Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-823/22 (M. Ž.)

Odluka donesena 22. 06. 2022.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
  • Izvršenje
  • Pravično suđenje-primjena zakona i utvrđivanje činjenica (proizvoljnost)
  • Izvršni postupak
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-823/22

Apelacija

Odluka o dopustivosti

22. 06. 2022.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 22. juna 2022. godine, u predmetu broj AP-823/22, rješavajući apelaciju koju je podnio Mladen Žabić, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

– Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio Mladen Žabić protiv Rješenja Okružnog suda u Prijedoru broj 77 0 I 094575 19 Gž od 2. decembra 2021. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.

OBRAZLOŽENJE

1. Mladen Žabić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Prijedora, podnio je 3. marta 2022. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Okružnog suda u Prijedoru (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 77 0 I 094575 19 Gž od 2. decembra 2021. godine.

2. Rješenjem o izvršenju Osnovnog suda u Prijedoru (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) od 25. februara 2019. godine, po prijedlogu apelanta kao tražioca izvršenja, na osnovu izvršne isprave, presude Osnovnog suda od 25. septembra 2018. godine, određeno je izvršenje protiv izvršenika („Lena“ d.o.o. Banja Luka) na način pobliže opisan u rješenju.

3. Rješenjem Osnovnog suda od 20. septembra 2019. godine je predmetno izvršenje obustavljeno u cijelosti i ukinute sve provedene radnje.

4. Odlučujući o žalbi apelanta izjavljenoj protiv rješenja od 20. septembra 2019. godine, Okružni sud je rješenjem od 2. decembra 2021. godine predmetnu žalbu odbio i potvrdio prvostepeno rješenje.

5. U obrazloženju osporene odluke, Okružni sud je naveo da iz stanja spisa proizlazi da je sudski izvršilac u skladu sa zaključkom prvostepenog suda od 25. juna 2019. godine izašao na lice mjesta 11. jula 2019. godine, te da je u prisutnosti apelanta ustanovio da nisu pronađene pokretne stvari koje mogu biti predmet popisa i procjene, o čemu je sačinjen i zapisnik koji je apelant potpisao. Nadalje, da je prvostepeni sud dopisom od 28. avgusta 2019. godine obavijestio apelanta o tome da prilikom izlaska na lice mjesta 11. jula 2019. godine sudski izvršilac nije našao pokretne stvari koje mogu biti predmet zapljene. Također, da je sud istim dopisom, kojeg je apelant primio 30. avgusta 2019. godine, obavijestio apelanta da može, s obzirom da je prisustvovao pokušaju zapljene predložiti ili ponovno provođenje zapljene ili predložiti promjenu predmeta i sredstva izvršenja, uz upozorenje da će se, ako u ostavljenom roku ne postupi po dopisu ili ako se pri predloženoj ponovnoj zapljeni pokretnih stvari izvršenika ne nađu stvari koje mogu biti predmet izvršenja, izvršni postupak obustaviti. Konačno, da je apelant podneskom od 6. septembra 2019. godine tražio od suda da se preko sudskog izvršioca riješi njegovo potraživanje, nakon čega je sudski izvršilac u skladu sa zaključkom suda od 11. septembra 2019. godine izlaskom na lice mjesta na adresu izvršenika 19. septembra 2019. godine ustanovio da kod izvršenika nema pokretnih stvari koje mogu biti predmet popisa i procjene, zbog čega je prvostepeni sud donio predmetno rješenje pozivom na član 125. stav (3) Zakona o izvršnom postupku (u daljnjem tekstu: ZIP). U vezi sa navedenim je Okružni sud naveo da iz sadržine podneska apelanta od 6. septembra 2019. godine proizlazi da apelant nije predložio promjenu predmeta i sredstva izvršenja, pa je pravilno prvostepeni sud, kod činjenice da je apelant zahtijevao da sud preko sudskog izvršioca riješi njegovo potraživanje, smatrao da apelant predlaže ponovnu zapljenu pokretnih stvari izvršenika. Konačno, s obzirom da ni pri ponovnoj zapljeni nisu nađene pokretne stvari izvršenika koje mogu biti predmet izvršenja, da je pravilno prvostepeni sud primijenio odredbu člana 125. stav (3) ZIP-a prema kojoj će, ako se ni pri ponovnoj zapljeni ne nađu stvari koje mogu biti predmet izvršenja, sud obustaviti izvršenje.

Apelacioni navodi

6. U predmetnoj apelaciji apelant se pozvao na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant, između ostalog, smatra da su redovni sudovi proizvoljno primijenili odredbe ZIP-a, te da se ne može prihvatiti njihova argumentacija da izvršenik nema mogućnosti da ispuni svoju obavezu koja mu je određena pravosnažnom presudom, s obzirom na to da se izvršenje sudske presude smatra „integralnim dijelom suđenja“.

7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

8. Nadalje, Ustavni sud u fazi ispitivanja dopustivosti predmeta, mora utvrditi, između ostalog, i da li su ispunjeni uslovi za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. S tim u vezi, Ustavni sud ukazuje da prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), koju Ustavni sud cijeni prilikom ispitivanja ustavnih prava (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu AP 992/15 od 25. oktobra 2017. godine, tačka 35), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očigledno neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji, sa dovoljnom jasnoćom pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99 i Khundunts protiv Azerbejdžana, Odluka od 26. februara 2019. godine, stav 32. te Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očigledno ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi Evropski sud, Mezotur-Tiszazugi Vizgazdalkodasi Tarsulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02 i Dumlu protiv Turske, Odluka od 20. aprila 2021. godine, stav 27), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja Ustavom Bosne i Hercegovine zaštićenih prava.

9. U vezi sa navodima o kršenju prava na pravično suđenje koji se zasnivaju isključivo na tvrdnji proizvoljnoj primjeni procesnog prava, Ustavni sud ukazuje da prema praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, koju Ustavni sud slijedi prilikom ispitivanja ustavnih prava (vidi Odluku o dopustivosti i meritumu broj AP 992/15 od 25. oktobra 2017. godine, tačka 35) zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu primjene prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, Odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01 i Ašćerić protiv Bosne i Hercegovine, odluka od 17. decembra 2019. godine, stav 23). Naime, Ustavni sud nije nadležan supstituirati redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli (vidi, Evropski sud, Thomas protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 10. maja 2005. godine, aplikacija broj 19354/02 i Radomilja i drugi protiv Hrvatske, presuda od 20. marta 2018. godine, stav 150). Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ili zanemarivanju ustavnih prava (pravo na pravično suđenje, pravo na pristup sudu, pravo na djelotvoran pravni lijek i dr.), te da li je primjena zakona bila, eventualno, proizvoljna ili diskriminacijska. Dakle, u okviru apelacione nadležnosti Ustavni sud se bavi isključivo pitanjem eventualne povrede ustavnih prava ili prava iz Evropske konvencije u postupku pred redovnim sudovima.

10. Na osnovu činjenica konkretnog predmeta, koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da je Okružni sud u obrazloženju svoje odluke dao jasne razloge za svoje odlučenje, u čemu Ustavni sud ne nalazi proizvoljnost. Naime, Ustavni sud ukazuje da su redovni sudovi u obrazloženju svojih odluka dali detaljne i jasne razloge u pogledu primjene procesnog prava, tako da Ustavni sud ne nalazi proizvoljnost u postupanju redovnih sudova. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog suda i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanta u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja se pozvao, odnosno ništa što ukazuje da apelant ima "opravdan zahtjev" u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.

11. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

12. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-823/22 (M. Ž.) | Sudska praksa | Aktio