Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-628/21 (N.M.)
Odluka donesena 08. 06. 2022.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Upravni spor
- Pravično suđenje - razuman rok
- Upravni postupak
- Apelacija preuranjena
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
- Zakon o parničnom postupku · čl. 55
- Zakon o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Zakon o upravnom postupku
- Ukaz o proglašenju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku
- Ukaz o proglašenju Zakona o dopuni Zakona o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Ukaz o proglašenju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Zakon o izmjeni Zakona o parničnom postupku
- Zakon o upravnim sporovima
- Zakon o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Zakon o dopunama Zakona o parničnom postupku
- Ukaz o proglašenju Zakona o parničnom postupku
- Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o upravnom postupku
- Zakon o upravnom postupku
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 74
Predmeti (1)
AP-628/21
Apelacija
Odluka o meritumu
08. 06. 2022.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP-628/21, rješavajući apelaciju koju je podnijela N.M., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka l), člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7) i člana 72. st. (4) i (5) i člana 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu:
Mato Tadić, predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Seada Palavrić, sutkinja Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 8. juna 2022. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Djelimično se usvaja apelacija koju je podnijela N.M.
Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u postupku koji vodi pred Vrhovnim sudom Federacije Bosne i Hercegovine u predmetu broj 04 0 U 012203 21 Uvp.
Na osnovu člana 62. stav (7) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se predsjedniku Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine da u skladu sa ovom odlukom odmah preduzme odgovarajuće mjere za okončanje predmetnog postupka, shodno članu II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članu 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Na osnovu člana 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Federacije Bosne i Hercegovine da N.M. u roku od tri mjeseca od dostave ove odluke isplati iznos od 500,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog kršenja prava na donošenje odluke u razumnom roku uz obavezu da nakon isteka tog roka plati zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.
Na osnovu člana 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se predsjedniku Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine i Vladi Federacije Bosne i Hercegovine da u roku od tri mjeseca od dana dostave ove odluke obavijeste Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnijela N.M.
protiv Presude Kantonalnog suda u Zenici broj 04 0 U 012203 20 U od 23. decembra 2020. godine, zbog toga što je preuranjena.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. N.M. (u daljnjem tekstu: apelantkinja) iz Prnjavora, koju zastupa Dragana Stanković advokat iz Banjaluke, podnijela je 23. februara 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Kantonalnog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 04 0 U 012203 20 U od 23. decembra 2020. godine i Rješenja Federalnog zavoda za penzijsko i invalidsko osiguranje (u daljnjem tekstu FZ PIO) broj FZ3/2/1- 35-1-983-19/18 od 20. avgusta 2020. godine, te zbog dužine trajanja predmetnog postupka. II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Kantonalnog suda zatraženo je 19. januara 2022. godine, od Vrhovnog suda Federacije BiH (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) zatraženo je 4. februara 2022. godine, a od FZ PIO zatraženo je 5. aprila 2022. godine da dostave odgovor na apelaciju.
3. Kantonalni sud je dostavio odgovor na apelaciju 24. januara 2022. godine, Vrhovni sud je dostavio odgovor na apelaciju 24. februara 2022. godine, dok je FZ PIO dostavio odgovor na apelaciju 29. aprila 2022. godine.
4. Ustavni sud je 31. marta 2022. godine zastupniku apelantkinje dostavio odgovore Kantonalnog suda i Vrhovnog suda radi eventualnog izjašnjenja. Zastupnik apelantkinje je izjašnjenje dostavio 11. aprila 2022. godine.
III.Činjenično stanje
5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantkinjinih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:
6. Apelantkinja je 25. oktobra 2017. godine Kantonalnoj administrativnoj službi u Zenici FZ PIO (u daljnjem tekstu: Kantonalna administrativna služba) podnijela zahtjev za ostvarivanje prava na srazmjernu starosnu penziju.
7. Rješenjem Kantonalne administrativne službe od 29. marta 2018. godine odbijen je kao neosnovan zahtjev apelantkinje za priznavanje prava na „starosnu penziju“.
8. Odlučujući o žalbi apelantkinje izjavljenoj protiv rješenja Kantonalne administrativne službe od 29. marta 2018. godine, FZ PIO je rješenjem od 16. avgusta 2018. godine predmetnu žalbu odbio kao neosnovanu.
9. Presudom Kantonalnog suda broj 04 0 U 010281 18 U od 13. marta 2019. godine poništena su naprijed navedena rješenja, te je predmet vraćen prvostepenom organu na ponovno postupanje. U obrazloženju navedene presude Kantonalni sud je, između ostalog, naveo da je apelantkinja osnovano istakla da je podnijela zahtjev za ostvarivanje prava na srazmjernu starosnu penziju, te da prvostepenim rješenjem nije odlučeno o njenom zahtjevu, jer je tim rješenjem odbijen kao neosnovan njen zahtjev za priznavanje prava na „starosnu penziju“. Takođe, da ni FZ PIO, odlučujući o žalbi izjavljenoj protiv prvostepenog rješenja nije odgovorio na prednje navode apelantkinje. Konačno, Kantonalni sud je naveo da će u ponovnom postupku prvostepeni organ, između ostalog, utvrditi da li apelantkinja ima penzijskog staža navršenog poslije 30. aprila 1992. godine kod nosioca osiguranja u Republici Srpskoj, te donijeti pravilno i na zakonu zasnovano rješenje.
10. Rješenjem Kantonalne administrativne službe od 13. septembra 2019. godine odbijen je kao neosnovan predmetni zahtjev apelantkinje.
11. Odlučujući o žalbi apelantkinje izjavljenoj protiv rješenja Kantonalne administrativne službe od 13. septembra 2019. godine, FZ PIO je rješenjem od 3. marta 2020. godine predmetnu žalbu odbio kao neosnovanu.
12. Presudom Kantonalnog suda broj 04 0 U 011793 20 U od 13. jula 2020. godine poništeno je rješenje FZ PIO od 3. marta 2020. godine, te je predmet vraćen drugostepenom organu na ponovno postupanje. U obrazloženju navedene presude Kantonalni sud je, između ostalog, naveo da je FZ PIO dužan da u ponovnom postupku ponovo cijeni sve navode apelantkinje, te da vodi računa i o uputama i pravnim shvaćanjima sadržanim u ranijoj presudi tog suda od 13. marta 2019. godine, a posebno u dijelu koji se tiče upute o utvrđivanju da li apelantkinja ima penzijskog staža navršenog poslije 30. aprila 1992. godine kod nosioca osiguranja u Republici Srpskoj.
13. Rješenjem FZ PIO od 20. avgusta 2020. godine odbijena je kao neosnovana žalba apelantkinje izjavljena protiv rješenja Kantonalne administrativne službe od 13. septembra 2019. godine.
14. Presudom Kantonalnog suda broj 04 0 U 012203 20 U od 23. decembra 2020. godine odbijena je tužba apelantkinje podnesena protiv rješenja FZ PIO od 20. avgusta 2020. godine
15. Apelantkinja je 28. januara 2021. godine podnijela zahtjev za vanredno preispitivanje sudske odluke, presude Kantonalnog suda od 23. decembra 2020. godine, te je spis predmeta dostavljen Vrhovnom sudu na postupanje 29. januara 2021. godine.
16. Predmetni postupak je u toku pred Vrhovnim sudom.
IV.Apelacija I.Navodi iz apelacije
17. Apelantkinja smatra da joj je zbog dužine trajanja predmetnog postupka povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku kao element prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), zbog čega traži naknadu na ime nematerijalne štete. Apelantkinja navodi tok postupka od podnošenja predmetnog zahtjeva do podnošenja apelacije, te ističe da su Kantonalni sud i FZ PIO u osporenim odlukama pogrešno primijenili odredbe Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju, Sporazuma o međusobnim pravima i obavezama u provođenju penzijskog i invalidskog osiguranja, Zakona o upravnim sporovima i Zakona o upravnom postupku. Smatra da joj je takvim postupanjem Kantonalnog suda i organa uprave povrijeđeno pravo na pravično suđenje i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola 1 uz Evropsku konvenciju.
II.Odgovor na apelaciju i izjašnjenje na odgovore
18. FZ PIO je, između ostalog, detaljno naveo tok predmetnog postupka kako je isti predočen u činjenicama odluke, te je ukazao da je apelantkinja Vrhovnom sudu podnijela zahtjev za vanredno preispitivanje osporene presude Kantonalnog suda. Nadalje, FZ PIO je naveo da su neosnovani navodi apelantkinje koji se odnose na dužinu trajanja postupka jer je od dana podnošenja zahtjeva predmetni postupak „vođen uz poštovanje zakonskih rokova za rješavanje“. Takođe je predložio da se predmetna apelacija odbaci zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.
19. Kantonalni sud je naveo tok postupka pred tim sudom te ukazao da smatra da u postupku pred Kantonalnim sudom nisu povrijeđena prava apelantkinje na koja apelacijom ukazuje, kao i da je taj sud u predmetnom postupku „vodio računa o optimalnim i predvidivim rokovima“.
20. Vrhovni sud je ukazao da je spis konkretnog predmeta primljen u taj sud 29. januara 2021. godine, te da odluka o zahtjevu za vanredno preispitivanje još nije donesena budući da se predmeti u tom sudu uzimaju u rad prema datumu inicijalnog akta. Nadalje je naveo da „prioritet u rješavanju još uvijek imaju predmeti u kojima je inicijalni akt (tužba) podnesen u prvoj polovini 2019. godine. Tužba u predmetnoj upravno-sudskoj stvari podnesena je 5. oktobra 2020. godine“. Takođe, Vrhovni sud je naveo da smatra da nisu osnovani navodi iz apelacije da je od strane tog suda učinjena povreda prava na pravično suđenje u razumnom roku iz člana 6. Evropske konvencije, te je predložio da Ustavni sud, u odnosu na Vrhovni sud, apelaciju odbije.
21. Apelantkinja je u izjašnjenju na odgovore navedenih sudova navela da je u predmetnim odgovorima „samo šturo navedena hronologija prijema i otpreme akata“, te da se sudovi nisu očitovali na navode apelacije kojima apelantkinja zapravo osporava presudu Kantonalnog suda od 23. decembra 2020. godine i rješenje FZ PIO od 20. avgusta 2020. godine. Dalje je navela da ostaje pri navodima koje je istakla u predmetnoj apelaciji.
V.Relevantni propisi
22. Zakon o upravnom postupku („Službene novine FBiH“ br. 2/98 i 48/99) u relevantnom dijelu glasi:
Član 6.
Kad organi i institucije koje imaju javne ovlasti rješavaju u upravnim stvarima, dužni su da osiguraju efikasno ostvarivanje prava i interesa građana, preduzeća (društava), ustanova i drugih pravnih lica, što obuhvata dobru organizaciju na izvršavanju poslova organa, koja osigurava brzo, potpuno i kvalitetno rješavanje upravnih stvari u upravnom postupku uz svestrano razmatranje tih stvari.
Član 14.
Postupak se ima voditi brzo i sa što manje troškova i gubitka vremena za stranku i druge osobe koje učestvuju u postupku, ali tako da se pribavi sve sto je potrebno za pravilno utvrđivanje činjeničnog stanja i za donošenje zakonitog i pravilnog rješenja.
23. Zakon o upravnim sporovima („Službene novine Federacije BiH“, broj 9/05) Član 55.
Ukoliko ovaj Zakon ne sadrži odredbe o postupku u upravnim sporovima shodno će se primjenjivati odgovarajuće odredbe zakona kojim je uređen parnični postupak.
24. Zakon o parničnom postupku („Službene novine Federacije BiH“, br. 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15). Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst sačinjen u Ustavnom sudu BiH, koji glasi:
Član 10.
(1) Stranka ima pravo da sud odluči o njenim zahtjevima i prijedlozima u razumnom roku.
(2) Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zlouporabu prava koja strankama pripadaju u postupku.
25. Zakon o sudovima Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine FBiH“ br. 38/05, 22/06, 63/10, 7/13 i 52/14). Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst relevantnih odredbi Zakona o sudovima sačinjen u Ustavnom sudu, koje glase:
Član 31.
Dužnosti predsjednika suda Predsjednik suda odgovoran je za rukovođenje cjelokupnim sudom i sudačkom upravom. [...] VI.Dopustivost
26. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
27. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio. Dopustivost apelacije u odnosu na osporenu presudu Kantonalnog suda od 23. decembra 2020. godine
28. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije u odnosu na ostale aspekte prava na pravično suđenje Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, te člana 18. stav (1) i stav (3) tačka l) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (1) i stav (3) tačka l) Pravila Ustavnog suda glasi:
(1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako je podnesena u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
(3) Apelacija nije dopustiva ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
l) apelacija je preuranjena;
29. Prema navedenim odredbama, apelacija se može podnijeti samo protiv presude, odnosno odluke kojom je postupak u određenom predmetu završen.
30. U konkretnom slučaju, Ustavni sud zapaža da apelantkinja osporava presudu Kantonalnog suda od 23. decembra 2020. godine (navodeći pri tome da je Vrhovnom sudu podnijela zahtjev za vanredno preispitivanje navedene presude), te da je, dakle, postupak o predmetu apelacije u toku pred Vrhovnim sudom. S obzirom na to, Ustavni sud ukazuje da je predmetna apelacija u ovom dijelu preuranjena.
31. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka l) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je preuranjena, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
Dopustivost apelacije u odnosu na dužinu trajanja postupka
32. Ustavni sud naglašava da, u skladu sa članom 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. U konkretnom slučaju, apelantkinja predmetnom apelacijom ukazuje na povredu prava na donošenje odluke u razumnom roku, u smislu odredbi člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, u predmetnom postupku koji je u toku, pa imajući u vidu činjenično stanje predmeta, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija dopustiva u smislu člana 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda.
33. Konačno, apelacija ispunjava i uslove iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
34. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija u ovom dijelu ispunjava uslove u pogledu dopustivosti.
VII.Meritum
35. Apelantkinja smatra da joj je zbog dužine trajanja predmetnog postupka povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
a)Pravo na pravično suđenje – razuman rok
36. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
37. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. [...] Relevantni principi
38. Ustavni sud, prije svega, ističe da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).
39. Ustavni sud, podržavajući praksu Evropskog suda, podsjeća na to da član 6. stav 1. Evropske konvencije nameće državama ugovornicama dužnost da organiziraju svoje pravosudne sisteme na način da sudovi mogu zadovoljiti uslove tog člana, uključujući i obavezu da postupaju u razumnom roku (vidi Evropski sud, Marinović protiv Hrvatske, presuda od 6.oktobra 2005. godine, stav 23).
Period koji se uzima u obzir
40. Ustavni sud će u konkretnom slučaju razmatrati period od 25. oktobra 2017. godine (kad je apelantkinja podnijela zahtjev za ostvarivanje prava na srazmjernu starosnu penziju), do donošenja odluke Ustavnog suda. Dakle, period od četiri godine i oko sedam mjeseci.
Analiza dužine trajanja predmetnog postupka
41. Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju radi o postupku ostvarivanja prava na srazmjernu starosnu penziju apelantkinje, pa s obzirom na činjenična i pravna pitanja koja je u predmetnoj pravnoj stvari potrebno riješiti, Ustavni sud nalazi da se u konkretnom slučaju ne radi o naročito složenom predmetu. Takođe, Ustavni sud zapaža da je predmetni postupak naročito značajan za apelantkinju, jer o ishodu tog postupka zavisi eventualno ostvarivanje njenog prava na srazmjernu starosnu penziju, naročito imajući u vidu da je apelantkinja osoba starije životne dobi (u vrijeme podnošenja apelacije apelantkinja ima 76 godina).
42. Ocjenjujući ponašanje apelantkinje, Ustavni sud ne nalazi da je apelantkinja svojim ponašanjem uticala na dužinu trajanja predmetnog postupka. Nadalje, analizirajući ponašanje organa uprave i redovnih sudova, Ustavni sud najprije zapaža da se predmeti postupak u dva navrata nalazio pred prvostepenim organom, a u tri navrata pred drugostepenim organom, te da su ti organi uprave odluke donijeli u relativno kratkom roku. Međutim, Ustavni sud zapaža da su navedena rješenja organa uprave u dva navrata ukidana presudama Kantonalnog suda (koje su donesene u relativno kratkom roku), sa jasnim uputama za postupanje, pri čemu je Kantonalni sud u svojoj kasnijoj odluci naglasio da je potrebno da organi uprave u ponovnom postupku postupe po uputama već datim u ranijoj presudi tog suda, što, dakle, ukazuje na neefikasno postupanje organa uprave u predmetnom postupku. Konačno, Ustavni sud zapaža i da se spis konkretnog predmeta nalazi na Vrhovnom sudu jednu godinu i četiri mjeseca, pri čemu nije izvjesno kada će predmetni postupak uopšte biti okončan, naročito imajući u vidu odgovor Vrhovnog suda koji je naveo da je predmetna tužba (kao inicijalni akt) podnesena 5. oktobra 2020. godine, da se predmeti u tom sudu uzimaju u rad prema starosti inicijalnog akta i da „prioritet u rješavanju još uvijek imaju predmeti u kojima je inicijalni akt podnesen u prvoj polovini 2019. godine“. Ustavni sud, pri tome, podsjeća da je, rješavajući brojne apelacije koje su podnesene Ustavnom sudu zbog nedonošenja odluke u razumnom roku, zapazio da, kada redovni sudovi pokušavaju opravdati dugo trajanje postupka, ta opravdanja se uglavnom odnose na to da se predmeti rješavaju „prema redoslijedu inicijalnog akta, odnosno u skladu s Uputstvom za izradu plana rješavanja starih predmeta prema starosti inicijalnog akta koje je donio VSTS BIH“. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da su redovni sudovi u obavezi da postupaju u predmetima u razumnom roku, bez nepotrebnog odugovlačenja (vidi, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-442/20 od 10. novembra 2020. godine, tačka 31., odluka dostupna na web-stranici Ustavnog suda, www.ustavnisud.ba).
43. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud nalazi da dužina predmetnog postupka ne zadovoljava zahtjev „razumnog roka“ iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, jer postupak koji je naročito značajan za apelantkinju, a koji nije složen, traje četiri godine i oko sedam mjeseci, pri čemu je ipak najduže trajao pred organima uprave i Vrhovnim sudom, a pri tome nije izvjesno kada će predmetni postupak biti okončan.
Pitanje naknade nematerijalne štete
44. U smislu člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantovanih ljudskih prava i osnovnih sloboda.
45. S obzirom na odluku u ovom predmetu, a imajući u vidu presude Evropskog suda protiv Bosne i Hercegovine (vidi Evropski sud, Spahić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 20514/15 i dr. od 14. novembra 2017. godine, Kunić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 68955/12 i dr. od 14. novembra 2017. godine, Elčić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 34524/15 i dr. od 17. januara 2019. godine, Golić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 51441/16 i dr. od 16. maja 2019. godine i Ugarak i ostali protiv BiH, aplikacija broj 25941/18 i dr. od 19. septembra 2019. godine), dosadašnju praksu, ekonomske uslove u Bosni i Hercegovini (podaci dostupni na www.bhas.ba) i okolnosti konkretnog slučaja, prema članu 74. Pravila Ustavnog suda, odnosno članu 41. Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju na ime naknade nematerijalne štete zbog nerazumne dužine trajanja predmetnog postupka apelantkinji treba isplatiti iznos od 500,00 KM.
46. Ovu naknadu je dužna da plati Vlada Federacije BiH budući da postupak u najvećoj mjeri traje pred FZ PIO (a imajući u vidu pravni status FZ PIO) i Vrhovnim sudom, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, uz obavezu da nakon isteka tog roka apelantkinji plati zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom
47. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu.
VIII.Zaključak
48. Ustavni sud zaključuje da postoji kršenje prava na „suđenje u razumnom roku“ kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav
1. Evropske konvencije jer predmetni postupak, koji je naročito značajan za apelantkinju, traje četiri godine i oko sedam mjeseci, pri čemu je za dužinu trajanja predmetnog postupka značajna dužina trajanja postupka pred organima uprave prouzrokovana neefikasnim postupanjem navedenih organa, kao i dužina trajanja postupka pred Vrhovnim sudom, a imajući u vidu i da nije izvjesno kada će predmetni postupak biti okončan.
49. Na osnovu člana 18. stav (3) tačka l), člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7) i člana 72. st. (4) i (5) i člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
50. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić