Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2301/21 (M. P.)
Odluka donesena 22. 06. 2022.
- Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2301/21
Apelacija
Odluka o dopustivosti
22. 06. 2022.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman, i sudije Valerija Galić, Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 22. juna 2022. godine, u predmetu broj AP-2301/21, rješavajući apelaciju koju je podnio Mile Perać, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka m), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio Mile Perać zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u predmetu utvrđivanja svojstva ratnog vojnog invalida i prava na invalidninu u kojem je doneseno Rješenje Ministarstva rada i boračko-invalidske zaštite Republike Srpske, Odjeljenje za upravno-nadzorne poslove broj 16-03/4-1-3-560-825/18 od 7. juna 2021. godine, te protiv Presude Vrhovnog suda Republike Srpske broj 11 0 U 022865 19 Uvp od 26. maja 2021. godine i Presude Okružnog suda u Banjaluci broj 11 0 U 022865 18 U od 25. februara 2019. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.
OBRAZLOŽENJE
1. Mile Perać (u daljnjem tekstu: apelant) iz Mrkonjić Grada, podnio je 28. juna 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u predmetu utvrđivanja svojstva ratnog vojnog invalida i prava na ličnu invalidninu u kojem je doneseno Rješenje Ministarstva rada i boračko-invalidske zaštite Republike Srpske, Odjeljenje za upravno-nadzorne poslove (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) broj 16-03/4-1-3- 560-825/18 od 7. juna 2021. godine, te protiv Presude Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 11 0 U 022865 19 Uvp od 26. maja 2021. godine i Presude Okružnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 11 0 U 022865 18 U od 25. februara 2019. godine.
2. Odjeljenje za opštu upravu Opštine Mrkonjić Grad (u daljnjem tekstu: prvostepeni organ), postupajući po službenoj dužnosti, je Rješenjem broj 04-UP-Ia-560-155/07 od 14. novembra 2007. godine utvrdio apelantu svojstvo ratnog vojnog invalida II kategorije sa 100% invaliditeta.
3. Prvostepeni organ, u postupku prevođenja, je Rješenjem broj 04/3-UP-Ia-560-204/08 od 18. augusta 2008. godine, u postupku prvođenja, apelantu i dalje priznao status ratnog vojnog invalida II kategorije sa 100% invaliditeta, kao i pravo na ličnu invalidninu, ortopedski dodatak II stepena, dodatak za njegu i pomoć III stepena i dodatno materijalno obezbjeđenje počev od 1. maja 2008. godine pa dok postoje zakonom propisani uslovi.
4. Ministarstvo je Rješenjem broj 16-03/2-1-7-560-149 od 7. februara 2011. godine, rješavajući po službenoj dužnosti u postupku revizije, ukinulo rješenje prvostepenog organa od 18. augusta 2008. godine te riješilo tako da je apelantu utvrdio svojstvo ratnog vojnog invalida III kategorije sa 90% vojnog invaliditeta po osnovu ranjavanja zadobivenog za vrijeme vršenja vojne dužnosti u ratu i priznalo pravo na ličnu invalidninu, ortopedski dodatak II stepena, te dopunsko materijalno obezbjeđenje sa početkom primjene prava od 1. marta 2011. godine, a kako je to sve detaljno navedeno u dispozitivu rješenja.
5. Apelant je pokrenuo upravni spor podnošenjem tužbe Okružnom sudu protiv rješenja Ministarstva od 7. februara 2011. godine.
6. Okružni sud je Presudom broj 11 0 U 006481 11 U od 27. februara 2012. godine uvažio tužbu i poništio osporeno Rješenje Ministarstva broj 16-03/2-1-7-560-149 od 7. februara 2011. godine.
7. Postupajući u izvršenju Presude Okružnog suda od 27. februara 2012. godine, Ministarstvo je Rješenjem broj 16-03/2-1-7-560-208/2011 od 2. jula 2012. godine, u postupku revizije, ukinulo rješenje prvostepenog organa od 18. augusta 2008. godine te riješilo tako da je apelantu utvrdilo svojstvo ratnog vojnog invalida IV kategorije sa 80% vojnog invaliditeta po istom osnovu i priznalo pravo na ličnu invalidninu, ortopedski dodatak II stepena, te dopunsko materijalno obezbjeđenje sa početkom primjene prava od 1. marta 2011. godine, a kako je to sve detaljno navedeno u dispozitivu rješenja.
8. Apelant je pokrenuo upravni spor podnošenjem tužbe Okružnom sudu protiv rješenja Ministarstva od 2. jula 2012. godine.
9. Okružni sud je Presudom broj 11 0 U 010117 12 U od 14. februara 2014. godine uvažio tužbu i poništio rješenje Ministarstva od 2. jula 2012. godine.
10. Ministarstvo je Rješenjem broj 16-03/4-1-7-560-1155/2012 od 19. marta 2014. godine, rješavajući u postupku revizije rješenja prvostepenog organa od 18. augusta 2008. godine, ukinulo rješenje prvostepenog organa od 18. augusta 2008. godine te riješilo tako da je apelantu utvrdilo svojstvo ratnog vojnog invalida II kategorije sa 100% vojnog invaliditeta po osnovu ranjavanja i priznalo pravo na ličnu invalidninu, ortopedski dodatak II stepena, dopunsko materijalno obezbjeđenje i to od 1. maja 2008. do 28. februara 2011. godine, a od 1 marta 2011. godine pa nadalje utvrdio svojstvo RVI IV kategorije sa 80% vojnog invaliditeta po istom osnovu sa pravom na ličnu invalidninu, ortopedski dodatak II stepena i dopunsko materijalno obezbjeđenje, a kako je to sve detaljno navedeno u dispozitivu rješenja.
11. Apelant je pokrenuo upravni spor podnošenjem tužbe Okružnom sudu protiv rješenja Ministarstva od 19. marta 2014. godine.
12. Okružni sud je Presudom broj 11 0 U 014044 14 U od 30. januara 2015. godine uvažio tužbu i poništio osporeno rješenje Ministarstva od 19. marta 2014. godine.
13. Apelant je 3. marta 2015. godine podnio zahtjev Vrhovnom sudu za vanredno preispitivanje Presude Okružnog suda od 30. januara 2015. godine.
14. Vrhovni sud je Rješenjem broj 11 0 U 014044 15 Uvp od 4. januara 2018. godine odbacio apelantov zahtjev.
15. Rješavajući u postupku revizije rješenja prvostepenog organa od 18. augusta 2008. godine, u izvršenju Presude Okružnog suda od 30. januara 2015. godine, Ministarstvo je Rješenjem broj 16- 03/4-1-7-560-226/14 od 25. maja 2018. godine ukinulo rješenje prvostepenog organa od 18. augusta 2008. godine i riješilo tako da je apelantu utvrdilo svojstvo ratnog vojnog invalida treće kategorije sa 90% vojnog invaliditeta po osnovu ranjavanja zadobivenog za vrijeme vršenja vojne dužnosti u ratu i priznalo pravo na ličnu invalidninu, ortopedski dodatak drugog stepena, te dopunsko materijalno obezbjeđenje sa početkom primjene prava od 1. marta 2011. godine, a kako je to sve detaljno navedeno u dispozitivu rješenja.
16. Apelant pokrenuo upravni spor podnošenjem tužbe Okružnom sudu protiv Rješenja Ministarstva od 25. maja 2018. godine.
17. Okružni sud je Presudom broj 11 0 U 022865 18 U od 25. februara 2019. godine odbio tužbu kao neosnovanu.
18. Apelant je 25. marta 2019. godine podnio Vrhovnom sudu zahtjev za vanredno preispitivanje Presude Okružnog suda od 25. februara 2019. godine.
19. Vrhovni sud je Presudom broj 11 0 U 022865 19 Uvp od 26. maja 2021. godine uvažio apelantov zahtjev, preinačio presudu Okružnog suda od 25. februara 2019. godine tako da je tužbu uvažio i poništio osporeno rješenje Ministarstva od 25. maja 2018. godine.
20. Ministarstvo je Rješenjem broj 16-03/4-1-3-560-825/18 od 7. juna 2021. godine, rješavajući u ponovnom postupku revizije i izvršenju presude Vrhovnog suda od 26. maja 2021. godine, ukinulo rješenje prvostepenog organa od 18. augusta 2008. godine i riješilo tako da je apelantu utvrdilo svojstvo ratnog vojnog invalida treće kategorije sa 90% vojnog invaliditeta po osnovu ranjavanja zadobijenog u toku vršenja vojne službe kao pripadnik VRS sa pravom na ličnu invalidninu, ortopedski dodatak drugog stepena i dopunsko materijalno obezbjeđenje u visini od 30% od osnovice sa početkom primjene prava od 1. jula 2021. godine, a kako je to sve detaljno navedeno u dispozitivu rješenja. U obrazloženju rješenja od 7. juna 2021. godine Ministarstvo je navelo da je uvažilo pravno shvatanje Vrhovnog suda izneseno u presudi od 26. maja 2021. godine da je nalaz i mišljenje ljekarske komisije od 22. maja 2018. godine sačinjen u skladu sa članom 5. stav 2. Pravilnika o radu ljekarskih komisija, da je drugostepena ljekarska komisija zakonito postupila kada je bez pregleda apelanta donijela nalaz i mišljenje, jer joj odredba člana 8. stav 2. Pravilnika o radu ljekarskih komisija daje ovlaštenje da sačini nalaz i mišljenje i bez pregleda ako ocijeni da nije potreban pregled, te da je apelantu pravilno utvrđen osnov i stepen oštećenja organizma, odnosno kategorija invaliditeta. Ministarstvo je utvrdilo da apelant i dalje ispunjava uslove za priznanje statusa iz člana 5. stav Zakona o osnovnim pravima vojnih invalida i porodica palih boraca, jer je oštećenje organizma od 90% vojnog invaliditeta apelant zadobio uslijed ranjavanja pri vršenju vojne dužnosti u ratu kao pripadnik VRS, zbog čega je odlučilo kao u dispozitivu rješenja. U pravnoj pouci je navedeno da je ovo rješenje konačno u upravnom postupku i protiv njega nije dozvoljena žalba, ali da se može pokrenuti upravni spor podnošenjem tužbe Okružnom sudu.
21. Iz stanja apelacionog spisa proizlazi da apelant nije podnio tužbu protiv rješenja Ministarstva od 7. juna 2021. godine Apelacioni navodi
22. Apelant smatra da mu je u predmetnom postupku povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant navodi da je Presudom Vrhovnog suda od 26. maja 2021. godine uvažen njegov zahtjev, ali da je izreka presude kontradiktorna obrazloženju, jer prema obrazloženju „de facto” odbijen njegov zahtjev, budući da je sud zauzeo stav da su osporena presuda Okružnog suda od 25. februara 2019. godine a time i osporeno rješenje Ministarstva od 25. maja 2018. godine pravilni u dijelu koji se odnosi na utvrđeni stepen invaliditeta kod apelanta. Stoga predlaže da Ustavni sud usvoji apelaciju, ukine presudu Vrhovnog suda od 26. maja 2021. godine i presudu Okružnog suda od 25. februara 2019. godine, te da predmet vrati Vrhovnom sudu da u hitnom postupku donese novu odluku Također, apelant je naveo da mu je povrijeđeno i pravo na pravično suđenje zbog nerazumno dugog trajanja predmetnog postupka, koji je vođen 10 godina, pa je u tom pogledu zatražio i naknadu nematerijalne štete.
Odgovori na apelaciju
23. Vrhovni sud je naveo da su navodi apelacije neosnovani i da prilikom odlučivanja od strane tog suda nisu povrijeđena apelantova ustavna i konvencijska prava.
24. Okružni sud je u odgovoru na apelaciju naveo da ostaje kod svih razloga datih u obazloženju presude od 25. februara 2019. godine, te da apelacione navode smatra u potpunosti neosnovanim.
25. Ministarstvo je u odgovoru na apelaciju navelo da nije došlo do povrede prava na koja se apelant poziva u apelaciji, jer je postupak u konkretnom predmetu proveden zakonito. Osim toga, navelo je da su apelantu sve lične invalidnine isplaćene i da ne postoji nikakvo dugovanje.
26. Apelant je u izjašnjenju naveo da je djelimično tačan odgovor Ministarstva u dijelu u kojem tvrdi da su apelantu izmirena sva dugovanja po osnovu lične invalidnine. Međutim, apelant ističe da su isplate izvršene sa zakašnjenjem i bez zakonskih zateznih kamata. Apelant je naveo da u odgovorima redovnih sudova nisu iznesene nove činjenice pa nije imao komentara na njih. Relevantni propisi
27. Zakon o upravnim sporovima („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 109/05 i 63/11) u relevantnom dijelu glasi:
član 15.
Upravni spor pokreće se tužbom. Tužba se podnosi u roku od 30 dana od dana dostavljanja upravnog akta stranci koja podnosi tužbu. Rok iz stava 2. ovog člana odnosi se i na nadležnog pravobranioca, kada je ovlašćen za podnošenje tužbe, ako mu je upravni akt dostavljen, a ako mu akt nije dostavljen, tužbu može podnijeti u roku od 60 dana od dana dostave upravnog akta stranci o čijem je pravu ili obavezi odlučeno.
28. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (1) i stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (1) i stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda glasi:
(1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
m) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu.
29. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda (vidi Ustavni sud, odluke br. AP-283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP-106/04 od 18. januara 2005. godine).
30. Apelant je predmetnom apelacijom osporio presudu Vrhovnog suda od 26. maja 2021. godine i presudu Okružnog suda od 25. februara 2019. godine kojima predmetni postupak nije pravosnažno okončan u odnosu na utvrđivanje svojstva ratnog vojnog invalida i prava na ličnu invalidninu apelanta. Naime, Ustavni sud zapaža da iz apelacionih navoda i priloga dostavljenih uz apelaciju proizlazi da je u predmetnom postupku u vrijeme podnošenja apelacije već bilo doneseno Rješenje Ministarstva broj 16-03/4-1-3-560-825/18 od 7. juna 2021. godine kojim je, u ponovnom postupku revizije i izvršenju presude Vrhovnog suda od 26. maja 2021. godine, ukinuto rješenje prvostepenog organa od 18. augusta 2008. godine i riješeno tako da je apelantu utvrđeno svojstvo ratnog vojnog invalida i pripadajuća prava po tom osnovu na način detaljno naveden u dispozitivu tog rješenja. Osim toga, Ustavni sud zapaža da je u pravnoj pouci tog rješenja navedeno da je to rješenje konačno u upravnom postupku i da protiv njega nije dozvoljena žalba, ali da se može pokrenuti upravni spor podnošenjem tužbe Okružnom sudu.
31. Također, apelant je predmetnom apelacijom ukazuje i na povredu prava na pravično suđenje u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u predmetnom postupku. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da pravo na donošenje odluke u razumnom roku predstavlja samo jedan od aspekata prava na pravično suđenje koji garantuje apelantima da, i bez ispunjavanja ostalih uslova neophodnih za dopustivost apelacije u smislu člana 18. Pravila Ustavnog suda (meritorna odluka, rok, iscrpljivanje pravnih lijekova i dr.), mogu podnijeti apelaciju u toku trajanja postupka pred nadležnim organima, redovnim sudovima. Smisao ove odredbe je omogućavanje Ustavnom sudu da razmatra apelaciju samo u pogledu dužine postupka kako bi svojom odlukom omogućio apelantima da u razumnim rokovima dođu do konačne odluke što je osnovni smisao i krajnji cilj svakog sudskog postupka. Stoga bi, u situaciji kad sam apelant propusti da u propisanom roku podnese zahtjev ili izjavi pravni lijek time izgube mogućnost da dođu do konačne meritorne odluke u predmetnom postupku bilo iluzorno očekivati da će Ustavni sud pružiti zaštitu samo u odnosu na ovaj aspekt prava na pravično suđenje i pored činjenice da apelant zbog neiscrpljivanja pravnog lijeka neće ispuniti prvi i osnovni uslov dopustivosti, a to je konačna meritorna odluka. Takvim postupanjem Ustavni sud bi ovaj aspekt prava na pravično suđenje sveo na puki formalizam odnosno obezvrijedio značaj mehanizma koji omogućava Ustavnom sudu da u toku trajanja postupka reagira, odnosno naloži redovnim sudovima da donesu odluku. Suprotno tumačenje garancija koje pruža ovaj član dovelo bi do toga da bi redovni sudovi imali čitav niz sudskih postupaka u kojim apelanti uopšte ne žele ishoditi konačnu odluku ali će, zbog mogućnosti koje pruža pravo na donošenje odluke u razumnom roku kao segmenta prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav
1. Europske konvencije, pokretati i istrajavati na vođenju ovakvih postupaka s nadom da će zbog eventualnog kršenja ovog prava moći dobiti naknadu nematerijalne štete shodno članu 74. Pravila Ustavnog suda (vidi Ustavni sud, odluke odopustivosti br. AP-4265/14 od 19. aprila 2017. godine i AP-1749/17 od 17. jula 2018. godine, dostupne na www.ustavnisud.ba).
32. U konkretnom slučaju Ustavni sud zapaža da je apelant, kako to proizlazi iz stanja apelacionog spisa, propustio da, u skladu sa odredbom člana 15. Zakona o upravnim sporovima („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 109/05 i 63/11) u propisanom roku podnese tužbu nadležnom sudu protiv Rješenja Ministarstva broj 16-03/4-1-3-560-825/18 od 7. juna 2021. godine, odnosno nije ishodio meritornu odluku, a što bi, kako je već navedeno, trebalo da bude osnovni smisao i krajnji cilj svakog postupka. Prema tome, pošto nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se ne može razmatrati.
33. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je u odnosu na osporene odluke odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
34. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić