Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-3450/21 (O.D.)
Odluka donesena 08. 06. 2022.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Izvršenje
- Pravično suđenje - razuman rok
- Izvršni postupak
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3450/21
Apelacija
Odluka o meritumu
08. 06. 2022.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP-3450/21, rješavajući apelaciju O. D., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7), člana 72. st. (4) i (5) i član 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu:
Mato Tadić, predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Seada Palavrić, sutkinja Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 8. juna 2022. godine, donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija koju je podnio O. D.
Utvrđuje se povreda člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog nerazumne dužine trajanja izvršnog postupka koji se vodi pred Općinskim sudom u Bugojnu kao predmet broj 46 0 I 077975 19 I 2.
Na osnovu člana 62. stav (7) Pravila Ustavnog suda, nalaže se predsjedniku Općinskog suda u Bugojnu da u skladu sa ovom odlukom odmah preduzme odgovarajuće mjere za okončanje postupka u predmetu broj 46 0 I 077975 19 I 2, u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Na osnovu člana 74. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Srednjobosanskog kantona da apelantu O. D. isplati iznos od 300,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog nerazumne dužine trajanja izvršnog postupka, i to u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke, uz obavezu da nakon isteka ovog roka plati zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.
Na osnovu člana 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se predsjedniku Općinskog suda u Bugojnu i Vladi Srednjobosanskog kantona da najkasnije u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijeste Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. O. D. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Prijedora, podnio je 8. oktobra 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog nerazumne dužine trajanja izvršnog postupka koji se vodi pred Općinskim sudom u Bugojnu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) kao predmet broj 46 0 I 077975 19 I 2.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda zatraženo je 9. marta 2022. godine da dostavi odgovor na apelaciju.
3. Općinski sud je 15. marta 2022. godine dostavio odgovor na apelaciju.
4. Apelantu je 22. aprila 2022. godine dostavljen odgovor Općinskog suda na izjašnjenje. Apelant je 29. aprila 2022. godine dostavio svoje izjašnjenje na odgovor Općinskoga suda. III.Činjenično stanje
5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelacionih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:
6. Prema stanju u spisu predmeta proizilazi da je apelant 31. januara 2008. godine Općinskom sudu podnio prijedlog za izvršenje protiv izvršenika „BINAS“ D.D. Bugojno, na osnovu presude Općinskog suda broj 046-0-P-07-000078 od 30. oktobra 2007. godine, radi isplate novčanih potraživanja po osnovu radnog odnosa, predlažući izvršenje na novčanim sredstvima.
7. Općinski sud je 12. februara 2008. godine donio rješenje o izvršenju broj 46 0 I 004071 08 I, koje je dostavio nadležnim bankama izvršenika i koje su obavijestile nadležni sud da su, pored ostalog, računi izvršenika blokirani odnosno da na računima izvršenika nema sredstava.
8. Apelant je naveo da je 14. jula 2010. godine obavješten od strane Općinskog suda da su računi izvršenika blokirani odnosno da nema sredstava na žiro računima.
9. Apelant je naveo da je saznao za „nove“ račune izvršenika te da je Općinskom sudu podnio prijedlog (iz dokumenata dostavljenih uz apelaciju proizilazi da je apelant navedeni prijedlog podnio11. jula 2017. godine) kao i da je Općinski sud 12. septembra 2017. godine donio rješenje o izvršenju broj 46 0 I 077975 17 I (iz stanja u spisu proizilazi da se radi o rješenju od 17. jula 2017. godine), protiv kojeg rješenja je 4. avgusta 2017. godine izvršenik uložio prigovor. Apelant je 12. septembra 2017. godine dostavio odgovor na prigovor.
10. Općinski sud je 6. novembra 2017. godine usvojio prigovor izvršenika, ukinuo rješenje o izvršenju od 17. jula 2017. godine i obustavio izvršenje na novčanim sredstvima na transakcijskom računu izvršenika kod Union banke dd Sarajevo a zbog nemogućnosti izvršenje na predloženom računu koji je namjenskog karaktera. Osim toga, Općinski sud je odlučio da se prijedlog vraća apelantu na ispravku i dopunu u dijelu predmeta i sredstava izvršenja.
11. Apelant je 15. novembra 2017. godine Općinskom sudu dostavio podnesak kojim uređuje prijedlog i predlaže izvršenje na pokretnostima izvršenika.
12. Apelant je 25. juna 2018. godine Općinski sud obavijestio da povlači prijedlog za izvršenje na pokretnim stvarima izvršenika te predlože izvršenje na nekretninama izvršenika.
13. Općinski sud je 12. novembra 2019. godine donio rješenje broj 46 0 I 077975 19 I 2 kojim je odlučio da se prijedlog za izvršenje smatra povučenim u odnosu na pokretne stvari dok je usvojio apelantov prijedlog za izvršenje na nekretninama izvršenika. Navedeno rješenje je pravomoćno.
14. Općinski sud je 12. novembra 2019. godine donio zaključak kojim je, između ostalog, odredio zabilježbu rješenja o izvršenju od istog datuma na nepokretnostima izvršenika bliže navedenim u predmetnom zaključku.
15. Postupak je u toku.
IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
16. Apelant ukazuje na kršenje prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije. Apelant je naveo tok postupka, naveden u činjeničnom dijelu odluke ističući da je u konkretnom slučaju izvršna isprava donesena radi ostvarivanja prava shodno članu 143. Zakona o radu F BiH. Ističe da izvršenik izbjegava svoju obavezu kao i da Općinski sud nije preduzeo aktivnosti shodno rješenju suda od 12. novembra 2019. godine. Smatra da je u konkretnom slučaju došlo do povrede prava na pravično suđenje jer mu je onemogućeno da dođe do otpremnine te pravo na suđenje u razumnom roku u postupku u kojem, kako navodi, nije doprinio njegovom trajanju. Traži naknadu štete zbog nerazumne dužine predmetnog izvršnog postupka.
b) Odgovori na apelaciju
17. Općinski sud je u odgovoru na apelaciju naveo tok postupka od 11. jula 2017. godine kada je apelant podnio uređen prijedlog za izvršenje pa do 12. novembra 2019. godine kada je donio rješenje kojim je odredio izvršenje na nepokretnostima izvršenika i kako je, kako navodi, izvršio zabilježbu izvršenja u zemljišnim knjigama koje rješenje je, kako se tako navodi, dostavio strankama i protiv kojeg nije bilo žalbi i prigovora. Ukazuje da se u konkretnom predmetu „čeka prodaja predmetnih nekretnina jer je apelant pristupio izvršenju na istim nekreninama odnosno u predmet gdje će biti vršena prodaja i namirenje svih tražilaca koji su namirenje tražili na ovim nekretninama izvršenika“.
c) Izjašnjenje na odgovor na apelaciju
18. Apelant je 29. aprila 2022. godine dostavio svoje izjašnjenje na odgovor Općinskoga suda u kojem, između ostalog, navodi da se Općinski sud nije očitovao o argumentaciji u apelaciji. Navodi da mu nije jasno konstatacija Općinskog suda da se od 2019. godine čeka prodaja nekretnina izvršenika. Ističe da Općinski sud daje veću pravnu snagu podzakonskom aktu tj odluci Vlade FBIH u odnosu na ZIP, Ustav BiH i Evropsku konvenciju. Navodi da izvršenik izbjegava zakonsku obavezu te navodi da strahuje da li će ikad naplatiti predmetnu otpremninu.
V. Relevantni propisi
19. U Zakonu o izvršnom postupku Federacije BiH ("Službene novine Federacije BiH", br. 32/03, 52/03 - ispravka, 33/06, 39/06 - ispravka, 39/09, 29/11 - OUS BiH, 74/11 - OUS FBiH, 35/12, 35/12 - Rješenje US BiH, 46/16, 36/17 - OUS BiH, 55/18 - Rješenje US BiH i 25/20 - OUS BiH) relevantne odredbe glase:
Član 5.
U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno.
Sud je dužan da predmete uzima u rad redom kako ih je primio, osim ako priroda potraživanja ili posebne okolnosti zahtijevaju da se postupi drukčije.
Član 15.
Rokovi za postupanje Sud je po pravilu dužan da o prijedlogu za izvršenje odluči u roku od osam dana, a o prigovoru u roku od 15 dana od dana ispunjavanja uslova da se o prigovoru odluči.
Član 64.
Dovršenje izvršenja Postupak izvršenja smatra se završenim pravosnažnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, provođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja.
VI.Dopustivost
20. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
21. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njom pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
22. U konkretnom slučaju, apelacija se odnosi na dužinu izvršnog postupka. S tim u vezi, Ustavni sud je u svojoj praksi kontinuirano ukazivao na praksu Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) prema kojoj izvršenje pravosnažne sudske odluke predstavlja sastavni dio prava na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da je dužnost države da organizuje svoj pravni sistem tako da omogući sudovima da se povinuju zahtjevima i uslovima Evropske konvencije. Ustavni sud je također u kontinuitetu ukazivao i da u FBiH ne postoji djelotvorno pravno sredstvo koje bi apelantima omogućilo da se prije podnošenja apelacije žale zbog neizvršenja pravosnažnog rješenja kojim je dozvoljeno izvršenje sudske presude (vidi Ustavni sud, odluke o dopustivosti i meritumu br. AP 3060/06 od 26. februara 2009. godine, tačka 12. i AP 2318/16 od 7. marta 2017. godine, tač. 23-24 s daljnjim referencama). Imajući ovo u vidu, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija dopustiva. Osim toga, apelacija ispunjava i uslove iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg ne bi bila dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.
23. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (1), (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje da predmetna apelacija ispunjava uslove u pogledu dopustivosti.
VII.Meritum
24. Apelant ukazuje na povrede njegovog prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencijem, prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije.
Pravo na pravično suđenje Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim sudom ustanovljenim zakonom. [...] Relevantni principi
25. Ustavni sud podsjeća da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja izvršnog postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evopski sud, Mahmutović protiv Hrvatske, aplikacija broj 9505/03 od 15. februara 2007. godine, stav 26, Stojanović i Jusufović protiv Bosne i Herecegovine presuda od 16. decembra 2021. godine, stav 7.).
26. U vezi s predmetnim postupkom, Ustavni sud podsjeća da država ima pozitivnu obavezu da organizuje sistem za izvršenje presuda koji treba da bude efektivan, kako u normativnom dijelu tako i u praksi, i osigura njihovo izvršenje bez nepotrebnog odlaganja (vidi, Evropski sud za ljudska prava, Scollo protiv Italije, 1995.) Međutim, Ustavni sud ukazuje da se prema praksi Evropskog suda (u predmetima gdje niti jedna stranka u sporu nije vlast niti državni organ) uloga vlasti svodi na to da razumno pomognu izvršenju presude u korist stranke koja je spor dobila, ali ne da garantira izvršenje u svim okolnostima (Fuklev protiv Ukrajine, st. 84-86, 2005. godina). Dakle, u izvršnom postupku sudovi nisu odgovorni za namirenje tražitelja izvršenja već za učinkovito i ekonomično provođenje sudskog postupka.
Period koji se uzima u obzir
27. Prema članu 31. Pravila Ustavnog suda pri odlučivanju Ustavni sud, u pravilu, ispituje da li postoje samo one povrede koje su iznesene u zahtjevu/apelaciji. Prema navodima apelacije, koje Općinski sud nije osporio u odgovoru na apelaciju (Općinski sud je naveo tok postupka od 11. jula 2017. godine i pri tome nije osporio navode apelacije o trajanju postupka), Ustavni sud će u odnosu na dužinu trajanja izvršnog postupka razmatrati period od 31. januara 2008. godine, kao dana podnošenja prijedloga za izvršenje, pa do donošenja odluke Ustavnog suda. Dakle, period od oko 14 godina.
Analiza dužine trajanja izvršnog postupka
28. U konkretnom slučaju se radi o izvršnom postupku koji je apelant pokrenuo radi naplate novčanog potraživanja iz radnog odnosa. S obzirom na vrstu i prirodu konkretne pravne stvari, Ustavni sud smatra da se konkretan predmet može smatrati relativno složenim.
29. Ocjenjujući apelantovo ponašanje, Ustavni sud zapaža određenu pasivnost na strani apelanta, kojem je trebalo oko sedam godina da predloži promijenu predmeta i sredstva izvršenja odnosno da dostavi „nove“ račune izvršenika (apelant je naveo da je 14. jula 2010. godine obavješten od strane Općinskog suda da su računi izvršenika blokirani odnosno da nema sredstava na žiro računima, dok iz dokumenata dostavljenih uz apelaciju proizilazi da je apelant prijedlog za izvršenje na „novim“ računima izvršenika podnio 11. jula 2017. godine), što je u izvjesnoj mjeri doprinjelo dužini trajanja predmetnog postupka. Nadalje, Ustavni sud zapaža da je apelant tokom postupka ulagao urgencije ukazujući na potrebu i obavezu hitnog postupanja suda u konkretnom izvršnom predmetu, iz čega se može izvesti zaključak da je predmetni postupak od značaja za apelanta. Nadalje, analizirajući ponašanje Općinskog suda, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud predloženo izvršenje dopustio 13 dana nakon podnošenja incijalnog akta, što se može smatrati primjerenom ažurnošću. Nakon toga, Ustavni sud nalazi da je Općinski sud nastavio preduzimati procesne radnje u skladu sa procesnim mogućnostima na način da je predmetno rješenje o izvršenju dostavio nadležnim bankama izvršenika koje su obavijestile nadležni sud da su, pored ostalog, računi izvršenika blokirani odnosno da na računima izvršenika nema sredstava, što je objektivna okolnost koja se ne može staviti na teret Općinskom sudu. Ustavni sud zapaža da je Općinski sud u nastavku postupka u primjerenom periodu odlučio i o promijeni predmeta i sredstva izvršenja, odlučio o prigovoru a kasnije donio i rješenje kojim je odredio izvršenje na nekretninama izvršenika i izvršio zabilježbu izvršenja u zemljišnim knjigama. Nakon toga, Ustavni sud zapaža potpunu pasivnost Općinskog suda u periodu od oko dvije i po godine (od donošenja rješenja kojim je odredio izvršenje na nekretnima izvršenika od 12. novembra 2019. godine pa do donošenja odluke Ustavnog suda) odnosno u odgovoru na apelaciju nije naveo da je u navedenom periodu preduzimao procesne radnje osim što je naveo da je „izvršio zabilježbu izvršenja u zemljišnim knjigama“ te da se „čeka prodaja predmetnih nekretnina jer je apelant pristupio izvršenju na istim nekreninama odnosno u predmet gdje će biti vršena prodaja i namirenje svih tražilaca koji su namirenje tražili na ovim nekretninama izvršenika“. Stoga, s obzirom na izloženo činjenično stanje predmeta, Ustavni sud smatra, iako je Općinski sud preduzimao određene procesne radnje u predmetnom izvršnom postupku, da su postojale objektivne okolnosti, kao i da je apelant u određenoj mjeri doprinio dužini postupka, da je taj sud imao i značajan period naprijed navedene neaktivnosti. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud nalazi da je apelantu povrijeđeno pravo na pravično suđenje u razumnom roku jer Općinski sud nije u skladu sa svojom pozitivnom obavezom učinkovito i ekonomično preduzimao raspoložive procesne radnje s ciljem okončanja predmetnog postupka, što, gledajući postupak u cjelini, nije u skladu sa standardima prava na pravično suđenje u razumnom roku.
30. Imajući u vidu sve navedene okolnosti, Ustavni sud nalazi da je u ovom slučaju povrijeđeno pravo apelanta na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije zbog dužine trajanja izvršnog postupka.
Pitanje naknade nematerijalne štete
31. U smislu člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantovanih ljudskih prava i osnovnih sloboda.
32. S obzirom na odluku u ovom predmetu, a imajući u vidu presude Evropskog suda protiv Bosne i Hercegovine (vidi Evropski sud, Spahić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 20514/15 i dr. od 14. novembra 2017. godine, Kunić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 68955/12 i dr. od 14. novembra 2017. godine, Elčić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 34524/15 i dr. od 17. januara 2019. godine, Golić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 51441/16 i dr. od 16. maja 2019. godine i Ugarak i ostali protiv BiH, aplikacija broj 25941/18 i dr. od 19. septembra 2019. godine), dosadašnju praksu, ekonomske uslove u Bosni i Hercegovini (podaci dostupni na www.bhas.ba) i okolnosti konkretnog slučaja, prema članu 74. Pravila Ustavnog suda, odnosno članu 41. Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju na ime naknade nematerijalne štete zbog nerazumne dužine trajanja izvršnog postupka apelantu treba isplatiti iznos od 300,00 KM.
33. Ovu naknadu je dužna platiti Vlada Srednjobosanskog kantona u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, uz obavezu da nakon isteka ovog roka plati apelantu zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.
34. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu.
Ostali navodi
35. Takođe, apelant navodi da mu je zbog nerazumne dužine trajanja predmetnog izvršnog postupka pred Općinskim sudom povrijeđeno pravo na imovinu i pravo na djelotvoran pravni lijek. S obzirom na to da povredu ovih prava temelji na identičnim navodima koji su već detaljno ispitani u ovoj odluci u odnosu na povrede prava na suđenje u «razumnom» roku kao jednog od segmenata prava na pravično suđenje, Ustavni sud smatra da nema potrebe iste navode posebno ispitivati u odnosu na pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije. VIII.Zaključak
36. Ustavni sud zaključuje da postoji kršenje prava na „suđenje u razumnom roku“ kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav
1. Evropske konvencije jer Općinski sud, pored objektivnih okolnosti, nije u skladu sa svojom pozitivnom obavezom učinkovito i ekonomično preduzimao raspoložive procesne radnje s ciljem okončanja predmetnog postupka.
37. Na osnovu člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7), člana 72. st. (4) i (5) i član 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
38. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić