Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-583/22 (D.P.)

Odluka donesena 08. 06. 2022.

  • Nenadležnost za odlučivanje
  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-583/22

Apelacija

Odluka o dopustivosti

08. 06. 2022.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 8. juna 2022. godine, u predmetu broj AP-583/22, rješavajući apelaciju koju je podnio D. P., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tač. a) i h), člana 57 stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine- Prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio D. P.

protiv Rješenja Suda Bosne i Hercegovine broj S1 3 U 041720 21 U od 25. januara 2022. godine, u odnosu na navode o kršenju prava da se ne bude podvrgnut mučenju niti nečovječnom ili ponižavajućem tretmanu ili kazni iz člana II/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana

3. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda i prava na dopisivanje iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio D. P.

protiv Rješenja Suda Bosne i Hercegovine broj S1 3 U 041720 21 U od 25. januara 2022. godine, zbog navodne povrede čl. 17. i 23.

Ustava Republike Srpske, zato što Ustavni sud nije nadležan za odlučivanje.

OBRAZLOŽENJE

1. D. P. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Banjaluke, podnio je 14. februara 2022. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Suda Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Sud BiH) broj S1 3 U 041720 21 U od 25. januara 2022. godine.

2. Rješenjem Suda BiH broj S1 3 U 041720 21 U od 25. januara 2022. godine taj sud se oglasio stvarno nenadležnim za postupanje u predmetnom postupku, u upravnoj stvari zaštite sloboda i prava zagarantovanih Ustavom Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustav BiH), te odredio da će se po pravosnažnosti predmetnog rješenja spis konkretnog predmeta dostaviti stvarno i mjesno nadležnom Okružnom sudu u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) na daljnje postupanje. U obrazloženju osporenog rješenja Sud BiH je najprije ukazao da je apelant predmetnim zahtjevom zatražio da taj sud donese odluku kojom će se utvrditi da je odlukom Ministarstva unutrašnjih poslova Republike Srpske (u daljnjem tekstu: MUP RS) povrijeđeno njegovo pravo zagarantovano Ustavom BiH i Ustavom Republike Srpske. U vezi s tim, Sud BiH je naveo da, kako iz predmetnog zahtjeva evidentno proizlazi da je konkretan upravni spor pokrenut protiv MUP RS, koji nije organ države BiH, već se radi o tijelu državne uprave u Republici Srpskoj, to Sud BiH nije stvarno nadležan da odlučuje u konkretnom upravnom sporu. Naime, odredbama čl. 67. do 75. Zakona o upravnim sporovima Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: ZUS BiH) propisano je, između ostalog, da se zaštita sloboda i prava zagarantovanih Ustavom BiH osigurava ako su te slobode i prava povrijeđeni radnjom službenog lica ili konačnim pojedinačnim aktom institucija iz člana 4. tog zakona (a MUP RS to nije). Dakle, Sud BiH je zaključio da se u konkretnom slučaju ne radi o upravnom sporu protiv akta, odnosno radnje institucije Bosne i Hercegovine, nego akta, odnosno radnje organa uprave na nivou entiteta, zbog čega taj sud, u smislu člana 8. u vezi sa članom 4. ZUS BiH, nije stvarno nadležan za odlučivanje u predmetnom upravnom sporu. Takođe, Sud BiH je naveo da je, u smislu odredbi čl. 54. do 63. Zakona o upravnim sporovima (Republike Srpske) za postupanje u konkretnom predmetu stvarno i mjesno nadležan Okružni sud, radi čega je odlučio kao u izreci predmetnog rješenja.

Apelacioni navodi

3. Apelant ističe povredu prava da ne bude podvrgnut mučenju niti nečovječnom ili ponižavajućem tretmanu ili kazni iz člana II/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 3. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na dopisivanje iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije. Osim toga, apelant se pozvao na povredu prava iz č. 17. i 23. Ustava Republike Srpske. Apelant u predmetnoj apelaciji navodi da je Sudu BiH dostavio obimne dokaze koji ukazuju na „ozbiljna kršenja prava koja štiti Ustav i Evropska konvencija“, te od Ustavnog suda traži da mu nadoknadi štetu koju su mu nanijela odgovorna lica MUP RS.

4. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav 3. tač. a) i h) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.“

Član 18. stav (3) tač. a) i h) Pravila Ustavnog suda glasi:

„Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

a) Ustavni sud nije nadležan za odlučivanje;

h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;

Nenadležnost, u odnosu na navode o povredi čl. 17. i 23. Ustava Republike Srpske

5. Ustavni sud naglašava da je članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine propisano da Ustavni sud ima nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu.

6. S obzirom na to da se apelant poziva na povredu čl. 17. i 23. Ustava Republike Srpske, Ustavni sud ukazuje da ovaj sud nije nadležan za odlučivanje o navodnoj povredi odredaba Ustava Republike Srpske, jer to nisu pitanja „koja su sadržana u ovom ustavu“, u smislu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP-182/22 od 6. aprila 2022. godine).

Dopustivost ratione matieriae

7. Ispitujući dopustivost predmetne apelacije, Ustavni sud najprije zapaža da apelant u apelaciji ukazuje na povredu prava da ne bude podvrgnut mučenju niti nečovječnom ili ponižavajućem tretmanu ili kazni i prava na dopisivanje u postupku pred Sudom BiH u kojem se taj sud, postupajući po zahtjevu apelanta za zaštitu sloboda i prava zagarantovanih Ustavom BiH i Ustavom Republike Srpske, oglasio stvarno nenadležnim.

8. U odnosu na navode apelanta o povredi prava da ne bude podvrgnut mučenju niti nečovječnom ili ponižavajućem tretmanu ili kazni iz člana II/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 3. Evropske konvencije, Ustavni sud najprije ukazuje da je u svojoj dosadašnjoj praksi naveo da član 3. Evropske konvencije štiti neke od osnovnih vrijednosti demokratskog društva. To je jedno od „apsolutnih prava“ Evropske konvencije, od čijeg poštovanja države nikada ne mogu odstupati, čak ni u periodu rata. U vezi procesnih garancija člana 3. Evropske konvencije, zabrana mučenja i nečovječnog postupanja nameće državi obavezu da efikasno istraži sve tvrdnje o takvom postupanju i da, prema potrebi, krivično goni navodne počinioce. Međutim, osim paušalnog navođenja da mu je povrijeđeno pravo iz člana II/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 3. Evropske konvencije kojim je ustanovljena zabrana mučenja i nečovječnog i ponižavajućeg postupanja i kažnjavanja, Ustavni sud, u okolnostima konkretnog slučaja smatra kako se apelacioni navodi ni na koji način ne mogu dovesti u vezu sa povredom navedenog prava, naročito u odnosu na predmetni postupak u kojem se osporenom odlukom Sud BiH oglasio stvarno nenadležnim za postupanje po predmetnom zahtjevu apelanta (te odredio da će se predmet po pravosnažnosti osporene odluke dostaviti stvarno i mjesno nadležnom sudu na postupanje), pa su stoga navodi apelanta ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine (vidi mutatis mutandis Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP-182/22 od 6. aprila 2022. godine, dostupna na Internet stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba).

9. Nadalje, u odnosu na navode apelanta o povredi prava na dopisivanje iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije, Ustavni sud ukazuje da ovo pravo, u smislu člana 8. stav 1. Evropske konvencije, načelno ima za cilj zaštitu povjerljivosti komunikacije u nizu različitih situacija. Prema tome, Ustavni sud ukazuje da se osporenom odlukom, kojom se, kako je to naprijed navedeno, Sud BiH oglasio stvarno nenadležnim za postupanje po predmetnom zahtjevu apelanta, nije odlučivalo ni o pravu apelanta na dopisivanje iz II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije, odnosno da se navodi apelanta o povredi ovog prava ni na koji način ne mogu dovesti u vezu sa osporenom odlukom, slijedom čega su i ti navodi apelanta ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine (vidi mutatis mutandis Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP-3714/21 od 23. februara 2022. godine, dostupna na Internet stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba).

10. U skladu s navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tač. a) i h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko Ustavni sud nije nadležan za odlučivanje, odnosno ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-583/22 (D.P.) | Sudska praksa | Aktio