete. S obzirom na činjenično stanje predmeta, Ustavni sud zapaža da se ne radi o složenom postupku.
33. Ocjenjujući ponašanje apelanta, Ustavni sud primjećuje da apelant svojim ponašanjem nije doprinio dužini trajanja predmetnog postupka. Analizirajući ponašanje Općinskog suda, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud prvostepenu odluku donio nakon jedne godine i tri mjeseca, ali je ta presuda ukinuta po žalbi i predmet vraćen na ponovni postupak, te da je u ponovnom postupku donio prvostepenu odluku nakon jedne godine i jednog mjeseca. Analizirajući ponašanje Kantonalnog suda, Ustavni sud zapaža da je predmetni spis 28. marta 2017. godine dostavljen Kantonalnom sudu na postupanje po žalbi izjavljenoj protiv presude Općinskog suda od 1. decembra 2016. godine, te da je Kantonalni sud donio presudu 15. septembra 2020. godine, odnosno nakon tri godine i šest mjeseci. Također, Ustavni sud zapaža da je predmetni spis 2. marta 2022. godine dostavljen Kantonalnom sudu na postupanje po žalbi izjavljenoj protiv presude Općinskog suda od 12. novembra 2021. godine, te da je Kantonalni sud donio presudu 14. aprila 2022. godine. Pri tome, Ustavni sud zapaža da Kantonalni sud nije ponudio objektivno prihvatljivo obrazloženje za tako dugo trajanje predmetnog postupka (kada je prvi put odlučivao o žalbi), navodeći isključivo da je taj sud zadužen sa velikim brojem predmeta i da se pridržava pravila u pogledu redoslijeda postupanja po predmetima. Ustavni sud podsjeća da je rješavajući brojne apelacije koje su podnesene Ustavnom sudu zbog nedonošenja odluke u razumnom roku zapazio da kada redovni sudovi pokušavaju opravdati dugo trajanje postupka, ta opravdanja se uglavnom odnose na to da se predmeti rješavaju „prema redoslijedu inicijalnog akta, odnosno u skladu s Uputstvom za izradu plana rješavanja starih predmeta prema starosti inicijalnog akta koje je donio VSTV BiH“. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da su redovni sudovi u obavezi da postupaju u predmetima u razumnom roku, bez nepotrebnog odugovlačenja (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 442/20 od 10. novembra 2020. godine, tačka 31, odluka dostupna www.ustavnisud.ba).
34. Također, Ustavni sud podsjeća da je u Odluci o dopustivosti i meritumu broj AP 4101/15 od 10. maja 2017. godine (dostupna na www.ustavnisud.ba) zaključio da kršenje prava na suđenje u razumnom roku koje je utvrđeno u tom predmetu „nije izolirani incident, niti se može pripisati konkretnom slijedu događaja u ovom predmetu, nego je posljedica sistemskih nedostataka u organiziranju pravosuđa i efektivnom ostvarivanju nadležnosti iz ove oblasti i mora biti kvalificirano tako da proizlazi iz prakse koja nije kompatibilna s ustavnim pravom na pravično suđenje“. Ustavni sud smatra da navedena praksa nije primjenjiva u konkretnom slučaju jer se ovakva pasivnost Kantonalnog suda mora pripisati konkretnom slijedu događaja u ovom predmetu i ne može se definirati kao posljedica općih okolnosti i nedostataka u organiziranju nadležnosti u oblasti pravosuđa. Dužina trajanja predmetnog postupaka mora se sagledati u kontekstu adekvatnosti administriranja pravde od redovnih sudova. Naime, Ustavni sud smatra da se naprijed navedeni period pasivnosti Kantonalnog suda u tako dugom periodu, mora okarakterizirati kao neadekvatno administriranje pravde, suprotno standardima prava na pravično suđenje.
35. Na osnovu izloženog, Ustavni sud smatra da dužina predmetnog parničnog postupka ne zadovoljava zahtjev „razumnog roka“ iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da postoji kršenje prava apelanta na „suđenje u razumnom roku“ kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Pitanje naknade nematerijalne štete
36. U smislu člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i osnovnih sloboda.
37. S obzirom na odluku u ovom predmetu, a imajući u vidu presude Evropskog suda protiv Bosne i Hercegovine (vidi Evropski sud, Spahić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 20514/15 i dr. od 14. novembra 2017. godine, Kunić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 68955/12 i dr. od 14. novembra 2017. godine, Elčić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 34524/15 i dr. od 17. januara 2019. godine, Golić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 51441/16 i dr. od 16. maja 2019. godine i Ugarak i ostali protiv BiH, aplikacija broj 25941/18 i dr. od 19. septembra 2019. godine), dosadašnju praksu, ekonomske uvjete u Bosni i Hercegovini (podaci dostupni na www.bhas.ba) i okolnosti konkretnog slučaja, prema članu 74. Pravila Ustavnog suda, odnosno članu 41. Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju na ime naknade nematerijalne štete zbog nerazumne dužine trajanja postupka apelantu treba isplatiti iznos od 500,00 KM.
38. Ovu naknadu dužna je platiti Vlada Tuzlanskog kantona u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, uz obavezu da nakon isteka ovog roka apelantu plati zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.
39. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu.
VIII.Zaključak
40. Ustavni sud zaključuje da je u predmetnom parničnom postupku došlo do kršenja prava apelanta na donošenje odluke u razumnom roku, kao elementa prava na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, jer je predmetni postupak trajao šest godina i osam mjeseci, pri čemu je dužini trajanja u odlučujućoj mjeri doprinio Kantonalni sud, koji pri tome nije ponudio (objektivno prihvatljivo) opravdanje za tako dugo trajanje postupka pred tim sudom. Takvo postupanje u konkretnom slučaju predstavlja neadekvatno administriranje pravde od strane Kantonalnog suda, odnosno postupanje koje je suprotno standardima prava na pravično suđenje i ne zadovoljava zahtjeve prava na suđenje u razumnom roku.
41. Na osnovu člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 72. st. (4) i (5) i člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
42. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić