Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1539/22 (B. S.)
Odluka donesena 08. 06. 2022.
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
- Pokretanje krivičnog postupka protiv trećih lica
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1539/22
Apelacija
Odluka o dopustivosti
08. 06. 2022.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 8. juna 2022. godine, u predmetu broj AP-1539/22, rješavajući apelaciju koju je podnio Branko Sukara, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio Branko Sukara protiv Presude Okružnog suda u Banjaluci broj 75 0 K 050530 21 Kž od 15. februara 2022. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. Branko Sukara (u daljnjem tekstu: apelant) iz Mrkonjić Grada, podnio je 5. maja 2022. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Okružnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 75 0 K 050530 21 Kž od 15. februara 2022. godine.
2. U predmetnom postupku, koji je okončan osporenom presudom Okružnog, optuženi (M.T.) je na osnovu člana 298. stav (1) tačka v) Zakona o krivičnom postupku Republike Srpske (u daljnjem tekstu: ZKP RS) oslobođen od optužbe da je 18. oktobra 2016. godine u Mrkonjić Gradu, u privatnoj šumi u vlasništvu oštećenih (apelanta i M.S.), radi krađe, bez njihove dozvole oborio devet stabala bukve, vrijednosti od 1.113,50 KM, nakon čega je dio otuđene drvne mase odvezao kući, a dio izvukao na livadu pored puta, čime bi počinio krivično djelo Šumska krađa iz člana 430. stav (1) Krivičnog zakona Republike Srpske, dok su oštećeni na osnovu člana 108. stav (4) ZKP-a RS sa imovinskopravnim zahtjevom upućeni u parnicu.
3. U obrazloženju osporene odluke Okružni sud je naveo da je prvostepeni sud pravilno imao u vidu sve dokaze optužbe i odbrane izvedene na glavnom pretresu, pojedinačno dovodeći ih u međusobnu vezi, te da je osnovano zaključio da nije utvrđena kao nesporna činjenica da je optuženi izvršio sječu šume na parceli oštećenih. S tim u vezi, da, imajući u vidu da otac optuženog posjeduje parcelu koja graniči sa parcelom oštećenih, kao i da sam optuženi posjeduje parcelu u blizini oštećenih, za koju je pribavio odobrenje za sječu od nadležnog šumskog gazdinstva, prvostepeni sud na osnovu ovako utvrđenog činjeničnog stanja bez precizno utvrđenih međa i vlasništva parcele na kojoj je sječena šuma nije mogao sa sigurnošću utvrditi da je optuženi izvršio krivično djelo koje mu se stavlja na teret. Također, da je prvostepeni sud, kod nesporne činjenice da optuženi nije zatečen na licu mjesta izvršenja predmetnog obaranja stabala, osnovano zaključio da se sumnja u pogledu ključnih navoda optužbe mora riješiti na način na koji je povoljniji za optuženog, u smislu odredbe člana 3. stav (2) ZKP-a RS. Konačno, da je potpuno ispravna i pravilna odluka prvostepenog suda da optuženog oslobodi od optužbe na osnovu člana 298. stav (1) tačka v) ZKP-a RS, jer nije dokazano da je učinio krivično djelo za koje je optužen. Apelacioni navodi
4. U predmetnoj apelaciji apelant se pozvao na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant, između ostalog, navodi da su redovni sudovi pogrešno utvrdili činjenično stanje u odnosu na parcelu na kojoj je izvršena sječa šume, te da je sječa zapravo izvršena na njegovoj parceli, zbog čega je takvim postupanjem suda oštećen.
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda glasi:
(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;
6. Ustavni sud, prije svega, treba dati odgovor na pitanje da li su u konkretnom slučaju primjenjive garancije člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Naime, Ustavni sud ukazuje da se postavlja pitanje uživa li apelant u ovom slučaju zaštitu prava na pravično suđenje u okviru značenja člana 6. stav 1. Evropske konvencije, koji priznaju pravo svakom pojedincu na određenu procesnu zaštitu prilikom utvrđivanja osnovanosti krivične optužbe protiv njega.
7. U vezi s tim, Ustavni sud zapaža da se predmetni postupak, u kojem je donesena osporena presuda Okružnog suda, odnosi na "osnovanost krivične optužbe" protiv trećeg lica, u kojem se apelant pojavljuje u ulozi oštećenog. Ustavni sud ukazuje da u krivičnim postupcima član 6. Evropske konvencije nudi pravo na zaštitu samo nekome protiv koga se "utvrđuje [...] osnovanost bilo kakve krivične optužbe". Naime, samo se takva osoba može smatrati "žrtvom" u smislu člana 6 Evropske konvencije. Prema tome, obrnuto tumačenje člana 6. Evropske konvencije, prema kojem bi se pravo na pravičan postupak garantovalo i nekome ko traži utvrđivanje osnovanosti krivične optužbe protiv druge osobe, prevazilazilo jezičke okvire tumačenja člana 6. Evropske konvencije (vidi odluke Ustavnog suda, br. AP 19/02 od 17. marta 2004. godine, AP-2641/17 od 7. septembra 2017. godine, AP-3809/20 od 12. januara 2021. godine, dostupne na www.ustavnisud.ba). Iz navedenog proizlazi da pravo na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije ne obuhvata pravo na pokretanje krivičnog postupka protiv trećih lica. Budući da član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine ne pruža širi obim zaštite od člana 6. Evropske konvencije, slijedi da su navodi apelanta o povredi prava na pravično suđenje ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine. (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP-1488/20 od 20. maja 2020. godine, dostupna na www.ustavnisud.ba).
8. Nadalje, u odnosu na navode apelanta o povredi prava na imovinu koji se odnose na njegove tvrdnje da je u predmetnom krivičnom postupku pogrešno utvrđeno kako M.T. nije izvršio sječu šume na njegovoj parceli, te da je zbog toga oštećen, Ustavni sud ukazuje da prema konzistentnoj praksi Evropskog suda i Ustavnog suda „imovina“, u smislu člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola 1 uz Evropsku konvenciju, može biti ili „postojeća imovina“ ili „dobra“, uključujući i potraživanja u odnosu na koja osoba ima bar „legitimno očekivanje“ da će ih realizovati. Pri tome, Ustavni sud ukazuje da „legitimno očekivanje“ mora biti mnogo konkretnije od same nade, ma koliko ona bila razumna, i mora se zasnivati na zakonskoj odredbi ili pravnom aktu kao što je sudska odluka (vidi Evropski sud, Kopecký protiv Slovačke, predstavka broj 44912/98, presuda od 28. septembra 2004. godine, st. 48- 49; i Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP-2361/06 od 10. januara 2008. godine, stav 10, dostupna na www.ustavnisud.ba). U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da se osporenom odlukom odlučivalo samo o osnovanosti krivične optužbe protiv M.T.-a, dok je apelant sa imovinskopravnim zahtjevom upućen u parnicu (u kojoj ima mogućnost da traži zaštitu imovinskih prava, za koja tvrdi da su mu povrijeđena). S obzirom na to, Ustavni sud zaključuje da je apelacija u odnosu na navodnu povredu člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
9. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić