Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1101/22 („Colibri“ d.o.o. Sarajevo)
Odluka donesena 08. 06. 2022.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Upravni spor
- Očigledno (prima facie) neosnovana
- Upravni postupak
- Pravično suđenje-primjena zakona i utvrđivanje činjenica (proizvoljnost)
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1101/22
Apelacija
Odluka o dopustivosti
08. 06. 2022.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 8. juna 2022. godine, u predmetu broj AP-1101/22, rješavajući apelaciju koju je podnio „Colibri“ d.o.o. Sarajevo, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio „Colibri“ d.o.o. Sarajevo protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 09 0 U 029757 21 Uvp od 18. januara 2022. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.
OBRAZLOŽENJE
1. „Colibri“ d.o.o. Sarajevo (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Alija Oruč advokat iz Sarajeva, podnio je 25. marta 2022. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 09 0 U 029757 21 Uvp od 18. januara 2022. godine, Presude Kantonalnog suda broj 09 0 U 029757 17 U od 18. novembra 2020. godine, rješenja Ministarstva prostornog uređenja, građenja i zaštite okoliša Kantona Sarajevu (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) od 25. septembra 2017. godine i rješenja Službe za inspekcijske poslove Općine Centar Sarajevo (u daljnjem tekstu: Služba za inspekcijske poslove) od 7. jula 2017. godine.
2. Rješenjem Službe za inspekcijske poslove od 7. jula 2017. godine naređeno je apelantu, kao investitoru ugostiteljskog objekta za restoran „Tavola“ vl. B.B., da ukloni bespravno postavljene sadržaje (stolovi, stolice, žardinjere i ostali sadržaj) na javnoj površini u roku od jednog dana od dana prijema predmetnog rješenja, te da vrati javnu površinu u ulici Maršala Tita 50 u Sarajevu u prvobitno stanje.
3. Odlučujući o žalbi apelanta izjavljenoj protiv rješenja Službe za inspekcijske poslove od 7. jula 2017. godine, Ministarstvo je rješenjem od 25. septembra 2017. godine predmetnu žalbu odbilo kao neosnovanu.
4. Presudom Kantonalnog suda broj 09 0 U 029757 17 U od 18. novembra 2020. godine odbijena je tužba apelanta podnesena protiv rješenja Ministarstva od 25. septembra 2017. godine.
5. Odlučujući o zahtjevu apelanta za vanredno preispitivanje presude Kantonalnog suda od 18. novembra 2020. godine, taj sud je Presudom broj 09 0 U 029757 21 Uvp od 18. januara 2022. godine odbio predmetni zahtjev apelanta.
6. U obrazloženju osporene presude Kantonalni sud je naveo da iz stanja predmetnog spisa proizlazi da je komunalni inspektor, provodeći nadzor po službenoj dužnosti 29. juna 2017. godine, konstatovao da je ispred ugostiteljskog objekta „Tavola“ zauzeta javna površina na način pobliže označen predmetnom odlukom, te da je apelant izjavio na zapisnik (sačinjen od strane prvostepenog organa navedenog datuma) da ne posjeduje rješenje nadležne opštinske službe kojim se odobrava privremeno zauzimanje dijela javne površine ispred predmetnog ugostiteljskog objekta, kao i da takav zahtjev nije ni predat nadležnoj opštinskoj službi. Nadalje, da je kod takvog utvrđenja komunalni inspektor izdao nalog apelantu da se u roku od dva dana ukloni bespravno postavljeni sadržaj u svrhu ljetne bašte na predmetnoj lokaciji, te da je, kako apelant nije postupio po prednjem nalogu komunalnog inspektora, Služba za inspekcijske poslove donijela rješenje od 7. jula 2017. godine. U vezi s tim, Kantonalni sud je ukazao da je odredbama čl. 2. i 3. Zakona o privremenom korišćenju javnih površina na području Kantona Sarajevo propisano da se javna površina (što svakako jeste i predmetna površina na kojoj je apelant postavio stolove, stolice, žardinjere i ostale sadržaje) može koristiti i u svrhu ljetne bašte, ali na osnovu odobrenja opštinskog načelnika datog putem Službe za upravu koja je nadležna za poslove urbanizma, odnosno komunalne poslove, kako je to propisano odredbama člana 5. navedenog zakona. Takođe, da je isto propisano i članom 2. Odluke o privremenom korišćenju javnih površina na području Općine Centar Sarajevo. Kantonalni sud je takođe naveo da je odredbama člana 29. Zakona o privremenom korišćenju javnih površina na području Kantona Sarajevo, kao i odredbama člana 5. Zakona o inspekcijama Kantona Sarajevo propisano da poslove inspekcijskog nadzora u oblasti komunalnih postova vrši komunalna inspekcija, pa su neosnovani navodi apelanta u vezi sa zakonskim osnovom za donošenje osporenih akata upravnih organa. Prema tome, Kantonalni sud je zaključio da u konkretnom slučaju nije povrijeđen kantonalni zakon ili drugi kantonalni propis, niti pravila federalnog zakona o postupku. Apelacioni navodi
7. U predmetnoj apelaciji apelant se pozvao na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant, između ostalog, navodi da se u konkretnom slučaju nije radilo o javnoj površini, te da su pogrešno upravni organi i Kantonalni sud dvorište zgrade smatrali javnom površinom. Takođe ističe da je predmetni zahtjev za preispitivanje podnio Vrhovnom sudu Federacije BiH „zbog povrede federalnih propisa“, a da je Kantonalni sud „odlučio da postupa po predmetnom zahtjevu zbog povrede kantonalnih propisa“.
8. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
9. Ustavni sud u fazi ispitivanja dopustivosti predmeta, mora utvrditi, između ostalog, i da li su ispunjeni uslovi za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. S tim u vezi, Ustavni sud ukazuje da prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), koju Ustavni sud cijeni prilikom ispitivanja ustavnih prava (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu AP 992/15 od 25. oktobra 2017. godine, tačka 35), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očigledno neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji, sa dovoljnom jasnoćom pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99 i Khundunts protiv Azerbejdžana, Odluka od 26. februara 2019. godine, stav 32. te Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očigledno ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi Evropski sud, Mezotur-Tiszazugi Vizgazdalkodasi Tarsulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02 i Dumlu protiv Turske, Odluka od 20. aprila 2021. godine, stav 27), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja Ustavom Bosne i Hercegovine zaštićenih prava.
10. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi ustavnih prava, na koja se apelant pozvao u predmetnoj apelaciji, odnose na način su upravni organi i Kantonalni sud utvrdili činjenično stanje i primijenili pozitivno-pravne propise. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da prema praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, koju Ustavni sud slijedi prilikom ispitivanja ustavnih prava (vidi Odluku o dopustivosti i meritumu broj AP 992/15 od 25. oktobra 2017. godine, tačka 35) zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, Odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01 i Ašćerić protiv Bosne i Hercegovine, odluka od 17. decembra 2019. godine, stav 23). Naime, Ustavni sud nije nadležan supstituirati redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli (vidi, Evropski sud, Thomas protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 10. maja 2005. godine, aplikacija broj 19354/02 i Radomilja i drugi protiv Hrvatske, presuda od 20. marta 2018. godine, stav 150). Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ili zanemarivanju ustavnih prava (pravo na pravično suđenje, pravo na pristup sudu, pravo na djelotvoran pravni lijek i dr.), te da li je primjena zakona bila, eventualno, proizvoljna ili diskriminacijska. Dakle, u okviru apelacione nadležnosti Ustavni sud se bavi isključivo pitanjem eventualne povrede ustavnih prava ili prava iz Evropske konvencije u postupku pred redovnim sudovima.
11. Na osnovu činjenica konkretnog predmeta, koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da je Kantonalni sud, pozivajući se na relevantne odredbe Zakona o privremenom korišćenju javnih površina na području Kantona Sarajevo, Odluke o privremenom korišćenju javnih površina na području Općine Centar Sarajevo i Zakona o inspekcijama Kantona Sarajevo, u obrazloženju odluke osporene predmetnom apelacijom dao detaljne, jasne i precizne razloge za svoje odlučenje, u čemu Ustavni sud ne nalazi proizvoljnost. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog suda i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanta u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja se pozvao, odnosno ništa što ukazuje da apelant ima „opravdan zahtjev“ u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.
12. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
13. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić