Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-755/22 (M.K.)

Odluka donesena 08. 06. 2022.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
  • Građanski postupak
  • Obligaciono- pravni odnosi
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
  • Naknada štete
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-755/22

Apelacija

Odluka o dopustivosti

08. 06. 2022.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 8. juna 2022. godine, u predmetu broj AP-755/22, rješavajući apelaciju koju je podnijela M. K., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnijela M. K.

protiv Presude Kantonalnog suda u Širokom Brijegu broj 63 0 Mal 036458 20 Gž od 10. decembra 2021. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.

OBRAZLOŽENJE

1. M. K. (u daljnjem tekstu: apelantkinja) iz Gruda, koju zastupa Jerko Čilić advokat iz Ljubuškog, podnijela je 1. marta 2022. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Kantonalnog suda u Širokom Brijegu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 63 0 Mal 036458 20 Gž od 10. decembra 2021. godine i Presude Općinskog suda u Ljubuškom (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 63 0 Mal 036458 19 Mal od 7. septembra 2020. godine.

2. Presudom Općinskog suda broj 63 0 Mal 036458 19 Mal od 7. septembra 2020. godine odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev apelantkinje da se obaveže tuženi („Croatia osiguranje“ d.d. Ljubuški) da apelantkinji, na ime naknade štete isplati ukupan iznos od 1.600,00 KM i to na ime duševne boli zbog umanjenja opšte životne aktivnosti iznos od 500,00 KM, za pretrpljeni bol iznos od 350,00 KM, za pretrpljeni strah iznos od 150,00 KM, te na ime troškova liječenja iznos od 600,00 KM, sve sa zakonskom zateznom kamatom.

3. U obrazloženju presude Općinski sud je najprije ukazao da je nesporno da se 16. maja 2018. godine u mjestu Radišići dogodila saobraćajna nezgoda u kojoj je apelantkinja zadobila tjelesne povrede, da u konkretnom slučaju za nastanak predmetne saobraćajne nezgode nije sporna odgovornost vozača (M.T.) vozila osiguranog kod tuženog, te da je tuženi u vansudskom postupku (prije podnošenja predmetne tužbe) isplatio apelantkinji iznos od 3.570,00 KM. Međutim, Općinski sud je naveo da je među parničnim strankama sporno da li je apelantkinja isplatom navedenog iznosa u cijelosti obeštećena, u skladu sa odredbama čl. 195. i 200. Zakona o obligacionim odnosima (u daljnjem tekstu: ZOO). U vezi s tim, Općinski sud je naveo da je, radi utvrđivanja težine i posljedica tjelesnih povreda, te radi utvrđivanja uzročno posljedične veze između predmetne saobraćajne nezgode i dijagnoza koje su evidentirane u priloženoj medicinskoj dokumentaciji, određeno i provedeno medicinsko vještačenje koje je povjereno vještaku dr Z.T. uz neposredni pregled apelantkinje radi utvrđivanja njenog sadašnjeg stanja vezano za životnu aktivnost nakon završenog liječenja. Općinski sud je dalje naveo da iz nalaza i mišljenja navedenog vještaka proizlazi da je apelantkinja u konkretnom slučaju zadobila lake tjelesne povrede (koje su mogle nastati pod uslovima navedenim u spisu konkretnog predmeta), te da je, kao posljedica tih povreda, nastalo trajno umanjenje životne sposobnosti 3% na račun „ograničene gibljivosti vrata u lakom stupnju uz EEMG dokazane lezije kralježničkih korjenova“. Nadalje, Općinski sud je naveo da je nalaz navedenog vještaka prihvatio kao stručan, objektivan i potpun nalaz koji nije u suprotnosti sa medicinskom dokumentacijom u spisu, te da je vještak na logičan način obrazložio svoj nalaz i uzročnu vezu između saobraćajne nezgode i povreda koje je apelantkinja u njoj pretrpjela, radi čega je procesnim rješenjem, shodno odredbama člana 155. stav (2) Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP) odbio apelantkinjin prijedlog da se medicinsko vještačenje povjeri drugom vještaku. Naime, činjenica da apelantkinja, između ostalog, smatra da je trajno umanjenje životne aktivnosti nastupilo u većem stepenu od onog koji je u svom nalazu i mišljenju naveo i obrazložio navedeni vještak, nije razlog da se odredi medicinsko vještačenje po drugom vještaku budući da je dr Z.T. obrazloženo odgovorio na primjedbe i pitanja punomoćnika apelantkinje i utvrdio uzročno posljedičnu vezu između pretrpljenih povreda i sadašnjeg stanja apelantkinje. Prema tome, Općinski sud je naveo da, imajući u vidu orijentacione kriterijume Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine o visini nematerijalne štete, a na osnovu nalaza i mišljenja vještaka medicinske struke, pravična novčana naknada iznosi 1.500,00 KM (s obzirom na procenat umanjenja životne aktivnosti od 3%), pravična novčana naknada za bolove s obzirom na jačinu i trajanje istih iznosi 970,00 KM, dok pravična novčana naknada za pretrpljenih strah iznosi 465,00 KM (ukupno 2.935,00 KM). Dakle, Općinski sud je naveo da je tuženi, očigledno, prije podnošenja predmetne tužbe, u skladu sa članom 940. u vezi čl. 178. i 200. ZOO, ispunio svoju obavezu naknade nematerijalne štete apelantkinji, pa je taj sud, shodno odredbama člana 295. ZOO, odbio tužbeni zahtjev apelantkinje. Konačno, Općinski sud je naveo da, kako je tuženi ispunio svoju obavezu prije podnošenja predmetne tužbe (zbog čega je tužbeni zahtjev odbijen) to apelantkinja nema pravo ni na troškove postupka, shodno odredbama člana 386. ZPP.

4. Odlučujući o žalbi apelantkinje izjavljenoj protiv presude Općinskog suda od 7. septembra 2020. godine, Kantonalni sud je Presudom broj 63 0 Mal 036458 20 Gž od 10. decembra 2021. godine predmetnu žalbu odbio kao neosnovanu.

5. U obrazloženju presude Kantonalni sud je naveo da iz provedenih dokaza proizlazi da je tuženi apelantkinji u vansudskom postupku isplatio iznos od 3.570,00 KM i da je, uzimajući u obzir naprijed navedenu činjenicu, te cijeneći nalaz i mišljenje vještaka medicinske struke, a pridržavajući se pri tome orijentacionih kriterijuma Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine pri dosuđivanju nematerijalne štete, pravilan zaključak prvostepenog suda da je isplatom naprijed navedenog iznosa apelantkinja u cijelosti obeštećena. Takođe, Kantonalni sud je naveo da su neosnovani navodi žalbe u pogledu povrede člana 155. ZPP jer je nalaz vještaka medicinske struke stručan, jasan i potpun, te sačinjen u skladu sa pravilima struke, pri čemu je vještak odgovorio na sva sporna pitanja. Isto tako, Kantonalni sud je naveo da su neosnovani navodi žalbe u pogledu povrede člana 7. u vezi sa čl. 5. i 8. ZPP jer je prvostepeni sud cijenio sve provedene dokaze, kako pojedinačno, tako i u njihovoj međusobnoj povezanosti.

Apelacioni navodi

6. U predmetnoj apelaciji apelantkinja se pozvala na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelantkinja, između ostalog, osporava nalaz i mišljenje vještaka medicinske struke (dr Z.T.) ističući da je taj vještak na upit punomoćnika apelantkinje „jasno ukazao da nije koristio nikakvu stručnu literaturu, već da je nalaz sačinio temeljem vlastitih stavova“. Takođe smatra da su u konkretnom slučaju povrijeđene i relevantne odredbe ZPP „prilikom ocjene dokaza i obrazloženja tih dokaza, uzimajući u obzir istaknute prigovore i zahtjeve u pogledu nalaza i mišljenja vještaka“. Konačno, osporava i odluku o troškovima postupka.

7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

8. Ustavni sud u fazi ispitivanja dopustivosti predmeta, mora utvrditi, između ostalog, i da li su ispunjeni uslovi za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. S tim u vezi, Ustavni sud ukazuje da prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), koju Ustavni sud cijeni prilikom ispitivanja ustavnih prava (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu AP 992/15 od 25. oktobra 2017. godine, tačka 35), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očigledno neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji, sa dovoljnom jasnoćom pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99 i Khundunts protiv Azerbejdžana, Odluka od 26. februara 2019. godine, stav 32. te Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očigledno ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi Evropski sud, Mezotur-Tiszazugi Vizgazdalkodasi Tarsulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02 i Dumlu protiv Turske, Odluka od 20. aprila 2021. godine, stav 27), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja Ustavom Bosne i Hercegovine zaštićenih prava.

9. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi ustavnih prava, na koja se apelantkinja pozvala u predmetnoj apelaciji, odnose na način na koji su sudovi utvrdili činjenično stanje i primijenili pozitivno-pravne propise. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da prema praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, koju Ustavni sud slijedi prilikom ispitivanja ustavnih prava (vidi Odluku o dopustivosti i meritumu broj AP 992/15 od 25. oktobra 2017. godine, tačka 35) zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, Odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01 i Ašćerić protiv Bosne i Hercegovine, odluka od 17. decembra 2019. godine, stav 23). Naime, Ustavni sud nije nadležan supstituirati redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli (vidi, Evropski sud, Thomas protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 10. maja 2005. godine, aplikacija broj 19354/02 i Radomilja i drugi protiv Hrvatske, presuda od 20. marta 2018. godine, stav 150). Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ili zanemarivanju ustavnih prava (pravo na pravično suđenje, pravo na pristup sudu, pravo na djelotvoran pravni lijek i dr.), te da li je primjena zakona bila, eventualno, proizvoljna ili diskriminacijska. Dakle, u okviru apelacione nadležnosti Ustavni sud se bavi isključivo pitanjem eventualne povrede ustavnih prava ili prava iz Evropske konvencije u postupku pred redovnim sudovima.

10. Na osnovu činjenica konkretnog predmeta, koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da su redovni sudovi, pozivajući se na relevantne odredbe ZOO i ZPP, u obrazloženju odluka osporenih predmetnom apelacijom dali detaljne, jasne i precizne razloge za svoje odlučenje, u čemu Ustavni sud ne nalazi proizvoljnost. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog suda i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelantkinje u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja se pozvala, odnosno ništa što ukazuje da apelantkinja ima „opravdan zahtjev“ u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.

11. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

12. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-755/22 (M.K.) | Sudska praksa | Aktio