Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-3948/20 (Z. B.)
Odluka donesena 08. 06. 2022.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
- Mjenica
- Građanski postupak
- Pravično suđenje – obrazložena presuda
- Vlasničko-pravni odnosi
- Izvršni postupak
- Bračna stečevina
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3948/20
Apelacija
Odluka o meritumu
08. 06. 2022.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 3948/20, rješavajući apelaciju Zagorke Božić, na osnovu člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57 stav (2) tačka b) i člana 59 st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
– prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu: Mato Tadić, predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednik Valerija Galić, sudija Seada Palavrić, sudija Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 8. juna 2022. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Odbija se kao neosnovana apelacija Zagorke Božić podnesena protiv Presude Okružnog suda u Banjoj Luci broj 71 0 P 288355 20 Gž od 21. septembra 2020. godine.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Zagorka Božić (u daljnjem tekstu: apelantkinja) iz Banje Luke, koju zastupa Slobodan Stajić, advokat iz Banje Luke, podnijela je 3. novembra 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Okružnog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 71 0 P 288355 20 Gž od 21. septembra 2020. godine.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23 Pravila Ustavnog suda, od Okružnog suda, Osnovnog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud), Nove Banke a.d. Banja Luka (u daljnjem tekstu: tražitelj izvršenja) i Sredoja Božića (u daljnjem tekstu: izvršenik ili apelantkinjin suprug) zatraženo je 21. decembra 2021. godine da dostave odgovor na apelaciju.
3. Svi pozvani su dostavili odgovor na apelaciju u periodu od 27. decembra 2021. godine do 4. januara 2022. godine. Odgovori učesnika u postupku su 9. marta 2022. godine dostavljeni apelantkinjinom punomoćniku radi izjašnjenja, ali izjašnjenje u ostavljenom roku nije dostavljeno.
III.Činjenično stanje
4. Činjenice predmeta koje proizilaze iz apelacionih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:
Uvodne napomene
5. Osnovni sud je 5. jula 2011. godine donio rješenje o izvršenju, na prijedlog tražitelja izvršenja, o izvršenju na pokretnim stvarima na osnovu vjerodostojne isprave (bankovne mjenice od 26. januara 2011. godine) protiv apelantkinjinog supruga, radi naplate novčanog potraživanja – mjeničnog duga u iznosu do 7.130,10 KM.
6. Izvršenik je protiv rješenja o izvršenju izjavio prigovor kojim je osporio potraživanje u cijelosti tako da je Osnovni sud zaključkom od 24. septembra 2013. godine odredio da se prigovor smatra tužbom, te je izvršenje odgođeno do pravosnažnosti odluke parničnog suda, odnosno odlučeno je da će se izvršenje nastaviti ukoliko tražitelj izvršenja uspije sa tužbom.
7. Presudom Osnovnog suda broj 71 0 P 110505 13 P od 14. maja 2014. godine usvojen je tužbeni zahtjev tražitelja izvršenja, nakon čega je podnesen prijedlog za nastavak odgođenog izvršenja.
8. Osnovni sud je prijedlog tražitelja izvršenja prihvatio, te je nastavio sprovođenje izvršenja na pokretnim stvarima izvršenika na osnovu izvršne isprave – presude Osnovnog suda iz prethodne tačke ove odluke.
9. Zaključkom od 17. aprila 2015. godine Osnovni sud je odredio prvo ročište za prodaju zaplijenjenih pokretnih stvari izvršenika putem usmenog i javnog nadmetanja, koje je sprovedeno 4. maja 2015. godine, na kojem su pokretne stvari izvršenika (TV, ugaona garnitura i šporet na čvrsto gorivo) prodate tražiocu izvršenja, kao jedinom ponuđaču za iznos od 400,00 KM, koji predstavlja ½ procijenjene vrijednosti navedenih stvari. Iz raspoloživih dokumenata proizilazi da je apelantkinja bila prisutna kada je vršen popis i zapljena pokratnih stvari.
10. Budući da tražitelj izvršenja, kao kupac, nije bio dužan priložiti iznos kupoprodajne cijene jer njegovo potraživanja prelazi iznos kupoprodajne cijene, Osnovni sud je 12. maja 2015. godine donio rješenje o dosudi, shodno članu 135 u vezi sa članom 93 Zakona o izvršnom postupku (u daljnjem tekstu: ZIP), koje je postalo pravosnažno sa 23. majem 2015. godine. Osnovni sud je 24. aprila 2018. godine donio rješenje o namirenju.
11. Iz raspoloživih dokumenata proizilazi da je 17. maja 2018. godine protiv rješenja o namirenju apelantkinja, kao treće lice, izjavila prigovor u kojem je navela da izvršenik (njen suprug) ne stanuje na adresi iz prijedloga za izvršenja, već da se samoinicijativno preselio u Glamoč, da su kuća i stvari u kući zajednička bračna imovina, a da su pokretne stvara koje su bile predmet izvršenja u isključivom vlasništvu apelantkinje i da služe za zadovoljavanje njenih osnovnih životnih potreba, predloživši da se izvršenje na pokretnim stvarima proglasi nedopuštenim, da se izvršenje obustavi i sve sprovedene radnje stave van snage.
12. Zaključkom Osnovnog suda od 2. jula 2018. godine apelantkinja je upućena na pokretanje parničnog postupka protiv tražitelja izvršenja radi utvrđenja da je nedopušteno izvršenje određeno rješenjem o izvršenju od 5. jula 2011. godine na pokretnim stvarima koje su rješenjem o dosudi od 12. maja 2015. godine, koje je postalo pravosnažno 23. maja 2015. godine, dosuđene tražiocu izvršenja za iznos od 400,00 KM.
Parnični postupak
13. Apelantkinja je 13. jula 2018. godine podnijela tužbu protiv tražitelja izvršenja i izvršenika radi utvrđenja prava vlasništva na pokretnim stvarima u kući i u dvorištu u Banjoj Luci na adresi iz prijedloga za izvršenje, nedopuštenosti izvršenja, ukidanja rješenja o izvršenju i izdavanja naloga za obustavu izvršnog postupka. Odlučujući o tako postavljenom tužbenom zahtjevu Osnovni sud je donio Presudu broj 71 0 P 288355 18 P od 31. decembra 2019. godine kojom je u cijelosti udovoljio postavljenom tužbenom zahtjevu, obavezujući tužene na naknadu troškova parničnog postupka (sve preciznije navedeno u izreci presude).
14. Ocjenom sprovedenih dokaza, u smislu člana 8 Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP), Osnovni sud je utvrdio da je apelantkinja suvlasnik sa dijelom ½ na nekretninama u kojima se nalaze pokretne stvari koje su taksativno pobrojane u izreci presude (u daljnjem tekstu: predmetne pokretne stvari), da apelantkinja i izvršenik ne žive skupa, da je tražitelj izvršenja pokrenuo izvršni postupak, da su neke od pokretnih stvari iz izreke presude (TV, ugaona garnitura i šporet na čvrsto gorivo) prodate tražitelju izvršenja u izvršnom postupku, te da je apelantkinja u izvršnom postupku izjavila prigovor na rješenje o namirenju. Ono što je među parničnim strankama sporno jesu osnov i visina tužbenog zahtjeva.
15. Osnovni sud se u odluci pozvao na odredbe ZIP-a (čl. 51 stav 1 i 52 stav 2), zatim Porodičnog zakona (čl. 269 i 270 stav 2), Zakona o stvarnima pravima (član 109 stav 1 ), te ZPP (čl. 7 i 123) koje je citirao temeljem kojih je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan. Po ocjeni Osnovnog suda, apelantkinja je izvedenim dokazima (iskazima svjedoka) dokazala da predmetne pokretne stvari iz izreke presude čine njenu posebnu imovinu, a takvo utvrđenje je potvrdio izvršenik u svom iskazu, priznavši u cijelosti tužbeni zahtjev.
16. Osnovni sud se pozvao na odredbu člana 53 stav 5 ZIP-a kojom je propisano da, ako parnični sud usvoji tužbeni zahtjev trećeg lica da se izvršenje proglasi nedopuštenim, ukinuće i rješenje o izvršenju, te naložiti i obustavu izvršnog postupka, a nakon pravosnažnosti presude izvršni sud će konstatovati da je izvršni postupak obustavljen i ukinuti sve sprovedene radnje.
17. Odlučujući o žalbi tražitelja izvršenja Okružni sud je donio Presudu broj 71 0 P 288355 20 Gž od 21. septembra 2020. godine kojom je prvostepenu presudu preinačio u dijelu utvrđenja da je apelantkinja vlasnik predmetnih pokretnih stvari tako što je u odnosu na tražitelja izvršenja taj dio tužbenog zahtjeva odbijen. Istom presudom preinačena je prvostepena presuda u odnosu na tužene u dijelu kojim je utvrđeno da je nedopušteno izvršenje, tako što je odbijen zahtjev apelantkinje u odnosu na tužene kojim je apelantkinja tražila da se utvrdi da je nedopušteno izvršenje, da se ukine rješenje o izvršenju i naloži obustava izvršnog postupka, te je prvostepena presuda preinačena i u dijelu odluke o troškovima postupka, tako što je odbijen zahtjev apelantkinje za naknadu troškova postupka, kao i zahtjev za naknadu troškova sastavljanja odgovora na žalbu (sve preciznije navedeno u izreci presude).
18. Tražitelj izvršenja je u žalbi istakao da prvostepena presuda nije pravilna i da je donesena uz pogrešnu primjenu materijalnog prava, da je apelantkinja bila upoznata sa izvršnim postupkom, te da je uredno zaprimila zaključak o prodaji stvari, da je bila prisutna prilikom popisa pokretnih stvari i da je prigovor trećeg lica podnijela nakon tri godine od prodaje pokretnih stvari koje su predmet izvršnog postupka. Žalbom je ukazano da je vođenje postupka usmjereno na odugovlačenje postupka izvršenja, da je sud donio rješenje o dosudi što predstavlja osnov za sticanje vlasništva i da apelantkinja ne može dirati u pravo tražitelja izvršenja kao savjesnog kupca kojem su pokretne stvari pravosnažno dosuđene.
19. Nakon ispitivanja osporene presude u svjetlu žalbenih razloga Okružni sud je naglasio da iz relevantnih činjenica proizilazi da su apelantkinja i izvršenik u braku jer u spisu nema dokaza da je brak razveden. Prema ocjeni Okružnog suda, imajući u vidu da je izvšenik u cijelosti priznao tužbeni zahtjeva, očigledno postoji interes tih parničnih stranaka da se izbjegne plaćanje duga koji je predmet izvršnog postupka. Potom je Okružni sud podsjetio da se u pogledu utvrđujućeg dijela tužbenog zahtjeva radi o tužbi za razrješenje imovinskopravnih odnosa bračnih supružnika u pogledu sticanja zajedničke, odnosno posebne imovine u odnosu na koji tražitelj izvršenja nije pasivno legitimisan pa je u odnosu na njega ovaj dio tužbenog zahtjeva odbijen, jer se tražitelj izvršenja u odnosu na taj dio zahtjeva ne nalazi ni u kakvom materijalnopravnom odnosu sa apelantkinjom. U materijalnopravnom odnosu u odnosu na ovaj dio tužbenog zahtjeva nalazi se izvršenik koji nije izjavio žalbu, tako da je prvostepena presuda u tom dijelu u odnosu na izvršenika postala pravosnažna.
20. U odnosu na ostali dio tužbenih zahtjeva koje je apelantkinja istakla u vezi sa nedopuštenosti izvršenog postupka, Okružni sud je naveo da je žalba tražitelja izvršenja i u ovom dijelu osnovana. Naglašeno je da izvršenik nije izjavio žalbu ni u odnosu na ovaj dio prvostepene presude, ali da se žalba tražitelja izvršenja proteže i na izvšenika jer se spor kojim se traži utvrđenje nedopuštenosti postupka izvršenja mora razriješiti na jednak način u smislu člana 366 ZPP u vezi sa čl. 51, 52 i 53 ZIP-a jer se radi o jedinstvenim suparničarima. Prema ocjeni Okružnog suda, prvostepeni sud je odlučujući o ovom dijelu tužbenog zahtjeva pogrešno primijenio materijalno pravo kada je utvrdio da je nedopušteno izvršenje, ukinuo rješenje o izvršenju i naložio obustavu postupka i ukidanje svih sprovedenih radnji u izvršnom postupku.
21. U vezi s tim, Okružni sud se pozvao na odredbu člana 94 ZIP-a koja štiti pravo kupca i u konkretnom slučaju istaknuti prigovor apelantkinje ne može uticati na prava stečena u izvršnom postupku, niti su ispunjeni uslovi da se izvršenje na popisanim i dosuđenim pokretnim stvarima proglasi nedopuštenim i da se postupak izvršenja obustavi. Okružni sud je naglasio da je tražitelj izvršenja u izvršnom postupku stekao založno pravo na pokretnim stvarima znatno prije isticanja prigovora trećeg lica, te da je apelantkinja bila prisutna kada se vršio popis i zapljena pokretnih stvari, da je prigovor podnesen neblagovremeno (nakon tri godine), da je rješenje o dosudi postalo pravosnažno, pa sve navedene okolnosti ukazuju da je tužbeni zahtjev u ovom dijelu neosnovan. Okolnosti da su apelantkinja i izvršenik u vrijeme zaduženja kod tražitelja izvršenja bili u bračnoj zajednici (prema stanju spisa, još uvijek su u braku), prema mišljenju Okružnog suda, ukazuje da su u smislu člana 279 Porodičnog zakona odgovorni za dug koji izvršenik ima prema tražitelju izvršenja i to solidarno.
22. Okružni sud je preinačio i odluku o troškovima postupka u odnosu na tražitelja izvršenja temeljem odredbe člana 235 stav 3 ZPP, tako što je odbijen zahtjev apelantkinje za naknadu troškova postupka u iznosu do 4,230,00 KM. Odbijen je i zahtjev apelantkinje za naknadu troškova sastavljanja odgovora na žalbu u iznosu do 660,00 KM i to temeljem člana 387 ZPP u vezi sa članom 397 stav 2 ZPP s obzirom da se ne radi o troškovima koji su bili potrebni za vođenje predmetne parnice.
IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
23. Apelantkinja smatra da joj je osporenom presudom Okružnog suda povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, te pravo na nediskriminaciju iz člana II/4 Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14 Evropske konvencije u vezi sa pravom na pravično suđenje. Apelantkinja hronološki opisuje tok postupka i iznosi nezadovoljstvo osporenom odlukom Okružnog suda koja krši prava apelantkinje u odnosu na pravično, zakonito i nepristrasno suđenje i pravo na mirno uživanje imovine jer je Okružni sud ignorisao materijalnopravne odredbe člana 17 Zakona o stvarnim pravima koje propisuju da pravo vlasništva djeluje prema svima, a samim tim i prema tražitelju izvršenja. Prema mišljenju apelantkinje, oba tužena su jedinstveni suparničari po svim zahtjevima tako da je, po mišljenju apelantkinje, Okružni sud učinio bitnu povredu postupka iz člana 366 ZPP jer citirana odredba nije primijenjena u odnosu na sve tužbene zahtjeve. Prema mišljenju apelantkinje, iz nezakonite odluke Okružnog suda jasno proizilazi da je nezakonito rješenje o izvršenju, te sve sprovedene radnje u tom postupku jer je izvršenje pokrenuto i sprovedene prema oborivoj pretpostavci da je izvršenik vlasnik pokretnih stvari. Drugostepena presuda u dijelu utvrđenja da se radi o isključivom vlasništvu apelantkinje na predmetnim pokretnim stvarima ostala je na snazi u odnosu na izvršenika, što ukazuje da je izvršenje sprovedeno na imovini čiji vlasnik nije izvršenik. Apelantkinja tvrdi i da je odluka o troškovima postupka nezakonita jer je osporenom odlukom oštećena u odnosu na troškove postupka koje joj je dosudio prvostepeni sud.
b) Odgovor na apelaciju
24. Okružni sud je naveo da ostaje kod razloga datih u osporenoj presudi predloživši da se apelacija odbije kao neosnovana. Okružni sud je informisao Ustavni sud da je Vrhovni sud Republike Srpske odlučivao o reviziji apelantkinje i da je rješenjem od 3. juna 2021. godine reviziju odbacio kao nedopuštenu.
25. Osnovni sud je naveo da i taj sud ostaje kod razloga navedenih u presudi, te da se kršenja apelantkinjinih prava odnosi na presudu Okružnog suda.
26. Izvršenik je naveo da podržava navode iz apelacije jer se s njima slaže predloživši da se apelacija u cijelosti usvoji.
27. Tražitelj izvršenja je naveo da su apelacioni prigovori neosnovani navodeći razloge zbog kojih smatra da je osporena presuda zakonita i da ona ni na koji način ne krši nijedno apelantkinjino pravo zagarantovano Ustavom Bosne i Hercegovine i Evropskom konvencijom. Naglašeno je da su tokom postupka izvršenja popisane tri pokretne stvari apelantkinje koje su na ročištu za prodaju kupljene od tražitelja izvršenja, nakon čega je doneseno rješenje o dosudi, koje je postalo pravosnažno, te rješenje o namirenju (tri godine nakon što je doneseno rješenje o dosudi koje je apelantkinja prigovorom osporila). Iz navedenog jasno proizilazi da je namjera apelantkinje bila da se postupak izvršenja odugovlači. Iz sprovedenih dokaza proizilazi da je apelantkinja bila prisutna prilikom popisa pokretnih stvari, tako da joj ta činjenica nije mogla ostati nepoznata. Tražitelj izvršenja se pozvao na odluke Ustavnog suda br. AP-5306/18 i AP-666/14 u kojima nije utvrđeno kršenje prava na pravično suđenje zbog pasivnog držanja apelantkinje niz godina u pogledu zaštite svojih prava na bračnoj imovini.
V.Relevantni propisi
28. Zakon o parničnom postupku („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 58/03, 85/03, 74/05, 63/07, 105/08 – OUS RS, 45/09 – OUS RS, 49/09, 61/13 i 109/21 – OUS RS) Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst sačinjen u Ustavnom sudu BiH, koji glasi:
Član 2. stav (3) Sud u postupku primjenjuje materijalno pravo po vlastitoj ocjeni i nije vezan za navode stranaka u pogledu materijalnog prava.
d) Granice ispitivanja prvostepene presude Član 221.
Drugostepeni sud ispituje prvostepenu presudu u onom dijelu u kome se pobija žalbom, u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na primjenu materijalnog prava i povrede odredaba parničnog postupka iz člana 209. stav 2. t. 2, 3, 8, 9, 12. i 13. ovog zakona koje se odnose na stranačku sposobnost i zastupanje.
Član 235. tačka 3) Rješavajući o žalbi, drugostepeni sud može:
3) uvažiti žalbu i rješenje preinačiti ili ukinuti, i po potrebi predmet vratiti na ponovni postupak.
Član 366.
Ako se po zakonu ili zbog prirode pravnog odnosa spor može riješiti samo na jednak način prema svim suparničarima (jedinstveni suparničari), smatraju se oni kao jedna parnična stranka, tako da se u slučaju ako pojedini suparničari propuste koju parničnu radnju, dejstvo parničnih radnji koje su izvršili drugi suparničari proteže i na one koji te radnje nisu preduzeli Član 387.
Pri odlučivanju koji će se troškovi nadoknaditi stranci sud će uzeti u obzir samo one troškove koji su bili potrebni radi vođenja parnice. O tome koji su troškovi bili potrebni, kao i o visini troškova, odlučuje sud ocjenjujući brižljivo sve okolnosti.
Ako je propisana tarifa za nagrade advokata ili za druge troškove, ovi troškovi odmjeriće se po toj tarifi.
Član 397. stav (3) Kad se ukine odluka protiv koje je podnijet pravni lijek i predmet vrati na ponovno suđenje, ostaviće se da se o troškovima postupka povodom pravnog lijeka odluči u konačnoj odluci.
29. Zakon o izvršnom postupku („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 59/03, 85/03, 64/05, 118/07, 29/10, 57/12, 67/13, 98/14, 5/17 - O.U.S. RS, 60/17 - O.U.S. BiH, 115/17-O.U.S. BiH, 58/18 - Rješenje US BiH i 66/18) Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst sačinjen u Ustavnom sudu BiH, koji glasi:
VI - PRIGOVOR TREĆEG LICA
Pretpostavke za prigovor Član 51.
(1) Lice koje tvrdi da u pogledu predmeta izvršenja ima takvo pravo koje sprečava izvršenje može podnijeti prigovor protiv izvršenja tražeći da se izvršenje na tom predmetu proglasi nedopuštenim u obimu u kojem su prava tog trećeg lica zahvaćena izvršenjem.
(2) Prigovor se može podnijeti do dovršetka izvršnog postupka.
Podnošenje prigovora ne sprečava sprovedba izvršenja i ostvarenje potraživanja tražioca izvršenja, ako ovim zakonom nije drugačije određeno. (3) Sud će prigovor dostaviti tražiocu izvršenja i izvršeniku i pozvati ih da se u roku od osam dana izjasne o prigovoru.
Odluke suda po prigovoru trećeg lica Član 52.
(1) Sud će o prigovoru trećeg lica odlučiti u izvršnom postupku ili će podnosioca prigovora zaključkom uputiti da svoja prava ostvaruje u parnici. (2) Izvršni sud će o prigovoru odlučiti u izvršnom postupku kada to okolnosti slučaja dopuštaju, a naročito ako podnosilac prigovora dokazuje opravdanost svoga prigovora pravosnažnom presudom, javnom ispravom ili po zakonu ovjerenom privatnom ispravom.
Upućivanje na parnicu Član 53.
(1) Upućivanje na parnicu iz stava 1. člana 52. ovog zakona, ne sprečava provedba izvršenja niti ostvarenje potraživanja tražioca izvršenja.
(2) U parnici iz stava 1. člana 52. ovog zakona podnosilac prigovora iz člana 51. ovog zakona može tražiti odlaganje izvršenja, pri čemu parnični sud na odgovarajući način primjenjuje odredbe parničnog postupka o određivanju sudskih mjera obezbjeđenja.
(3) Ukoliko donese rješenje o odlaganju izvršenja, parnični sud će odrediti i vrijeme na koje se ono odlaže te ga po službenoj dužnosti dostaviti nadležnom izvršnom sudu na provođenje.
(4) Izvršni sud će po prijemu rješenja iz stava 3. ovog člana zaključkom odgoditi dalje izvršenje, i nastavit će ga, na prijedlog tražioca izvršenja, nakon pravosnažnosti odluke kojom parnični sud stavlja van snage rješenje o odgodi izvršenja ili odbacuje tužbu podnosioca prigovora, odnosno odbija njegov tužbeni zahtjev. Do nastavka izvršnog postupka, preduzete izvršne radnje ostaju na snazi.
(5) Ako prvostepeni parnični sud usvoji tužbeni zahtjev trećeg lica da se izvršenje proglasi nedopuštenim i ukine rješenje o izvršenju, naložiće i obustavu izvršnog postupka. Nakon pravosnažnosti ove odluke parničnog suda, izvršni sud će rješenjem konstatovati da je izvršni postupak obustavljen i njime ukinuti sve provedene radnje.
(6) Odlukom o prigovoru trećeg lica koju izvršni sud donese na osnovu stava 2. člana 52. ovog zakona ne dira se u prava tog lica da i nakon te odluke ostvaruje svoja prava protiv tražioca izvršenja, odnosno izvršenika u posebnoj parnici.
(7) Treće lice se može koristiti pravima predviđenim stavom 2. ovog člana samo ako je parnica radi ostvarenja njegovih prava protiv tražioca izvršenja, odnosno izvršenika pokrenuta na osnovu zaključka u upućivanju na parnicu iz stava 1. člana 52. ovog zakona.
Predaja nepokretnosti kupcu Član 93. st. (1) i (3) (1) Nakon polaganja cijene, sud rješenjem dosuđuje nepokretnost kupcu, a rješenje dostavlja kupcu i svim licima kojima se dostavlja zaključak o prodaji, i objavljuje na oglasnoj tabli suda.
(3) Protiv rješenja o dosudi nije dozvoljen prigovor ali se može izjaviti žalba.
Zaštita prava kupca Član 94.
Ukidanje ili preinačenje rješenja o izvršenju poslije sprovođenja rješenja o dosudi nepokretnosti nema uticaja na pravo svojine kupca stečeno po odredbama člana 93. ovog zakona.
Izvršne radnje Član 118. stav (1) (1) Izvršenje na pokretnim stvarima sprovodi se njihovom zapljenom, procjenom i prodajom, te namirenjem tražioca izvršenja iz iznosa dobijenog prodajom.
Predmet zapljene Član 120.
(1) Zapljena se obavlja sastavljanjem popisa zapljene.
(2) Popisati se mogu stvari koje se nalaze u posjedu izvršenika, te njegove stvari koje se nalaze u posjedu tražioca izvršenja.
(3) Ako treća lica ne obavijeste sud o svojim pravima na pokretnoj stvari u posjedu izvršenika koja je predmet izvršenja, niti dokažu svoja prava na njima, smatra se da takva prava trećih ne postoje i da je izvršenik vlasnik stvari koje se nalaze u njegovom posjedu.
(4) Smatra se da su bračni ili vanbračni drugovi suvlasnici u jednakim dijelovima svih pokretnih stvari koje se zateknu u njihovoj kući, stanu, poslovnoj prostoriji ili drugoj nepokretnosti.
(5) Izvršenikove stvari koje se nalaze u posjedu trećeg lica mogu se popisati samo ako ono na to pristane.
(6) Ako treće lice ne pristane na popis, sud će zaključkom na tražioca izvršenja, na njegov prijedlog, prenijeti izvršenikovo pravo na predaju stvari radi sprovođenja izvršenja po pravilima o prenosu radi naplate.
Sticanje založnog prava Član 124.
(1) Tražilac izvršenja stiče popisom zapljene založno pravo na popisanim pokretnim stvarima.
(2) Ako je popis obavljen u korist više tražilaca izvršenja, prvenstveni red prava iz stava 1. ovog člana stečenog popisom ili zabilješkom u zapisniku o popisu zapljene određuje se prema danu kad je prijedlog za izvršenje primljen u sudu, a ako su prijedlozi za izvršenje primljeni istog dana, njihova založna prava imaju isti prvenstveni red.
(3) Ako je prijedlog za izvršenje upućen poštom preporučenom pošiljkom, dan predaje pošti smatra se kao dan primitka u sudu.
5. Primjena odredaba o izvršenju na nepokretnostima Član 135.
Odredbe ovog zakona o izvršenju na nepokretnostima, izuzev člana 71. ovog zakona, primjenjuju se na odgovarajući način i u postupku izvršenja na pokretnim stvarima, ako odredbama glave XI ovog zakona nije drugačije određeno.
30. Porodični zakon ("Službeni glasnik Republike Srpske" br. 54/02, 41/08, 63/14 i 56/19
– OUS RS)
U konkretnom slučaju primjenjuje se Porodični zakon ("Službeni glasnik Republike Srpske" br. 54/02, 41/08 i 63/14) koji je važio u vrijeme donošenja osporenih odluka, a koji u relevantnom dijelu glasi:
2. Dioba zajedničke imovine bračnih supružnika Član 272. stav (1) (1) Svakome od bračnih supružnika pripada po jedna polovina zajedničke imovine.
Član 273. stav (1) (1) Svaki bračni supružnik može zahtijevati da mu sud odredi veći dio od pripadajuće mu polovine zajedničke imovine, ako dokaže da je njegov doprinos u sticanju zajedničke imovine očigledno veći od doprinosa drugog bračnog supružnika.
Član 279.
Za obaveze koje je jedan bračni supružnik preuzeo radi podmirenja tekućih potreba bračne, odnosno porodične zajednice, kao i za obaveze za koje po zakonu odgovaraju zajednički oba bračna supružnika, odgovaraju bračni supružnici solidarno kako zajedničkom tako i svojom posebnom imovinom.
31. Zakon o stvarnim pravima (“Službeni glasnik Republike Srpske” br. 124/08, 3/09 - ispravka, 58/09, 95/11, 60/15, 18/16 - OUS RS, 107/19 i 1/21 – OUS RS) U konkretnom slučaju primjenjuje se Zakon o stvarnim pravima (“Službeni glasnik Republike Srpske” br. 124/08, 3/09 - ispravka, 58/09, 95/11 i 60/15) koji je važio u vrijeme donošenja osporenih odluka, a koji u relevantnom dijelu glasi:
I. SVOJINA
Sadržaj prava svojine Član 17.
(1) Svojina je stvarno pravo, koje vlasniku daje ovlaštenje slobodno i po svojoj volji stvar držati, koristiti i s njome raspolagati, a svakoga od toga prava isključiti u granicama određenim zakonom.
(2) Svako je dužan uzdržavati se od povrede prava svojine drugog lica.
Sticanje pokretnosti pravnim poslom Član 109. stav (1) (1) Na osnovu pravnog posla, pravo svojine na pokretnu stvar stiče se predajom te stvari u državinu sticaoca.
VI.Dopustivost
32. U skladu sa članom VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
33. U skladu sa članom 18 stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
34. U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom je Presuda Okružnog suda broj 71 0 P 288355 20 Gž od 21. septembra 2020. godine protiv koje nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih prema zakonu (revizija koju je apelantkinja izjavila protiv osporene presude odbačena je kao nedopuštena, vidi tačku 24 ove odluke). Zatim, osporenu presudu apelantkinja je primila 20. oktobra 2020. godine, a apelacija je podnesena 3. novembra 2020. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 18 stav (1) Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uslove iz člana 18 st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, jer ne postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.
35. Imajući u vidu odredbe člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18 st. (1), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uslove u pogledu dopustivosti.
VII.Meritum
36. Apelantkinja smatra da joj je osporenom odlukom povrijeđeno pravo iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije, člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, te člana II/4 Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14 Evropske konvencije u vezi sa članom II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije.
Pravo na pravično suđenje
37. Član II/3 Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
38. Član 6 Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom.
39. U konkretnom slučaju radi se o postupku u okviru kojeg je apelantkinja tražila zaštitu svojih prava na bračnoj imovini i u vezi s tim nedopuštenosti izvršnog postupka na pokretnim stvarima koje su njeno isključivo vlasništvo, što ukazuje da se predmetni postupak ticao građanskih prava apelantkinje, te da ona uživa zaštitu po članu 6 stav 1 Evropske konvencije.
40. U vezi s prigovorom kojim se apelantkinja poziva na kršenje prava na nepristrasan sud koji dovodi u vezu sa neprimjenjivanjem člana 17 Zakona o stvarnim pravima, Ustavni sud prije svega podsjeća da takvi prigovori ne pokreću pitanje kršenja prava na nepristrasan sud, te je takav prigovor u kontekstu prava na nepristrasan sud očito neutemeljen. Ustavni sud ukazuje na član 2 stav 3 ZPP koji propisuje da sud primjenjuje pravo po vlastitoj ocjeni i nije vezan za navode stranaka u pogledu materijalnog prava.
41. U vezi s tvrdnjama apelantkinje da je osporena presuda utemeljena na proizvoljnoj primjeni prava, Ustavni sud podsjeća da, prema praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda, zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01 i Ašćerić protiv Bosne i Hercegovine, odluka od 17. decembra 2019. godine, stav 23). Naime, Ustavni sud nije nadležan da supstituiše redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je, uopšteno, zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli (vidi, Evropski sud, Thomas protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 10. maja 2005. godine, aplikacija broj 19354/02 i Radomilja i drugi protiv Hrvatske, presuda od 20. marta 2018. godine, stav 150). Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ili zanemarivanja ustavnih prava (pravo na pravično suđenje, pravo na pristup sudu, pravo na djelotvoran pravni lijek i dr.), te da li je primjena zakona bila eventualno proizvoljna ili diskriminatorna.
42. Ustavni sud će se, dakle, izuzetno upustiti u ispitivanje načina na koji su nadležni sudovi primijenili pozitivnopravne propise kada je očigledno da je u određenom postupku došlo do proizvoljnog postupanja redovnog suda kako u postupku utvrđivanja činjenica, ocjene dokaza, tako i primjene relevantnih pozitivnopravnih propisa (vidi, Ustavni sud, Odluka broj AP 311/04 od 22. aprila 2005. godine, stav 26; Evropski sud, Anđelković protiv Srbije, presuda od 9. aprila 2013. godine, aplikacija broj 1401/08, tač. 24-27). U kontekstu navedenog Ustavni sud podsjeća i na to da je u više svojih odluka istakao da očigledna proizvoljnost u primjeni relevantnih propisa nikada ne može voditi pravičnom postupku (vidi, Ustavni sud, Odluka broj AP-1293/05 od 12. septembra 2006. godine, tačka 25 i dalje, i, mutatis mutandis, citirana Anđelković protiv Srbije, tačka 24).
43. Imajući u vidu prigovore apelantkinje, Ustavni sud iz obrazloženja presude Okružnog suda ne uočava da su izneseni prigovori opravdani. Ustavni sud zapaža da je Okružni sud na pravno relevantnim činjenicama utvrđenim od prvostepenog suda zaključio da je prvostepeni sud svoju odluku zasnovao na proizvoljnoj primjeni prava, preinačivši prvostepenu presudu kao u izreci presude, što je Okružni sud jasno i argumentovano obrazložio primjenjujući odredbe Porodičnog zakona, ZIP-a i ZPP. Ustavni sud zapaža da je predmetni parnični postupak pokrenula apelantkinja nakon što je, kao treće lice, u izvršnom postupku osporila rješenje o namirenju, prigovorivši da su pokretne stvara koje su prodate tražitelju izvršenja u izvršnom postupku njeno isključivo vlasništvo.
44. U vezi s tim, Ustavni sud prije svega podsjeća da je zakonska pretpostavka da su bračni ili vanbračni drugovi suvlasnici u jednakim dijelovima svih pokretnih stvari koje se zateknu u njihovoj kući, stanu, poslovnoj prostoriji ili drugoj nepokretnosti (član 120 stav 4 ZIP-a). Prema članu 279 Porodičnog zakona, za obaveze koje je jedan bračni supružnik preuzeo radi podmirenja tekućih potreba bračne, odnosno porodične zajednice, kao i za obaveze za koje po zakonu odgovaraju zajednički oba bračna supružnika, odgovaraju bračni supružnici solidarno kako zajedničkom, tako i svojom posebnom imovinom. U konkretnom slučaju utvrđeno je da su apelantkinja i izvršenik u braku, a bili su u braku i u vrijeme zaduženja izvrešenika kod tražitelja izvršenja (apelantkinja ni u apelaciji ne tvrdi suprotno, osim što tvrdi da se izvršenik odselio u Glamoč).
45. Polazeći od navedenog u vezi sa prigovorima apelantkinje kojim tvrdi da je izvršni postupak nedopušten jer je sproveden na pokretnim stvarima čiji je ona isključivi vlasnik, Ustavni sud zapaža da su u izvršnom postupku tri pokretne stvari (za koje je u predmetnom parničnom postupku utvrđeno da su isključivo vlasništvo apelantkinje) prodate tražitelju izvršenja. Iz obrazloženja osporene presude proizašlo je da je apelantkinja bila prisutna kada se vršio popis i zapljena pokretnih stvari, što upućuje na zaključak da je apelantkinja znala da se izvršni postupak sprovodi na pokretnim stvarima koje su njeno vlasništvo. U takvim okolnostima apelantkinja je u svojstvu trećeg lica imala mogućost da u fazi popisa i zapljene pokretnih stvari obavijesti sud o svojim pravima na popisanim pokretnim stvarima. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje na odredbu člana 120 stav 3 ZIP-a (vidi Relevantne propise). Ustavni sud zapaža da je u izvršnom postupku doneseno rješenje o dosudi, u smislu člana 93 stav 1 ZIP-a, koje je postalo pravosnažno. Članom 94 ZIP-a propisano je da ukidanje ili preinačenje rješenja o izvršenju poslije sprovođenja rješenja o dosudi nepokretnosti nema uticaja na pravo svojine kupca stečeno po odredbama člana 93 ovog zakona. Shodno tome, imajući u vidu član 135 ZIP-a, Ustavni sud u obrazloženju Okružnog suda da se u konkretnom slučaju nisu ispunili uslovi da se izvršenje proglasi nedopuštenim ne uočava proizvoljnost. Suprotno odlučenje Okružnog suda pokrenulo bi pitanje stečenih prava tražitelja izvršenja na pokretnim stvarima koje su bile predmet izvršnog postupka i koje su mu pravosnažnim rješenjem dosuđene. O pravnim posljedicama koje nastupaju nakon donošenja rješenja o dosudi, te u vezi s tim zaštiti savjesnog kupca koji je u izvršnom postupku kupio predmet izvršenja, Ustavni sud se bavio u svojoj praksi (vidi, mutatis mutandis, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-681/20 od 3. decembra 2021. godine, dostupna na web-stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba).
46. Ustavni sud ne uočava proizvoljnost Okružnog suda ni u obrazloženju da tražitelj izvršenja nije pasivno legitimisan u odnosu na tužbeni zahtjev kojim je apelantkinja tražila utvrđenje isključivog prava vlasništva na pokretnim stvarima iz izreke presude, niti u dijelu odluke o troškovima postupka jer je Okružni sud dao razloge za svoju odluku koju je utemeljio na odredbama ZPP, a dato obrazloženje Ustavni sud ne smatra proizvoljnim, niti suprotnim ZPP.
47. Shodno svemu iznesenom, Ustavni sud zaključuje da presudom Okružnog suda nije prekršeno pravo apelantkinje na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije.
Ostali prigovori
48. U vezi sa prigovorima apelantkinje kojim se poziva na kršenje prava na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, te prava na nediskriminaciju iz člana II/4 Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14 Evropske konvencije u vezi sa pravom na pravično suđenje, koje dovodi u vezu sa proizvoljnom primjenom prava, a o neosnovanosti tih prigovora Ustavni sud se izjasnio u prethodnim tačkama ove odluke ispitujući prigovore o kršenju prava na pravično suđenje, Ustavni sud iz istih razloga smatra da su i ovi prigovori neosnovani.
VIII.Zaključak
49. Ustavni sud zaključuje da presudom Okružnog suda nije prekršeno pravo apelantkinje na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije kada je Okružni sud jasno i argumentovano obrazložio iz kojih razloga je preinačio prvostepenu presudu, budući da je tražitelj izvršenja stekao založno pravo na pokretnim stvarima za koje je u predmetnom parničnom postupku utvrđeno da su u isključivom vlasništvu apelantkinje, ali da je apelantkinja, koja je prisustvovala popisu i zapljeni pokretnih stvari, propustila da blagovremeno, prije nastupanja pravnih posljedica na pokretnim stvarima, obavijesti izvršni sud o svojim pravima na pokretnim stvarima koje su bile predmet izvršenja i kada takvo obrazloženje korespondira sa odredbama ZIP-a.
50. Nema ni kršenja prava na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju niti prava na nediskriminaciju iz člana II/4 Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14 Evropske konvencije u vezi sa pravom na pravično suđenje kada se ovi prigovori vežu za kršenje prava na pravično suđenje u vezi sa proizvoljnom primjenom prava a neosnovanost tih prigovora Ustavni sud je ispitao u okviru prava na pravično suđenje.
51. Na osnovu člana 59 st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
52. Prema članu VI/5 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić