Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-1935/21 (F. T.)

Odluka donesena 08. 06. 2022.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Pravično suđenje - razuman rok
  • Izvršni postupak
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1935/21

Apelacija

Odluka o meritumu

08. 06. 2022.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP-1935/21, rješavajući apelaciju Franje Tomića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7) i člana 72. st. (4) i (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je Mato Tadić, predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Seada Palavrić, sutkinja Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 8. juna 2022. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelaciju koju je podnio Franjo Tomić.

Utvrđuje se povreda člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog nerazumne dužine trajanja izvršnog postupka koji se vodi pred Općinskim sudom u Sarajevu kao predmet broj 65 0 I 100040 09 I.

Na osnovu člana 62. stav (7) Pravila Ustavnog suda, nalaže se predsjedniku Općinskog suda u Sarajevu da u skladu sa ovom odlukom odmah preduzme odgovarajuće mjere za okončanje postupka u predmetu broj 65 0 I 100040 09 I, u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Na osnovu člana 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se predsjedniku Općinskog suda u Sarajevu da najkasnije u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Franjo Tomić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, podnio je 3. juna 2021. apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja izvršnog postupka koji se vodi pred Općinskim sudom u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) kao predmet broj 65 0 I 100040 09 I.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda i Vlade Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vlada) zatraženo je 4. marta 2022. godine da dostave odgovore na apelaciju, dok je 28. marta 2022. godine od Općinskog suda zatraženo da dostavi informaciju o tome da li je apelant u cijelosti namiren u predmetnom izvršnom postupku.

3. Vlada i Općinski sud su od 16., odnosno 18. marta 2022. godine dostavili odgovore na apelaciju, a Općinski sud je 13. aprila 2022. godine dostavio i traženu informaciju.

4. Odgovori na apelaciju dostavljeni su apelantu radi eventualnog izjašnjenja 21. marta i 22. aprila 2022. godine.

5. Apelant je 28. marta i 27. aprila 2022. godine dostavio izjašnjenje.

III.Činjenično stanje

6. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelacionih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:

Uvodne napomene

7. Presudom Općinskog suda I u Sarajevu broj P:167/97 od 18. aprila 2000. godine obavezana je tužena (Federacija Bosne i Hercegovine, Federalno ministarstvo unutrašnjih poslova) da apelantu naknadi novčanu vrijednost za oduzeti i uništeni automobil u iznosu od 22.389,18 KM sa zakonskim kamatama po Zakonu o visini stope zatezne kamate počev od podnošenja tužbe do isplate, kao i da mu naknadi troškove postupka u iznosu od 1517,67 KM.

Osporeni postupak

8. Apelant je 19. oktobra 2009. godine podnio Općinskom sudu prijedlog za izvršenje protiv izvršenika Federacija Bosne i Hercegovine, na osnovu pravosnažne i izvršne Presude Općinskog suda I u Sarajevu broj P:167/97 od 18. aprila 2000. godine, predlažući da se izvršenje provede pljenidbom novčanih sredstava sa transakcijskih računa izvršenika.

9. Općinski sud je Rješenjem o izvršenju broj 65 0 I 100040 09 I od 21. decembra 2009. godine dozvolio predloženo izvršenje, koje je zaključkom od 22. decembra 2009. godine dostavio UniCredit banci na provođenje.

10. Izvršenik je 4. januara 2010. godine podnio prigovor protiv rješenja o izvršenju od 21. decembra 2009. godine.

11. UniCredit banka je podneskom od 16. marta 2010. godine obavijestila Općinski sud da je djelimično izvršila isplatu prijenosa sredstava i to ukupan iznos od 3.031,77 KM koji se odnosi na troškove parničnog postupka i troškove izvršnog postupka.

12. Općinski sud je Rješenjem broj 65 0 I 100040 09 I od 30. juna 2010. godine odbio kao neosnovan prigovor izvršenika, te odredio da rješenje o izvršenju od 21. decembra 2009. godine ostaje na snazi u cijelosti.

13. Izvršenik je 8. jula 2010. godine izjavio žalbu protiv rješenja od 30. juna 2010. godine.

14. Kantonalni sud u Sarajevu je Rješenjem broj 65 0 I 100040 11 Gž od 4. decembra 2013. godine odbio žalbu izvršenika i potvrdio prvostepeno rješenje.

15. UniCredit banka je dopisom od 7. marta 2014. godine vratila Općinskom sudu rješenje o izvršenju, jer je prestala da bude poslovna banka izvršenika.

16. Apelant je podneskom od 24. decembra 2018. godine obavijestio Općinski sud da je izvršenik 13. septembra izvršio uplatu iznosa od 559,77, dok je 5. decembra 2011. godine izvršio uplatu iznosa od 21.269,64 KM, dakle ukupno 21.829,41 KM, te zatražio od Općinskog suda da ponovo uzme predmet u rad i da izvršenikovoj banci naredi da odmah postupi po rješenju o izvršenju.

17. Apelant je podneskom od 21. maja 2021. godine urgirao postupanje Općinskog suda.

18. Općinski sud je Zaključkom broj 65 0 I 100040 09 I od 2. decembra 2021. godine naložio Union banci banci provedbu rješenja o izvršenju prenosom sredstava sa računa izvršenika na apelantov račun, te u prilogu dostavio prijedlog za izvršenje.

19. Union banka, kao banka izvršenika, je dopisom od 13. januara 2022. godine zatražila od Općinskog suda instrukciju za realizaciju rješenja o izvršenju.

20. Apelant je podneskom od 4. aprila 2022. godine obavijestio Općinski sud da mu je Union banka uplatila iznos od 21.269,64 KM na ime zakonske zatezne kamate, ali da taj iznos nije obračunat prema važećem Zakonu o zateznoj kamati u periodu od 17. februara 1997. do 5. decembra 2011. godine. Apelant je zatražio da Općinski sud naloži Union banci da na pravilan način izvrši obračun zakonske zatezne kamate za gore navedeni period i ta sredstva prebaci na račun apelanta.

21. Union banka je dopisom od 6. aprila 2022. godine obavijestila Općinski sud da je 1. aprila 2022. godine po rješenju o izvršenju izvršila isplatu u iznosu od 21.269,64 KM na ime zakonske zatezne kamate.

22. Apelant je podneskom od 22. aprila 2022. godine obavijestio Općinski sud Union banka nije u cijelosti izvršila obračun zakonske zatezne kamate za period od 17. februara 1997. godine do 5. decembra 2011. godine, budući da je zatezna kamata trebala biti obračunata po Zakonu o zateznoj kamati koji je bio na snazi u periodu nastajanja zatezne kamate. Shodno navedenom, apelant je zatražio da Općinski sud naloži banci izvršenika da na pravilan način izvrši obračun zakonske zatezne kamate za gore navedeni period i razliku sredstva prebaci na račun apelanta.

23. Prema stanju apelacionog spisa postupak je u toku.

IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

24. Apelant ukazuje na kršenje prava na suđenje u razumnom roku kao elementu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant navodi da predmetni izvršni postupak traje nerazumno dugo, te ističe da mu u tom postupku nije isplaćen manji dio iznosa glavnice, kao i ukupna zakonska zatezna kamatana na dosuđeni iznos. Apelant traži da mu Ustavni sud odredi naknadu nematerijalne štete u iznosu od 1.000,00 KM zbog nerazumne dužine predmetnog postupka.

b) Odgovori na apelaciju

25. Općinski sud je u odgovoru na apelaciju opisao tok postupka kako je naveden u činjenicama predmeta. Također je obavijestio Ustavni sud da je Union banka dopisom od 6. aprila 2022. godine obavijestila taj sud da je 1. aprila 2022. godine po rješenju o izvršenju izvršila isplatu iznosa od 21.269,64 KM.

26. Vlada je u odgovoru na apelaciju navela da je 22. novembra 2011. godine apelantu na ime glavnice isplaćen iznos od 21.269,64 KM, da su mu 4. marta 2010. godine isplaćeni sudski troškovi sa kamatom u iznosu od 3.031,77 KM, te da je 1. aprila 2022. godine provedeno rješenje o izvršenju i u dijelu zakonskih zateznih kamata na glavnicu u iznosu od 21.269,64 KM. U konačnici je navela da su sve obaveze prema apelantu izvršene, te je predložila da se apelacija odbije kao neosnovana.

27. Apelant je u izjašnjenju naveo da rješenje o izvršenju od 25. decembra 2009. godine nije provedeno u cjelosti, odnosno da mu nije izvršena uplata dosuđenih zakonskih zateznih kamata. Apelant navodi da je podneskom od 24. decembra 2018. godine precizirao visinu duga, na šta Općinski sud nije odgovorio, kao što nije odgovorio ni banci izvršenika, u smislu da precizira koji iznos banka treba da prebaci na račun apelanta, iako je apelant dostavio koji je to iznos kao i nalaz vještaka. Dalje navodi da su tačni navodi Općinskog suda da mu je isplaćen iznos od 21.269,64 KM na ime zakonske zatezne kamate, ali da taj iznos ne predstavlja cjelokupnu obračunatu zakonsku zateznu kamatu koja je trebala biti obračunata za period od 17. februara 1997. do 5. decembra 2011. godine. Naime, apelant navodi da je zakonska zatezna kamata obračunata retroaktivnom primjenom Zakona o visini stope zatezne kamate koji je stupio na snagu 14. marta 2020. godine, te ističe da je zakonska zatezna kamata trebala biti obračunata u skladu sa važećim zakonima o zateznoj kamati u periodu nastanka iste, a kako je navedeno i u nalazu vještaka.

V.Relevantni propisi

28. Zakon o izvršnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ br. 32/03, 52/03, 33/06, 39/06, 39/09, 74/11- Odluka USBiH, 35/12, 35/12-Rješenje USBiH, 46/16 i 55/18-Rješenje USBiH) Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst, sačinjen u Ustavnom sudu, koji u relevantnom dijelu glasi: Član 5.

Hitnost i redoslijed postupanja (1) U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno.

(2) Sud je dužan da predmete uzima u rad redom kako ih je primio, osim ako priroda potraživanja ili posebne okolnosti zahtijevaju da se postupi drukčije. Član 15.

Rokovi za postupanje Sud je u pravilu dužan da o prijedlogu za izvršenje odluči u roku od osam dana, a o prigovoru u roku od 15 dana od dana ispunjavanja uvjeta da se o prigovoru odluči.

Član 64.

Dovršenje izvršenja Postupak izvršenja smatra se završenim pravosnažnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, provođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja.

29. Zakon o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine („Službene novine FBiH“ br.38/05, 22/06, 63/10, 7/13 i 52/14) u relevantnom dijelu glasi:

Član 31.

Dužnosti predsjednika suda (3) Predsjednik suda odgovoran je za rukovođenje cjelokupnim sudom i sudskom upravom.

VI.Dopustivost

30. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

31. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njom pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

32. U konkretnom slučaju, apelacija se odnosi na dužinu izvršnog postupka. S tim u vezi, Ustavni sud je u svojoj praksi kontinuirano ukazivao na praksu Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) prema kojoj izvršenje pravosnažne sudske odluke predstavlja sastavni dio prava na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da je dužnost države da organizuje svoj pravni sistem tako da omogući sudovima da se povinuju zahtjevima i uslovima Evropske konvencije. Ustavni sud je također u kontinuitetu ukazivao i da u Federaciji Bosne i Hercegovine ne postoji djelotvorno pravno sredstvo koje bi apelantima omogućilo da se prije podnošenja apelacije žale zbog neizvršenja pravosnažnog rješenja kojim je dozvoljeno izvršenje sudske presude (vidi Ustavni sud, odluke o dopustivosti i meritumu br. AP 3060/06 od 26. februara 2009. godine, tačka 12. i AP 2318/16 od 7. marta 2017. godine, tač. 23-24 s daljnjim referencama). Imajući ovo u vidu, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija dopustiva. Osim toga, apelacija ispunjava i uslove iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg ne bi bila dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.

33. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (1), (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje da predmetna apelacija ispunjava uslove u pogledu dopustivosti.

VII.Meritum

34. Apelant smatra da mu je zbog dužine trajanja izvršnog postupka došlo do povrede njegovog prava na suđenje u «razumnom» roku kao jednog od segmenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. I.Pravo na pravično suđenje Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim sudom ustanovljenim zakonom. [...] Relevantni principi

35. Ustavni sud podsjeća da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja izvršnog postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evopski sud, Mahmutović protiv Hrvatske, aplikacija broj 9505/03 od 15. februara 2007. godine, stav 26, Stojanović i Jusufović protiv Bosne i Herecegovine presuda od 16. decembra 2021. godine, stav 7.).

36. U vezi s predmetnim postupkom, Ustavni sud podsjeća da država ima pozitivnu obavezu da organizuje sistem za izvršenje presuda koji treba da bude efektivan, kako u normativnom dijelu tako i u praksi, i osigura njihovo izvršenje bez nepotrebnog odlaganja (vidi, Evropski sud za ljudska prava, Scollo protiv Italije, 1995.).

Period koji se uzima u obzir

37. Ustavni sud će u odnosu na dužinu trajanja izvršnog postupka razmatrati period od 19. oktobra 2009. godine, kao dana podnošenja prijedloga za izvršenje, pa do donošenja odluke Ustavnog suda. Dakle, period od 12 godina i osam mjeseci.

Analiza dužine trajanja izvršnog postupka

38. Rukovodeći se navedenim kriterijima ustanovljenim praksom Evropskog suda, Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju radi o izvršnom postupku pokrenutom na osnovu izvršne isprave, koji je po zakonu hitne prirode. S obzirom na vrstu i prirodu konkretne pravne stvari (naplata potraživanja apelanta na novčanim sredstvima izvršenika), Ustavni sud smatra da se konkretni predmet ne može smatrati naročito složenim.

39. Analizirajući apelantovo ponašanje, Ustavni sud zapaža da apelant svojim postupcima nije uticao na dužinu trajanja predmetnog postupka, koji je za njega od većeg značaja jer putem suda pokušava da realizuje potraživanja utvrđena pravosnažnom i izvršnom sudskom odlukom.

40. Analizirajući ponašanje Općinskog suda u predmetnom postupku, Ustavni sud zapaža da je taj sud u razumnom roku donio rješenje o izvršenju, a zatim ga dostavio UniCredit banci na provođenje, koja je djelimično provela rješenje o izvršenju i to u dijelu troškova parničnog i izvršnog postupka, te u dijelu glavnog duga, dok je dopisom od 7. marta 2014. godine obavijestila Općinski sud da je prestala da bude poslovna banka izvršenika i u prilogu vratila rješenje o izvršenju. Međutim, u nastavku postupaka, Ustavni sud zapaža značajan period pasivnosti u radu Općinskog suda, iako je apelant urgirao postupanje tog suda. U tom smislu, Ustavni sud zapaža da iz stanja apelacionog spisa proizlazi da je Općinski sud tek nakon nešto duže od sedam godina od dana kada mu je UniCredit banka vratila rješenje o izvršenju i obavijestila da više nije poslovna banka izvršenika preduzeo procesnu radnju i zaključkom od 2. decembra 2021. godine dostavio rješenje o izvršenju na provedbu Union banci, kao banci izvršenika, što je u velikoj mjeri imalo uticaja na dužinu predmetnog izvršnog postupka. Također, Ustavni sud zapaža da je Union banka dopisom od 13. januara 2022. godine zatražila od Općinskog suda instrukciju za realizaciju rješenja o izvršenju, dok je apelant podnescima od 4. i 22. aprila 2022. godine obavijestio taj sud da mu je Union banka uplatila određeni iznos na ime zakonske zatezne kamate, ali da taj iznos nije obračunat prema Zakonu o zateznoj kamati koji je bio na snazi u periodu nastajanja zatezne kamate, te zatražio da Općinski sud naloži banci izvršenika da na pravilan način izvrši obračun zakonske zatezne kamate za relevantni period i razliku sredstva prebaci na račun apelanta. Međutim, Ustavni sud zapaža da iz apelacionog spisa proizlazi da Općinski sud nikada nije postupio po navedenim traženjima izvršenikove banke i apelanta, što sve u konkretnom slučaju, u postupku koji je po zakonu hitne prirode, predstavlja postupanje suprotno standardima prava na pravično suđenje u razumnom roku, koji nalažu obavezu postupanja bez nepotrebnog odlaganja.

41. Stoga, s obzirom na izloženo činjenično stanje predmeta, Ustavni sud smatra, iako je Općinski sud preduzimao određene procesne radnje u predmetnom izvršnom postupku bez nepotrebnog odlaganja, da je taj sud imao i značajan period neopravdane neaktivnosti, te da ni nakon perioda dužeg od 12 godina nije okončao predmetni izvršni postupak. U tom pogledu, a imajući u vidu izjašnjenje apelanta od 28. marta i 27. aprila 2022. godine, Ustavni sud podsjeća na odredbu člana 64. Zakona o izvršnom postupku, koji propisuje da se izvršni postupak smatra dovršenim pravosnažnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, provođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja, te ističe da je neophodno da Općinski sud u datoj situaciji preduzme daljnje korake koje mu po procesnom zakonu stoje na raspolaganju u cilju utvrđivanja okolnosti vezanih za namirenje potraživanja apelanta određenih predmetnim rješenjem o izvršenju, te da donese konačnu odluku u vezi s tim u skladu s članom 64. Zakona o izvršnom postupku.

42. Na osnovu izloženog, Ustavni sud smatra da dužina predmetnog postupka, koji je po zakonu hitne prirode, ne zadovoljava zahtjev „razumnog roka“ iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da postoji kršenje prava apelanta na „suđenje u razumnom roku“ kao jednoga od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

II.Ostali navodi

43. Budući da je Ustavni sud u prethodnim tačkama ove odluke već utvrdio da je zbog dužine trajanja predmetnog izvršnog postupka povrijeđeno pravo apelanta na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da nije potrebno razmatrati navode o kršenju prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

Pitanje naknade nematerijalne štete

44. U smislu člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantovanih ljudskih prava i osnovnih sloboda.

45. U vezi s pitanjem isplate naknade na ime nematerijalne štete koju je apelant tražio zbog dužine trajanja postupka, Ustavni sud podsjeća da, prema članu 74. st. (1) i (2) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud u odluci kojom usvaja apelaciju može odrediti naknadu za nematerijalnu štetu, te ako odredi da je potrebno dodijeliti novčanu naknadu, odredit će je na osnovu pravednosti, uzimajući u obzir standarde koji proizlaze iz prakse Ustavnog suda. Imajući u vidu sve okolnosti konkretnog slučaja, naročito da iz stanja u spisu proizilazi da je apelant dio svojih potraživanja dosuđenih izvršnom ispravom naplatio u relativno razumnom roku, Ustavni sud smatra da je, u konkretnom slučaju, utvrđivanje kršenja prava apelanta te nalog predsjedniku Općinskog suda da okonča predmetni postupak adekvatna satisfakcija za apelanta.

VIII.Zaključak

46. Ustavni sud zaključuje da postoji kršenje prava apelanta na „suđenje u razumnom roku“ kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, jer Općinski sud ni nakon perioda dužeg od 12 godina nije okončao izvršni postupak u smislu člana 64. Zakona o izvršnom postupku, iako se postupak izvršenja po izričitoj zakonskoj odredbi smatra hitnim.

47. Na osnovu člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7) i člana 72. st. (4) i (5) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

48. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić