Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-1897/22 (AUTO LIJANOVIĆI d.o.o. Mostar)
Odluka donesena 22. 06. 2022.
- Privremena mjera - odbijena
Sastav suda
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1897/22
Apelacija
Odluka o privremenoj mjeri
22. 06. 2022.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Malom vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić i potpredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 22. juna 2022. godine, u predmetu broj AP-1897/22, rješavajući zahtjev AUTO LIJANOVIĆI d.o.o. Mostar za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka e) i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“, broj 94/14), donio je
ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI
Odbija se kao neosnovan zahtjev AUTO LIJANOVIĆI d.o.o.
Mostar za donošenje privremene mjere.
OBRAZLOŽENJE
1. AUTO LIJANOVIĆI d.o.o. Mostar (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Branislav Kolovrat, advokat iz Mostara, podnio je 27. maja 2022. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Kantonalnog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 07 0 Dn 018438 20 Gž od 31. marta 2022. godine. Apelant je 30. maja 2022. godine dostavio isti primjerak apelacije.
2. Apelant je, također, podnio zahtjev za donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud naložio Općinskom sudu u Mostaru da odloži izvršni postupak koji se vodi pod brojem 58 0 Ip 073657 10 Ip, do donošenja odluke o apelaciji.
3. Postupajući po zahtjevu „BORA“ d.o.o. Banjaluka (u daljnjem tekstu: „BORA“) radi prijenosa založnog prava (hipoteke), Općinski sud u Mostaru, Zemljišnoknjižni ured (u daljnjem tekstu: Općinski sud) je donio rješenje broj 058-0-DN-19 -003 741 od 16. jula 2020. godine, kojim je dopušteno na osnovu ugovora o ustupanju potraživanja sa prijenosom založnog prava (hipoteke) i drugih upisa – zabilježbi notarski obrađenog broj OPU-IP 529/2019 od 13. juna 2019. godine i rješenja o registraciji Općinskog suda u Sarajevu od 14. septembra 2011. godine, u određenom zemljišnoknjižnom ulošku, uknjižba prijenosa založnog prava – hipoteke i pripadajućih zabilježbi provedeno pod rednim brojem 1 C teretnog lista (Dn:2157/07) na nekretninama upisanim u A listu, uknjiženih na osnovu ugovora o zasnivanju hipoteke OPU-981/07, sve u skladu sa ugovorom o zajmu od 6. decembra 2007. godine (u daljnjem tekstu: predmetni ugovor o zajmu), koji će primiti apelant, kao dužnik, u korist vjerovnika HYPO-ALPE-ADRIA-LEASING d.o.o. (u daljnjem tekstu: predmetna banka) radi osiguranja potraživanja predmetne banke prema apelantu u određenom novčanom iznosu, uvećano za kamate i troškove, u korist novog založnog vjerovnika „BORA“.
4. U obrazloženju rješenja Općinski sud je naveo da je na osnovu člana 42. Zakona o zemljišnim knjigama FBiH ispitao zahtjev sa svim prilozima i podnescima koji su dostavljeni u spis, izvršio uvid u zemljišnu knjigu, te utvrdio da su ispunjeni uslovi za uknjižbu prenosa založnog prava (hipoteke) na predmetnim nekretninama.
5. Rješenjem Kantonalnog suda broj 07 0 Dn 018438 20 Gž od 31. marta 2022. godine, odbijena je apelantova žalba i potvrđeno rješenje Općinskog suda, te je odbijen zahtjev „BORA“ za naknadu troškova za sastav odgovora na žalbu.
6. U obrazloženju rješenja Kantonalni sud je naveo da su presudom Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 58 0 Ps 123167 19 Rev od 5. marta 2020. godine preinačene nižestepene presude i utvrđeno da su ništavi predmetni ugovor o zajmu i ugovor o zasnivanju hipoteke broj OPU 981/2007 od 12. decembra 2007. godine, dok je u preostalom dijelu odbijena apelantova revizija. Dalje je navedeno da je ugovorom broj OPU-IP 529/19, koji je zaključen između „HETA“ d.o.o. Sarajevo i „BORA“, „HETA“ d.o.o. Sarajevo svoje dospjelo potraživanje koje ima prema apelantu po predmetnom ugovoru o zajmu prenijela na „BORU“, zajedno sa založnim pravom na predmetnim nekretninama apelanta. Kantonalni sud je citirao odredbe člana 436. i člana 437. stav 1. Zakona o obligacionim odnosima (u daljnjem tekstu: ZOO), te ukazao da apelant ne navodi postojanje bilo kojeg od navedenih razloga zbog kojih bi prijenos potraživanja bio nedopušten. Dalje je navedeno da apelant smatra da Općinski sud nije mogao dozvoliti uknjižbu prijenosa založnog prava – hipoteke, jer su predmetni ugovor o zajmu i ugovor o zasnivanju hipoteke utvrđeni ništavim, te iz razloga što ugovor o prijenosu potraživanja i založnog prava nije identičan sa stanjem u zemljišnoj knjizi, s obzirom da su ugovorne strane „HETA“ d.o.o. Sarajevo i „BORA“, a u zemljišnoj knjizi je kao povjerilac upisana predmetna banka. S tim u vezi, Kantonalni sud je obrazložio da je iz relevantne dokumentacije utvrdio da je izvršena promjena naziva predmetne banke u „HETA“ d.o.o. Sarajevo, pa su neosnovani žalbeni navodi da ugovor o prijenosu potraživanja nije identičan sa stanjem u zemljišnoj knjizi. Dalje je obrazloženo da u vrijeme zaključenja ugovora OPU-IP 529/19 nije bila donesena odluka Vrhovnog suda, te da je u članu 3. ugovora navedeno da su stranke upoznate sa presudom Kantonalnog suda broj 58 0 P 123167, kojom su određene odredbe predmetnog ugovora o zajmu utvrđene ništavim, što će u slučaju neuspjeha tužene sa izjavljenim vanrednim pravnim lijekom uticati na konačno stanje i strukturu potraživanja.
7. Kantonalni sud je ocijenio da odlukom Vrhovnog suda, a ni odlukama nižestepenih sudova u parničnom postupku, nije određeno brisanje založnog prava na predmetnim apelantovim nekretninama, zasnovanog na ugovoru o zasnivanju hipoteke broj OPU/IP 981/07 od 12. decembra 2007. godine, koji je također utvrđen ništavim, niti je apelant dostavio dokaz da je tražio brisanje založnog prava na osnovu odluke Vrhovnog suda. Zbog svega navedenog, zaključeno je da Općinski sud nije ni mogao postupiti drugačije, već dopustiti uknjižbu prijenosa založnog prava – hipoteke na predmetnim nekretninama. Kantonalni sud je analizirao odredbe čl. 139, 173 i 180. Zakona o stvarnim pravima, te ukazao da kako su potraživanje na osnovu kojeg je zasnovano založno pravo i ugovor o zasnivanju založnog prava ništavi (o čemu postoji odluka Vrhovnog suda), za brisanje hipoteke na predmetnim nekretninama, u okolnostima konkretnog slučaja, apelantu ne treba saglasnost lica koje je kao založni povjerilac upisano u zemljišnoj knjizi niti je potrebno ishoditi novu sudsku odluku kojom bi bilo utvrđeno samo brisanje založenog prava.
8. Apelant navodi da mu je osporenom odlukom prekršeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II73.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Smatra da je u prvostepenom rješenju izostalo obrazloženje zbog čega je dozvoljen prijenos založenog prava i da nije spomenuta predmetna presuda Vrhovnog suda, iako im je ona dostavljena 30. juna 2020. godine. Također smatra da je i u obrazloženju osporene odluke Kantonalnog suda izostalo obrazloženje u pogledu važenja apsolutno ništavih ugovora i drugih odlučnih činjenica vezanih za odlučivanje u predmetnoj pravnoj stvari. Apelant smatra da predmetna odluka Vrhovnog suda ima ex tunc dejstvo, tj. ništavost ugovora od samog zaključenja, te da se smatra da predmetni ugovor o zajmu i ugovor o založnom pravu nikada nisu ni postojali. Stoga smatra nejasnim kako su redovni sudovi mogli dozvoliti prijenos založnog prava, koje pravno više ne postoji. Ističe i da je od Općinskog suda tražio brisanje založnog prava u korist predmetne banke, te spajanje postupka po navedenom prijedlogu sa postupkom po prijedlogu „BORA“ za prijenos potraživanja i založnog prava.
9. Apelant predlaže da se, do donošenja meritorne odluke Ustavnog suda, donese privremena mjera kojom bi se odložio izvršni postupak koji se vodi u pogledu predmetnog ništavog potraživanja pred Općinskom sudom u Mostaru pod brojem 58 0 Ip 073657 10 Ip, između „HETE“ d.o.o. Sarajevo, kao tražitelja izvršenja, i apelanta, kao izvršenika, u kojem „BORA“ predlaže da se na osnovu ugovora o ustupanje potraživanja sa „HETA“ d.o.o. Sarajevo preuzme ulogu tražitelja izvršenja.
10. Pri ispitivanju osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 64. stav 1. Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud može, na vlastitu inicijativu ili na zahtjev podnositelja zahtjeva ili apelanta, odrediti svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.
11. Ustavni sud, prije svega, napominje da prilikom odlučivanja o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere cijeni isključivo razloge koji su navedeni u članu 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda. Pri tome, Ustavni sud naglašava da navodi o kršenju apelantovih ustavnih prava tokom postupka koji je rezultirao osporenim odlukama, bez obzira koliko eventualno ozbiljna pitanja pokretali, ne mogu predstavljati, sami po sebi, argument za donošenje privremene mjere. Stoga, apelanti moraju posebno obrazložiti i dokazati zašto traže donošenje privremene mjere.
12. U vezi sa zahtjevom za donošenje privremene mjere kojim apelant traži od Ustavnog suda da donese privremenu mjeru kojom bi odložio izvršni postupak koji se vodi u pogledu predmetnog ništavog potraživanja pred Općinskom sudom u Mostaru pod brojem 58 0 Ip 073657 10 Ip do donošenja konačne odluke o apelaciji, Ustavni sud podsjeća da je u brojnim odlukama ukazao da pravo na izvršenje pravosnažne sudske odluke predstavlja dio prava na „pristup sudu“ što je neodvojiv element prava na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije (vidi Ustavni sud, odluka broj AP-288/03 od 17 decembra 2004. godine, broj AP-464/04 od 17. februara 2005. godine i broj AP-774/04 od 20. decembra 2005. godine). Ustavni sud zapaža da je u konkretnom slučaju izvršni postupak pokrenut povodom ugovora o ugovora o zasnivanju hipoteke broj OPU 981/2007. Međutim, bez obzira da li se radi o odlaganju izvršnog postupka koji je pokrenut na osnovu pravosnažne i izvršne sudske odluke ili na osnovu neke druge izvršne isprave u skladu sa članom 23. ZIP-a, Ustavni sud podsjeća da zahtjev za donošenje privremene mjere kojom se traži odlaganje izvršenja na osnovu izvršne isprave povodom koje je doneseno rješenje o izvršenju od strane redovnog suda, mora sadržavati razloge i argumente iz kojih bi Ustavni sud nesumnjivo zaključio da je neophodno i opravdano da se napravi izuzetak od navedenog stava i obustavi izvršenje (vidi npr, Ustavni sud, Odluke o privremenoj mjeri br. AP-2794/20 od 24. septembra 2020. godine, tačka 11, AP-1762/18 od 10. aprila 2018. godine, tačka 10, i AP-3078/17 od 27. septembra 2017. godine, tačka 13, dostupne na www.ustavnisud.ba).
13. Ustavni sud zapaža da apelant u zahtjevu ukazuje da u predmetnom izvršnom postupku, koji se vodi između „HETA“ d.o.o. Sarajevo i apelanta, „BORA“ predlaže da na osnovu ugovora o ustupanje potraživanja sa „HETA“ d.o.o. Sarajevo preuzme ulogu tražitelja izvršenja. Apelant nije dalje obrazlagao svoj zahtjev za privremenu mjeru, pa Ustavni sud smatra da iz navedenog slijedi da apelant zahtjev za donošenje privremene mjere zapravo veže za kršenje njegovih ustavnih prava, dakle za meritum apelacije odnosno za osporeno Dn. rješenje kojim je u zemljišno knjižnom predmetu dozvoljen prenos založnog prava (hipoteke). Međutim, Ustavni sud ukazuje da, u smislu naprijed navedenih stavova, u ovoj fazi postupka ne može razmatrati navode apelanta vezane za osnovanost izvršenja jer odluke donesene u izvršnom postupku nisu predmet ove apelacije a apelant prigovore vezane za eventualnu nedopuštenost izvršenja (zbog toga što je presudom Vrhovnog suda utvrđeno da su ništavi predmetni ugovor o zajmu i ugovor o zasnivanju hipoteke na osnovu kojih je pokrenut navedeni izvršni postupak), shodno relevantnim odredbama ZIP-a, može isticati u tom izvršnom postupku. Ustavni sud u vezi s tim zapaža da iz činjenica predmeta ne proizilazi da je apelant tu mogućnost koristio. Dakle, Ustavni sud ukazuje da apelant nije ponudio relevantne razloge i dokaze zbog kojih bi trebalo donijeti privremenu mjeru kojom bi se spriječile eventualne nenadoknadive štetne posljedice koje su u suprotnosti sa zakonitim ciljem, odnosno koji bi ukazivali da je donošenje privremene mjere u interesu stranaka ili pravilnog vođenje postupka kako to propisuje člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga Ustavni sud smatra apelantov zahtjev neosnovanim.
14. Na osnovu izloženog, odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.
15. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri, ni u kom slučaju, ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu, predmetne apelacije.
16. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić