Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-657/22 (J. B. i drugi)
Odluka donesena 22. 06. 2022.
- Nema povrede
- Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Građanski postupak
- Stečaj
- Očigledno (prima facie) neosnovana
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-657/22
Apelacija
Odluka o dopustivosti
22. 06. 2022.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 22. juna 2022. godine, u predmetu broj AP-657/22, rješavajući apelaciju koju su podnijeli Julio Bobaš i drugi, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnijeli Julio Bobaš, Jako Bobaš, Zdravko Baškadar, Srećko Bralo, Drago Buzuk, Ljerka Bralo, Vlado Budimir, Dragan Franjić Barešić, Branko Buhić, Zoran Čeko, Ljupko Čato, Vlado Barešić Franjić, Miroslav Botić, Niko Čerkez, Anđa Franjić, Jozo (Stipe) Franjić, Ivo Franjić, Jozo Franjić, Jadranka Filipović, Anto Grabovac, Ivanka Grabovac, Ljuban Garić, Frano Grgić, Zorka Ivančić, Mijo Ivančić, Anto Ivišić, Mijo Ivišić, lvan Jukić, Mirko Josipović, Franjo Drmić, Anto Drmić, Bono Drmić, Zoran Drmić, Siniša Jozić, Slavko Križanac, Slavica Križanac, Dragan Križanac, Nevenka Kovač, Ivo Kovač, Dragan Krišto, Franjo Krišto, Frano (Anto) Kovač, Mirko Križanović, Sofija Kukilo, Safet Kajmak, Niko Kurevija, Miroslava Matković, Kristina Mišković, Smiljan Mišković, Adnan Palić, Marica Petrović, Pero Pavlović, Stipo Rajić, Marko Rajković, Jozo Rajić Mišković, Niko Rajić Mišković, Vlado Rajić Mišković, Dragan Stipović, Ljiljana Stanič, Jozo Strinić, Predrag Skopljak, Lucija Šilj, Božo Šamija, Srećko Šakić, Kata Šakić, Franjo Šerbetić, Darinka Turić, Franjo Tornić, Slavica Vinac, Jadranko Vrebac, Zrinko Vuleta, Slavica Batinić, Stipan Bobaš, Milorad Stojanović, Josip Kalemba, Vjekoslav Grebenar, Stipo Ljubičić, Pero Krišto, Marija Kalemba, Smiljka Ždero, Milan Marjanac, Ankica Marijanac, Franjo Grabovac, Marija Franjić, Nevenka Radeljić—Jeličić, Zdenka Zekić, Slavko Ramljak, Nada Ramljak, Vlado Bošnjak, Marinko BataIija, Mirko Karin, Slavko Stipanović, Ružica Garić, Marinko Rajić Mišković, Mirko Pavlović Mitrović, Mato Bonić, Zvonko Petrović, Josip Tomić, Miro Vujinović, Stjepan Pavlović, Žarko Bevanda (Ilijin), Delfa Škarić, Stipo Žigonja, Bralo Krunoslav, Vinko Filipović, Zdravko Bevanda, lvica (Stipe) Badrov Franjo Križanovć, Jelena Drmić, Jerko Drmić, Vinko Baškarad, Tomislav Ljubičić, Anto Ančić, Ankica Jurić, Nevenka Babić, Vinko Rajić, Dragan Barbić, Rafael Miličević, Franjo Marković, Mirko Vuković, Ivo Matković, Anto Šarić, Anto (Marka) Mišković, Nikola Vidović, Slavko Baškarad, Slavica Garić, Anto Kvasina, Velimir Rajić, Stipo Rajić Mišković, Pero Drmić, Josip Čeko, Jozo Radoš, Slavica Vidović, Ljube Drmić, Jelena Franjić, Srećko Filipović, Nevenka Rajić, Josip Dumančić, Nevenka Dumančić, Dijana Tomić-Ramljak, Anto Tomić, Robert Tomić, Dubravka Pavlović, Ankica Lozančić, Nikola Petrović, Mirko Jurić, Nevenka Strukar, Savo Ždero, Marina Barnjak, Zdenko Damjanović, Nikola Sajević, Finka Sajević, Milko Strukar, Jerko Maros i Ana Maros protiv Presude Kantonalnog suda u Novom Travniku broj 51 0 Rs 175462 21 Rsž od 3. novembra 2021. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.
OBRAZLOŽENJE
1. Julio Bobaš, Jako Bobaš, Zdravko Baškadar, Srećko Bralo, Drago Buzuk, Ljerka Bralo, Vlado Budimir, Dragan Franjić Barešić, Branko Buhić, Zoran Čeko, Ljupko Čato, Vlado Barešić Franjić, Miroslav Botić, Niko Čerkez, Anđa Franjić, Jozo (Stipe) Franjić, Ivo Franjić, Jozo Franjić, Jadranka Filipović, Anto Grabovac, Ivanka Grabovac, Ljuban Garić, Frano Grgić, Zorka Ivančić, Mijo Ivančić, Anto Ivišić, Mijo Ivišić, lvan Jukić, Mirko Josipović, Franjo Drmić, Anto Drmić, Bono Drmić, Zoran Drmić, Siniša Jozić, Slavko Križanac, Slavica Križanac, Dragan Križanac, Nevenka Kovač, Ivo Kovač, Dragan Krišto, Franjo Krišto, Frano (Anto) Kovač, Mirko Križanović, Sofija Kukilo, Safet Kajmak, Niko Kurevija, Miroslava Matković, Kristina Mišković, Smiljan Mišković, Adnan Palić, Marica Petrović, Pero Pavlović, Stipo Rajić, Marko Rajković, Jozo Rajić Mišković, Niko Rajić Mišković, Vlado Rajić Mišković, Dragan Stipović, Ljiljana Stanič, Jozo Strinić, Predrag Skopljak, Lucija Šilj, Božo Šamija, Srećko Šakić, Kata Šakić, Franjo Šerbetić, Darinka Turić, Franjo Tornić, Slavica Vinac, Jadranko Vrebac, Zrinko Vuleta, Slavica Batinić, Stipan Bobaš, Milorad Stojanović, Josip Kalemba, Vjekoslav Grebenar, Stipo Ljubičić, Pero Krišto, Marija Kalemba, Smiljka Ždero, Milan Marjanac, Ankica Marijanac, Franjo Grabovac, Marija Franjić, Nevenka Radeljić—Jeličić, Zdenka Zekić, Slavko Ramljak, Nada Ramljak, Vlado Bošnjak, Marinko BataIija, Mirko Karin, Slavko Stipanović, Ružica Garić, Marinko Rajić Mišković, Mirko Pavlović Mitrović, Mato Bonić, Zvonko Petrović, Josip Tomić, Miro Vujinović, Stjepan Pavlović, Žarko Bevanda (Ilijin), Delfa Škarić, Stipo Žigonja, Bralo Krunoslav, Vinko Filipović, Zdravko Bevanda, lvica (Stipe) Badrov Franjo Križanovć, Jelena Drmić, Jerko Drmić, Vinko Baškarad, Tomislav Ljubičić, Anto Ančić, Ankica Jurić, Nevenka Babić, Vinko Rajić, Dragan Barbić, Rafael Miličević, Franjo Marković, Mirko Vuković, Ivo Matković, Anto Šarić, Anto (Marka) Mišković, Nikola Vidović, Slavko Baškarad, Slavica Garić, Anto Kvasina, Velimir Rajić, Stipo Rajić Mišković, Pero Drmić, Josip Čeko, Jozo Radoš, Slavica Vidović, Ljube Drmić, Jelena Franjić, Srećko Filipović, Nevenka Rajić, Josip Dumančić, Nevenka Dumančić, Dijana Tomić-Ramljak, Anto Tomić, Robert Tomić, Dubravka Pavlović, Ankica Lozančić, Nikola Petrović, Mirko Jurić, Nevenka Strukar, Savo Ždero, Marina Barnjak, Zdenko Damjanović, Nikola Sajević, Finka Sajević, Milko Strukar, Jerko Maros i Ana Maros (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Travnika, koje zastupa Berina Krnjić advokat iz Travnika, podnijeli su 19. februara 2022. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Kantonalnog suda u Novom Travniku (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 51 0 Rs 175462 21 Rsž od 3. novembra 2021. godine.
2. U predmetnom postupku, koji je okončan presudom Kantonalnog suda od 3. novembra 2021. godine, odbijen je tužbeni zahtjev apelanata kojim su tražili da se utvrdi da su u periodu od 1. juna 2000. godine do 30. juna 2006. godine bili u radnom odnosu kod tuženog (PS „Vitezit“ d.o.o. Vitez u stečaju) i da se slijedom toga potraživanja dosuđena presudom Općinskog suda u Travniku (u daljnjem tekstu: Općinski sud) od 9. avgusta 2006. godine i to lični dohoci za period i u novčanim iznosima pobliže naznačenim u izreci sa zakonskom zateznom kamatom, odnosno presudom Općinskog suda od 23. avgusta 2006. godine i to neisplaćene plate za period i u novčanim iznosima pobliže naznačenim u izreci sa zakonskom zateznom kamatom smatraju obavezom tuženog, te da se utvrdi da se potraživanja apelanata po osnovu naprijed navedenih presuda imaju svrstati u viši isplatni red u stečajnom postupku koji se vodi pred Općinskim sudom pod brojem 51 0 St 162693 19 St i uvrste u tabelu priznatih potraživanja.
3. U obrazloženju osporene odluke, Kantonalni sud je naveo da je prvostepeni sud utvrdio da je rješenjem tog suda broj 51 0 St 162693 19 St od 14. novembra 2019. godine otvoren stečajni postupak nad tuženim, te da su apelanti izvršili prijavu svojih potraživanja u viši isplatni red po osnovu presudâ tog suda od 9. avgusta 2006. godine i 23. avgusta 2006. godine. Nadalje, da je po prijavi apelanata, stečajni upravnik na ispitnom ročištu koje je održano 17. i 18. juna 2020. godine osporio potraživanja apelanata uz obrazloženje da se radi o potraživanjima u odnosu na Vitezit Cromen d.o.o. (nedostatak pasivne legitimacije tuženog) i da je potraživanje zastarjelo. Konačno, da su na tim ispitnim ročištima, donijeta rješenje da se svi povjerioci za osporena potraživanja za koja ne postoji izvršni naslov i koja proizlaze iz Vitezit Cromena, Energocentra, Vitaplasta i dr. upućuju na parnicu radi dokazivanja osnovanosti i visine. U vezi sa navedenim je Kantonalni sud naveo da je pravilno prvostepeni sud ukazao da je rješenjem o otvaranju stečajnog postupka od 14. novembra 2019. godine otvoren stečajni postupak nad pravnim licem Vitezit d.o.o. (tuženim), što znači prema sasvim drugom pravnom subjektu, te da apelanti u ovoj pravnoj stvari nisu bili uposlenici tuženog, zbog čega ne mogu ostvariti svoja potraživanja svrstavanjem istih u viši isplatni red u navedenom stečajnom postupku. Nadalje, Kantonalni sud je naveo da su tuženi i Vitezit Cromen d.o.o. zaključili 9. septembra 2013. godine ugovor o preuzimanju duga, iz kojeg nesporno proizlazi da je tuženi vlasnik udjela u preduzeću Vitezit Cromen d.o.o. i da preuzima njegove obaveze po navedenim presudama. Kantonalni sud naveo da je pravilno prvostepeni sud odlučio kada je usvojio prigovor zastarjelosti predmetnih potraživanja iz radnog spora koja proistječu iz pravosnažnih sudskih odluka, koja shodno članu 379. stav (1) Zakona o obligacionim odnosima zastarijevaju za 10 godina, pa i ona za koja zakon inače predviđa kraći zastarni rok. U vezi s tim je naveo da su navedene presude postale pravosnažne 22. avgusta 2006. godine i 23. avgusta 2006. godine, te da je, s obzirom da na rokove zastare ne može uticati zaključenje ugovora o preuzimanju duga, sasvim jasno da je nastupila zastarjelost potraživanja jer je predmetna tužba podnijeta 15. jula 2020. godine. Također, da zastara nije prekinuta ni činjenicom da je stečajni upravnik na ispitnim ročištima donio rješenje da se svi povjerioci za osporena potraživanja za koja ne postoji izvršni naslov upućuju na parnicu, s obzirom na to da je ista već bila nastupila protekom roka od 10 godina od pravosnažnosti predmetnih presuda. Konačno, Kantonalni sud je naveo da je, čak i da se uzme da je dug preuzet po osnovu odredbi čl. 446. i 448. stav (3) Zakona o obligacionim odnosima u kome je propisano da između preuzimaoca i povjerioca postoji ista obaveza koja je postojala između prijašnjeg dužnika i povjerioca, pri čemu važi opći zastarni rok (od pet godina) iz člana 371. istog zakona, predmetno potraživanje zastarjelo jer je ugovor o preuzimanju duga zaključen 9. septembra 2013. godine, a tužba podnijeta 15. jula 2020. godine.
Apelacioni navodi
4. U predmetnoj apelaciji apelanti su se pozvali na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelanti, između ostalog, navode da su redovni sudovi proizvoljno utvrdili činjenično stanje kada su usvojili prigovor pasivne legitimacije, kao i da su proizvoljno primijenili odredbe Zakona o obligacionim odnosima prilikom zaključivanja da su predmetna potraživanja zastarjela.
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
6. Nadalje, Ustavni sud u fazi ispitivanja dopustivosti predmeta, mora utvrditi, između ostalog, i da li su ispunjeni uslovi za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. S tim u vezi, Ustavni sud ukazuje da prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), koju Ustavni sud cijeni prilikom ispitivanja ustavnih prava (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu AP 992/15 od 25. oktobra 2017. godine, tačka 35), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očigledno neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji, sa dovoljnom jasnoćom pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99 i Khundunts protiv Azerbejdžana, Odluka od 26. februara 2019. godine, stav 32. te Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očigledno ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi Evropski sud, Mezotur-Tiszazugi Vizgazdalkodasi Tarsulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02 i Dumlu protiv Turske, Odluka od 20. aprila 2021. godine, stav 27), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja Ustavom Bosne i Hercegovine zaštićenih prava.
7. U vezi sa navodima o kršenju prava na pravično suđenje i prava na imovinu koji se zasnivaju isključivo na tvrdnji o proizvoljno utvrđenom činjeničnom stanju i proizvoljnoj primjeni materijalnog prava, Ustavni sud ukazuje da prema praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, koju Ustavni sud slijedi prilikom ispitivanja ustavnih prava (vidi Odluku o dopustivosti i meritumu broj AP 992/15 od 25. oktobra 2017. godine, tačka 35) zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, Odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01 i Ašćerić protiv Bosne i Hercegovine, odluka od 17. decembra 2019. godine, stav 23). Naime, Ustavni sud nije nadležan supstituirati redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli (vidi, Evropski sud, Thomas protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 10. maja 2005. godine, aplikacija broj 19354/02 i Radomilja i drugi protiv Hrvatske, presuda od 20. marta 2018. godine, stav 150). Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ili zanemarivanju ustavnih prava (pravo na pravično suđenje, pravo na pristup sudu, pravo na djelotvoran pravni lijek i dr.), te da li je primjena zakona bila, eventualno, proizvoljna ili diskriminacijska. Dakle, u okviru apelacione nadležnosti Ustavni sud se bavi isključivo pitanjem eventualne povrede ustavnih prava ili prava iz Evropske konvencije u postupku pred redovnim sudovima.
8. Na osnovu činjenica konkretnog predmeta, koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da je Kantonalni sud u obrazloženju odluke osporene predmetnom apelacijom, pozivajući se na relevantne odredbe Zakona o obligacionim odnosima, dao detaljne, jasne i precizne razloge za svoje odlučenje, u čemu Ustavni sud ne nalazi proizvoljnost. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog suda i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanata u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja su se pozvali, odnosno ništa što ukazuje da apelanti imaju "opravdan zahtjev" u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.
9. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić