Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-2110/21 (S. Z.)
Odluka donesena 22. 06. 2022.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Penzija
- Upravni spor
- Upravni postupak
- Pravično suđenje - razuman rok
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
- Zakon o parničnom postupku
- Zakon o upravnom postupku
- Ukaz o proglašenju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku
- Zakon o izmjeni Zakona o parničnom postupku
- Zakon o upravnim sporovima
- Zakon o dopunama Zakona o parničnom postupku
- Ukaz o proglašenju Zakona o parničnom postupku
- Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o upravnom postupku
- Zakon o upravnom postupku
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 74
Predmeti (1)
AP-2110/21
Apelacija
Odluka o meritumu
22. 06. 2022.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP-2110/21, rješavajući apelaciju Slavka Zelića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7), člana 72. st. (4) i (5) i člana 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine-Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“, broj 94/14), u sastavu:
Mato Tadić, predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Seada Palavrić, sutkinja Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 22. juna 2022. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija koju je podnio Slavko Zelić.
Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u postupku koji se vodi pred Federalnim zavodom za penzijsko i invalidsko osiguranje Mostar po žalbi protiv Rješenja Federalnog zavoda za penzijsko i invalidsko osiguranje, Kantonalna administrativna služba za Hercegovačko-neretvanski kanton-Mostar broj FZ10/2/1-35-1-259559-16/15, MB:
1082017574 od 3. marta 2022. godine.
Na osnovu člana 62. stav (7) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Federalnom zavodu za penzijsko i invalidsko osiguranje Mostar da u skladu sa ovom odlukom odmah preduzme odgovarajuće mjere za okončanje predmetnog upravnog postupka, u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Na osnovu člana 74. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Hercegovačko-neretvanskog kantona da apelantu Slavku Zeliću isplati iznos od 900,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog nerazumne dužine trajanja postupka, i to u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke, uz obavezu da nakon isteka ovog roka plati zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom Na osnovu člana 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Hercegovačko-neretvanskog kantona i Federalnom zavodu za penzijsko i invalidsko osiguranje Mostar da najkasnije u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijeste Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Slavko Zelić (u daljnjem tekstu: apelant) iz R. Hrvatske, kojeg zastupa Zajednički advokatski ured Paponja – Bunoza iz Mostara, podnio je 14. juna 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja postupka ostvarivanja prava na prijevremenu povoljniju starosnu penziju.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Kantonalnog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), Federalnog zavoda za penzijsko i invalidsko osiguranje Mostar (u daljnjem tekstu: Federalni zavod) i Federalnog zavoda za penzijsko i invalidsko osiguranje Mostar, Kantonalna administrativna služba za Hercegovačko-neretvanski kanton-Mostar (u daljnjem tekstu: prvostepeni organ) zatraženo je da dostave odgovore na apelaciju 25. i 28. februara 2022. godine
3. Kantonalni sud i Federalni zavod su dostavili odgovore na apelaciju u ostavljenom roku.
4. Prvostepeni organ nije dostavio odgovor na apelaciju.
5. Odgovori na apelaciju dostavljeni su apelantu radi eventualnog izjašnjenja 31. marta 2022. godine. Apelant je 1. aprila 2022. godine dostavio izjašnjenje na odgovore.
III.Činjenično stanje
6. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelacionih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:
Uvodne napomene
7. Prvostepeni organ je Rješenjem broj 1082017574 od 12. novembra 2001. godine apelantu priznao pravo na starosnu penziju počev od 1. aprila 2001. godine po Uredbi o povoljnijim uvjetima za sticanje prava na starosnu penziju vojnih osiguranika Vojske Federacije Bosne i Hercegovine. Osporeni postupak
8. Prvostepeni organ je u postupku provedenom po službenoj dužnosti donio Rješenje broj 1082017574 od 29. augusta 2012. godine kojim je obustavio isplatu starosne penzije apelantu od 1. augusta 2012. godine (zbog činjenica utvrđenih u uvjerenju izdatom na obrascu FMB-2 od 30. maja 2012. godine).
9. Apelant je izjavio žalbu protiv rješenja prvostepenog organa od 29. augusta 2012. godine.
10. Federalni zavod je Rješenjem broj FZ3/2-1082017574 od 28. decembra 2012. godine odbio žalbu izjavljenu protiv rješenja prvostepenog organa od 29. augusta 2012. godine. Istim rješenjem je ukinuo rješenje prvostepenog organa od 12. novembra 2001. godine i odlučio na način da apelantu prestaje pravo na starosnu penziju počev od 1. augusta 2012. godine.
11. Apelant je tužbom od 13. februara 2013. godine pokrenuo upravni spor radi poništenja rješenja Federalnog zavoda od 28. decembra 2012. godine.
12. Kantonalni sud je 25. oktobra 2013. godine održao ročište, te je 5. novembra 2013. godine donio Presudu broj 07 0 U 008156 13 U kojom je uvažio tužbu, poništio rješenje Federalnog zavoda od 28. decembra 2012. godine i predmet vratio organu na Federalnom zavodu na ponovno rješavanje.
13. Apelant je 26. novembra 2013. godine urgirao postupanje Federalnog zavoda po navedenoj presudi Kantonalnog suda od 5. novembra 2013. godine.
14. U ponovnom postupku, Federalni zavod je dopisom od 18. novembra 2013. godine zatražio od Federalnog ministarstva za pitanja boraca i invalida odbrambeno oslobodilačkog rata (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) da u postupku ponovne kontrole dostavi Federalnom zavodu zapisnik o ponovnoj kontroli u odnosu na činjenice koje su od uticaja na ostvareno pravo, a u vezi da Presudom Ustavnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj U:17/12 od 7. februara 2013. godine.
15. Apelant je 4. decembra 2013. godine od Federalnog ministarstva pravde, Federalnog upravnog inspektorata zatražio da se provede upravni nadzor u Federalnom zavodu i naloži postupanje po presudi Kantonalnog suda od 5. novembra 2013. godine.
16. Federalni zavod je 9. januara 2014. godine uputio urgenciju Ministarstvu kako bi postupio po traženju od 18. novembra 2013. godine.
17. Ministarstvo je podneskom od 13. januara 2014. godine obavijestilo Federalni zavod da je apelantov predmet 27. novembra 2013. godine ponovo proslijeđen Revizorskom timu za kontrolu IX, koji je vršio reviziju u navedenom predmetu.
18. Federalni zavod je Zaključkom broj FZ3/2-1082017574 od 22. aprila 2014. godine prekinuo postupak pokrenut apelantovom žalbom izjavljenoj protiv rješenja prvostepenog organa od 29. augusta 2012. godine (dok se ne riješi prethodno pitanje kod nadležnog organa).
19. Apelant je tužbom od 2. juna 2014. godine pokrenuo upravni spor radi poništenja zaključka Federalnog zavoda od 22. aprila 2014. godine i prvostepenog rješenja od 29. augusta 2012. godine.
20. Kantonalni sud je Presudom broj 07 0 U 010799 14 U od 7. septembra 2016. godine djelimično uvažio apelantovu tužbu i poništio zaključak Federalnog zavoda od 22. aprila 2014. godine.
21. Federalni zavod je Rješenjem broj FZ3/2/2-35-1-8888-13/12 MB: 1082017574 od 28. novembra 2016. godine uvažio žalbu, poništio rješenje prvostepenog organa od 29. augusta 2012. godine i predmet vratio prvostepenom organu na ponovni postupak i odlučivanje.
22. U ponovnom postupku, prvostepeni organ je Rješenjem MB: 1082017574 od 16. maja 2017. godine ukinuo rješenje tog organa broj 1082017574 od 12. novembra 2001. godine i odlučio da apelantu prestaje pravo i isplata prijevremene povoljnije starosne penzije počev od 1. augusta 2012. godine.
23. Apelant je 2. juna 2017. godine izjavio žalbu protiv rješenja prvostepenog organa od 16. maja 2017. godine.
24. Federalni zavod je Rješenjem broj FZ3/2/2-35-1-8888-17/12 MB: 1082017574 od 18. jula 2017. godine odbio žalbu.
25. Apelant je tužbom od 5. septembra 2017. godine pokrenuo upravni spor radi poništenja rješenja Federalnog zavoda od 18. jula 2017. godine kao i prvostepenog rješenja od 16. maja 2017. godine.
26. Kantonalni sud je Presudom broj 07 0 U 014582 17 U od 30. juna 2020. godine uvažio tužbu i poništio rješenje Federalnog zavoda od 18. jula 2017. godine kao i prvostepeno rješenje od 16. maja 2017. godine i predmet vratio prvostepenom organu na ponovno rješavanje.
27. U ponovnom postupku, prvostepeni organ je dopisom od 13. augusta 2020. godine obavijestio apelanta da mu omogućava da učestvuje u postupku te da se u ostavljenom roku u pismenom obliku izjasni o svim bitnim činjenicama i okolnostima koje su važne za konkretnu upravnu stvar.
28. Apelant je podneskom od 24. augusta 2020. godine postupio po dopisu od 13. augusta 2020. godine i priložio određenu dokumentaciju.
29. Prvostepeni organ je dopisom od 7. septembra 2020. godine proslijedio navedeno apelantovo očitovanje i dokumentaciju Ministarstvu /Revizorski tim za koordinaciju na daljnje postupanje, te je dopisima od 26. novembra 2021. godine i 11. februara 2022. godine urgirao kod Ministarstva da postupe u skladu sa svojim obavezama.
30. Prvostepeni organ je rješenjem od 3. marta 2022. godine odlučio da apelantu prestaje pravo i isplata prijevremene starosne penzije počev od 1. augusta 2012. godine, te je istim rješenjem ukinuo rješenje tog organa od 12. novembra 2001. godine.
31. Iz apelantovog izjašnjenja proizlazi da je apelant je 10. marta 2022. godine izjavio žalbu protiv prvostepenog rješenja od 3. marta 2022. godine.
32. Prema stanju apelacionog spisa, postupak je u toku pred Federalnim zavodom. IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
33. Apelant smatra da mu je zbog dužine trajanja predmetnog postupka povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije, zbog čega traži naknadu nematerijalne štete. Apelant navodi da je postupak ostvarivanja prava na prijevremenu povoljniju starosnu penziju prešao granice razumnog roka za donošenje konačne odluke, budući da traje duže od osam godina, te ističe da prvostepeni organ do dana podnošenja apelacije nije postupio po presudi Kantonalnog suda od 30. juna 2020. godine.
Odgovori na apelaciju
34. Kantonalni sud je istakao da u postupku pred tim sudom nije došlo do povrede ustavnih i konvencijskih prava apelanta, te je predložio da se apelacija odbije ili odbaci.
35. Federalni zavod je istakao da je u konkretnom slučaju ispoštovao razumne rokove za postupanje, te da njegovim postupanjem nisu povrijeđena ustavna prava apelanta, pa je predložio da se apelacija odbije.
36. Apelant je u izjašnjenju naveo da je Federalni zavod u odgovoru na apelaciju propustio navesti činjenicu da je apelant 10. marta 2022. godine izjavio žalbu protiv rješenja od 3. marta 2022. godine koje nije doneseno u skladu sa uputama iz presude Kantonalnog suda od 30. juna 2020. godine, te istakao da će takvo postupanje prouzrokovati još duže trajanje postupka, koji već traje duže od devet godina. Apelant je u prilogu dostavio žalbu i potvrdu Federalnog zavoda da je tom organu podnio navedenu žalbu.
V.Relevantni propisi
37. U Zakonu o upravnom postupku („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ br. 2/98 i 48/99) relevantne odredbe glase:
Član 6.
Kad organi i institucije koje imaju javne ovlasti rješavaju u upravnim stvarima, dužni su da osiguraju efikasno ostvarivanje prava i interesa građana, preduzeća (društava), ustanova i drugih pravnih lica, što obuhvata dobru organizaciju na izvršavanju poslova organa, koja osigurava brzo, potpuno i kvalitetno rješavanje upravnih stvari u upravnom postupku uz svestrano razmatranje tih stvari.
Član 14.
Postupak se ima voditi brzo i sa što manje troškova i gubitka vremena za stranku i druge osobe koje učestvuju u postupku, ali tako da se pribavi sve sto je potrebno za pravilno utvrđivanje činjeničnog stanja i za donošenje zakonitog i pravilnog rješenja.
38. U Zakonu o upravnim sporovima („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ broj 9/05) relevantne odredbe glase:
Član 55.
Ukoliko ovaj Zakon ne sadrži odredbe o postupku u upravnim sporovima shodno će se primjenjivati odgovarajuće odredbe zakona kojim je uređen parnični postupak.
39. U Zakonu o parničnom postupku ("Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine ", br. 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15) relevantne odredbe glase:
Član 10.
(1) Stranka ima pravo da sud odluči o njenim zahtjevima i prijedlozima u razumnom roku.
(2) Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
VI.Dopustivost
40. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
41. Ustavni sud ukazuje da, u skladu sa članom 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. Imajući u vidu činjenično stanje predmeta, odnosno okolnost da postupak nije okončan, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija, u smislu člana 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, dopustiva u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku kao jednog od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
42. Osim toga, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg ne bi bila dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.
43. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija u ovom dijelu ispunjava uslove u pogledu dopustivosti.
VII.Meritum
44. Apelant smatra da mu je zbog nedonošenja odluke u razumnom roku povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije.
Pravo na pravično suđenje
45. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
[…]
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
46. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom. […].
Relevantni principi
47. Ustavni sud, prije svega, ističe da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38 i Delić protiv Bosne i Hercegovine presuda od 2. marta 2021. godine, stav 18.).
48. Osim toga, Ustavni sud, podržavajući praksu Evropskog suda, podsjeća na to da član 6. stav
1. Evropske konvencije nameće državama ugovornicama dužnost da organiziraju svoje pravosudne sisteme na način da sudovi mogu zadovoljiti uvjete ovog člana, uključujući i obavezu da postupaju u predmetima u razumnom roku (vidi, Evropski sud, Marinović protiv Hrvatske, presuda od 6. oktobra 2005. godine, stav 23.
Period koji se uzima u obzir
49. Ustavni sud prije svega zapaža da je predmetni postupak pokrenut po službenoj dužnosti nakon čega je doneseno rješenje od 29. augusta 2012. godine, te da je, prema stanju apelacionog spisa, taj postupak, nakon donošenja rješenja prvostepenog organa od 3. marta 2022.godine, u toku pred Federalnim zavodom. Dakle, predmetni postupak traje devet godina i 10 mjeseci i još nije okončan, pa je to period koji će Ustavni sud ispitati.
Analiza dužine trajanja postupka
50. U konkretnom slučaju radi se o upravnom postupku i upravnom sporu u kojima se odlučivalo o apelantovom pravu na prijevremenu starosnu penziju. S obzirom na stanje spisa, te odgovore Kantonalnog suda i Federalnog zavoda, Ustavni sud konstatuje da da je predmetni postupak relativno složene prirode. Također, Ustavni sud zapaža da je predmetni postupak veoma značajan za apelanta jer o ishodu postupka zavisi da li će apelantu biti priznato pravo na prijevremenu povoljniju starosnu penziju.
51. Ocjenjujući ponašanje apelanta, Ustavni sud zapaža da apelant svojim postupcima nije uticao na dužinu trajanja predmetnog postupka.
52. Analizirajući ponašanje organa uprave i Kantonalnog suda, Ustavni sud zapaža da je u konkretnom postupku prvostepeni organ u tri navrata donosio odluke, te da je Federalni zavod u tri navrata odlučivao o apelantovim žalbama izjavljenim protiv odluka prvostepenog organa, s tim da je u jednom slučaju poništio odluku prvostepenog organa i predmet vratio prvostepenom organu na ponovni postupak i odlučivanje. Nadalje, Ustavni sud zapaža da je Kantonalni sud, odlučujući u upravnom sporu po tužbama apelanta, donio tri presude, kojim je poništavao kao nepravilne drugostepene i prvostepene odluke koje su donijeli organi uprave i predmet vraćao organima uprave na ponovni postupak i to u dva navrata drugostepenom organu, a jednom prvostepenom organu. Dakle, u konkretnom slučaju organi uprave predmetni postupak nisu vodili efikasno i u skladu sa standardima prava na pravično suđenje, jer su njihove odluke kao nepravilne poništene i postupak vraćan u početnu fazu. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća na stav Evropskog suda i Ustavnog suda da stalno vraćanje predmeta od višeg ka nižem sudu ili organu ne predstavlja uvijek najbolji način da pojedinci realiziraju svoja prava. Ustavni sud mora naglasiti da je za pravni sistem od fundamentalne važnosti vođenje postupka u okviru razumnog vremena, jer svako nepotrebno odugovlačenje, kao i vraćanje predmeta od višeg ka nižem sudu ili organu, često dovodi do, de facto, lišavanja pojedinca njegovih prava, gubitka djelotvornosti i povjerenja u pravni sistem (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-4843/18 od 4. juna 2020. godine, tačka 38., dostupna na web-stranici Ustavnog suda, www.ustavnisud.ba). Osim toga, Ustavni sud zapaža da je Kantonalni sud prvu presudu donio u periodu od devet mjeseci od dana podnošenja tužbe, što je u granicama postupanja u razumnom roku. Međutim, Kantonalni sud je drugu i treću presudu donio tek nakon dvije godine i tri mjeseca, odnosno nakon dvije godine i devet mjeseci, sve računajući od dana podnošenja tužbi, što predstavlja postupanje suprotno standardima prava na pravično suđenje, koji zahtijevaju efikasno postupanje bez nepotrebnog odlaganja. Također, Ustavni sud zapaža da je apelant izjavio žalbu protiv prvostepene odluke od 3. marta 2022. godine, te se predmet po četvrti put našao na postupanju pred drugostepenim organom, koji još uvijek nije donio drugostepenu odluku, to jest približno tri mjeseca od dana izjavljivanja žalbe. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da je ponašanje organa uprave i Kantonalnog suda u odlučujućoj mjeri doprinijelo ukupnoj dužini trajanja postupka, jer njihovo postupanje nije bilo efektivno, odnosno nije bilo u skladu sa standardima prava na pravično suđenje koji obavezuju javnu vlast da postupke vodi u razumnom roku, djelotvorno i bez nepotrebnog odugovlačenja.
53. Na osnovu izloženog, Ustavni sud smatra da dužina predmetnog postupka, koji je veoma značajan za apelanta, a traje duže od devet godina i još nije okončan, ne zadovoljava zahtjev "razumnog roka" iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da postoji kršenje prava apelanta na "suđenje u razumnom roku" kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
Ostali navodi
54. Također, apelant navodi da mu je zbog nerazumne dužine trajanja predmetnog postupka povrijeđeno i pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije. S obzirom na to da povredu ovog prava apelant zasniva na identičnim navodima koje je istakao u vezi sa pravom na suđenje u „razumnom“ roku kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje, Ustavni sud smatra da nema potrebe posebno ispitivati apelantove navode u odnosu na pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije.
Pitanje naknade nematerijalne štete
55. U smislu člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantovanih ljudskih prava i osnovnih sloboda.
56. S obzirom na odluku u ovom predmetu, a imajući u vidu presude Evropskog suda protiv Bosne i Hercegovine (vidi Evropski sud, Spahić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 20514/15 i dr. od 14. novembra 2017. godine, Kunić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 68955/12 i dr. od 14. novembra 2017. godine, Elčić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 34524/15 i dr. od 17. januara 2019. godine, Golić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 51441/16 i dr. od 16. maja 2019. godine i Ugarak i ostali protiv BiH, aplikacija broj 25941/18 i dr. od 19. septembra 2019. godine), dosadašnju praksu, ekonomske uslove u Bosni i Hercegovini (podaci dostupni na www.bhas.ba) i okolnosti konkretnog slučaja, prema članu 74. Pravila Ustavnog suda, odnosno članu 41. Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju na ime naknade nematerijalne štete zbog nerazumne dužine trajanja postupka apelantu treba isplatiti iznos od 900,00 KM.
57. Ovu naknadu dužna je platiti Vlada Hercegovačko-neretvanskog kantona u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, uz obavezu da nakon isteka ovog roka apelantima plati zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu.
VIII.Zaključak
58. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravično suđenje u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, jer predmetni postupak, koji je veoma značajan za apelanta, traje duže od devet godina i još nije okončan, a kojoj dužini je u odlučnoj mjeri doprinijelo neefektivno postupanje organa uprave i Kantonalnog suda koji nisu postupali u skladu sa standardima prava na pravično suđenje koji obavezuju javnu vlast da postupke vodi u razumnom roku, djelotvorno i bez nepotrebnog odugovlačenja.
59. Na osnovu člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7), člana 72. st. (4) i (5) i člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
60. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić