Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1617/22 (M. B.)
Odluka donesena 08. 06. 2022.
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
- Ponavljanje postupka
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1617/22
Apelacija
Odluka o dopustivosti
08. 06. 2022.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 8. juna 2022. godine, u predmetu broj AP-1617/22, rješavajući apelaciju koju je podnio Mustafa Bećirspahić, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio Mustafa Bećirspahić protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 09 0 U 027369 19 Uvp od 17. marta 2021. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. Mustafa Bećirspahić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Hadžića, kojeg zastupa Asif Plećan advokat iz Sarajeva, podnio je 10. maja 2022. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 09 0 U 027369 19 Uvp od 17. marta 2021. godine.
2. Rješenjem Službe za boračko-invalidsku, socijalnu i zdravstvenu zaštitu, izbjegla i raseljena lica Općine Hadžići (u daljnjem tekstu: prvostepeni organ) od 8. juna 2012. godine odbijen je kao neosnovan zahtjev apelanta, demobilisanog borca-branioca za oslobađenje plaćanja dijela troškova naknade za pogodnost građevinskog zemljišta-rente i dijela troškova uređenja građevinskog zemljišta za izgradnju porodično-stambenog objekta.
3. Odlučujući o žalbi apelanta izjavljenoj protiv rješenja prvostepenog organa od 8. juna 2012. godine, Ministarstvo za boračka pitanja Kantona Sarajevo (u daljnjem tekstu: drugostepeni organ) je rješenjem od 14. avgusta 2012. godine predmetnu žalbu odbio kao neosnovanu.
4. Odlučujući o prijedlogu apelanta za obnovu postupka koji je okončan rješenjem drugostepenog organa od 14. avgusta 2012. godine, drugostepeni organ je rješenjem od 8. septembra 2016. godine predmetni zahtjev odbio.
5. Presudom Kantonalnog suda od 27. septembra 2019. godine odbijena je kao neosnovana tužba apelanta podnesena protiv rješenja drugostepenog organa od 8. septembra 2016. godine.
6. Odlučujući o zahtjevu za vanredno preispitivanje sudske odluke, presude Kantonalnog suda od 27. septembra 2019. godine, Kantonalni sud je presudom od 17. marta 2022. godine predmetni zahtjev odbio. U obrazloženju osporene odluke Kantonalni sud je naveo da se ne mogu prihvatiti kao osnovani navodi iz zahtjeva zbog toga što je prvostepeni sud dao dovoljno jasne i obrazložene razloge u svojoj presudi iz kojih je ocijenio tužbene prigovore neosnovanim, posebno one koji se odnose da nije uzeto u obzir da apelant ispunjava uslove za oslobođenje plaćanja predmetnih naknada jer prvi put rješava stambeno pitanje, s obzirom na to da je njegova supruga suvlasnik sa 1/6 stambene zagrade od 54 m2. Također, da činjenice koje se odnose na to da apelantova supruga nije registrovana kao vlasnik nekretnina, jer je ugovorom o poklonu, notarski obrađenim 22. avgusta 2012. godine iste poklonila sinu, nisu nove činjenice i novi dokazi u smislu odredbi Zakona o upravnom postupku jer su nastale nakon okončanja postupka čija se obnova traži i da te činjenice ne mogu biti u sastavu činjeničnog stanja na osnovu kojeg je donijeto rješenje u prijašnjem postupku.
Apelacioni navodi
7. Apelant smatra da mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i pravo na privatni i porodični život, dom i prepisku iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije.
8. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda glasi:
(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;
9. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi ustavnih prava na koju se apelant poziva u apelaciji odnose na odluku donesenu u postupku u kojem se odlučivalo o prijedlogu za ponavljanje postupka okončanog rješenjem drugostepenog organa od 14. avgusta 2012. godine. Prvo pitanje na koje Ustavni sud treba da odgovori je primjenjivost člana 6. stav 1. Evropske konvencije u konkretnom slučaju, odnosno potrebno je odgovoriti na pitanje da li se u predmetnom postupku odlučivalo o građanskim pravima i obavezama apelanata. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog suda za ljudska prava i svoju praksu prema kojoj postupak po prijedlogu za ponavljanje pravosnažno okončanog postupka, u principu, nije postupak u kojem se utvrđuju građanska prava i obaveze, tj. nije se raspravljalo o meritumu pritužbe (npr. o osnovanosti tužbenog zahtijeva), nego se samo odlučuje o postojanju uslova da se odobri ponovni postupak (vidi, između ostalih, odluku Ustavnog suda AP 1040/07 od 26. juna 2007. godine, dostupna na www.ustavnisud.ba). Međutim, Ustavni sud podsjeća da izuzetno, uzevši u obzir specifične okolnosti konkretnog postupka, ukoliko se u predmetnom slučaju radi u smislu autonomnog značenja tog pojma o utvrđivanju „građanskih prava i obaveza“ apelanta, može utvrditi da su takve apelacije dopustive u odnosu na pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1. Evropske konvencije.
10. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da se, u okolnostima konkretnog slučaja, u predmetnom postupku nije odlučivalo o građanskim pravima i obavezama apelanta iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, već se samo odlučivalo o tome da li su ispunjeni formalni zakonski uslovi da se dozvoli ponavljanje postupaka. Stoga, predmetni postupak ne ulazi u obim prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pa proizlazi da je apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
11. Nadalje, Ustavni sud ukazuje da se u predmetnom postupku, a imajući u vidu da se osporenom odlukom odlučivalo isključivo o osnovanosti prijedloga za obnovu postupka, nije odlučivalo ni o imovinskim pravima apelanta iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Stoga, Ustavni sud smatra da su navodi apelanata o povredi prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
12. Također, Ustavni sud ukazuje da se osporenom odlukom (kojom se, dakle, odlučivalo o prijedlogu za ponavljanje pravosnažno okončanog postupaka) nije odlučivalo ni o pravu apelanta na privatni i porodični život, dom i prepisku iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije, slijedom čega su i navodi apelanta o kršenju ovog prava ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
13. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
14. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić