Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1008/22 (I. T.)
Odluka donesena 08. 06. 2022.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
- Prava iz radnog odnosa
- Građanski postupak
- Radni spor
- Očigledno (prima facie) neosnovana
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1008/22
Apelacija
Odluka o dopustivosti
08. 06. 2022.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 8. juna 2022. godine, u predmetu broj AP-1008/22, rješavajući apelaciju koju je podnijela Ivana Tomić, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
– Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnijela Ivana Tomić protiv Rješenja Kantonalnog suda u Mostaru broj 58 0 Rs 155318 21 Rsž od 13. januara 2022. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.
OBRAZLOŽENJE
1. Ivana Tomić (u daljnjem tekstu: apelantkinja) iz Ljubuškog, koju zastupa Jerko Čilić advokat iz Ljubuškog, podnijela je 19. marta 2022. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 58 0 Rs 155318 21 Rsž od 13. januara 2022. godine.
2. Odlučujući o prijedlogu za izvršenje koji je apelantkinja podnijela protiv izvršenika (M.Č.- N.) na osnovu izvršne isprave, presude Općinskog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Općinski sud) od 11. juna 2015. godine (kojom je obavezan tuženi u tom postupku, Dječiji vrtić „Zvjezdica“ da apelantkinji isplati određene novčane iznose na ime naknada iz radnog odnosa, dok je u odnosu na izvršenika M.Č.-N. odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev apelantkinje) Općinski sud je rješenjem o izvršenju od 14. aprila 2021. godine dozvolio predloženo izvršenje.
3. Odlučujući o prigovoru izvršenika izjavljenom protiv rješenja o izvršenju Općinskog suda od 14. aprila 2021. godine, Općinski sud je Rješenjem broj 58 0 I 155318 21 P od 20. septembra 2021. godine usvojio predmetni prigovor, obustavio izvršenje u cijelosti i ukinuo provedene radnje.
4. Odlučujući o žalbi apelantkinje izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda od 20. septembra 2021. godine, Kantonalni sud je Rješenjem broj 58 0 Rs 155318 21 Rsž od 13. januara 2022. godine predmetu žalbu odbio kao neosnovanu i potvrdio osporeno rješenje.
5. U obrazloženju rješenja Kantonalni sud je naveo da u konkretnom slučaju izvršenik nije pasivno legitimisan za isplatu predmetnog duga, iako je izvršenik osnivač Dječijeg vrtića „Zvjezdica“, pa u smislu odredbi člana 40. stav (2) Okvirnog zakona o predškolskom odgoju i obrazovanju u BiH osigurava (u daljnjem tekstu: Okvirni zakon o predškolskom odgoju), kao osnivač osigurava, između ostalog, plate zaposlenika, topli obrok i regres. Naime, Kantonalni sud je ukazao da navedena odredba nije primjenjiva na konkretan slučaj ni na osnovu odredbi člana 30. Zakona o izvršnom postupku (u daljnjem tekstu: ZIP) na koje se apelantkinja poziva. U vezi s tim, Kantonalni sud je naveo da je odredbama člana 30. stav (1) ZIP propisano da se izvršenje određuje i protiv treće osobe koja u izvršnoj ispravi nije označena kao izvršenik ako tražilac izvršenja javnom ili po zakonu ovjerenom privatnom ispravom dokaže da je ta osoba na zakonit način preuzela dug iz izvršne isprave ili je taj dug po zakonu obavezna da izmiri, dok je stavom (2) navedenog člana zakona propisano da, ako se obaveza treće osobe na ispunjenje duga ospori, stranke prije izvršenja to pitanje moraju razriješiti u parničnom postupku. Prema tome, Kantonalni sud je naveo da u konkretnom nisu ispunjeni uslovi za primjenu citiranih odredbi ZIP, iako je, shodno odredbama člana 40. stav (2) Okvirnog zakona o predškolskom odgoju propisano da je osnivač (što izvršenik u konkretnom slučaju jeste) dužan da osigura plate i druge naknade zaposlenicima. Ovo iz razloga što je izvršenik prigovorom osporila potraživanje, pa, shodno odredbama člana 30. stav (2) ZIP stranke to pitanje moraju razriješiti u parničnom postupku. Međutim, Kantonalni sud je istakao da je to pitanje već razriješeno u parničnom postupku presudom Općinskog suda od 11. juna 2015. godine (izvršnom ispravom u predmetnom izvršnom postupku), jer je navedenom presudom odbijen tužbeni zahtjev apelantkinje u odnosu na izvršenika.
Apelacioni navodi
6. U predmetnoj apelaciji apelantkinja se pozvala na povredu prava na pravično suđenje, uključujući pravo na pristup sudu kao element prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelantkinja, između ostalog, upućuje na odredbe člana 30. ZIP ističući da u konkretnom slučaju ne može biti strogo primijenjeno načelo formalnog legaliteta u situaciji kada je izvršenik u predmetnom prijedlogu za izvršenje označena kao osnivač koji, u smislu odredbi člana 40. stav (2) Okvirnog zakona o predškolskom odgoju, odgovara za obaveze koje nastanu povodom plata, toplog obroka, regresa i drugih davanja. Prema tome, nije bilo potrebno da se izvršenik u konkretnom slučaju upućuje na parnicu jer je, shodno naprijed navedenim odredbama Okvirnog zakona o predškolskom odgoju, preuzimanje predmetnog duga zapravo određeno zakonom.
7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
8. Ustavni sud u fazi ispitivanja dopustivosti predmeta, mora utvrditi, između ostalog, i da li su ispunjeni uslovi za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. S tim u vezi, Ustavni sud ukazuje da prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), koju Ustavni sud cijeni prilikom ispitivanja ustavnih prava (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu AP 992/15 od 25. oktobra 2017. godine, tačka 35), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očigledno neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji, sa dovoljnom jasnoćom pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99 i Khundunts protiv Azerbejdžana, Odluka od 26. februara 2019. godine, stav 32. te Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očigledno ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi Evropski sud, Mezotur-Tiszazugi Vizgazdalkodasi Tarsulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02 i Dumlu protiv Turske, Odluka od 20. aprila 2021. godine, stav 27), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja Ustavom Bosne i Hercegovine zaštićenih prava.
9. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi ustavnih prava, na koja se apelantkinja pozvala u predmetnoj apelaciji, odnose na način na koji su sudovi primijenili pozitivno-pravne propise. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da prema praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, koju Ustavni sud slijedi prilikom ispitivanja ustavnih prava (vidi Odluku o dopustivosti i meritumu broj AP 992/15 od 25. oktobra 2017. godine, tačka 35) zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, Odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01 i Ašćerić protiv Bosne i Hercegovine, odluka od 17. decembra 2019. godine, stav 23). Naime, Ustavni sud nije nadležan supstituirati redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli (vidi, Evropski sud, Thomas protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 10. maja 2005. godine, aplikacija broj 19354/02 i Radomilja i drugi protiv Hrvatske, presuda od 20. marta 2018. godine, stav 150). Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ili zanemarivanju ustavnih prava (pravo na pravično suđenje, pravo na pristup sudu, pravo na djelotvoran pravni lijek i dr.), te da li je primjena zakona bila, eventualno, proizvoljna ili diskriminacijska. Dakle, u okviru apelacione nadležnosti Ustavni sud se bavi isključivo pitanjem eventualne povrede ustavnih prava ili prava iz Evropske konvencije u postupku pred redovnim sudovima.
10. Na osnovu činjenica konkretnog predmeta, koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da je Kantonalni sud u obrazloženju odluke osporene predmetnom apelacijom dao detaljne, jasne i precizne razloge za svoje odlučenje, u čemu Ustavni sud ne nalazi proizvoljnost. Ovo posebno imajući u vidu da apelantkinja u apelaciji ponavlja navode koje je isticala u žalbi protiv prvostepenog rješenja, koje navode je Kantonalni sud razmotrio prilikom donošenja odluke o žalbi, te jasno i detaljno objasnio zašto ne može uticati na drugačije odlučenje u predmetnom slučaju. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog suda i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelantkinje u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja se pozvala, odnosno ništa što ukazuje da apelantkinja ima „opravdan zahtjev“ u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.
11. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
12. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić