Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-512/22 (D.P.)

Odluka donesena 08. 06. 2022.

  • Nenadležnost za odlučivanje
  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-512/22

Apelacija

Odluka o dopustivosti

08. 06. 2022.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 8. juna 2022. godine, u predmetu broj AP-512/22, rješavajući apelaciju koju je podnio D. P., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tač. a) i h), člana 57 stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine- Prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio D. P.

protiv Rješenja Okružnog suda u Banjaluci broj 11 0 U 030457 21 UZ od 25. novembra 2021. godine, u odnosu na navode o kršenju prava da se ne bude podvrgnut mučenju niti nečovječnom ili ponižavajućem tretmanu ili kazni iz člana II/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana

3. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda i prava da se ne bude držan u ropstvu ili potčinjenosti, ili na prisilnom ili obaveznom radu iz člana II/3.c) Ustava Bosne i Hercegovine i člana

4. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio D. P.

protiv Rješenja Okružnog suda u Banjaluci broj 11 0 U 030457 21 UZ od 25. novembra 2021. godine, zbog navodne povrede čl. 14., 23., 39.

i 40. Ustava Republike Srpske, zato što Ustavni sud Bosne i Hercegovine nije nadležan za odlučivanje.

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio D. P.

protiv Obavijesti Kancelarije disciplinskog tužioca Visokog sudskog i tužilačkog savjeta Bosne i Hercegovine broj UDT DI 011822 22 od 28. januara 2022. godine, zato što Ustavni sud Bosne i Hercegovine nije nadležan za odlučivanje.

OBRAZLOŽENJE

1. D. P. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Banjaluke, podnio je 9. februara 2022. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Okružnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 11 0 U 030457 21 UZ od 25. novembra 2021. godine i Obavijesti Kancelarije disciplinskog tužioca Visokog sudskog i tužilačkog savjeta Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: VSTS BiH) broj UDT DI 011822 22 od 28. januara 2022. godine.

Postupak pred Okružnim sudom

2. Odlučujući o zahtjevu apelanta „za zaštitu sloboda i prava zajamčenih Ustavom (Republike Srpske)“ Okružni sud se Rješenjem broj 11 0 U 030457 21 Uz od 25. novembra 2021. godine oglasio stvarno nenadležnim za postupanje u predmetnoj pravnoj stvari, te je odredio da će se, po pravosnažnosti tog rješenja, predmetni spis dostaviti Osnovnom sudu u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud), kao stvarno i mjesno nadležnom sudu, na odlučivanje.

3. U obrazloženju osporenog rješenja Okružni sud je naveo da je apelant predmetni zahtjev podnio navodeći da su mu povrijeđena prava iz radnog odnosa od strane službenih lica „Elektrokrajina“ a.d. Banjaluka. U vezi s tim, Okružni sud je naveo da je odredbama člana 1. Zakona o upravnim sporovima (u daljnjem tekstu: ZUS) propisano da u upravnim sporovima sudovi odlučuju o zakonitosti akata kojima organi jedinice lokalne samouprave, preduzeća, ustanove i druga pravna lica koja vrše javna ovlašćenja, rješavaju o pravima i obavezama fizičkih i pravnih lica ili drugih stranaka u pojedinačnim upravnim stvarima, dok je odredbama člana 9. ZUS propisano da se upravni spor ne može voditi protiv akata donesenih u stvarima u kojima je sudska zaštita osigurana van upravnog spora. Takođe, da je odredbama člana 53. ZUS propisano da fizičko lice čija su prava ili osnovne slobode zajemčene Ustavom Republike Srpske povrijeđena konačnim pojedinačnim aktom organa ima pravo da zahtijeva zaštitu tih prava i sloboda kod suda, u skladu sa tim zakonom, ako nije osigurana druga pravna zaštita. Nadalje, da je odredbama člana 55. ZUS propisano da se zaštita sloboda i prava pojedinaca zajamčenih Ustavom osigurava i u slučaju ako su te slobode ili prava povrijeđeni radnjom službenog lica u republičkom organu uprave i republičkoj upravnoj organizaciji, organima jedinice lokalne samouprave, odnosno odgovornog lica u preduzeću, ustanovi ili drugom pravnom licu koja vrše javna ovlašćenja a kojom se, protivno Ustavu, neposredno sprečava ili ograničava određenom pojedincu vršenje takve slobode ili prava. Konačno, da je odredbama čl. 419. do 422. Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP) regulisan postupak u parnicama iz radnih odnosa, dok je odredbama člana 40. ZPP propisana nadležnost u sporovima iz radnih odnosa.

4. Okružni sud je naveo da iz sadržaja predmetnog zahtjeva za zaštitu sloboda i prava zajamčenih Ustavom nesporno proizlazi da se u konkretnom slučaju ne radi o materiji upravnog prava, već je riječ o zaštiti prava iz radnog odnosa, tim više što su opisane povrede Ustavom zajamčenih prava učinjene, po mišljenju apelanta, od strane odgovornih lica „Elektrokrajina“ a.d. Banjaluka koja nije organ iz člana 4. ZUS. Dakle, Okružni sud je naveo da je u konkretnom slučaju riječ o zaštiti prava i interesa proisteklih iz radno-pravnog statusa apelanta kod poslodavca, za čije rješavanje je stvarno i mjesno nadležan Osnovni sud, u smislu člana 26. stav (1) tačka a) Zakona o sudovima Republike Srpske, u vezi sa članom 40. ZPP. Prema tome, Okružni sud je zaključio da se u konkretnom slučaju radi o zaštiti prava iz radno-pravnog odnosa gdje je sudska zaštita obezbijeđena van upravnog spora, građanskom parnicom (radni spor) pred nadležnim Osnovnim sudom, u smislu relevantnih odredbi Zakona o radu.

Postupak pred VSTS BiH

5. Obaviješću VSTS BiH broj UDT DI 011822 22 od 28. januara 2022. godine apelant je obaviješten da je Kancelarija disciplinskog tužioca VSTS BIH razmotrila njegovu pritužbu na postupanje Okružnog suda u predmetu broj 11 0 U 030457 21 Uz, te je u vezi s tim apelant obaviješten da Kancelarija disciplinskog tužioca VSTS BIH nema ovlašćenje da preispituje sudijske odluke odnosno rješenja, da ih mijenja ili ukida, niti može cijeniti dokaze u konkretnom slučaju, utvrđivati činjenice ili utjecati na sudije u pogledu primjene prava u konkretnom slučaju ili vođenja postupka. Stoga je zaključeno da istaknuti navodi u pritužbi ne mogu biti osnov za pokretanje disciplinskog postupka radi čega je predmetna pritužba, u smislu člana 82. Poslovnika VSTS BiH, odbačena.

Apelacioni navodi

6. Apelant ističe povredu prava da ne bude podvrgnut mučenju niti nečovječnom ili ponižavajućem tretmanu ili kazni iz člana II/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 3. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i povredu prava da ne bude držan u ropstvu ili potčinjenosti, ili na prisilnom ili obaveznom radu iz člana II/3.c) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 4. Evropske konvencije. Osim toga, apelant se pozvao na povredu prava iz čl. 14., 23., 39. i 40. Ustava Republike Srpske. Apelant u predmetnoj apelaciji, između ostalog, navodi da je njegov zahtjev za zaštitu sloboda i prava zajamčenih Ustavom Republike Srpske „nezakonito odbijen i proslijeđen nenadležnom Osnovnom sudu“ a da je VSTS BiH „podržao sudiju Okružnog suda u takvom njegovom nesavjesnom postupanju“.

7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav 3. tač. a) i h) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.“

Član 18. stav (3) tač. a) i h) Pravila Ustavnog suda glasi:

„Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

a) Ustavni sud nije nadležan za odlučivanje;

h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;

Nenadležnost, u odnosu na navode o povredi čl. 14., 23., 39. i 40. Ustava Republike Srpske

8. Ustavni sud naglašava da je članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine propisano da Ustavni sud ima nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu.

9. S obzirom na to da se apelant poziva na povredu čl. 14., 23., 39. i 40. Ustava Republike Srpske, Ustavni sud ukazuje da ovaj sud nije nadležan za odlučivanje o navodnoj povredi odredaba Ustava Republike Srpske, jer to nisu pitanja „koja su sadržana u ovom ustavu“, u smislu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP-182/22 od 6. aprila 2022. godine).

Nenadležnost, u odnosu na obavijest VSTS BiH od 28. januara 2022. godine

7. U pogledu osporene obavijesti VSTS BiH od 28. januara 2022. godine, Ustavni sud ukazuje da nije nadležan da odlučuje o predmetnoj apelaciji, jer osporeni akt nema svojstvo presude, bar ne u onoj mjeri da ju je donio bilo koji sud u Bosni i Hercegovini (vidi Ustavni sud, odluke o dopustivosti br. AP-6413/18 od 12. marta 2019. godine i AP-970/20 od 22. aprila 2020. godine, dostupne na www.ustavnisud.ba).

Dopustivost ratione materiae, u odnosu na rješenje Okružnog suda od 25. novembra 2021. godine

10. Ispitujući dopustivost predmetne apelacije, Ustavni sud zapaža da apelant u apelaciji ukazuje na povredu prava iz člana II/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 3. Evropske konvencije, te člana II/3.c) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 4. Evropske konvencije, smatrajući da je njegov zahtjev za zaštitu prava i sloboda zagarantovanih Ustavom Republike Srpske „nezakonito“ odbačen.

11. Ustavni sud ukazuje da je u svojoj dosadašnjoj praksi naveo da član 3. Evropske konvencije štiti neke od osnovnih vrijednosti demokratskog društva. To je jedno od „apsolutnih prava“ Evropske konvencije, od čijeg poštovanja države nikada ne mogu odstupati, čak ni u periodu rata. U vezi procesnih garancija člana 3. Evropske konvencije, zabrana mučenja i nečovječnog postupanja nameće državi obavezu da efikasno istraži sve tvrdnje o takvom postupanju i da, prema potrebi, krivično goni navodne počinioce. Međutim, osim paušalnog navođenja da mu je povrijeđeno pravo iz člana II/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 3. Evropske konvencije kojim je ustanovljena zabrana mučenja i nečovječnog i ponižavajućeg postupanja i kažnjavanja, Ustavni sud, u okolnostima konkretnog slučaja smatra kako se apelacioni navodi ni na koji način ne mogu dovesti u vezu sa povredom navedenog prava, naročito u odnosu na predmetni postupak u kojem je osporenom odlukom Okružnog suda odbačen zahtjev apelanta za zaštitu sloboda i prava zagarantovanih Ustavom Republike Srpske (jer je u konkretnom slučaju Okružni sud zaključio da se radi o zaštiti prava iz radno-pravnog odnosa, te da je apelantu sudska zaštita obezbijeđena građanskom parnicom), pa su stoga navodi apelanta ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine (vidi mutatis mutandis Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP-182/22 od 6. aprila 2022. godine).

12. U pogledu navoda apelanta o povredi prava lica da ne bude držan u ropstvu ili potčinjenosti, ili na prisilnom ili obaveznom radu iz člana II/3.c) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 4. Evropske konvencije, Ustavni sud ukazuje da se osporena odluka ne može dovesti u vezu s navedenim pravom, te su, stoga, navodi apelanta izneseni u tom pravcu, takođe, ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

13. U skladu s navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tač. a) i h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko Ustavni sud nije nadležan za odlučivanje, odnosno ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

14. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-512/22 (D.P.) | Sudska praksa | Aktio