Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2597/21 (D. P. i drugi)
Odluka donesena 08. 06. 2022.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
- Upravni spor
- Upravni postupak
- Očigledno (prima facie) neosnovana
- Invalidnina
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2597/21
Apelacija
Odluka o dopustivosti
08. 06. 2022.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 8. juna 2022. godine, u predmetu broj AP-2597/21, rješavajući apelacije Dragana Pandžića i drugih, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4) i člana 57. stav (2) tačka a) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje su podnijeli:
Dragan Pandžić protiv presude Vrhovnog suda Federacije BiH broj 08 0 U 003456 19 Uvp od 3. juna 2021. godine;
Ante Vukoja protiv presude Vrhovnog suda Federacije BiH broj 08 0 U 003412 19 Uvp od 2. april 2021. godine;
Berislav Rogić protiv presude Vrhovnog suda Federacije BiH broj 08 0 U 003417 19 Uvp od 2. april 2021. godine;
Miljenko Ravlić protiv presude Vrhovnog suda Federacije BiH broj 08 0 U 003423 19 Uvp od 11. mart 2021. godine;
Slavica Brzica protiv presude Vrhovnog suda Federacije BiH broj 08 0 U 003404 19 Uvp od 26. maj 2021. godine;
Damir Alpeza protiv presude Vrhovnog suda Federacije BiH broj 08 0 U 003449 19 Uvp od 19. april 2021. godine;
Vjekoslav Tomas protiv presude Vrhovnog suda Federacije BiH broj 08 0 U 003407 19 Uvp od 26. maj 2021. godine;
Veronika Šimić-Vukoja protiv presude Vrhovnog suda Federacije BiH broj 08 0 U 003394 19 Uvp od 26. maj 2021. godine;
Gordan Prlić protiv presude Vrhovnog suda Federacije BiH broj 08 0 U 003426 19 Uvp od 26. maj 2021. godine i Nikica Bulić protiv presude Vrhovnog suda Federacije BiH broj 08 0 U 003442 19 Uvp od 19. april 2021. godine, zbog toga što su očigledno (prima facie) neosnovane.
OBRAZLOŽENJE
1. AP-2597/21
1. Dragan Pandžić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Gruda, kojeg zastupa Jerko Čilić advokat iz Ljubuškog, podnio je 22. jula 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Vrhovnog suda Federacije BiH (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 08 0 U 003456 19 Uvp od 3. juna 2021. godine i rješenja Kantonalnog suda u Širokom Brijegu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 08 0 U 003456 18 Uz od 30. januara 2019. godine.
2. AP-2600/21
2. Ante Vukoja (u daljnjem tekstu: apelant) iz Gruda, kojeg zastupa Jerko Čilić advokat iz Ljubuškog, podnio je 22. jula 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv presude Vrhovnog suda broj 08 0 U 003412 19 Uvp od 2. aprila 2021. godine i rješenja Kantonalnog suda broj 08 0 U 003412 18 Uz od 6. decembra 2018. godine.
3. AP-2601/21
3. Berislav Rogić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Gruda, kojeg zastupa Jerko Čilić advokat iz Ljubuškog, podnio je 22. jula 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv presude Vrhovnog suda broj 08 0 U 003417 19 Uvp od 2. aprila 2021. godine i rješenja Kantonalnog suda broj 08 0 U 003417 18 Uz od 6. decembra 2018. godine.
4. AP-2602/21
4. Miljenko Ravlić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Gruda, kojeg zastupa Jerko Čilić advokat iz Ljubuškog, podnio je 22. jula 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv presude Vrhovnog suda broj 08 0 U 003423 19 Uvp od 11. marta 2021. godine i rješenja Kantonalnog suda u Širokom Brijegu broj 08 0 U 003423 18 Uz od 7. decembra 2018. godine.
5. AP-2611/21
5. Slavica Brzica (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Ružića, koju zastupa Jerko Čilić advokat iz Ljubuškog, podnijela je 22. jula 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv presude Vrhovnog suda broj 08 0 U 003404 19 Uvp od 26. maja 2021. godine i rješenja Kantonalnog suda broj 08 0 U 003404 18 Uz od 6. decembra 2018. godine.
6. AP-2612/21
6. Damir Alpeza (u daljnjem tekstu: apelant) iz Gruda, kojeg zastupa Jerko Čilić advokat iz Ljubuškog, podnio je 22. jula 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv presude Vrhovnog suda broj 08 0 U 003449 19 Uvp od 19. aprila 2021. godine i rješenja Kantonalnog suda broj 08 0 U 003449 18 Uz od 7. decembra 2018. godine.
7. AP-2613/21
7. Vjekoslav Tomas (u daljnjem tekstu: apelant) iz Gruda, kojeg zastupa Jerko Čilić advokat iz Ljubuškog, podnio je 22. jula 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv presude Vrhovnog suda broj 08 0 U 003407 19 Uvp od 26. maja 2021. godine i rješenja Kantonalnog suda broj 08 U U 003407 18 Uz od 5. decembra 2018. godine.
8. AP-2616/21
8. Veronika Šimić - Vukoja (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Gruda, koju zastupa Jerko Čilić advokat iz Ljubuškog, podnijela je 22. jula 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv presude Vrhovnog suda broj 08 0 U 003394 19 Uvp od 26. maja 2021. godine i rješenja Kantonalnog suda broj 08 0 U 003394 18 Uz od 6. decembra 2018. godine.
9. AP-2618/21
9. Gordan Prlić (u daljnjem tekstu: apelant) Gruda, kojeg zastupa Jerko Čilić advokat iz Ljubuškog, podnio je 22. jula 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv presude Vrhovnog suda broj 08 0 U 003426 19 Uvp od 26. maja 2021. godine i rješenja Kantonalnog suda broj 08 0 U 003426 18 Uz od 7. decembra 2018. godine.
10. AP-2620/21
10. Nikica Bulić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Gruda, kojeg zastupa Jerko Čilić advokat iz Ljubuškog, podnio je 22. jula 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Vrhovnog suda broj 08 0 U 003442 19 Uvp od 19. aprila 2021. godine i rješenja Kantonalnog suda broj 08 0 U 003442 18 Uz od 4. decembra 2018. godine.
Spajanje predmeta
11. S obzirom na to da se navedene apelacije zasnivaju na istim ili sličnim tvrdnjama o povredi ustavnih prava, Ustavni sud, u skladu sa članom 32. stav (1) Pravila Ustavnog suda, donio je odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP-2597/21. Ustavni sud smatra da će na ovaj način, spajanjem predmeta, biti u mogućnosti odluku o apelacijama donijeti na brži i ekonomičniji način, a bez negativnih posljedica po ustavna prava apelanata.
Uvodne napomene
12. Apelanti i više drugih lica podnijeli apelacije Ustavnom sudu zbog neizvršenja rješenja i zaključaka Službe. O navedenim apelacijama, Ustavni sud je odlučio grupnom odlukom o dopustivosti i meritumu broj AP-1502/18 od 6. juna 2018. godine, kojom je usvojio apelacije apelanata i apelacije drugih preciziranih lica, utvrdio povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, te naložio Vladi Federacije Bosne i Hercegovine, Federalnom ministarstvu za pitanja boraca i invalida odbrambeno-oslobodilačkog rata i Federalnom ministarstvu finansija da izvrše svoje ustavne obaveze i osiguraju poštovanje ljudskih prava tako što će preduzeti adekvatnije mjere s ciljem da apelanti naplate svoja potraživanja priznata izvršnim odlukama organa uprave u razumnom roku.
Osporene odluke
13. Apelanti su naveli da su 29. oktobra 2018. godine podnijeli Kantonalnom sudu zahtjeve za zaštitu sloboda i prava pojedinaca zajamčenih Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine. Zahtjevom su zatražili da taj sud donese rješenja kojima će se naložiti ministru Federalnog ministarstva za pitanja boraca Salki Bukvareviću (u daljnjem tekstu: S.B.), da preduzme potrebne radnje i izvrši zaključke Službe za opću upravu, branitelje iz domovinskog rata i društvene djelatnosti Općine Grude odnosno Službe za branitelje iz domovinskog rata i društvene djelatnosti Općine Grude (bliže navedene u obrazloženju predmetnih odluka) na način pobliže opisan u tom zahtjevu (zapljenom preciziranih novčanih sredstava na preciziranim računima i prenosom na precizirani račun punomoćnika apelanta). U suprotnom, odnosno ukoliko to lice ne postupi u skladu sa navedenim, apelanti su zatražili da mu sud izrekne novčanu kaznu odnosno nadležnom organu podnese zahtjev za udaljenje s dužnosti (u daljnjem tekstu: prvi dio zahtjeva). Takođe, zatražili su da se stavi van snage Uputa Federalnog ministarstva za pitanja boraca broj 01-41-3164/18 od 16. jula 2018. godine (u daljnjem tekstu: Uputa) i naloži ministru Federalnog ministarstva za pitanja boraca - S.B, Službi za opću upravu, branitelje iz domovinskog rata i društvene djelatnosti Općine Grude odnosno Službi za branitelje iz domovinskog rata i društvene djelatnosti Općine Grude, pomoćniku načelnika Franji Bariću, da odmah i bez odlaganja preduzmu potrebne radnje i prestanu postupati po navedenoj Uputi (u daljnjem tekstu: drugi dio zahtjeva). U suprotnom, odnosno ukoliko ne postupe u skladu sa navedenim, apelanti su zatražili da im sud izrekne novčanu kaznu odnosno nadležnom organu podnese zahtjev za udaljenje s dužnosti (u daljnjem tekstu: drugi dio zahtjeva).
14. Kantonalni sud je donio rješenja navedena u tač. 1. do 10. obrazloženja odluke, kojim je odbio kao neosnovane zahtjeve apelanata.
15. Kantonalni sud je u obrazloženju rješenja, prije svega, ukazao na Odluku Ustavnog suda AP-1502/18 od 6. juna 2018. godine. U vezi sa prvim dijelom zahtjeva, Kantonalni sud je konstatatovao da ministar Federalnog ministarstva za pitanja boraca za sada preduzima konkretne mjere u smislu traženja i odobravanja sredstava za izmirenje svih obaveza prema apelantima. U nekim rješenjima je navedeno da ministar preduzima i konkretne mjere za isplatu već odobrenih sredstava koja je to Ministarstvo uspjelo po prvi puta ishoditi i to u 2018. godini, koje isplate se već vrše, ali po redoslijedu zaprimanja pravnog osnova za isplatu. Shodno tome, zaključio je da radnja neizvršenja za sada nema značaj nezakonite radnje u smislu člana 62. Zakona o upravnim sporovima FBiH (u daljnjem tekstu: ZUS).
16. Vezano za drugi dio zahtjeva, između ostalog, konstatovano je da je uputom Federalnog ministarstva za pitanja boraca od 16. jula 2018. godine ukazano da se dosljednom primjenom Zakona o pravima boraca i članova njihovih porodica F BiH (u daljnjem tekstu: Zakon o pravima boraca) redovna isplata može vršiti samo na račun korisnika prava, uz upozorenje kantonalnim organima da su obavezni svim prvostepenim organima dostaviti Uputu i obavijestiti ih da lične invalidnine za 8. mjesec 2018. godine mogu biti uplaćene isključivo na bankovni račun korisnika prava, da zbog toga korisnike prava pozovu da dostave vlastite bankovne račune, uz upozorenje da će im, u protivnom, redovna isplata biti privremeno obustavljena, i to sve do momenta dostavljanja odgovarajućeg bankovnog računa. Kantonalni sud je konstatovao da se u slučaju apelanata postavilo kao sporno pitanje da li korisnik prava može putem punomoći ovlastiti punomoćnika da prima redovnu novčanu naknadu (novčana primanja), odnosno mjesečnu ličnu invalidninu korisnika prava na svoj račun, a u ime korisnika prava. Pri tome ocijenio je da se u vezi sa tim imaju primijeniti odredbe Zakona o upravnom postupku ( daljnjem tekstu: ZUP), konkretno odredba člana 60. stav 1. ZUP-a, kojom je propisano da su za sadržaj i opseg punomoći mjerodavne odredbe punomoći koja se može dati za cio postupak ili samo za pojedine radnje, a može se i vremenski ograničiti. Ocijenio da se u konkretnom slučaju radi o opštoj procesnoj punomoći u upravnom postupku, a da redovna isplata lične invalidnine, kao novčanog primanja, nema karakter pojedine radnje, niti je dio upravnog postupka. U vezi sa tim, pozvao se na preciziranu odluku Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu Vrhovni sud). Takođe, pozvao se na odredbu člana 32. stav 4. Zakona o pravima branilaca kojim je propisano da se isplata mjesečnih novčanih naknada korisniku prava vrši u domaćoj valuti, te odredbu člana 34. stav 4. istog Zakona, cijeneći da se redovna isplata lične invalidnine korisniku prava može smatrati stečenim i neprenosivim pravom. Shodno tome, zaključio je da se redovne isplate ne mogu vršiti na račun punomoćnika, nego isključivo na račun korisnika prava, te cijenio da zaključak o izvršenju rješenja u pogledu redovnih isplata nije mogao biti donesen na način kako glasi, jer se ne može kretati izvan granica izvršne isprave na kojoj se temelji. Shodno tome, ocijenio je da je u konkretnom slučaju riječ o izvršenju koje nije bilo dopušteno u smislu odredbe člana 278. stav 1. ZUP-a. Shodno tome, Kantonalni sud je ocijenio da je ministar pravilno reagovao donošenjem navedene Upute, što je u skladu sa relevantnim odredbama Zakona o organizaciji organa uprave u Federaciji Bosne i Hercegovine. Kantonalni sud je u ovom dijelu odluke cijenio i da radnje koje su preduzeli ministar i punomoćnik načelnika nisu nezakonite te da su, čak usmjerene ka redovnim isplatama apelantima, kao korisnicima prava, pa je zbog svega navedenog zahtjev apelanata u cijelosti odbijen kao neosnovan.
17. Apelanti su podnijeli zahtjev za vanredno preispitivanje navedenih presuda Kantonalnog suda. Vrhovni sud je donio presude navedene u izreci ove odluke kojima je predmetne zahtjeve za vanredno preispitivanje djelimično uvažio i rješenja Kantonalnog suda preinačio i odlučio da se odbacuju zahtjevi za zaštitu sloboda i prava pojedinaca zajamčenih Ustavom F BiH u dijelu kojim je traženo da se naloži ministru Federalnog ministarstva za pitanja boraca i invalida odbrambeno-oslobodilačkog rata Sarajevo S. B. da preduzme sve potrebne radnje i izvrši zaključke Službe za opću upravu, branitelje iz domovinskog rata i društvene djelatnosti Općine Grude odnosno Službe za branitelje iz domovinskog rata i društvene djelatnosti Općine Grude (bliže navedene u izrekama navedenih presuda) i da apelantima isplati novčane tražbine na ime neisplaćenih mjesečnih ličnih invalidnina počev od 1. juna odnosno 1. jula 2007. godine sa zakonskom zateznom kamatom od dospijeća svakog pojedinog obroka, s tim da svaki pojedini obrok dospijeva najkasnije do 10.-og u mjesecu i nastavi isplaćivati invalidninu sve dok se ne promijene okolnosti ostvarivanja prava, te zaključak iste Službe (bliže navedene u izrekama navedenih presuda) i da im isplati troškove postupka, sa zakonskom zateznom kamatom od dana donošenja zaključka odnosno od dana izvršnosti pa do isplate i to zapljenom i prenosom novčanih sredstava sa transakcijskih računa Federacije BiH, Vlade Bosne i Hercegovine i Federalnog ministarstva za pitanja branitelja i invalida Domovinskog rata na račun punomoćnika, a u protivnom, ako ministar kao službeno i odgovorno lice ne postupi u skladu sa navedenima, da mu sud u izrekne novčanu kaznu, odnosno nadležnom organu podnese zahtjev za udaljenje od dužnosti koju obavlja. Istom presudom, Vrhovni sud je odbio zahtjev za zaštitu sloboda i prava pojedinaca zajamčenih Ustavom F BiH u dijelu kojim je traženo da se stavi van snage Uputa Federalnog ministarstva za pitanja branitelja i invalida Domovinskog rata broj 01-41-3164/18 od 16. jula 2018. godine, te ministru Federalnog ministarstva za pitanja boraca i invalida odbrambeno-oslobodilačkog rata Sarajevo S. B. i Općini Grude, Službi za opću upravu, branitelje iz domovinskog rata i društvene djelatnosti odnosno Službi za branitelje iz domovinskog rata i društvene djelatnosti Općine Grude, pomoćniku načelnika F. B., naloži da odmah bez odlaganja preduzmu potrebne radnje i prestanu postupati po navedenoj Uputi, a ako ne postupe u skladu sa traženim da im sud izrekne novčanu kaznu, odnosno podnese nadležnom organu zahtjev za udaljenje od dužnosti koje sada obavljaju.
18. Vrhovni sud je, imajući u vidu odredbe čl. 60. i 62. stav 1. ZUS-a, po pitanju prvog dijela zahtjeva, zaključio da iz stanja spisa proizilazi da je povreda prava apelanata čija je zaštita tražena podnošenjem navedenog zahtjeva već utvrđena Odlukom Ustavnog suda AP-1502/18, kojom je i naloženo preduzimanje mjera u cilju naplate potraživanja po navedenom rješenju i zaključcima Službe, pa bi u situaciji udovoljavanja postavljenom zahtjevu Kantonalni sud došao u situaciju da ponovno odlučuje o nečemu o čemu je Ustavni sud već donio odluku, odnosno da nalaže mjere za izvršenje Odluke Ustavnog suda, a što ni u kom slučaju ne spada u nadležnost tog suda. Ovo posebno cijeneći apelacionu nadležnost Ustavnog suda prema članu VI/3.b) Ustava BiH, obaveznost izvršenja odluka Ustavnog suda i mehanizme izvršenja tih odluka. Shodno navedenom, Vrhovni sud je zaključio da u konkretnom slučaju nisu postojali uslovi za rješavanje po prvom dijelu zahtjeva, o kome je već riješio Ustavni sud.
19. Vezano za drugi dio zahtjeva, Vrhovni sud je, takođe, imajući u vidu sadržaj gore navedenih odredbi ZUS-a, konstatovao da iz sadržine navedene Upute ne proizilazi da je ograničeno pravo apelanata na imovinu, jer je Uputom naloženo pribavljanje broja njihovog bankovnog računa radi isplate njima lično mjesečnog iznosa lične invalidnine ostvarene po rješenju Službe. Shodno tome, po ocjeni Vrhovnog suda, ne postoji povreda njihovog prava na imovinu u takvoj situaciji kada dakle postoji volja za isplatom. Ukazao je da je ministar, u skladu sa odredbama člana 54. Zakona o pravima branilaca, na koju se pravilno pozvao prvostepeni sud, bio ovlašten za donošenje takve Upute, a koje ovlaštenje proizilazi iz odredbe člana 55. istog Zakona, kao i iz odredbi čl. 24. st.1. i 3., te čl. 83. i 85. Zakona o organizaciji organa uprave, što je pravilno naveo prvostepeni sud u obrazloženju pobijanog rješenja. Pri tome, po ocjeni Vrhovnog suda, nije dovedeno u pitanje izvršenje pravosnažnih i izvršnih zaključaka, niti se Uputom pokušavaju izbjeći obaveze izvršenja predmetnih rješenja Službe. Vrhovni sud je konstatovao da je u konkretnim slučajevima punomoć data kao opšta punomoć. Vrhovni sud je zaključio da je u konkretnim slučajevima dato ovlaštenje advokatu da cjelokupna novčana sredstva u predmetu davaoca ovlaštenja (apelanata) može primiti lično advokat na njihovo ime ili na njihov račun. Vrhovni sud je ocijenio da je u tom dijelu pravilno prvostepeni sud cijenio da se, po pitanju postupka izvršenja, ova punomoć odnosi na primanje novčanog potraživanja u predmetnom postupku (dospjelog, a neisplaćenog), a što je u skladu sa stavom Vrhovnog suda iz odluke broj 65 0 I 640970 18 Spp 3 od 19. oktobra 2018. godine, prema kojem je dopušteno da se potraživanje iz izvršne isprave, čija se naplata traži u izvršnom postupku, prenese na račun punomoćnika tražitelja izvršenja kada je prijedlog za izvršenje podnesen na temelju punomoći u kojoj je tražitelj izvršenja dao izričito i posebno ovlaštenje punomoćniku (advokatu ili advokatskom društvu) da može u izvršnom postupku naplatiti novčano potraživanje i troškove postupka tražitelja izvršenja putem svog računa (član 304. Zakona o parničnom postupku FBiH), a koji stav je prvostepeni sud takođe pravilno interpretirao u svojoj odluci, odnosno u pobijanom rješenju.
20. U vezi sa tim, Vrhovni sud je zaključio da prema stanju spisa proizilazi da nije ni sporna isplata na račun punomoćnika onog dijela neisplaćenih ličnih invalidnina na koji se odnosio postavljeni zahtjev za izvršenje predmetnih rješenja Službe (obaveza Službe da po službenoj dužnosti obračuna ličnu invalidninu apelantu sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od dospijeća svake rate lične invalidnine do isplate i da istu isplati iz sredstava budžeta FBiH na račun punomoćnika apelanata), jer se na taj dio dospjelih potraživanja i odnosila punomoć data advokatu. Međutim, što se tiče mogućnosti isplate budućih mjesečnih iznosa lične invalidnine nakon njihovog dospijeća (budućih davanja) na račun punomoćnika advokata, Vrhovni sud je zaključio nema smetnji da se takva isplata vrši, odnosno da se na takav način izvršava rješenje Službe, ali uz uslov da u tom pravcu bude data posebna punomoć od strane korisnika invalidnine u kojoj bi on izričito ovlastio punomoćnika advokata za prijem takvih davanja, a u predmetnim upravnim postupcima takve punomoći nema. Shodno navedenom, Vrhovni sud je odlučio kao u izreci odluke. Apelacioni navodi
21. U svim se apelacijama apelanti pozivaju na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Europske konvencije i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. Imajući u vidu da postoje i razlike u pojedinim apelacionim navodima, Ustavni sud je zaključio da svi apelanti, u suštini, smatraju da je u odlukama koje su osporili pogrešno utvrđeno činjenično stanje i da su pogrešno primijenjeni pozitivno-pravni propisi. Iz apelacionih navoda proizilazi da apelanti smatraju da Federalno ministarstvo branitelja godinama ograničava apelantima naplatu zaostalih invalidnina i troškova postupka. Smatraju da je Uputa od 13. jula 2018. godine nezakonita te da nema obavezujući karakter slijedom čega smatraju da se ista ne može primijeniti prilikom donošenja bilo kakvih odluka niti prilikom vršenja isplata novčanih sredstava na račun punomoćnika. Osim toga, smatraju da su predmetni postupci u kojem su donesene osporene odluke trajali nerazumno dugo i traže da im se dosudi nematerijalna šteta zbog nerazumno dugih trajanja postupaka.
22. Pri ispitivanju dopustivosti apelacija Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud takođe ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
23. U vezi sa apelacionim navodima, Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. S tim u vezi, Ustavni sud ukazuje da prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očigledno neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji, sa dovoljnom jasnoćom pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99 i Khundunts protiv Azerbejdžana, Odluka od 26. februara 2019. godine, stav 32. te Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očigledno ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi Evropski sud, Mezotur-Tiszazugi Vizgazdalkodasi Tarsulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02 i Dumlu protiv Turske, Odluka od 20. aprila 2021. godine, stav 27), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja Ustavom Bosne i Hercegovine zaštićenih prava.
24. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi prava na koja su se apelanti pozvali u svim pojedinačnim apelacijama odnose isključivo na način na koji su sudovi utvrdili činjenično stanje i primijenili pozitivno-pravne propise. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da prema praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, Odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01 i Ašćerić protiv Bosne i Hercegovine, odluka od 17. decembra 2019. godine, stav 23). Naime, Ustavni sud nije nadležan supstituirati redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli (vidi, Evropski sud, Thomas protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 10. maja 2005. godine, aplikacija broj 19354/02 i Radomilja i drugi protiv Hrvatske, presuda od 20. marta 2018. godine, stav 150). Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ili zanemarivanju ustavnih prava (pravo na pravično suđenje, pravo na pristup sudu, pravo na djelotvoran pravni lijek i dr.), te da li je primjena zakona bila, eventualno, proizvoljna ili diskriminacijska. Dakle, u okviru apelacione nadležnosti Ustavni sud se bavi isključivo pitanjem eventualne povrede ustavnih prava ili prava iz Evropske konvencije u postupku pred redovnim sudovima, pa će u konkretnom slučaju Ustavni sud ispitati da li je postupak u cjelini bio pravičan u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije, odnosno da li je prekršeno pravo na imovinu (vidi, Ustavni sud, odluka broj AP-20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u «Službenom glasniku BiH» broj 58/05).
25. Na osnovu činjenica konkretnih predmeta, koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da je Vrhovni sud, u obrazloženjima odluka osporenih pojedinačnim apelacijama, dao detaljne i jasne razloge za svoja odlučenja, u čemu Ustavni sud ne nalazi proizvoljnost. Pri tome, Ustavni sud podsjeća da je u svojoj praksi već rješavao isto ili slično činjenično i pravno pitanje, te da u vezi s tim nije našao proizvoljnost u postupanju redovnih sudova (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP 2865/20 od 20. aprila 2022. godine, dostupna na www.ustavnisud.ba). Ustavni sud je u navedenoj odluci istakao da je Vrhovni sud u obrazloženju osporene odluke tog suda, kao konačne odluke u konkretnom postupku, dao jasne i argumentovane razloge za odluku o odbacivanju prvog dijela i odbijanju drugog dijela zahtjeva apelanata za zaštitu sloboda i prava pojedinaca zajamčenih Ustavom F BiH, u kojem obrazloženju Ustavni sud nije našao elemente proizvoljnosti. Dovodeći u vezu obrazloženje Vrhovnog suda sa odredbama ZUS-a na koje se pozvao u obrazloženju osporene odluke, Ustavni sud nije našao elemente proizvoljnosti odnosno bilo kakve razloge koji bi, u smislu naprijed navedenih stavova Evropskog i Ustavnog suda, mogli biti osnov da Ustavni sud svojim tumačenjem zamijeni tumačenje Vrhovnog suda, te je apelacione navode, koji su se odnosili na isto činjenično i pravno pitanje odbacio kao očigledno (prima facie) neosnovane. Ustavni sud smatra da je navedena praksa primjenjiva i u konkretnim slučajevima, pa se u cijelosti poziva na obrazloženje navedene odluke.
26. U odnosu na apelacione navode apelanata da su postupci po zahtjevima za zaštitu sloboda i prava pojedinaca zajamčenih Ustavom F BiH predugo trajali, Ustavni sud, prije svega, zapaža da se radi o postupcima koji po zakonu nisu hitne prirode i da apelanti osim paušalne tvrdnje da su predmetni postupci predugo trajali, nisu posebno obrazlagali ove svoje navode o povredi prava na suđenje u razumnom roku. S obzirom na naprijed navedeno, Ustavni sud smatra da su očigledno (prima facie) neosnovani navodi o povredi prava na suđenje u razumnom roku. S obzirom na navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanata u pojedinačnim apelacijama pokreću ustavna pitanja na koja su se pozvali, odnosno ništa što ukazuje da apelanti imaju "opravdan zahtjev" u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.
27. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
28. Apelanti su u apelacijama isticali i kršenje prava na imovinu iz člana II/3. k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola br. 1 uz Evropsku konvenciju, koje ničim nisu konkretizovali, niti Ustavni sud može iz apelacija i dostavljenih dokumenata pronaći elemente koji bi eventualno pokrenuli pitanje povrede ovog prava, zbog čega smatra da nije potrebno da se upušta u ispitivanje ovog navoda.
29. U odnosu na zahtjev apelanata da im se odredi naknada nematerijalne štete zbog nerazumne dužine trajanja postupaka, Ustavni sud podsjeća da prema članu 74. Pravila Ustavnog suda izuzetno može odredi naknadu nematerijalne štete u posebnim slučajevima kršenja ustavnih prava, a kako su u konkretnim slučajevima apelacije odbačena zbog toga što su prima facie neosnovane, to apelantima ne pripada pravo na naknadu nematerijalne štete.
30. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić