Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-734/22 (D. N.)

Odluka donesena 08. 06. 2022.

  • Apelacija preuranjena
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-734/22

Apelacija

Odluka o dopustivosti

08. 06. 2022.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 8. juna 2022. godine, u predmetu broj AP-734/22, rješavajući apelaciju koju je podnio Dragan Narančić, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka l), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio Dragan Narančić protiv Presude Vrhovnog suda Republike Srpske broj 11 0 K 025181 21 Kž 7 od 25. novembra 2021. godine, zato što je preuranjena.

OBRAZLOŽENJE

1. Dragan Narančić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Banjaluke, kojeg zastupa Marko Mikeš advokat iz Banjaluke, podnio je 25. februara 2022. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 11 0 K 025181 21 Kž 7 od 25. novembra 2021. godine.

2. Presudom Okružnog suda u Banjaluci broj 11 0 K 025181 20 K od 26. aprila 2021. godine optuženi (S.Č. i apelant) oglašeni su krivim za krivično djelo Neovlaštena proizvodnja i promet opojnih droga iz člana 207. stav 3. u vezi sa stavom 1. Krivičnog zakonika Republike Srpske (u daljnjem tekstu: KZ RS), pa ih je sud uz primjenu navedenog zakonskog propisa, te odredbi člana 42., 46. i 52. KZ RS, osudio na kazne zatvora u trajanju od pet godina. Na osnovu člana 59. KZ RS, optuženima je u izrečene kazne zatvora uračunato vrijeme provedeno u pritvoru, te je na osnovu člana 82. u vezi s članom 207. stav 8. KZ RS, apelantu izrečena mjera sigurnosti oduzimanja predmeta. Također, na osnovu člana 99. stav 1. u vezi sa članom 96. stav 2. tačke a), e) i h) Zakona o krivičnom postupku Republike Srpske (u daljnjem tekstu: ZKP RS) optuženi su obvezani da nadoknade troškove krivičnog postupka i troškove paušala u određenom novčanom iznosu, a apelant da nadoknadi i nužne izdatke branioca po službenoj dužnosti čija visina će biti određena posebnim rješenjem.

3. Presudom Vrhovnog suda od 25. novembra 2021. godine odbijene su kao neosnovane žalbe optuženih i potvrđena je prvostepena presuda od 26. aprila 2021. godine.

4. Apelant je u prilogu apelacije dostavio zahtjev za zaštitu zakonitosti izjavljen protiv presude Vrhovnog suda od 25. februara 2022. godine, a o kojem Vrhovni sud još nije odlučio. Apelacioni navodi

5. Apelant se pozvao na povredu prava na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija) i prava na ličnu slobodu i sigurnost iz člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. Evropske konvencije. Apelant, u suštini, navodi da su redovni sudovi povrijedili njegovo povrijedili njegovo pravo na odbranu i učinili bitnu povredu odredbi krivičnog postupka iz člana 311. stav (1) tačka g) ZKP RS (kojim je propisano da bitna povreda odredbi krivičnog postupka postoji ako je povrijeđeno pravo na odbranu). S tim u vezi, apelant navodi da nije obavješten o djelu za koje se tereti, niti osnovama sumnje protiv njega, te ukazuje da se zbog toga zapisnik o ispitivanju od 22. decembra 2019. godine, na kojem su zasnovane presude redovnih sudova, ne može koristiti kao dokaz. Također, apelant navodi da svjedok D.R. nije saslušan na glavnom pretresu, već je pročitan njegov iskaz iz istrage, te da odbrana nije imala mogućnost saslušati ovog svjedoka, kao i da odbrana nije imala odgovarajuće vrijeme da se upozna sa medicinskom dokumentacijom o liječenju svjedoka M.K., koju je dobila neposredno prije održavanja glavnog pretresa.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (1) i stav (3) tačka l) Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (1) i stav (3) tačka l) Pravila Ustavnog suda glasi:

(1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

l) apelacija je preuranjena;

7. Prema navedenim odredbama, apelacija se može podnijeti samo protiv presude, odnosno odluke kojom je postupak u određenom predmetu završen.

8. U konkretnom slučaju postupak o predmetu apelacije je, nakon izjavljenog vanrednog pravnog lijeka - zahtjeva za zaštitu zakonitosti od strane apelanta, u toku pred Vrhovnim sudom, a apelant nije obavijestio Ustavni sud, u smislu odredbe člana 21. stav (6) Pravila Ustavnog suda, da je nadležni sud donio odluku o izjavljenom pravnom lijeku. U vezi s tim Ustavni sud ukazuje da apelanti odlučuju koji će pravni lijek koristiti, bez obzira radi li se o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. U interesu ostvarivanja prava apelanta je da se iscrpe sve mogućnosti odlučivanja pred redovnim sudovima, u skladu sa pozitivnim propisima. Ustavni sud zapaža da se zahtjev za zaštitu zakonitosti primjenjuje u Republici Srpskoj na osnovu ZKP RS („Službeni glasnik Republike Srpske“, br. 53/12, 91/17, 66/18 i 15/21). Zahtjev za zaštitu zakonitosti predstavlja vanredni pravni lijek koji nadležni tužilac, osuđeni i branilac mogu podnijeti protiv pravosnažne presude u roku od tri mjeseca od dana prijema pravosnažne presude. Zahtjev za zaštitu zakonitosti se može podnijeti protiv pravosnažne presude u slučaju povrede krivičnog zakona i zbog povrede odredbi krivičnog postupka. Stoga je apelacija u konkretnom slučaju preuranjena, jer je podnijeta prije odluke nadležnog suda o izjavljenom pravnom lijeku. Nakon donošenja odluke o zahtjevu za zaštitu zakonitosti, nezavisno od vrste te odluke, apelant ima mogućnost da ponovno podnese apelaciju u kojoj je dužan na propisanom obrascu apelacije pod tačkom 8. Ostale odluke navesti i ovu odluku Ustavnog suda (vidi, Odluka o dopustivosti br. AP-465/22 od 9. marta 2022. godine, dostupna na web-stranici Ustavnog suda, www.ustavnisud.ba).

9. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka l) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je preuranjena, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-734/22 (D. N.) | Sudska praksa | Aktio