Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1283/22 („Tom prom“ d.o.o. Kupres)
Odluka donesena 08. 06. 2022.
- Procesna odluka
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1283/22
Apelacija
Odluka o dopustivosti
08. 06. 2022.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 8. juna 2022. godine, u predmetu broj AP-1283/22, rješavajući apelaciju koju je podnio „Tom prom“ d.o.o. Kupres, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio „Tom prom“ d.o.o. Kupres protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije BiH broj 68 0 Ps 024774 21 Rev od 20. januara 2022. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. „Tom prom“ d.o.o. Kupres (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Jozo Ćurić advokat iz Livna, podnio je 11. aprila 2022. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije BiH (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 68 0 Ps 024774 21 Rev od 20. januara 2022. godine.
2. Presudom Općinskog suda u Livnu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 68 0 Ps 024774 18 Ps 3 od 10. decembra 2018. godine (vrijednost predmeta spora 14.400,00 KM), u postupku radi isplate potraživanja, usvojen je tužbeni zahtjev apelanta kojim je tražio da se utvrdi da je obavijest tuženog (Zavod za zdravstveno osiguranje Kantona 10) od 4. jula 2012. godine nezakonita, pa da se obaveže tuženi da apelantu, na ime naknade plate i doprinosa koje je apelant nezakonito isplaćivao M.K., isplati ukupan iznos od 15.663,78 KM. Obavezan je tuženi da apelantu na ime troškova predmetnog postupka isplati određeni novčani iznos.
3. Odlučujući o žalbi tuženog izjavljenoj protiv presude Općinskog suda 10. decembra 2018. godine, Kantonalni sud u Livnu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) je Presudom broj 68 0 Ps 024774 19 Pž 3 od 18. marta 2021. godine predmetnu žalbu uvažio i preinačio prvostepenu presudu na način da je u cijelosti odbio kao neosnovan predmetni tužbeni zahtjev apelanta.
4. Odlučujući o reviziji apelanta izjavljenoj protiv presude Kantonalnog suda od 18. marta 2021. godine, Vrhovni sud je Rješenjem broj 68 0 Ps 024774 21 Rev od 20. januara 2022. godine predmetnu reviziju odbacio kao nedopuštenu. U obrazloženju osporenog rješenja Vrhovni sud je naveo da je odredbama člana 237. stav (1) Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP) propisano da stranke mogu izjaviti reviziju protiv pravosnažne presude donesene u drugom stepenu u roku od 30 dana od dana dostave prepisa presude. Nadalje, da je odredbama člana 237. stav (2) ZPP propisano da revizija nije dopuštena ako vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude ne prelazi iznos od 30.000,00 KM, a u privrednim sporovima 50.000,00 KM. Vrhovni sud je zaključio da, prema tome, cijeneći ispunjenost uslova za redovnu reviziju (budući da je apelant izjavio reviziju na osnovu odredbi člana 237. st. (1) i (2) ZPP)) u konkretnom slučaju nisu ispunjeni uslovi za izjavljivanje revizije propisani naprijed navedenim odredbama ZPP, jer vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude (u predmetnom privrednom sporu) ne prelazi iznos od 50.000,00 KM. Apelacioni navodi
5. Apelant smatra da mu je osporenim rješenjem Vrhovnog suda povrijeđeno pravo na pravičan postupak iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropske konvencije), uključujući pravo na pristup sudu, te od Ustavnog suda traži da ukine osporeno rješenje Vrhovnog suda i predmet vrati tom sudu na ponovno odlučivanje.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda glasi:
(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;
7. Ustavni sud zapaža da apelant smatra da mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. S tim u vezi, Ustavni sud, prije svega, mora riješiti pitanje primjenjivosti člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije na konkretan slučaj.
8. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da je u svojoj dosadašnjoj praksi, podržavajući praksu Evropskog suda za ljudska prava, ukazivao na to da je odgovor na pitanje da li je član 6. stav 1. Evropske konvencije primjenjiv ili ne, sadržan u odgovoru na pitanje da li je posljedica predmetne procedure odlučujuća za utvrđivanje građanskih prava i obaveza (vidi Ustavni sud, odluke o dopustivosti br. AP-739/07 od 17. septembra 2009. godine, AP-766/12 od 22. oktobra 2013. godine i AP-1466/16 od 22. marta 2017. godine, dostupne na web-stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). Ustavni sud ukazuje da je osporenim rješenjem Vrhovnog suda odbačena kao nedozvoljena apelantova revizija izjavljena protiv drugostepene presude, pa kao takva ne predstavlja efektivan pravni lijek, dok apelant predmetnom apelacijom nije osporio drugostepenu odluku kao konačnu odluku donesenu u predmetnom postupku. Dakle, apelant u konkretnom slučaju osporava odluku Vrhovnog suda kojom se odlučivalo samo o procesnim pitanjima tj. ispunjenosti formalnih zakonskih uslova za izjavljivanje revizije. Iz navedenog proizlazi da se osporenom odlukom nije odlučivalo o „građanskim pravima ili obavezama“ apelanta u smislu značenja prava na pravično suđenje, iz čega slijedi da je apelacija u odnosu na navodne povrede člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
9. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić