Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-441/22 (N.M.)
Odluka donesena 08. 06. 2022.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
- Građanski postupak
- Naknada štete
- Očigledno (prima facie) neosnovana
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
- Zakon o parničnom postupku
- Ukaz o proglašenju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku
- Zakon o izmjeni Zakona o obligacionim odnosima
- Zakon o izmjeni Zakona o parničnom postupku
- Zakon o dopunama Zakona o parničnom postupku
- Ukaz o proglašenju Zakona o parničnom postupku
- Zakon o izmjenama Zakona o obligacionim odnosima
- Zakon o obligacionim odnosima
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 58
Predmeti (1)
AP-441/22
Apelacija
Odluka o dopustivosti
08. 06. 2022.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 8. juna 2022. godine, u predmetu broj AP-441/22, rješavajući apelaciju koju je podnio N. M., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio N. M.
protiv Presude Kantonalnog suda u Zenici broj 39 0 P 056712 21 Gž od 30. juna 2021. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.
OBRAZLOŽENJE
1. N. M. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Tešnja, kojeg zastupa Drinka Lekić advokat iz Tešnja, podnio je 4. februara 2022. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije BiH (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 39 0 P 056712 21 Rev od 2. novembra 2021. godine i Presude Kantonalnog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 39 0 P 056712 21 Gž od 30. juna 2021. godine.
2. Ustavni sud konstatuje da je prethodno Odlukom o dopustivosti broj AP-2633/21 od 5. oktobra 2021. godine u predmetu AP-3313/21 odbacio kao preuranjenu apelaciju koju je apelant podnio protiv presude Kantonalnog suda. Imajući u vidu da je osporenim Rješenjem Vrhovnog suda broj 39 0 P 056712 21 Rev od 2. novembra 2021. godine revizija apelanta odbačena kao nedopuštena, te da kao takva ne predstavlja efektivan pravni lijek, Ustavni sud ukazuje da je navedena presuda Kantonalnog suda konačna odluka u predmetnoj pravnoj stvari.
3. U predmetnom postupku, koji je okončan osporenom presudom Kantonalnog suda, odbijen je kao neosnovan apelantov tužbeni zahtjev da se obavežu tuženi (B.M. i Ć.M.) da apelantu isplate iznos od 1.552,07 KM sa zakonskom zateznom kamatom; da se obavežu tuženi da apelantu o svom trošku uz podzidu koja se nalazi na parceli (označenoj u izreci prvostepene presude) izvedu sve građevinske radove (bliže navedene u izreci prvostepene presude), koji radovi su navedeni u nalazu vještaka građevinske struke od 19. novembra 2020.godine, radi vraćanja podzide/zida u prvobitno (vertikalno) stanje i uklanjanja zemlje koja vrši pritisak na istu, te radi sprečavanja nastanka dalje opasnosti za stabilnost podzide; da se ovlasti apelant da, ukoliko tuženi u ostavljenom roku sami ne postupe po prethodnom nalogu, izvede sve građevinske radove, utvrđene nalazom vještaka građevinske struke od 19. novembra 2020.godine, na mjestu utvrđenom nalazom vještaka geodetske struke od 8. oktobra 2020.godine, i to sve o trošku tuženih; da se obavežu tuženi da na ime naknade troška za građevinske radove bliže navedene u izreci prvostepene presude apelantu isplate iznos od 1.552,07 KM sa zakonskim zateznim kamatama. Obavezan je apelant da tuženim naknadi troškove postupka određenom novčanom iznosu.
4. U obrazloženju osporene odluke, Kantonalni sud je naveo da iz stanja spisa proizilazi da je apelant na parceli označenoj brojem 1292, koju prema njegovim tvrdnjama koristi, izgradio 1985.- 1986. godine „vertikalnu betonsku podzidu ukupne dužine oko 33 m i visine oko 9,8 m iznad nivoa zemljište sa obje strane podzide“, a sve da bi „svoje“ zemljište ogradio od zemljišta tuženih i zaštitio ga od oborinskih voda. Zatim, da proizlazi da tuženi i ne spore tvrdnje apelanta koje se odnose na izgradnju navedenog „zida“, ali osporavaju da su oni svojim činjenjem, zasipanjem zemljom i drugim aktivnostima prouzročili njegovo naginjanje, kao i štetu apelantu i da zbog toga smatraju da nisu obavezni poduzimati radnje koje od njih zahtijeva apelant, a kojim bi se naknadila postojeća i otklonila opasnost od buduće štete. U vezi s tim, Kantonalni sud je ukazao da je prvostepeni sud zaključio da apelant nije dokazao da su činjenja tuženih uzrok nastanku štete, što jasno slijedi i iz nalaza vještaka geodetske i građevinske struke, koje je prvostepeni sud prihvatio objektivnim i stručnim. Kantonalni sud je naveo da je prvostepeni sud pravilno utvrdio sve relevantne činjenice vezane za tužbeni zahtjev, na koje je pravilno primijenio materijalno pravo (čl. 154. i 156. Zakona o obligacionim odnosima (u daljnjem tekstu: ZOO)). Dalje je Kantonalni sud naveo da nije ostvaren žalbeni razlog povrede odredbi parničnog postupka koja se prema navodima žalbe sastoji u neosnovano odbijenom prijedlogu apelanta da se umjesto vještaka određenog rješenjem prvostepenog suda angažira drugi vještak kao i u tome što je prvostepeni sud, a ne apelant odredio koji će se od predloženih svjedoka saslušati. S tim u vezi je Kantonalni sud ukazao da za angažovanje drugog vještaka moraju postojati zakonski uslovi propisani odredbom čl. 153. i 155. Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP), koji u konkretnom slučaju nisu ispunjeni, te da to što apelant nije zadovoljan nalazom i mišljenjem određenog vještaka nije zakonski razlog za angažiranje drugog, a ni žalbeni razlog koji bi bio od uticaja. Također, da se isto odnosi i na odluku o tome koji će dokazi biti provedeni u toku postupka, o čemu, primjenom odredbi člana 81. stav (1) ZPP-a, odlučuje sud, a posebno u situaciji kada se na iste okolnosti predlaže provođenje više dokaza (saslušanje većeg broja svjedoka), kada će sud, radi ekonomičnosti postupka odrediti da će se od predloženih saslušati dostatan, racionalan i razuman broj predloženih svjedoka. S tim u vezi, da prvostepeni sud nije doveo apelanta u neravnopravan položaj niti mu je uskratio pravo na pristup i raspravljanje pred sudom, jer sud odlučuje koji će od predloženih dokaza biti provedeni, a ne stranke. Nadalje, da je neosnovan žalbeni prigovor apelanta koji se odnosi na ocjenu provedenih dokaza i u tom kontekstu navodni neravnopravni položaj u odnosu na tužene, jer iz stanja spisa proizlazi suprotno, da je prvostepeni sud dao ocjenu svih provedenih dokaza, tako što je provedene dokaze cijenio savjesno i brižljivo i to svaki pojedinačno i sve zajedno, kako mu nalažu odredbe člana 8. ZPP-a. Također, da je obrazloženje prvostepene presude sačinjeno u skladu sa odredbama člana 191. stav (4) ZPP-a, iz čega slijedi da apelantu nije uskraćen pristup i raspravljanje pred sudom, a ni pravo na obrazloženu presudu. Konačno, da nije ostvaren ni žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava, jer su odredbe ZOO-a materijalno-pravna osnova na kojoj je temeljen tužbeni zahtjev i osporena presuda i koje je prvostepeni sud, donoseći osporenu presudu, prema ocjeni Kantonalnog suda, pravilno tumačio i primijenio, donoseći pravilnu i zakonitu odluku Apelacioni navodi
5. U predmetnoj apelaciji apelant se pozvao na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant, između ostalog, smatra da su redovni sudovi pogrešno primijenili odredbe procesnog prava jer nisu dozvolili izuzeće vještaka geologa, za kojeg apelant smatra da je bio pristrasan, te angažovanje drugog vještaka. S tim u vezi, apelant ističe da je vještak izašao izvan svog zadatka datog u rješenju o vještačenju, kao i da je njegov nalaz i mišljenje nepotpun. Konačno, apelant ukazuje i na pogrešnu primjenu materijalnog prava, konkretno odredbe člana 156. ZOO-a, s ozbirom na to da sa posjeda tuženih prijeti znatnija šteta apelantu, odnosno njegovoj imovini – zidu ogradi i da se izvor opasnosti nalazi na posjedu tuženih, i da mu slijedom toga pripada pravo da traži da se ta opasnost otkloni.
Relevantni propisi
6. Zakon o parničnom postupku ("Službene novine Federacije BiH", br. 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15) Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst sačinjen u Ustavnom sudu BiH koji glasi:
Član 81.
(1) Sud će prema rezultatima raspravljanja na pripremnom ročištu odlučiti o čemu će se raspravljati i koji će se dokazi izvesti na glavnoj raspravi.
Član 153.
(1) Vještak će biti izuzet iz istih razloga iz kojih može biti izuzet sudija, ali se izuzetno za vještaka može uzeti i osoba koja je ranije bila saslušana kao svjedok. (2) Stranka je dužna podnijeti zahtjev za izuzeće vještaka čim sazna da postoji razlog za izuzeće, a najkasnije prije početka izvođenja dokaza vještačenjem.
(3) U zahtjevu za izuzeće vještaka stranka je dužna navesti okolnosti na kojima temelji svoj zahtjev za izuzeće.
(4) O zahtjevu za izuzeće odlučuje sud.
(5) Protiv rješenja kojim se usvaja ili odbija zahtjev za izuzeće nije dopuštena posebna žalba.
(6) Ako je stranka saznala za razlog za izuzeće poslije obavljenog vještačenja i prigovara vještačenju iz tog razloga, sud će postupiti kao da je zahtjev za izuzeće stavljen prije obavljenog vještačenja.
Član 155.
(1) Ako vještak ne dostavi nalaz i mišljenje u ostavljenom roku, sud će, nakon proteka roka koji strankama ostavi da se o tome pismeno izjasne, odrediti drugog vještaka.
(2) Ako vještak dostavi nalaz ili mišljenje koji su nejasni, nepotpuni ili protivrječni sami sebi ili izvedenim okolnostima, sud će pozvati vještaka da ih dopuni, odnosno ispravi, i odrediti rok za ponovno dostavljanje nalaza i mišljenja.
(3) Ukoliko vještak ni po pozivu suda ne dostavi potpun i razumljiv nalaz i mišljenje, sud će, uz prethodno izjašnjenje stranaka, odrediti drugog vještaka. Član 191.
(4) U obrazloženju sud će izložiti: zahtjeve stranaka, činjenice koje su stranke iznijele i dokaze koje su izveli, koje je od tih činjenica sud utvrđivao, zašto i kako ih je utvrdio, a ako ih je utvrdio dokazivanjem, koji su dokazi izvedeni, te kako ih je ocijenio. Sud će posebno navesti koje je odredbe materijalnog prava primijenio odlučujući o zahtjevima stranaka, a izjasnit će se, ako je to potrebno, i o stavovima stranaka o pravnoj osnovi spora, te o njihovim prijedlozima i prigovorima o kojima nije dao svoje razloge u odlukama koje je već donio tokom postupka.
7. Zakon o obligacionim odnosima ("Službeni list SFRJ", br. 29/78, 39/85, 45/89, 57/89, "Službeni list RBiH", br. 2/92, 13/93, 13/94 i „Službene novine Federacije BiH“, br. 29/03 i 42/11). Za potrebe ove odluke koristi se tekst propisa kako je objavljen u službenim glasilima jer nije objavljen na svim službenim jezicima i pismima, a koji u relevantnom dijelu glasi:
PROUZROKOVANJE ŠTETE
OPŠTA NAČELA
Osnovi odgovornosti Član 154.
(1) Ko drugome prouzrokuje štetu dužan je naknaditi je, ukoliko ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivice.
(2) Za štetu od stvari ili delatnosti, od kojih potiče povećana opasnost štete za okolinu, odgovara se bez obzira na krivicu.
(3) Za štetu bez obzira na krivicu odgovara se i u drugim slučajevima predviđenim zakonom.
Zahtev da se ukloni opasnost štete Član 156.
(1) Svako može zahtevati od drugoga da ukloni izvor opasnosti od koga preti znatnija šteta njemu ili neodređenom broju lica, kao i da se uzdrži od delatnosti od koje proizlazi uznemiravanje ili opasnost štete, ako se nastanak uznemiravanja ili štete ne može sprečiti odgovarajućim merama.
(2) Sud će na zahtev zainteresovanog lica narediti da se preduzmu odgovarajuće mere za sprečavanje nastanka štete ili uznemiravanja, ili da se otkloni izvor opasnosti, na trošak držaoca izvora opasnosti, ako ovaj sam to ne učini.
(3) Ako šteta nastane u obavljanju opštekorisne delatnosti za koju je dobijena dozvola nadležnog organa, može se zahtevati samo naknada štete koja prelazi normalne granice.
(4) Ali, i u tom slučaju se može zahtevati preduzimanje društveno opravdanih mera za sprečavanje nastupanja štete ili za njeno smanjenje.
8. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
9. Ustavni sud u fazi ispitivanja dopustivosti predmeta, mora utvrditi, između ostalog, i da li su ispunjeni uslovi za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. S tim u vezi, Ustavni sud ukazuje da prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), koju Ustavni sud cijeni prilikom ispitivanja ustavnih prava (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu AP 992/15 od 25. oktobra 2017. godine, tačka 35), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očigledno neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji, sa dovoljnom jasnoćom pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99 i Khundunts protiv Azerbejdžana, Odluka od 26. februara 2019. godine, stav 32. te Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očigledno ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi Evropski sud, Mezotur-Tiszazugi Vizgazdalkodasi Tarsulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02 i Dumlu protiv Turske, Odluka od 20. aprila 2021. godine, stav 27), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja Ustavom Bosne i Hercegovine zaštićenih prava.
10. U vezi sa navodima o kršenju prava na pravično suđenje i prava na imovinu koji se zasnivaju isključivo na tvrdnji o proizvoljno utvrđenom činjeničnom stanju, proizvoljnoj ocjeni dokaza i proizvoljnoj primjeni prava, Ustavni sud ukazuje da prema praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, koju Ustavni sud slijedi prilikom ispitivanja ustavnih prava (vidi Odluku o dopustivosti i meritumu broj AP 992/15 od 25. oktobra 2017. godine, tačka 35) zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, Odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01 i Ašćerić protiv Bosne i Hercegovine, odluka od 17. decembra 2019. godine, stav 23). Naime, Ustavni sud nije nadležan supstituirati redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli (vidi, Evropski sud, Thomas protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 10. maja 2005. godine, aplikacija broj 19354/02 i Radomilja i drugi protiv Hrvatske, presuda od 20. marta 2018. godine, stav 150). Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ili zanemarivanju ustavnih prava (pravo na pravično suđenje, pravo na pristup sudu, pravo na djelotvoran pravni lijek i dr.), te da li je primjena zakona bila, eventualno, proizvoljna ili diskriminacijska. Dakle, u okviru apelacione nadležnosti Ustavni sud se bavi isključivo pitanjem eventualne povrede ustavnih prava ili prava iz Evropske konvencije u postupku pred redovnim sudovima.
11. Na osnovu činjenica konkretnog predmeta, koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da je Kantonalni sud u obrazloženju presude osporene predmetnom apelacijom dao detaljne, jasne i precizne razloge za svoje odlučenje, u čemu Ustavni sud ne nalazi proizvoljnost. Naime, Ustavni sud ukazuje da je Kantonalni sud dao jasne razloge u pogledu primjene relevantnih odredaba ZPP-a i ZOO-a na predmetnu situaciju, tako da Ustavni sud, nasuprot apelantovim navodima, ne nalazi bilo kakvu proizvoljnost u postupanju tog suda. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog suda i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanta u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja se pozvao, odnosno ništa što ukazuje da apelant ima "opravdan zahtjev" u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.
12. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
13. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić