Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-541/21 (M. J. i S. N.)

Odluka donesena 08. 06. 2022.

  • Neiscrpljivanje pravnih lijekova
  • Pravično suđenje - razuman rok
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-541/21

Apelacija

Odluka o dopustivosti

08. 06. 2022.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 8. juna 2022. godine, u predmetu broj AP-541/21, rješavajući apelacije koje su podnijeli Milojko Jotić i Suzana Novaković, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka m), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje su podnijeli:

Milojko Jotić zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u postupku koji se vodi pred Osnovnim sudom u Mrkonjić Gradu u predmetu broj 75 0 P 044460 17 P;

Suzana Novaković zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u postupku koji se vodi pred Osnovnim sudom u Kotor Varoši “po Rješenju Okružnog suda u Banjaluci broj 11 0 U 020613 20 U 2 od 22. februara 2021. godine kojim se taj sud oglasio stvarno nenadležnim i predmetni spis ustupio na postupanje Osnovnom sudu u Kotor Varoši”;

zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.

OBRAZLOŽENJE

1. AP-541/21

1. Milojko Jotić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Mrkonjić Grada, podnio je 17. februara 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u postupku koji se vodi pred Osnovnim sudom u Mrkonjić Gradu (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) u predmetu broj 75 0 P 044460 17 P.

2. Apelant je 22. juna 2017. godine Osnovnom sudu podnio tužbu protiv tuženih (Opština Mrkonjić Grad kao prvotužena i Komunalno preduzeće „Park“ a.d. Mrkonjić Grad kao drugotuženi) radi naknade štete.

3. Rješenjem Osnovnog suda od 19. jula 2019. godine predmetni postupak je prekinut na prijedlog apelanta, te je određeno da će se postupak nastaviti na prijedlog jedne od parničnih stranaka.

4. Rješenjem Osnovnog suda od 26. decembra 2019. godine, na prijedlog apelanta, predmetni postupak je nastavljen.

5. Pripremno ročište je održano 26. aprila 2022. godine, te je postupak u toku pred Osnovnim sudom.

2. AP-717/21

6. Suzana Novaković (u daljnjem tekstu: apelantkinja) iz Banjaluke, koju zastupa Njegoš Petrović advokat iz Banjaluke, podnijela je 3. marta 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u postupku koji se vodi pred Osnovnim sudom u Kotor Varoši (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) „po Rješenju Okružnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 11 0 U 020613 20 U 2 od 22. februara 2021. godine kojim se taj sud oglasio stvarno nenadležnim i predmetni spis ustupio na postupanje Osnovnom sudu, kao stvarno i mjesno nadležnom sudu“.

7. Presudom Okružnog suda broj 11 0 U 020613 17 U od 17. jula 2018. godine, odlučujući o tužbi tužioca (Opština Kneževo) podnesenoj 5. maja 2017. godine, poništeno je rješenje tuženog (Odbor za žalbe Ministarstva uprave i lokalne samouprave Republike Srpske) od 10. aprila 2013. godine (kojim je tuženi poništio rješenje načelnika Opštine Kneževo od 5. februara 2013. godine kojim je apelantkinji prestao radni odnos).

8. Odlučujući o zahtjevu apelantkinje za vanredno preispitivanje presude Okružnog suda od 17. jula 2018. godine, Vrhovni sud Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) je Presudom broj 11 0 U 020613 18 Uvp od 9. decembra 2020. godine predmetni zahtjev uvažio, ukinuo osporenu presudu Okružnog suda i predmet vratio tom sudu na ponovno odlučivanje.

9. Rješenjem Okružnog suda broj 11 0 U 020613 20 U 2 od 22. februara 2021. godine taj sud se oglasio stvarno nenadležnim za postupanje u predmetnom postupku i odredio da će, po pravosnažnosti navedenog rješenja, predmetni spis biti dostavljen na odlučivanje Osnovnom sudu, kao stvarno i mjesno nadležnom sudu.

10. Spis konkretnog predmeta je dostavljen Osnovnom sudu na postupanje 5. aprila 2021. godine, te je predmetni postupak u toku pred tim sudom.

Spajanje predmeta

11. S obzirom da navedene apelacije pokreću isto pitanje dopustivosti Ustavni sud je, u skladu sa članom 32. stav (1) Pravila Ustavnog suda, donio odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će se voditi jedan postupak i donijeti jedna odluka pod brojem AP-541/21.

Apelacioni navodi

12. Iz apelacionih navoda proizlazi da apelanti smatraju da im je zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u predmetnim postupcima povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

Relevantni propisi

13. Zakon o zaštiti prava na suđenje u razumnom roku ( „Službeni glasnik RS“, broj 99/20), u relevantnom dijelu glasi:

Pravna sredstva za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku Član 4.

Pravna sredstva za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku su:

1) zahtjev za ubrzanje postupka, 2) tužba za utvrđivanje povrede prava na suđenje u razumnom roku i na pravično zadovoljenje zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku.

Nadležnost za odlučivanje Član 6.

(1) Zahtjev za ubrzanje postupka podnosi se sudu pred kojim se vodi postupak. (2) O zahtjevu iz stava 1. ovog člana odlučuje predsjednik suda, a ako se radi o predmetu u kojem postupa predsjednik suda, o zahtjevu za ubrzanje postupka odlučuje zamjenik predsjednika suda.

(3) Postupak koji se vodi po odredbama ovog zakona je jednostranački i sprovodi se bez održavanja ročišta.

(4) Na pitanja postupka o odlučivanju o zahtjevu za ubrzanje postupka koja nisu uređena ovim zakonom, primjenjuju se odredbe zakona kojim se uređuje vanparnični postupak.

Neosnovanost zahtjeva za ubrzanje postupka Član 11.

[…] (2) Predsjednik suda rješenjem odbija zahtjev za ubrzanje postupka kada ocijeni da je zahtjev za ubrzanje postupka očigledno neosnovan.

(3) Ako predsjednik suda, nakon sprovedenog postupka, utvrdi da nije došlo do neopravdanog odugovlačenja postupka i odlučivanja o predmetu, rješenjem odbija zahtjev za ubrzanje postupka kao neosnovan.

Pravo na žalbu Član 15.

Protiv rješenja iz člana 11. ovog zakona podnosilac zahtjeva za ubrzanje postupka ima pravo žalbe predsjedniku neposredno višeg suda u roku od 15 dana od dana prijema rješenja.

Pravo na novi zahtjev za ubrzanje postupka Član 18.

[…] (2) Podnosilac zahtjeva za ubrzanje postupka, čiji je zahtjev za ubrzanje postupka odbijen, a koji je podnio žalbu koja je odbijena, može da podnese novi zahtjev za ubrzanje postupka kada istekne šest mjeseci od dana prijema rješenja o odbijanju žalbe.

Vrste pravičnog zadovoljenja Član 19.

Pravično zadovoljenje zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku može se ostvariti:

1) utvrđivanjem povrede prava na suđenje u razumnom roku, 2) utvrđivanjem povrede prava na suđenje u razumnom roku i dosuđivanjem novčane naknade, 3) utvrđivanjem povrede prava na suđenje u razumnom roku i dosuđivanjem novčane naknade i objavljivanjem presude da je stranci u sudskom postupku bilo povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku, 4) utvrđivanjem povrede prava na suđenje u razumnom roku i objavljivanjem presude da je stranci u sudskom postupku bilo povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku.

Član 21.

(1) Tužbu za utvrđivanje povrede prava na suđenje u razumnom roku i pravično zadovoljenje zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku (u daljem tekstu:

tužba) može podnijeti tužilac koji je prethodno nadležnom sudu podnio zahtjev za ubrzanje postupka.

(2) Tužba iz stava 1. ovog člana podnosi se Vrhovnom sudu, najkasnije u roku od šest mjeseci od dana prijema pravosnažne odluke donesene po zahtjevu stranke za ubrzanje postupka.

Stupanje na snagu Član 35.

Ovaj zakon objavljuje se u „Službenom glasniku Republike Srpske“, a stupa na snagu 1. januara 2021. godine.

14. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (1) i stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (1) i stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda glasi:

(1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

m) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu.

15. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda (vidi Ustavni sud, odluke br. AP-283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP-106/04 od 18. januara 2005. godine).

16. U skladu sa članom 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno da razmatra apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav ili međunarodna dokumenta koja se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. Imajući u vidu činjenično stanje konkretnog predmeta, odnosno činjenicu da se apelacija odnosi na dužinu trajanja predmetnog postupka, Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju nisu stekli uslovi za izuzetnu dopustivost apelacije u smislu člana 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, budući da je apelacija podnesena nakon 1. januara 2021. godine, odnosno nakon stupanja na snagu Zakona o zaštiti prava na suđenje u razumnom roku („Službeni glasnik RS“, broj 99/20), koji propisuje pravna sredstva za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku pred sudovima u Republici Srpskoj. Naime, Ustavni sud smatra da Zakon o zaštiti prava na suđenje u razumnom roku pred sudovima u Republici Srpskoj predstavlja efektivan pravni lijek koji apelanti, u skladu sa principom supsidijarnosti, trebaju iskoristiti prije podnošenja apelacije Ustavnom sudu (vidi, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP-148/21 od 16. marta 2021. godine, tačka 12., dostupna na internet stranici Ustavnog suda, www.ustavnisud.ba).

17. Ustavni sud, dakle, zapaža da su apelanti predmetne apelacije podnijeli 17. februara 2021. godine, odnosno 3. marta 2021. godine, zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u postupcima koji se vode pred redovnim sudovima u Republici Srpskoj. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da je odredbama člana 4. Zakona o zaštiti prava na suđenje u razumnom roku propisano da su pravna sredstva za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku zahtjev za ubrzanje postupka i tužba za utvrđivanje povrede prava na suđenje u razumnom roku i na pravično zadovoljenje zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku. Takođe, Ustavni sud ukazuje da je članom 18. stav (2) Zakona o zaštiti prava na suđenje u razumnom roku propisano da podnosilac zahtjeva za ubrzanje postupka, čiji je zahtjev za ubrzanje postupka odbijen, a koji je podnio žalbu koja je odbijena, može podnijeti novi zahtjev za ubrzanje postupka kada istekne šest mjeseci od dana prijema rješenja o odbijanju žalbe. Konačno, Ustavni sud zapaža i da, shodno odredbama člana 21. Zakona o zaštiti prava na suđenje u razumnom roku, tužilac koji je prethodno nadležnom sudu podnio zahtjev za ubrzanje postupka, može u roku od šest mjeseci od dana prijema pravosnažne odluke donesene po njegovom zahtjevu podnijeti tužbu Vrhovnom sudu za utvrđivanje povrede prava na suđenje u razumnom roku i pravično zadovoljenje zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku. Prema tome, Ustavni sud zapaža da apelanti nisu, shodno navedenim odredbama Zakona o zaštiti prava na suđenje u razumnom roku (koji je stupio na snagu 1. januara 2021. godine) prije podnošenja predmetnih apelacija podnijeli redovnim sudovima (pred kojima se vode predmetni postupci) zahtjev za ubrzanje postupka u cilju zaštite svog prava na suđenje u razumnom roku, odnosno, propustili su da iscrpe efikasne pravne lijekove propisane Zakonom o zaštiti prava na suđenje u razumnom roku. S obzirom na navedeno, u konkretnom slučaju nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, te se apelacije ne mogu razmatrati.

18. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

19. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-541/21 (M. J. i S. N.) | Sudska praksa | Aktio