Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-896/22 (D. J. i L. J.)
Odluka donesena 08. 06. 2022.
- Procesna odluka
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-896/22
Apelacija
Odluka o dopustivosti
08. 06. 2022.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 8. juna 2022. godine, u predmetu broj AP-896/22, rješavajući apelaciju koju su podnijeli Dario Jerinić i Ljubinka Jerinić, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju su podnijeli Dario Jerinić i Ljubinka Jerinić protiv Rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske broj 85 0 V 062373 21 Rev od 8. decembra 2021. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. Dario Jerinić i Ljubinka Jerinić (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Stanara, koje zastupa Đorđo Šuman advokat iz Banjaluke, podnijeli su 9. marta 2022. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 85 0 V 062373 21 Rev od 8. decembra 2021. godine.
2. Rješenjem Osnovnog suda u Doboju (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 85 0 V 062373 20 V od 2. marta 2021. godine, u postupku radi određivanja naknade za eksproprisane nepokretnosti, apelantima je određena novčana naknada za potpunu eksproprijaciju nekretnina pobliže naznačenih predmetnim rješenjem (stav I izreke rješenja), obavezan je protivnik predlagača kao korisnik eksproprijacije (Republika Srpska) da apelantima isplati određene novčane iznose pobliže naznačene izrekom navedenog rješenja, sa zakonskom zateznom kamatom počev od 2. marta 2021. godine, pa do konačne isplate (stav II izreke rješenja), te je obavezan protivnik predlagača da apelantima naknadi troškove predmetnog postupka u iznosu od 22.850,00 KM (stav III izreke rješenja).
3. Odlučujući o žalbama apelanata i protivnika predlagača, Okružni sud u Doboju (u daljnjem tekstu: Okružni sud) je Rješenjem broj 85 0 V 062373 21 Gž od 3. juna 2021. godine žalbu apelanata u dijelu koji se odnosi na zakonsku zateznu kamatu na predmetnu novčanu naknadu iz stava II prvostepenog rješenja odbio kao neosnovanu i potvrdio prvostepeno rješenje u tom dijelu, žalbu protivnika predlagača u dijelu koji se odnosi na predmetnu novčanu naknadu i zakonsku zateznu kamatu iz stava II prvostepenog rješenja odbio kao neosnovanu i potvrdio prvostepeno rješenje u tom dijelu, dok je žalbu protivnika predlagača uvažio u pogledu odluke o troškovima postupka iz stava III izreke prvostepenog rješenja, u tom dijelu pobijano rješenje ukinuo i predmet vratio prvostepenom sudu na ponovno suđenje.
4. Odlučujući o reviziji apelanata izjavljenoj protiv rješenja Okružnog suda od 3. juna 2021. godine, Vrhovni sud je Rješenjem broj 85 0 V 062373 21 Rev od 8. decembra 2021. godine predmetnu reviziju odbacio kao nedopuštenu. U obrazloženju osporenog rješenja Vrhovni sud je naveo da je odredbama člana 254. Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP) propisano, između ostalog, da stranke mogu izjaviti reviziju i protiv rješenja drugostepenog suda kojim je postupak pravosnažno završen i da se u postupku povodom revizije protiv rješenja primjenjuju odredbe tog zakona o reviziji protiv presude. Nadalje, da se odredbama člana 175. stav (4) ZPP odluka o troškovima postupka smatra rješenjem, te da se, u smislu odredbi člana 398. ZPP, odluka o troškovima postupka sadržana u presudi može osporavati samo žalbom protiv rješenja, ako se istovremeno ne osporava odluka o glavnoj stvari. Vrhovni sud je dalje naveo da je zahtjev za naknadu troškova postupka sporedno potraživanje koje zavisi od vrste i obima procesnih radnji stranaka preduzetih za ostvarenje glavnog potraživanja i od njihovog uspjeha u postupku povodom tog potraživanja, pa ispitivanje samo odluke o troškovima postupka nema uticaja na odluku o glavnom potraživanju. Takođe, Vrhovni sud je naglasio da je ista situacija i kod zahtjeva za isplatu zakonske zatezne kamate koja je takođe sporedno potraživanje pa je, kao takvo, uslovljeno preduzimanjem procesnih radnji za ostvarivanje glavnog potraživanja i uspjehom u predmetnom vanparničnom postupku povodom glavnog potraživanja apelanata. Stoga, Vrhovni sud je naveo da revizija nije dopuštena protiv odluke drugostepenog suda kojom je odlučeno o kamatama i o troškovima postupka. U vezi s tim, Vrhovni sud je naglasio da apelanti u konkretnom slučaju predmetnom revizijom pobijaju drugostepenu odluku samo u dijelu u kojem je odlučeno o zakonskoj zateznoj kamati na dosuđenu naknadu za eksproprisane nekretnine i o troškovima postupka, zbog čega je zaključio da je predmetna revizija, imajući navedeno u vidu, nedopuštena. Apelacioni navodi
5. Apelanti smatraju da im je osporenom odlukom Vrhovnog suda povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Naime, apelanti osporavaju stav Vrhovnog suda u pogledu sporednih potraživanja (u odnosu na zakonske zatezne kamate i troškove postupka), te od Ustavnog suda traže da poništi osporeno rješenje Vrhovnog suda.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda glasi:
(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;
7. Ustavni sud zapaža da apelanti smatraju da im je povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. S tim u vezi, Ustavni sud, prije svega, mora riješiti pitanje primjenjivosti člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije na konkretan slučaj.
8. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da je u svojoj dosadašnjoj praksi, podržavajući praksu Evropskog suda za ljudska prava, ukazivao na to da je odgovor na pitanje da li je član 6. stav 1. Evropske konvencije primjenjiv ili ne, sadržan u odgovoru na pitanje da li je posljedica predmetne procedure odlučujuća za utvrđivanje građanskih prava i obaveza (vidi Ustavni sud, odluke o dopustivosti br. AP-739/07 od 17. septembra 2009. godine, AP-766/12 od 22. oktobra 2013. godine i AP-1466/16 od 22. marta 2017. godine, dostupne na web-stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). Ustavni sud ukazuje da je osporenim rješenjem Vrhovnog suda odbačena kao nedozvoljena revizija apelanata izjavljena protiv drugostepenog rješenja, te kao takvo, osporeno rješenje Vrhovnog suda ne predstavlja efektivan pravni lijek, tako da je konačna odluka drugostepeno rješenje, koje su apelanti naveli kao osporenu odluku, ali se apelacioni navodi ne odnose na to rješenje, već na rješenje Vrhovnog suda (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP-3637/20 od 10. novembra 2020. godine). Dakle, apelanti u konkretnom slučaju osporavaju odluku Vrhovnog suda kojom se odlučivalo samo o procesnim pitanjima tj. ispunjenosti formalnih zakonskih uslova za izjavljivanje revizije. Iz navedenog proizlazi da se osporenom odlukom nije odlučivalo o „građanskim pravima ili obavezama“ apelanata u smislu značenja prava na pravično suđenje, iz čega slijedi da je apelacija u odnosu na navodne povrede člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
9. Nadalje, Ustavni sud ukazuje da se osporenom odlukom, a imajući u vidu da se tom odlukom odlučivalo isključivo o procesnom pitanju, nije odlučivalo ni o imovinskim pravima apelanata iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Stoga, Ustavni sud smatra da su navodi apelanata o povredi prava na imovinu takođe ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
10. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić