Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1039/22 (F. J.)
Odluka donesena 08. 06. 2022.
- Neiscrpljivanje pravnih lijekova
- Apelacija preuranjena
- Pravično suđenje - razuman rok
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1039/22
Apelacija
Odluka o dopustivosti
08. 06. 2022.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 8. juna 2022. godine, u predmetu broj AP-1039/22, rješavajući apelaciju koju je podnio Franjo Josipović, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tač. l) i m), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio Franjo Josipović zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u postupku koji se pred Vrhovnim sudom Republike Srpske vodi po zahtjevu za vanredno preispitivanje Presude Okružnog suda u Banjaluci broj 11 0 U 029208 21 U od 28. januara 2022. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio Franjo Josipović protiv Presude Okružnog suda u Banjaluci broj 11 0 U 029208 21 U od 28. januara 2022. godine, zato što je preuranjena.
OBRAZLOŽENJE
1. Franjo Josipović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Republike Hrvatske, podnio je 17. marta 2022. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u postupku koji se pred Vrhovnim sudom Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) vodi po zahtjevu za vanredno preispitivanje Presude Okružnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 11 0 U 029208 21 U od 28. januara 2022. godine, te protiv naprijed navedene presude.
2. Privremenim rješenjem Fonda za penzijsko i invalidsko osiguranje Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Fond PIO), filijala Banjaluka od 23. marta 2016. godine apelantu je priznato pravo na starosnu penziju počev od 30. avgusta 2015. godine.
3. Rješenjem Fonda PIO, filijala Banjaluka od 19. februara 2021. godine odbijen je kao neosnovan zahtjev apelanta za ostvarivanje prava na starosnu penziju.
4. Odlučujući o žalbi apelanta izjavljenoj protiv naprijed navedenog rješenja, Fond PIO je rješenjem od 1. aprila 2021. godine predmetnu žalbu odbio kao neosnovanu.
5. Okružni sud je Presudom broj 11 0 U 029208 21 U od 28. januara 2022. godine odbio kao neosnovanu tužbu apelanta u dijelu kojim osporava rješenje Fonda PIO od 1. aprila 2021. godine, dok je odbacio kao nedopuštenu tužbu apelanta podnesenu protiv privremenog rješenja Fonda PIO, filijala Banjaluka od 23. marta 2016. godine.
6. Iako apelant u predmetnoj apelaciji nije naveo da je Vrhovnom sudu podnio zahtjev za vanredno preispitivanje presude Okružnog suda od 28. januara 2022. godine, Ustavni sud je uvidom u bazu podataka operativnog sistema za upravljanje predmetima (skraćeno: CMS) nadležnog suda utvrdio činjenicu da je apelant Vrhovnom sudu podnio zahtjev za vanredno preispitivanje osporene presude, da je navedeni zahtjev apelanta dostavljen na odgovor tuženom (Fond PIO) 9. marta 2022. godine, te da o predmetnom zahtjevu još uvijek nije odlučeno.
7. Predmetni postupak je u toku pred Vrhovnim sudom.
Apelacioni navodi
8. Apelant navodi da mu je zbog dužine trajanja predmetnog postupka povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku kao element prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), te ističe i povredu prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Naime, apelant navodi da osporava presudu Okružnog suda od 28. januara 2022. godine zbog povrede materijalnog i procesnog prava, te, imajući u vidu da predmetni postupak traje više od šest godina i da se ne zna kada će biti okončan, traži naknadu nematerijalne štete.
Relevantni propisi
9. Zakon o zaštiti prava na suđenje u razumnom roku ( „Službeni glasnik RS“, broj 99/20), u relevantnom dijelu glasi:
Pravna sredstva za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku Član 4.
Pravna sredstva za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku su:
1) zahtjev za ubrzanje postupka, 2) tužba za utvrđivanje povrede prava na suđenje u razumnom roku i na pravično zadovoljenje zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku.
Nadležnost za odlučivanje Član 6.
(1) Zahtjev za ubrzanje postupka podnosi se sudu pred kojim se vodi postupak. (2) O zahtjevu iz stava 1. ovog člana odlučuje predsjednik suda, a ako se radi o predmetu u kojem postupa predsjednik suda, o zahtjevu za ubrzanje postupka odlučuje zamjenik predsjednika suda.
(3) Postupak koji se vodi po odredbama ovog zakona je jednostranački i sprovodi se bez održavanja ročišta.
(4) Na pitanja postupka o odlučivanju o zahtjevu za ubrzanje postupka koja nisu uređena ovim zakonom, primjenjuju se odredbe zakona kojim se uređuje vanparnični postupak.
Neosnovanost zahtjeva za ubrzanje postupka Član 11.
[…] (2) Predsjednik suda rješenjem odbija zahtjev za ubrzanje postupka kada ocijeni da je zahtjev za ubrzanje postupka očigledno neosnovan.
(3) Ako predsjednik suda, nakon sprovedenog postupka, utvrdi da nije došlo do neopravdanog odugovlačenja postupka i odlučivanja o predmetu, rješenjem odbija zahtjev za ubrzanje postupka kao neosnovan.
Pravo na žalbu Član 15.
Protiv rješenja iz člana 11. ovog zakona podnosilac zahtjeva za ubrzanje postupka ima pravo žalbe predsjedniku neposredno višeg suda u roku od 15 dana od dana prijema rješenja.
Pravo na novi zahtjev za ubrzanje postupka Član 18.
[…] (2) Podnosilac zahtjeva za ubrzanje postupka, čiji je zahtjev za ubrzanje postupka odbijen, a koji je podnio žalbu koja je odbijena, može da podnese novi zahtjev za ubrzanje postupka kada istekne šest mjeseci od dana prijema rješenja o odbijanju žalbe.
Vrste pravičnog zadovoljenja Član 19.
Pravično zadovoljenje zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku može se ostvariti:
1) utvrđivanjem povrede prava na suđenje u razumnom roku, 2) utvrđivanjem povrede prava na suđenje u razumnom roku i dosuđivanjem novčane naknade, 3) utvrđivanjem povrede prava na suđenje u razumnom roku i dosuđivanjem novčane naknade i objavljivanjem presude da je stranci u sudskom postupku bilo povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku, 4) utvrđivanjem povrede prava na suđenje u razumnom roku i objavljivanjem presude da je stranci u sudskom postupku bilo povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku.
Član 21.
(1) Tužbu za utvrđivanje povrede prava na suđenje u razumnom roku i pravično zadovoljenje zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku (u daljem tekstu:
tužba) može podnijeti tužilac koji je prethodno nadležnom sudu podnio zahtjev za ubrzanje postupka.
(2) Tužba iz stava 1. ovog člana podnosi se Vrhovnom sudu, najkasnije u roku od šest mjeseci od dana prijema pravosnažne odluke donesene po zahtjevu stranke za ubrzanje postupka.
Stupanje na snagu Član 35.
Ovaj zakon objavljuje se u „Službenom glasniku Republike Srpske“, a stupa na snagu 1. januara 2021. godine.
10. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (1) i stav (3) tač. l) i m) Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (1) i stav (3) tač. l) i m) Pravila Ustavnog suda glase:
(1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
l) apelacija je preuranjena;
m) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu.
Neiscrpljivanje pravnih lijekova
11. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda (vidi Ustavni sud, odluke br. AP-283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP-106/04 od 18. januara 2005. godine).
12. U skladu sa članom 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno da razmatra apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav ili međunarodna dokumenta koja se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. Imajući u vidu činjenično stanje konkretnog predmeta, odnosno činjenicu da se apelacija odnosi na dužinu trajanja predmetnog postupka, Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju nisu stekli uslovi za izuzetnu dopustivost apelacije u smislu člana 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, budući da je apelacija podnesena nakon 1. januara 2021. godine, odnosno nakon stupanja na snagu Zakona o zaštiti prava na suđenje u razumnom roku („Službeni glasnik RS“, broj 99/20), koji propisuje pravna sredstva za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku pred sudovima u Republici Srpskoj. Naime, Ustavni sud smatra da Zakon o zaštiti prava na suđenje u razumnom roku pred sudovima u Republici Srpskoj predstavlja efektivan pravni lijek koji apelanti, u skladu sa principom supsidijarnosti, trebaju iskoristiti prije podnošenja apelacije Ustavnom sudu (vidi, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP-148/21 od 16. marta 2021. godine, tačka 12., dostupna na internet stranici Ustavnog suda, www.ustavnisud.ba).
13. Ustavni sud, dakle, zapaža da je apelant predmetnu apelaciju podnio 17. marta 2022. godine, zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u postupku koji se vodi pred redovnim sudom u Republici Srpskoj. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da je odredbama člana 4. Zakona o zaštiti prava na suđenje u razumnom roku propisano da su pravna sredstva za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku zahtjev za ubrzanje postupka i tužba za utvrđivanje povrede prava na suđenje u razumnom roku i na pravično zadovoljenje zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku. Takođe, Ustavni sud ukazuje da je članom 18. stav (2) Zakona o zaštiti prava na suđenje u razumnom roku propisano da podnosilac zahtjeva za ubrzanje postupka, čiji je zahtjev za ubrzanje postupka odbijen, a koji je podnio žalbu koja je odbijena, može podnijeti novi zahtjev za ubrzanje postupka kada istekne šest mjeseci od dana prijema rješenja o odbijanju žalbe. Konačno, Ustavni sud zapaža i da, shodno odredbama člana 21. Zakona o zaštiti prava na suđenje u razumnom roku, tužilac koji je prethodno nadležnom sudu podnio zahtjev za ubrzanje postupka, može u roku od šest mjeseci od dana prijema pravosnažne odluke donesene po njegovom zahtjevu podnijeti tužbu Vrhovnom sudu za utvrđivanje povrede prava na suđenje u razumnom roku i pravično zadovoljenje zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku. Prema tome, Ustavni sud zapaža da apelant nije, shodno navedenim odredbama Zakona o zaštiti prava na suđenje u razumnom roku (koji je stupio na snagu 1. januara 2021. godine) prije podnošenja predmetne apelacije podnio redovnom sudu (pred kojim se vodi predmetni postupak) zahtjev za ubrzanje postupka u cilju zaštite svog prava na suđenje u razumnom roku, odnosno, propustio je da iscrpi efikasne pravne lijekove propisane Zakonom o zaštiti prava na suđenje u razumnom roku. S obzirom na navedeno, u konkretnom slučaju nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, te se apelacija u tom dijelu ne može razmatrati.
Preuranjenost
14. Prema navedenim odredbama, apelacija se može podnijeti samo protiv presude, odnosno odluke kojom je postupak u određenom predmetu završen.
15. U vezi s tim, Ustavni sud zapaža da je apelant protiv osporene presude Okružnog suda podnio zahtjev za vanredno preispitivanje predmetne sudske odluke, a da nije, u skladu da članom 21. stav (6) Pravila Ustavnog suda, obavijestio Ustavni sud da je postupak po predmetnom zahtjevu okončan.
16. Ustavni sud podsjeća da je relevantnim odredbama Zakona o upravnim sporovima („Službeni glasnik Republike Srpske“, br. 109/05 i 63/11) propisana mogućnost da se protiv pravosnažne odluke donesene u upravnom sporu može podnijeti zahtjev za vanredno preispitivanje sudske odluke zbog povrede materijalnog prava ili povrede procesnog prava koja je mogla biti od uticaja na rješenje stvari. Zbog toga je u konkretnom slučaju apelacija preuranjena, jer je podnesena prije odluke Vrhovnog suda o izjavljenom pravnom lijeku. Nakon donošenja odluke o zahtjevu za vanredno preispitivanje sudske odluke, nezavisno od vrste te odluke, apelant ima mogućnost da ponovo podnese apelacije, u kojoj je dužan na propisanom obrascu apelacije pod tačkom 8.a) ostale odluke, navesti i ovu odluku Ustavnog suda.
17. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tač. l) i m) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je preuranjena, odnosno ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
18. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić