Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-3859/20 (Federacija Bosne i Hercegovine - Federalno ministarstvo poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva)

Odluka donesena 08. 06. 2022.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Javna vlast
  • Uknjižba
  • Građanski postupak
  • Državno vlasništvo
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3859/20

Apelacija

Odluka o meritumu

08. 06. 2022.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP-3859/20, rješavajući apelaciju Federacije Bosne i Hercegovine - Federalnog ministarstva poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2) i člana 62. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“, broj 94/14), u sastavu: Mato Tadić, predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Seada Palavrić, sutkinja Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 8. juna 2022. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija Federacije Bosne i Hercegovine- Federalnog ministarstva poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva.

Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3. e) Ustava Bosne i Hercegovine.

Ukida se Rješenje Kantonalnog suda u Širokom Brijegu broj 08 0 Dn 002819 20 Gž 5 od 4. septembra 2020. godine.

Predmet se vraća Kantonalnom sudu u Širokom Brijegu koji je dužan da, po hitnom postupku, donese novu odluku u skladu sa članom II/3. e) Ustava Bosne i Hercegovine.

Nalaže se Kantonalnom sudu u Širokom Brijegu da, u skladu s članom 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Federacija Bosne i Hercegovine - Federalno ministarstvo poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Federalno pravobranilaštvo, podnio je 28. oktobra 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Kantonalnog suda u Širokom Brijegu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 08 0 Dn 002819 20 Gž 5 od 4. septembra 2020. godine i rješenja Općinskog suda u Ljubuškom – Zemljišnoknjižni ured (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 063-0-DN-16-000 124 od 12. marta 2020. godine.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Kantonalnog suda, Općinskog suda i Općine Ljubuški (predlagatelja u postupku u kojem su donesene osporene odluke) zatraženo je 17. februara 2022. godine da dostave odgovore na apelaciju.

3. Kantonalni sud, Općinski sud i Grad Ljubuški – zastupan po Gradskom pravobranilaštvu (s obzirom da je Općina Ljubuški dobila status grada), dostavili su u periodu od 24. februara do 3. marta 2022. godine odgovore na apelaciju.

4. U skladu sa članom 23. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine i Zaključkom broj: SU- 02-1056/21 od 16. decembra 2021. godine, Ustavni sud je, 16. marta 2022. godine, odgovore na apelaciju dostavio apelantovom zastupniku radi eventualnog izjašnjenja.

5. Zastupnik apelanta je 23. marta 2022. godine dostavio izjašnjenje na odgovore na apelaciju. III.Činjenično stanje

6. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

Uvodne napomene

7. Općinski sud je donio rješenje broj 063-0-DN-16-000 124 od 5. decembra 2016. godine, kojim je na osnovu Odluke o određivanju građevnog zemljišta u državnom vlasništvu Općinskog vijeća Općine Ljubuški broj 01-02-2216/15 od 4. decembra 2015. godine (u daljnjem tekstu: Odluka Općinskog vijeća), dozvoljen otpis preciziranih parcela iz A listova preciziranih z.k. uložaka i upis u A listove novih preciziranih zk. uložaka, te uknjižba prava vlasništva u B listovima preciziranih zemljišnoknjižnih uložaka na preciziranim k.č. u korist Općine Ljubuški sa 1/1 dijela, sve kako je to detaljno opisano u izreci tog rješenja. Iz izreke navedenog rješenja proizlazi da su među tim parcelama navedene i k.č. broj 1182/1 upisana u zk.ul. 1694 k.o. Ljubuški (u daljnjem tekstu: prva k.č.), te k.č. broj 491/20 koja je otpisana iz A lista zk.ul. broj 1395 k.o. Hrašljani i upisana u A list novog zk.ul. broj 1509 k.o. Hrašljani (u daljnjem tekstu: druga k.č.), kao i k.č. br. 468/73, 468/80, 468/82, 468/97 koje su otpisane iz A lista zk.ul. br. 1315 k.o. Hašljani i upisane u A list novog zk.ul. broj 1509 k.o. Hrašljani (u daljnjem tekstu: treća, četvrta, peta i šesta k.č.).

8. Općinski sud je u obrazloženju rješenja konstatirao da je uvidom u zemljišnu knjigu u precizirane zk. ul. utvrđeno da su predmetne nekretnine upisane kao državno vlasništvo (kao: „Opštenarodna imovina FNRJ“, „državno vlasništvo-općenarodna imovina-erar“, te „Bosansko-hercegovački zemaljski erar“, kasnije “Državni erar kraljevine Jugoslavije“, te nakon toga „Nezavisna država Hrvatska). Imajući u vidu navedeno, te pozivajući se na Odluku Općinskog vijeća, koja je po mišljenju tog suda predstavljala valjanu osnovu za uknjižbu u smislu, između ostalih, odredbe člana 6. Zakona o građevinskom zemljištu FBiH (u daljnjem tekstu: ZGZ), Općinski sud je odluči kao u izreci rješenja temeljem člana 43. stav 1. Zakona o zemljišnim knjigama FBiH (u daljnjem tekstu: Zakon o zemljišnim knjigama).

9. Bosna i Hercegovina (u daljnjem tekstu: BiH) i apelant (FBiH) su podnijele žalbe protiv navedenog rješenja, koje je Kantonalni sud odbio rješenjem broj 08 0 Dn 002819 17 Gž2 od 20. juna 2017. godine i potvrdio prvostepeno rješenje.

10. Kantonalni sud je u obrazloženju rješenja je ukazao da je članom 4. Odluke Općinskog vijeća naloženo Zemljišno knjižnom uredu Općinskog suda da upiše pravo vlasništva na predmetnim nekretninama u korist Općine Ljubuški sa dijelom 1/1. Konstatirao je da su neosnovani navodi žalbi u pogledu valjanosti isprave koja je osnov upisa, zbog toga što je predmetna Odluka donesena od strane nadležnog organa u zakonom propisanom postupku (na temelju odredbi čl. 6., 12. i 14. ZGZ) i kao takva predstavlja valjan pravni osnov za uknjižbu prava vlasništva. Konstatirajući da nekretnine koje su predmet upisa nisu nekretnine koje ima u vidu odredba člana 1. Zakona o privremenoj zabrani raspolaganja imovinom BiH, ocijenjeno je da su neutemeljeni navodi žalbe u tom dijelu. Shodno tome, ukazao je da je neutemeljeno pozivanje na Odluku Visokog predstavnika BiH kojom je donesen Zakon o privremenoj zabrani raspolaganja državnom imovinom BiH od 21. marta 2005.godine jer iz navedenog člana ne proizlazi da je predmetom zabrane raspolaganja općenarodna imovina koja je bila nepoznatog vlasništva.

11. BiH je podnijela apelaciju protiv navedenih rješenja Kantonalnog i Općinskog suda, koja je registrirana pod brojem AP-3680/17. Ustavni sud je grupnom Odlukom o dopustivosti i meritumu broj AP-3317/17 od 27. februara 2019. godine (kojom je obuhvaćen i predmet AP-3680/17) usvojio apelacije BiH, utvrdio povredu člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine, ukinuo, između ostalih, i rješenje Kantonalnog suda broj 08 0 Dn 002819 17 Gž2 od 20. juna 2017. godine i predmet vratio tom sudu da po hitnom postupku donese novu odluku, u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine. Ustavni sud je u predmetnoj Odluci zaključio da obrazloženje osporenih odluka ne zadovoljava standarde prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine u vezi sa primjenom odredbi čl. 42. i 43. Zakona o zemljišnim knjigama u vezi sa odredbama ZGZ.

12. Također, apelant je podnio apelaciju protiv navedenih rješenja Kantonalnog i Općinskog suda, koja je registrirana pod brojem AP-4466/17. Ustavni sud je Odlukom o dopustivosti broj AP- 4466/17 od 12. marta 2019. godine odbacio navedenu apelaciju kao nedopuštenu, zato što su izmijene pravne okolnosti (s obzirom da je Odlukom o dopustivosti i meritumu broj AP-3317/17 od 27. februara 2019. godine ukinuto rješenje Kantonalnog suda broj 08 0 Dn 002819 17 Gž2 od 20. juna 2017. godine i predmet vraćen tom sudu na ponovni postupak).

Tok postupka nakon odluke Ustavnog suda broj AP-3317/17

13. Postupajući povodom navedene Odluke Ustavnog suda, Kantonalni sud je rješenjem broj 08 0 Dn 002819 19 gž 3 od 22. marta 2019. godine uvažio žalbe BiH i apelanta, ukinuo prvostepeno rješenje (od 5. decembra 2016. godine) i predmet vratio prvostepenom sudu na ponovni postupak i odluku.

14. U obrazloženju rješenja je, između ostalog, navedeno da obrazloženje osporene odluke ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama, na što je ukazala i Odluka Ustavnog suda odnosno da ne sadrži sve što propisuje odredba člana 191. stav 4. Zakona o parničnom postupku, zbog čega se pobijana odluka ne može ispitati. Kantonalni sud je naveo da je naime, prvostepeni sud u obrazloženju osporene odluke naveo da je izvršen uvid u zemljišnu knjigu i određene zk.ul. ističući da je u B vlasničkom listu upisano državno vlasništvo sa upisom titulara koji su prestali postojati, ne navodeći ko su oni i temeljem čega se zaključilo da su prestali postojati kako to žalitelji utemeljeno ističu u žalbi. Ukazano je da će prvostepeni sud otkloniti povrede postupka na koje mu je ukazao taj sud i donijeti osporenu odluku kada raspravi i ostale žalbene navode. Pored toga, ukazano je da prvostepeni sud u ponovnom postupku treba voditi računa o odredbama čl.12. do 15. ZGZ koje govore o tome može li se uopće Odlukom općinskog vijeća mijenjati oblik vlasništva na predmetnim nekretninama, te odredbama člana 3. stav 2. Zakona o zemljišnim knjigama koje govore o tome šta se dostavlja uz zahtjev za upis.

15. Općinski sud je u ponovnom postupku donio rješenje broj 063-0-DN-16-000 124 od 17. aprila 2019. godine kojim je (stav 1. izreke rješenja) odbijen zahtjev Općine Ljubuški za uknjižbu prava vlasništva na temelju Odluke Općinskog vijeća i to na preciziranim k.č. upisanim u precizirane zk.ul. (među kojima su i prva i druga k.č.), te je određeno da će se (stav 2. izreke) izvršiti brisanje upisa uknjižbe prava vlasništva u korist Općine Ljubuški sa dijelom 1/1 u B listu preciziranih zk.ul. (među kojima su i zk.ul. broj 1694 k.o. Ljubuški i zk.ul. broj 1509 k.o. Hrašljani). Također, (stav 3. izreke rješenja) određeno je da će se izvršiti prijenos B/vlastovnica preciziranih zk.ul. tako što će se izvršiti uknjižba prava vlasništva u kolonu upisi B lista u korist Državnog vlasništva (općenarodne imovine FNRJ; Državni erar Kraljevine Jugoslavije-Nezavisna država Hrvatska; Bosansko-hercegovački zemaljski erar-Nezavisna država Hrvatska). Rješenjem je (stav 4. izreke rješenja) odbijen zahtjev Općine Ljubuški za uknjižbu prava vlasništva na osnovu Odluke Općinskog vijeća u korist Općine Ljubuški sa dijelom 1/1 na trećoj, četvrtoj, petoj i šestoj k.č.

16. U obrazloženju rješenja je ukazano da je provjeravajući zahtjev za upis prema članu 42. Zakona o zemljišnim knjigama izvršen uvid u zemljišnu knjigu i utvrđeno da su nekretnine navedene u izreci rješenja bile upisane u precizirane zk.ul. kao državno vlasništvo (odnosno opštenarodna imovina i dr). Zbog toga je konstatirano da nisu ispunjene pretpostavke za upis iz člana 41. stav 1. Zakona o zemljišnim knjigama odnosno uknjižba prava vlasništva u korist Općine Ljubuški jer podnosilac zahtjeva nije pribavio saglasnost organa koji obavlja poslove pravne zaštite imovine i imovinskih interesa BiH, imajući u vidu odredbe čl. 12.-15. ZGZ kojima je isključena mogućnost da se odlukom o određivanju gradskog građevinskog zemljišta mijenja oblik vlasništva na zemljištu koje se određuje kao gradsko građevinsko zemljište. Također, ukazano je da je u stavu 4. izreke zahtjev odbijen zbog toga što su navedene nekretnine (treća, četvrta, peta i šesta k.č.) uknjižene na treće osobe nakon što je rješenje od 5.decembra 2016. godine postalo pravomoćno, a zemljišnoknjižni ured nije imao saznanja da je ponesene apelacija pa nije bilo zapreke da se izvrši promet nekretnina. Ukazano je da su navedene nekretnine uknjižene na treće osobe koje su te nekretnine stekle prema načelu povjerenja u zemljišne knjige iz člana 9. Zakona o zemljišnim knjigama.

17. Apelantica i BiH su podnijele žalbe protiv navedenog rješenja, koje su rješenjem Kantonalnog suda u Širokom Brijegu broj 08 0 DN002819 19 Gž 4 od 8. novembra 2019. godine uvažene i prvostepeno rješenje je ukinuto u dijelu koji se odnosi na st. 3. i 4. tog rješenja i predmet je u tom dijelu vraćen prvostepenom sudu na ponovni postupak i odluku.

18. U obrazloženju rješenja je konstatirano da iz stava 2. izreke prvostepenog rješenja proizlazi da je tim stavom određeno brisanje upisa uknjižbe prava vlasništva u korist Općine Ljubuški sa dijelom 1/1 u B listu, između ostalih, i zk.ul. broj 1694 k.o. Ljubuški i zk.ul. broj 1509 k.o. Hrašljani, ali da u stavu 3. izreke nije izvršen prijenos B/vlastovnica u tim zk. ulošcima na način da se izvrši uknjižba prava vlasništva u korist državnog vlasništva, kako je to urađeno u odnosu na ostale nekretnine navedene u toj tački. Također, konstatirano je da nisu dati razlozi zašto je u odnosu na nekretnine navedene u stavu 3 izvršen prijenos, a zašto u odnosu na nekretnine iz zk.ul. broj 1694 k.o. Ljubuški i zk.ul. broj 1509 k.o. Hrašljani nije izvršen prijenos, zbog čega je zaključeno da se pobijana odluka u stavu 3. ne može ispitati. Pored toga, konstatirano je da je u žalbama osnovano istaknuto da obrazloženje prvostepenog rješenja u odnosu na tačku 4 nema razloga o odlučnim činjenicama, jer se ne vidi kada su treće osobe stekle pravo vlasništva na nekretninama i po kom osnovu. Imajući u vidu navedeno, odlučeno je kao u izreci rješenja. Osporene odluke

19. Odlučujući u ponovnom postupku, Općinski sud je donio rješenje broj 063-0-DN-16-000 124 od 12. marta 2020. godine kojim je (stav 1. izreke rješenja) određeno da će se izvršiti „brisanje upisa uknjižbe prava vlasništva u B listu u korist Općine Ljubuški sa dijelom 1/1“ na preciziranim k.č, upisanim u precizirane z.k.ul. (među kojima su i prva i druga k.č.), te je određeno (stav 2. izreke rješenja) da će se izvršiti „prijenos B/vlastovnica“ preciziranih zk.ul. na način da će se izvršiti „uknjižba prava vlasništva u kolonu upisi B lista“, između ostalih, z.k. ul. broj 393 k.o. SP- Ljubuški u korist Državnog vlasništva (Bosansko-hercegovački zemaljski erar-Nezavisna država Hrvatska) novi z.k. ul. broj 1694 k.o. Ljubuški i u z.k. ul. broj 1315 k.o. Hrašljani u korist Državnog vlasništva (općenarodna imovina FNRJ) novi z.k.ul. broj 1509 k.o. Hrašljani. Predmetnim rješenjem (stav 3. izreke) odbijen je zahtjev Općine Ljubuški „za uknjižbu prava vlasništva na temelju Odluke Općinskog vijeća [...] u korist Općine Ljubuški sa dijelom 1/1“ na trećoj, četvrtoj, petoj i šestoj k.č..

20. Općinski sud je u obrazloženju rješenja ukazao da je da je u ponovnom postupku postupio po uputama Kantonalnog suda s obzirom da je u stavu 1. izreke predmetnog rješenja ponovno navedeno da će se izvršiti brisanje upisa uknjižbe prava vlasništva u korist Općine Ljubuški sa dijelom 1/1 na pobrojanim nekretninama koje su upisane u navedenim zk. ulošcima, a u stavu navedeno 2. da će se izvršiti prijenos B/vlastovnice i pobrojani su svi zk. ulošci u kojima je izvršen prijenos vlastovnice da bi se moglo povezati koje su nekretnine i u kojima zk. ulošcima su upisane odnosno uspostavljeno je stanje kakav je bio raniji upis. Vezano za stav 3. izreke rješenja, Općinski sud je ukazao da je odlučeno kao u tom stavu zbog toga što su navedene nekretnine uknjižene na treće osobe nakon što je rješenje Općinskog suda od 5. decembra 2016. godine postalo pravomoćno

- 20. juna 2017. godine. Pri tome, Općinski sud je istakao da nije imao saznanja - nije bio obaviješten da je podnošena apelacija u konkretnom predmetu, pa nije bilo zapreke da se vrši promet nekretninama, jer je navedeno rješenje postalo pravomoćno. Dalje, istakao je da su ugovor o prodaji, ugovor o zamjeni, te sudska nagodba koji su predani u zemljišnoknjižni ured, provedeni u zemljišnoj knjizi tek nakon 20. juna 2017. godine i to za petu k.č. sudska nagodba je provedena u zemljišnoj knjizi 8. februara 2018. godine, za treću i četvrtu k.č. ugovor o zamjeni je proveden u zemljišnoj knjizi 31. januara 2018. godine, a za šestu k.č. ugovor o prodaji je proveden u zemljišnoj knjizi 13. augusta 2018. godine. Također, istakao je da je rješenje Kantonalnog suda od 22. marta 2019. godine zaprimio 29. marta 2019. godine i da je tek tada saznao da je rješenje od 5. decembra 2016. godine ukinuto, a da su ugovorisudska nagodba, koji su ranije zaprimljeni, ranije i provedeni u zemljišnoj knjizi odnosno prije 29. marta 2019. godine, jer je po saznanju da je rješenje od 5. decembra 2016. godine ukinuto vraćena plomba. Općinski sud je naglasio da su treća, četvrta, peta i šesta parcela uknjižene na treće osobe koje su te nekretnine stekle prema načelu povjerenja u zemljišnu knjigu, budući da na istima nije bilo plombe i u vezi sa tim se pozvao na načelo povjerenja u zemljišne knjige odnosno član 9. st. 1. i 2. Zakona o zemljišnim knjigama i član 55. Zakona o stvarnim pravima FBiH (u daljnjem tekstu: Zakon o stvarnim pravima). Pored toga, ukazao je da je saznao za apelaciju tek kada mu je bila dostavljena na odgovor odnosno 7. januara 2019. godine. Shodno navedenom, Općinski sud je s pozivom na odredbu 43. stav 2. Zakona o zemljišnim knjigama odlučio kao u izreci rješenja.

21. Apelant i BiH su podnijeli žalbe protiv rješenja Općinskog suda, koje su odbijene rješenjem Kantonalnog suda broj 08 0 Dn 002819 20 Gž 5 od 4. septembra 2020. godine i prvostepeno rješenje je potvrđeno u cijelosti.

22. Kantonalni sud je u obrazloženju rješenja ukazao da su predmetne nekretnine, nakon što je doneseno rješenje Općinskog suda od 5. decembra 2016. godine, uknjižene na treće osobe. Imajući u vidu navedeno odnosno činjenicu da treće osobe imaju valjan pravni temelj (notarski obrađen Ugovor o kupoprodaji nekretnina i sudska nagodba) za uknjižbu i da su sve promjene oko vlasništva predmetnih nekretnina vršene nakon pravomoćnosti rješenja Općinskog suda, koje je u to vrijeme predstavljalo pravomoćnu odluku redovnog suda, a uzimajući u obzir načelo povjerenja u zemljišne knjige, Kantonalni sud je zaključio da je prvostepeni sud pravilno postupio, kada je odlučio kao u izreci osporene odluke, za što je, po mišljenju Kantonalnog suda, dao valjane razloge, koje je prihvatio i taj sud. Također, Kantonalni sud je ukazao da pozivanje žalitelja na ništavost ugovora u ovom predmetu – u ovoj vrsti postupka bez utjecaja na zakonitost osporene odluke, jer to može biti stvar nekog drugog postupka, a ne ovoga budući da Zemljišnoknjižni ured nije nadležan odlučivati o ništavosti ugovora već se o tome odlučuje u nekom drugom postupku.

IV.Apelacija I.Navodi iz apelacije

23. Apelant smatra da je osporenim odlukama povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. U vezi sa tim, apelant tvrdi da drugostepeni sud nije razmatrao žalbene prigovore da je u situaciji kada je odbio zahtjev za uknjižbu, Općinski sud trebao donijeti odluku o brisanju uknjižbe prava vlasništva u korist Općine Ljubuški kao u stavu 1. izreke prvostepenog rješenja i u stavu 2 izreke prvostepenog rješenja izvršiti prijenos vlastovnica za prvu i drugu k.č. u korist prethodnog upisa tj. državnog vlasništva odnosno i na tim parcelama uspostaviti ranije zemljišno knjižno stanje. S obzirom da Kantonalni sud nije razmotrio ove žalbene navode, apelant smatra da je došlo do povrede njegovog prava na pravično suđenje. Također, apelant smatra da je Općinski sud, kada je odbio zahtjev Općine Ljubuški za uknjižbu na trećoj, četvrtoj, petoj i šestoj k.č. (stav 3. osporenog prvostepenog rješenja) i na tim k.č. trebao uspostaviti ranije zemljišno-knjižno stanje koje je postojalo prije upisa Općine Ljubuški na tim nekretninama, a što nije učinio. Smatraju da je to u suprotnosti sa odredbama Zakona o privremenoj zabrani raspolaganja imovinom BiH. Tvrdi da nema mjesta pozivanju prvostepenog suda na odredbe člana 9. Zakona o zemljišnim knjigama u vezi sa nemogućnosti uspostavljanja prijašnjeg stanja na parcelama iz stava 3. izreke prvostepenog rješenja, s obzirom da su odredbe Zakona o privremenoj zabrani raspolaganja imovinom BiH lex specialis, zbog čega je svako raspolaganje državnom imovinom ništavo, pa i notarski obrađen ugovor o kupoprodaji nekretnina i sudska odluka na koje se pozvao prvostepeni sud. Tvrdi da su osporene odluke legalizirale raspolaganja Općine Ljubuški protivna ZGZ, Zakonu o stvarnim pravima, Zakona o poljoprivrednom zemljištu i Zakona o privremenoj zabrani raspolaganja imovinom BiH. II.Odgovor na apelaciju

24. Kantonalni sud smatra da u postupku pred tim sudom nije došlo do kršenja prava apelanta na čiju povredu ukazuje u apelaciji i predlaže da apelacija bude odbijena.

25. Općinski sud tvrdi da u konkretnom slučaju nije došlo do povrede prava iz čl. II/3.e) i II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i u vezi sa tim u suštini ponavlja obrazloženja osporenih rješenja.

26. Grad Ljubuški smatra da je apelacija neosnovana. U vezi sa tim, između ostalog, ukazuje da je u konkretnom slučaju postupljeno po odluci Ustavnog suda broj AP-3317/17 i da je na svim nekretninama, izuzev nekretninama iz stava 3. prvostepenog rješenja vraćeno stanje koje je bilo do provođenja Odluke Općinskog vijeća. U vezi sa nekretninama iz stava 3. izreke prvostepenog rješenja, Grad Ljubuški ukazuje da je na tim nekretninama uknjiženo vlasništvo trećih osoba u vrijeme kada taj sud nije znao, niti je mogao znati za odluku Ustavnog suda broj AP-3317/17, iz čega jasno proizlazi da su te nekretnine treće osobe stekle prema načelu povjerenja u zemljišne knjige iz člana 9. Zakona zemljišnim knjigama i u skladu sa članom 55. Zakona o stvarnim pravima. Vezano za pozivanje apelanta na odredbe Zakona o privremenoj zabrani raspolaganja imovinom BiH, Grad Ljubuški tvrdi da te nekretnine ne spadaju pod imovinu navedenu u popisu državne imovine BiH i da je jasno da cjelokupno društveno vlasništvo koje je zatim pretvoreno u državno vlasništvo nije i ne može predstavljati imovinu BiH. Navodi da nekretnine iz stava 3. prvostepenog rješenja spadaju prema prostornom planu Grada Ljubuškog u građevinsko zemljište, te da se samim tim ima smatrati da pravo raspolaganja na tim nekretninama ima isljučivo Grad Ljubuški, koji je i vršio raspolaganje u smislu pravnog posla i prijenosa vlasništva.

c) Izjašnjenje zastupnika apelanata na odgovore na apelaciju

27. Zastupnik apelanata smatra da su odgovori na apelaciju neosnovani i ističe da ostaje kod podnesene apelacije V.Relevantni propisi

28. Zakon o stvarnim pravima (“Službene novine Federacije BiH” br. 66/13, 100/13, 32/19 - OUS FBiH i 94/20 - Rješenje US FBiH) U konkretnom slučaju primjenjuje se Zakon o stvarnim pravima (“Službene novine Federacije BiH” br. 66/13, 100/13 i 32/19 - OUS FBiH) koji je važio u vrijeme donošenja osporenih odluka, a koji u relevantnom dijelu glasi:

Član 55.

Zaštita povjerenja u zemljišne knjige (1)Smatra se da zemljišna knjiga istinito i potpuno održava činjenično i pravno stanje nekretnine, pa ko je u dobroj vjeri postupio s povjerenjem u zemljišne knjige, ne znajući da ono što je u njih upisano potpuno ili da je različito od izvanknjižnog stanja, uživa u pogledu toga sticanja zaštitu prema odredbama zakona. U pogledu činjeničnog stanje nekretnine smatra se da je zemljišna knjiga istinita i potpuna ukoliko je zemljišna knjiga uspostavljena na osnovu podataka novog premjera.

(2)Sticalac je bio u dobroj vjeri ako u trenutku sklapanja pravnog posla, a ni u trenutku kad je zahtijevao upis, nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati u to da stvar pripada otuđivaocu.

(3)Nedostatak dobre vjere ne može se predbaciti nikome samo iz razloga što nije istraživao izvanknjižno stanje.

29. Zakon o zemljišnim knjigama Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH" br. 58/02, 19/03, 54/04, 32/19 - OUS FBiH i 94/20 – Rješenje US FBiH). U konkretnom slučaju primjenjuje se Zakon o zemljišnim knjigama Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH" br. 58/02, 19/03 i 54/04) koji je važio u vrijeme donošenja osporenih odluka, a koji u relevantnom dijelu glasi:

Član 9. st. (1) i (2) Javno povjerenje (1) Upisano pravo u zemljišnoj knjizi smatra se tačnim. Smatra se da brisano pravo iz zemljišne knjige ne postoji.

(2) Za treća lica, koja u dobroj vjeri u postojanje neke nekretnine ili prava na nekoj nekretnini, putem pravnog posla steknu takvo jedno pravo, sadržaj zemljišne knjige se smatra tačnim, ukoliko ispravnost zemljišne knjige nije osporena putem upisa prigovora ili ukoliko je trećoj osobi poznata netačnost zemljišne knjige ili zbog grube nepažnje nije poznata.

Član 43. stav (2) Odlučivanje o upisu (2) Zemljišnoknjižni referent donosi rješenje o odbijanju zahtjeva za upis ako: 1) se zemljišnoknjižno tijelo ne nalazi u zemljišno-knjižnom području dotičnog zemljišnoknjižnog ureda;

2) osoba nije ovlaštena da zahtijeva upis;

3) pravni osnov upisa nije vidljiv iz predočenih dokumenata;

4) postoji neka druga smetnja koja sprečava upis.

VI.Dopustivost

30. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

31. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

32. U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom je rješenje Kantonalnog suda broj 08 0 Dn 002819 20 Gž 5 od 4. septembra 2020. godine protiv kojeg nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Zatim, osporeno rješenje apelant je primio 12. oktobra 2020. godine a apelacija je podnesena 28. oktobra 2020. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.

33. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (1), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.

VII.Meritum

34. Apelant tvrdi da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

35. S obzirom na to da je apelant nosilac javne vlasti, Ustavni sud, prije svega, podsjeća na svoj stav da državni organi i javna vlast, kao učesnici sudskih postupaka, ne uživaju zaštitu prava zagarantiranih odredbama Evropske konvencije i njenih protokola ali da, prema članu VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, svako ko je bio stranka u određenom postupku i ko ima presudu bilo kog suda za koju smatra da su mu njome povrijeđena prava može podnijeti apelaciju Ustavnom sudu (vidi, Ustavni sud, Odluke broj AP-39/03 od 27. februara 2004. godine, tač. 12 do 15. i AP- 3444/19 od 7. aprila 2021. godine, tačka 28, objavljene na www.ustavnisud.ba). Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud je nakon toga apelacije državnih organa, odnosno nosilaca javne vlasti ispitivao, u pravilu, u vezi sa navodima o kršenju prava na pravičan postupak i prava na imovinu iz člana II/3.e) i k) Ustava Bosne i Hercegovine, pa će Ustavni sud ispitati navode apelacije u odnosu na navedena prava.

Pravo na pravično suđenje

36. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

37. Prije svega, Ustavni sud zapaža da apelant osporava navedene odluke redovnih sudova kojima je brisana uknjižba prava vlasništva u zemljišnoj knjizi u korist Općine Ljubuški sa dijelom 1/1 na preciziranim nekretninama i izvršena uknjižba prava vlasništva u preciziranim z.k. ul. u korist državnog vlasništva, dok je odbijen zahtjev Općine Ljubuški za uknjižbu prava vlasništva na temelju Odluke Općinskog vijeća u korist Općine Ljubuški sa dijelom 1/1 na preciziranim k.č. (sve kako je to pobliže navedeno u st. 1, 2. i 3. izreke osporenog prvostepenog rješenja). U vezi sa tim, apelant u suštini tvrdi da osporenim odlukama na nekretninama koje predstavljaju prvu, drugu, treću, četvrtu, petu i šestu k.č. nije uspostavljeno zemljišno-knjižno stanje koje je postojalo prije donošenja ranijeg rješenja Općinskog suda od 5. decembra 2016. godine donesenog u istom postupku (kojim je tim preciziranim nekretninama, među kojima su i navedene k.č, uknjiženo pravo vlasništva u korist Općine Ljubuški sa 1/1 dijela) odnosno da nije vraćena uknjižba prava vlasništva u korist državnog vlasništva. To je, po apelantovom mišljenju, suprotno važećim materijalnim propisima. U vezi sa tim, Ustavni sud prije svega treba da odgovori na pitanje da li se predmetni postupak ticao apelantovih građanskih prava i sloboda, odnosno da li apelant u predmetnom postupku uživa garancije prava na pravično suđenje.

38. S tim u vezi Ustavni sud podsjeća da „državna imovina“, iako je to oblik vlasništva koji je po svojoj strukturi sličan građanskopravnom privatnom vlasništvu, predstavlja poseban pravni koncept, te, iz toga razloga, uživa poseban status, te da je titular državne imovine, shodno Sporazumu o pitanjima sukcesije, Bosna i Hercegovina (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj U-1/11 od 13. jula 2012. godine, tačke 62. i 72, dostupna na internetskoj stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). Također, Ustavni sud podsjeća „da izraz „Bosna i Hercegovina“ iz Ustava BiH objedinjuje više značenja: najviši nivo vlasti u BiH, koji se zove „nivo vlasti Bosne i Hercegovine“, BiH kao međunarodnopravni subjekt, tj. kao suverenu državu i pravnog slijednika (S)Republike Bosne i Hercegovine i Bosne i Hercegovine. Štoviše, izraz „Bosna i Hercegovina“ nekada označava državu u svojoj cjelokupnosti, globalni sistem koji obuhvaća centralne institucije i entitete“, te da državna imovina predstavlja „sredstvo provođenja javne vlasti“ (op. cit. U 1/11, tačka 73). Stoga, kako je apelant u konkretnom slučaju Federacija Bosne i Hercegovine, kao entitet koji predstavlja jedan nivo javne vlasti u Bosni i Hercegovini, te da nesumnjivo postoji javni interes da se državna imovina zaštiti, Ustavni sud smatra da se u predmetnom postupku pred redovnim sudovima, u kojem je apelant učestvovao u fazi žalbenog postupka i čije žalbe su meritorno razmatrane, posredno, inter alia, odlučivalo i o apelantovim građanskim pravima i obavezama. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud nalazi da apelant u predmetnom postupku uživa garancije iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine (vidi mutatis mutandis Odluka Ustavnog suda AP-2636/20 od 9. marta 2022. godine).

39. Dakle, Ustavni sud zapaža da apelant, u vezi sa navodima o povredi prava na pravično suđenje, u suštini tvrdi da su redovni sudovi u osporenim odlukama proizvoljno utvrdili činjenično stanje i primijenili relevantne propise jer na nekretninama koje predstavljaju prvu, drugu, treću, četvrtu, petu i šestu k.č. nisu uspostavili zemljišno-knjižno stanje koje je postojalo prije donošenja rješenja Općinskog suda od 5. decembra 2016. godine odnosno da nisu izvršili uknjižbu prava vlasništva na tim k.č. u korist državnog vlasništva, te da Kantonalni sud uopće nije razmotrio njegove žalbene navode da na prvoj i drugoj k.č. nije uspostavljeno ranije zemljišnoknjižno stanje.

40. U vezi s tim, Ustavni sud, prije svega, ukazuje na to da prema praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, koju Ustavni sud slijedi prilikom ispitivanja ustavnih prava (vidi Odluku o dopustivosti i meritumu broj AP-992/15 od 25. oktobra 2017. godine, tačka 35) zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, Odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01 i Ašćerić protiv Bosne i Hercegovine, odluka od 17. decembra 2019. godine, stav 23). Međutim, s druge strane, zadatak Ustavnog suda jeste da u okviru svoje apelacione nadležnosti preispita način na koji su utvrđene činjenice, odnosno primijenjeni relevantni propisi u postupku pred redovnim sudovima u slučaju kada odluka redovnog suda ne uključuje ili pogrešno primjenjuje ustavno pravo, kada je primjena pozitivno-pravnih propisa bila očigledno proizvoljna, kada je relevantni zakon sam po sebi neustavan ili kada su povrijeđena osnovna procesna prava, kao što su pravo na pravičan postupak, pravo na pristup sudu, pravo na djelotvoran pravni lijek i u drugim slučajevima (vidi Ustavni sud, Odluka broj U-29/02 od 27. juna 2003. godine, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 31/03). Stoga će Ustavni sud u konkretnom slučaju, s obzirom na pitanja koja apelant problematizira, ispitati da li je osporena odluka zasnovana na proizvoljno utvrđenom činjeničnom stanju i proizvoljnoj primjeni relevantnih propisa.

41. U vezi sa navedenim, Ustavni sud, prije svega, smatra potrebnim napomenuti da se u konkretnom slučaju dakle radi o postupku pokrenutom po zahtjevu Općine Ljubuški za uknjižbu prava vlasništva te općine u zemljišnoj knjizi na određenim nekretninama sa dijelom 1/1, na temelju Odluke Općinskog vijeća (određivanju građevnog zemljišta u državnom vlasništvu), a koje su ranije bile upisane kao državno vlasništvo. Ustavni sud dalje, napominje da je, odlučujući o tom zahtjevu ranijim rješenjem Općinskog suda od 5. decembra 2016. godine, potvrđenim rješenjem Kantonalnog suda od 20. juna 2017. godine, na temelju navedene Odluke Općinskog vijeća, dozvoljena uknjižba prava vlasništva u korist Općine Ljubuški sa 1/1 dijela tih nekretnina. Međutim, Ustavni sud je Odlukom o dopustivosti i meritumu broj AP-3317/17 od 27. februara 2019. godine, ukinuo to rješenje od 20. juna 2017. godine i predmet vratio Kantonalnom sudu na ponovni postupak, konstatirajući da obrazloženje osporenih odluka ne zadovoljava standarde prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine u vezi sa primjenom odredbi čl. 42. i 43. Zakona o zemljišnim knjigama u vezi sa odredbama ZGZ. Naime, Ustavni sud je u toj Odluci konstatirao, pozivajući se na raniju praksu u sličnim predmetima, da je postupanje Općine Ljubuški u konkretnom predmetu bilo determinirano relevantnim odredbama ZGZ, a da iz navedenih zakonskih odredaba, kao ni iz ostalih odredaba na koje se pozvala Odluka Općinskog vijeća kao i redovni sudovi u osporenim rješenjima, ne proizlazi ovlaštenje Općinskog vijeća odnosno Općine, da na osnovu odluke o određivanju gradskog i ostalog građevinskog zemljišta upiše pravo vlasništva na gradskom odnosno ostalom građevinskom zemljištu u korist Općine Ljubuški. Također, Ustavni sud je u toj Odluci konstatirao da iz sadržaja navedenih odluka Općinskog i Kantonalnog suda ne proizlazi da li je u konkretnom slučaju obrazloženo da li je uopće utvrđeno da su u konkretnom slučaju ispunjeni uvjeti iz st. 2. i 3. člana 42. Zakona o zemljišnim knjigama, odnosno da li su dokumenti (isprave) identični sa stanjem u zemljišnoj knjizi, te da li je, eventualno bilo neophodno pribaviti odobrenje potencijalnih zainteresiranih lica iz člana 41. stav 1. Zakona o zemljišnim knjigama. Ustavni sud također napominje da je, postupajući po navedenoj Odluci Ustavnog suda, Kantonalni sud rešenjem od 22. marta 2019. godine ukinuo gore navedeno rješenje od 5. decembra 2016. godine i da je predmet prvostepenom sudu vraćen na ponovni postupak i odluku. Pri tome, Kantonalni sud je ukazao da taj sud, između ostalog, treba voditi računa o odredbama čl.12. do 15. ZGZ koje govore o tome može li se uopće Odlukom općinskog vijeća mijenjati oblik vlasništva na predmetnim nekretninama).

42. Ustavni sud nadalje zapaža da iz dostavljene dokumentacije proizlazi da je u tom ponovnom postupku na gotovo svim nekretninama koje su bile predmet upisa u korist Općine Ljubuški uspostavljeno ranije zemljišnoknjižno stanje kakvo je bilo prije donošenja rješenja od 5. decembra 2016. godine, dakle brisana je uknjižba prava vlasništva u korist Općine Ljubuški i izvršena uknjižba državnog vlasništva, izuzev nekretnina koje predstavljaju treću, četvrtu, petu i šestu k.č, a na kojima, kako to proizlazi iz izreke osporenog prvostepenog rješenja, nije uspostavljeno ranije zemljišno knjižno stanje. Pri tome, vezano za apelacione navode da i na nekretninama koje predstavljaju prvu i drugu k.č. nije uspostavljeno zemljišno-knjižno stanje koje je postojalo prije donošenja donošenja rješenja Općinskog suda od 5. decembra 2016. godine, te da Kantonalni sud uopće nije razmotrio žalbene navode vezano za navedeno, Ustavni sud, nasuprot apelacionim navodima, zapaža da iz st. 1. i 2. izreke osporenog prvostepenog rješenja Općinskog suda od 12. marta 2020. godine, koje je potvrđeno osporenim drugostepenim rješenjem Kantonalnog suda od 4. septembra 2020. godine, proizlazi da je tim odlukama uspostavljeno ranije zemljišno knjižno stanje odnosno uknjižba državnog vlasništva i na tim k.č. (prvoj i drugoj k.č.) Shodno tome, Ustavni sud smatra da je irelevantno što se Kantonalni sud u obrazloženju osporene odluke tog suda nije eksplicitno očitovao na apelantove žalbene navode u tom smislu, kakve apelant u suštini ponavlja i u apelaciji.

43. Dakle, vezano za sporne treću, četvrtu, petu i šestu k.č, Ustavni sud primjećuje da iz izreke osporenog rješenja Općinskog suda od 12. marta 2020. godine, koje je potvrđeno osporenim rješenjem Kantonalnog suda od 4. septembra 2020. godine, proizlazi da je u odnosu na te sporne k.č. navedenim odlukama odbijen zahtjev za uknjižbu vlasništva na temelju Odluke Općinskog vijeća u korist Općine Ljubuški sa dijelom 1/1 (tačka 3. izreke prvostepenog rješenja). Međutim, iz izreke osporenog prvostepenog rješenja proizlazi da na tim nekretninama, iako je odbijen zahtjev za uknjižbu u korist Općine Ljubuški, nije uspostavljeno ranije zemljišno-knjižno stanje kakvo je bilo prije donošenja rješenja Općinskog suda od 5. decembra 2016. godine odnosno nije brisana uknjižba prava vlasništva u korist Općine Ljubuški i nije izvršena uknjižba državnog vlasništva, kako što je to učinjeno u odnosu na ostale nekretnine u konkretnom predmetu. U vezi sa tim, u specifičnim okolnostima konkretnog predmeta, postavlja se pitanje da li su redovni sudovi proizvoljno primijenili materijalno pravo kada i na tim nekretninama nisu uspostavili ranije zemljišnoknjižno stanje kakvo je bilo prije uknjižbe prava vlasništva u korist Općine Ljubuški.

44. Ustavni sud pri tome ukazuje da su redovni sudovi svoje odluke o neuspostavljanju ranijeg zemljišnoknjižnog stanja obrazložili time što su u međuvremenu od pravosnažnosti rješenja od 5. decembra 2016. godine ugovor o prodaji, ugovor o zamjeni, te sudska nagodba koji su se odnosili na te nekretnine (a koji su, kako proizlazi iz dostavljene dokumentacije, zaključeni između Općine Ljubuški i trećih lica) provedeni u zemljišnoj knjizi prije nego što je Općinski sud saznao da je podnesena apelacija i donesena ukidna odluka Kantonalnog suda u konkretnom predmetu, odnosno da su te u međuvremenu nekretnine uknjižene na treće osobe koje su te nekretnine stekle prema načelu povjerenja u zemljišnu knjigu iz člana član 9. st. 1. i 2. Zakona o zemljišnim knjigama i člana 55. Zakona o stvarnim pravima.

45. Međutim, u vezi sa naprijed navedenim, Ustavni sud ukazuje da je predmetni postupak pokrenut upravo po zahtjevu Općine Ljubuški za uknjižbu prava vlasništva na predmetnim nekretninama na osnovu Odluke Općinskog vijeća (a ne na zahtjev trećih lica) i da su ranije donesene odluke u tom postupku, na osnovu kojih je i uknjiženo pravo vlasništva na spornim nekretninama u korist Općine Ljubuški, ukinute na osnovu gore navedene Odluke Ustavnog suda. Ustavni sud je u toj Odluci konstatirao da iz odredaba ZGZ na koje se pozvala Odluka Općinskog vijeća kao i redovni sudovi u osporenim rješenjima, niti iz ostalih odredaba ZGZ ne proizlazi ovlaštenje Općinskog vijeća odnosno Općine, da na osnovu odluke o određivanju gradskog i ostalog građevinskog zemljišta upiše pravo vlasništva na gradskom odnosno ostalom građevinskom zemljištu u korist Općine Ljubuški. Također, Kantonalni sud u ukidnom rješenju podržao stav Ustavnog suda vezano za sporno pitanje primjenjivosti odredaba ZGZ u konkretnom slučaju i problematizirao njegovu primjenu u smislu osnova za donošenja Odluke Općinskog vijeća, ukazujući Općinskom sudu da treba voditi računa o odredbama čl.12. do 15. ZGZ koje govore o tome može li se uopće Odlukom općinskog vijeća mijenjati oblik vlasništva na predmetnim nekretninama. Pored toga, Ustavni sud zapaža da je i Općinski sud u ponovnom postupku konstatirao da nisu ispunjene pretpostavke za upis iz člana 41. stav 1. Zakona o zemljišnim knjigama odnosno uknjižba prava vlasništva u korist Općine Ljubuški jer podnosilac zahtjeva nije pribavio saglasnost organa koji obavlja poslove pravne zaštite imovine i imovinskih interesa BiH, imajući u vidu odredbe čl. 12.-15. Zakona o građevinskom zemljištu kojima je isključena mogućnost da se odlukom o određivanju gradskog građevinskog zemljišta mijenja oblik vlasništva na zemljištu, kakav stav je prihvatio i Kantonalni sud.

46. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud zapaža da su redovni sudovi u ponovnom postupku, nakon donošenja Odluke Ustavnog suda, afirmirali stav Ustavnog suda o nepostojanju zakonskog ovlaštenja u smislu odredaba ZGZ za uknjižbu prava vlasništva u korist Općine Ljubuški na osnovu Odluke Općinskog vijeća i da su ocijenili da ta Odluka, koja je bila osnov za donošenje ranijeg rješenja Općinskog suda (od 5. decembra 2016. godine) a kojim je uknjiženo pravo vlasništva na, između ostalih i spornim k.č. (treća, četvrta, peta i šesta), u korist Općine Ljubuški, nije mogla biti pravni osnov za uknjižbu Općine Ljubuški jer nije donesena u skladu sa odredbama ZGZ. Pri tome, Ustavni sud primjećuje da se u konkretnom slučaju radilo o specifičnoj situaciji kada se u ponovnom postupku nakon donošenja Odluke Ustavnog suda na osnovu koje su ukinute ranije donesene odluke u predmetnom postupku (kojima je dozvoljena uknjižba prava vlasništva u korist Općine Ljubuški na osnovu Odluke Općinskog vijeća), ponovo odlučivalo o zahtjevu za upis prava vlasništva Općine Ljubuški na spornim k.č, na osnovu Odluke Općinskog vijeća kao osnova za upis, a koja evidentno nije donesena u skladu sa odredbama ZGZ. Ustavni sud smatra da u tom ponovnom postupku vezano za uspostavu ranijeg zemljišnoknjižnog stanja na spornim k.č, redovni sudovi nisu pridali dovoljno značaja krucijalnoj činjenici da je upravo zbog nepostupanja Općinskog vijeća u skladu sa odredbama ZGZ prilikom donošenja Odluke koja je bila osnov za dozvolu upisa, došlo do nezakonite uknjižbe prava vlasništva u korist Općine Ljubuški na spornim k.č, a koja je to pravo prenijela na treća lica (kako to proizlazi iz dostavljene dokumentacije). Također, Ustavni sud smatra da da u tom kontekstu redovni sudovi nisu pridavali dovoljno značaja činjenici da je Ustavni sud svojom Odlukom ukinuo ranije donesenu drugostepenu odluku u predmetnom postupku (kojim je potvrđena prvostepena odluka kojom dozvoljena uknjižba prava vlasništva u korist Općine Ljubuški.) Imajući u vidu navedeno proizlazi da u specifičnim okolnostima konkretnog predmeta te ranije odluke redovnih sudova nisu ni mogle da proizvode pravna dejstva. Shodno tome, Ustavni sud smatra da je u specifičnim okolnostima konkretnog predmeta neuspostavljanje ranijeg zemljišnoknjižnog stanja na spornim k.č. kakvo je bilo prije donošenja Odluke Općinskog vijeća i rješenja Općinskog suda od 5. decembra 2016. godine s pozivanjem na načelo povjerenja u zemljišne knjige iz člana 9. Zakona o zemljišnim knjigama i člana 55. Zakona o stvarnim pravima rezultat arbitrarne primjene navedenih odredbi na štetu apelanta u konkretnom slučaju. Pri tome, Ustavni sud smatra potrebnim da naglasi da je u svojoj praksi afirmirao poštovanje načela povjerenja u zemljišne knjige kao izuzetno važnog načela u pravnom sistemu i pravnom prometu. Međutim, smatra da u specifičnim okolnostima ovog predmeta neuspostavljanje ranijeg zemljišnoknjižnog stanja sa pozivanjem na ovo načelo arbitrarno s obzirom da je sud u predmetnom postupku okončanom osporenim odlukama isključivo odlučivao o zahtjevu Općine Ljubuški za uknjižbu prava vlasništva u B listovima preciziranih zemljišnoknjižnih uložaka na preciziranim k.č. u korist Općine Ljubuški, a ne o pravu trećih lica. U takvim okolnostima je isključivo bilo relevantno stanje upisa koje je bilo prije provođenja sporne odluke Općinskog vijeća, odnosno uspostavljanje ranijeg zemljišno knjižnog stanja a nesporno je da u momentu donošenja prvobitnog rješenja u konkretnoj pravnoj stvari ta treća lica nisu bila upisana kao vlasnici predmetnih kč. već su one bila upisane kao državno vlasništvo. Pored toga, Ustavni sud smatra potrebnim da ukaže da u konkretnom slučaju ne ulazi u ne/zakonitost ugovora i poravnanja vezanih za sporne nekretnine koje je, kako to proizlazi iz dostavljene dokumentacije, Općina Ljubuški zaključila sa trećim licima, jer to pitanje ulazi u domen drugih postupaka, a ne konkretnog u kojem se odlučivalo o uknjižbi prava vlasništva u korist Općine Ljubuški, na, između ostalih, i spornim parcelama.

47. Shodno navedenom, Ustavni sud zaključuje da se redovni sudovi u osporenim odlukama, vezano za uspostavu ranijeg zemljišnoknjižnog stanja na spornim k.č. (trećoj, četvrtoj, petoj i šestoj k.č.), u specifičnim okolnostima konkretnog predmeta nisu pridali dovoljno značaja krucijalnoj činjenici da je upravo zbog nepostupanja Općinskog vijeća u skladu sa odredbama ZGZ prilikom donošenja Odluke koja je bila osnov za dozvolu upisa, došlo do nezakonite uknjižbe prava vlasništva u korist Općine Ljubuški na spornim k.č, ranijim odlukama redovnih sudova donesenim u predmetnom postupku, a koje su kasnije ukinute na osnovu Odluke Ustavnog suda, zbog čega su se proizvoljno pozvali na odredbe člana 9. Zakona o zemljišnim knjigama i člana 55. Zakona o stvarnim pravima, a što je imalo za posljedicu donošenje proizvoljne odluke kojom je prekršeno apelantovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine.

48. Imajući u vidu navedeno Ustavni sud smatra da je osporenim odlukama prekršeno apelantovo pravo na pravično suđenje garantirano članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine. Pravo na imovinu

49. S obzirom na zaključak o povredi prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud smatra da nema potrebe da posebno razmatra i apelantove navode o povredi prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine.

VIII.Zaključak

50. Ustavni sud je zaključio da postoji kršenje ustavnog prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine jer redovni sudovi u osporenim odlukama vezano za uspostavu ranijeg zemljišnoknjižnog stanja na spornim k.č. u specifičnim okolnostima konkretnog predmeta nisu pridali dovoljno značaja krucijalnoj činjenici da je upravo zbog nepostupanja Općinskog vijeća u skladu sa odredbama ZGZ prilikom donošenja Odluke koja je bila osnov za dozvolu upisa, došlo do nezakonite uknjižbe prava vlasništva u korist Općine Ljubuški na spornim k.č, ranijim odlukama redovnih sudova donesenim u predmetnom postupku. One su kasnije ukinute na osnovu odluke Ustavnog suda, zbog čega su se proizvoljno i na štetu apelanta pozvali na odredbe člana 9. Zakona o zemljišnim knjigama i člana 55. Zakona o stvarnim pravima, a što je imalo za posljedicu donošenje proizvoljne odluke kojom je prekršeno apelantovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine.

51. Na osnovu člana 59. st. (1) i (2) i člana 62. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

52. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić

Odluka o meritumu u predmetu AP-3859/20 (Federacija Bosne i Hercegovine… | Sudska praksa | Aktio