Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-3961/21 (M.A.)
Odluka donesena 22. 06. 2022.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Pravično suđenje - razuman rok
- Izvršni postupak
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3961/21
Apelacija
Odluka o meritumu
22. 06. 2022.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP-3961/21, rješavajući apelaciju M. A., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b) i člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu:
Mato Tadić, predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Seada Palavrić, sutkinja Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 22. juna 2022. godine, donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Odbija se kao neosnovana apelacija koju je podnio M. A. zbog povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog nerazumne dužine trajanja izvršnog postupka koji se vodi pred Općinskim sudom u Bihaću kao predmet broj 17 0 Mal 090400 21 I.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. M. A. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Bihaća, podnio je 22. novembra 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog nerazumne dužine trajanja izvršnog postupka koji se vodi pred Općinskim sudom u Bihaću (u daljnjem tekstu: Općinski sud) kao predmet broj 17 0 Mal 090400 21 I.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda zatraženo je 10. marta 2022. godine da dostavi odgovor na apelaciju.
3. Općinski sud je 6. aprila 2022. godine dostavio odgovor na apelaciju.
4. Ustavni sud je 9. maja 2022. godine od Općinskog suda pribavio informaciju o statusu predmetnog postupka.
5. Apelantu je 28. aprila 2022. godine dostavljen odgovor Općinskog suda na izjašnjenje. Apelant nije u ostavljenom roku dostavio svoje izjašnjenje na odgovor Općinskoga suda. III.Činjenično stanje
6. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelacionih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:
7. Apelant je 31. marta 2021. godine Općinskom sudu podnio prijedlog za izvršenje sa prijedlogom za utvrđivanje imovine izvršenika (M.M.).
8. Općinski sud je 26. aprila 2021. godine donio rješenje o izvršenju, koje je uručeno apelantu 30. aprila 2021. godine, dok je izvršeniku dostavljeno 29. aprila 2021. godine.
9. Općinski sud je u odgovoru na apelaciju naveo da je 11. avgusta 2021. godine donio zaključak u kojem je od izvršenika zatražio da popuni podatke o imovini. Izvršenik je 3. septembra 2021. godine Općinskom sudu dostavio podnesak u kojem je naveo da se izvršenje može provesti i sa njegovog transakcijskog računa kod ranije Hypo Alpe Adria banke, a sada Addiko banke, koji podnesak je Općinski sud 16. marta 2022. godine dostavio apelantu.
10. Općinski sud je 16. marta 2022. godine donio zaključak kojim je apelantu naložio da uredi podneseni prijedloga za izvršenje odnosno da predloži predmet izvršenja uz upozorenje na posljedice nepostupanja po nalogu.
11. Postupak je u toku.
IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
12. Apelant ukazuje na kršenje prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant je naveo tok postupka, naveden u činjeničnom dijelu odluke ističući da predmetni izvršni postupak traje nerazumno dugo, te da Općinski sud o njegovom prijedlogu nije postupio zbog čega navodi da je dovoden u stanje trpljenja posljedica materijalne štete. Smatra da izvršni sud postupa u suprotnosti sa odredbama ZIP-u, te isto tako i u suprotnosti sa obavezom postupanja izvršnog suda u razumnom roku. Apelant traži da se predmetna apelacija usvoji i da se obaveže izvršni sud u Bihaću da u skladu sa ZIP i po prioritetu provede predloženo izvršenje.
b) Odgovor na apelaciju
13. Općinski sud je u dogovoru na apelaciju opisao procesne radnje, navedene u činjeničnom dijelu odluke.
14. Ustavni sud je 9. maja 2022. godine od Općinskog suda pribavio informaciju o statusu predmetnog postupka iz koje proizilazi da je rješenje o izvršenju u predmetnoj pravnoj stvari doneseno 26. aprila 2021. godine, da je isto uručeno apelantu 30. aprila 2021. godine, dok je izvršeniku 29. aprila 2021. godine, kao i da je predmetni postupak pred Općinskim sudom u toku.
15. Apelantu je 28. aprila 2022. godine dostavljen odgovor Općinskog suda na izjašnjenje. Apelant nije u ostavljenom roku dostavio svoje izjašnjenje na odgovor Općinskoga suda. V.Relevantni propisi
16. U Zakonu o izvršnom postupku Federacije BiH ("Službene novine Federacije BiH", br. 32/03, 52/03 - ispravka, 33/06, 39/06 - ispravka, 39/09, 29/11 - OUS BiH, 74/11 - OUS FBiH, 35/12, 35/12 - Rješenje US BiH, 46/16, 36/17 - OUS BiH, 55/18 - Rješenje US BiH i 25/20 - OUS BiH) relevantne odredbe glase:
Član 5.
U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno.
Sud je dužan da predmete uzima u rad redom kako ih je primio, osim ako priroda potraživanja ili posebne okolnosti zahtijevaju da se postupi drukčije.
Član 15.
Rokovi za postupanje Sud je po pravilu dužan da o prijedlogu za izvršenje odluči u roku od osam dana, a o prigovoru u roku od 15 dana od dana ispunjavanja uslova da se o prigovoru odluči.
Član 64.
Dovršenje izvršenja Postupak izvršenja smatra se završenim pravosnažnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, provođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja.
VI.Dopustivost
17. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
18. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njom pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
19. U konkretnom slučaju, apelacija se odnosi na dužinu izvršnog postupka. S tim u vezi, Ustavni sud je u svojoj praksi kontinuirano ukazivao na praksu Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) prema kojoj izvršenje pravosnažne sudske odluke predstavlja sastavni dio prava na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da je dužnost države da organizuje svoj pravni sistem tako da omogući sudovima da se povinuju zahtjevima i uslovima Evropske konvencije. Ustavni sud je također u kontinuitetu ukazivao i da u FBiH ne postoji djelotvorno pravno sredstvo koje bi apelantima omogućilo da se prije podnošenja apelacije žale zbog neizvršenja pravosnažnog rješenja kojim je dozvoljeno izvršenje sudske presude (vidi Ustavni sud, odluke o dopustivosti i meritumu br. AP 3060/06 od 26. februara 2009. godine, tačka 12. i AP 2318/16 od 7. marta 2017. godine, tač. 23-24 s daljnjim referencama). Imajući ovo u vidu, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija dopustiva. Osim toga, apelacija ispunjava i uslove iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg ne bi bila dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.
20. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (1), (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje da predmetna apelacija ispunjava uslove u pogledu dopustivosti.
VII.Meritum
21. Apelant smatra da mu je zbog dužine trajanja izvršnog postupka došlo do povrede njegovog prava na suđenje u «razumnom» roku kao jednog od segmenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. I.Pravo na pravično suđenje Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim sudom ustanovljenim zakonom. [...] Relevantni principi
22. Ustavni sud podsjeća da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja izvršnog postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evopski sud, Mahmutović protiv Hrvatske, aplikacija broj 9505/03 od 15. februara 2007. godine, stav 26, Stojanović i Jusufović protiv Bosne i Herecegovine presuda od 16. decembra 2021. godine, stav 7.).
23. U vezi s predmetnim postupkom, Ustavni sud podsjeća da država ima pozitivnu obavezu da organizuje sistem za izvršenje presuda koji treba da bude efektivan, kako u normativnom dijelu tako i u praksi, i osigura njihovo izvršenje bez nepotrebnog odlaganja (vidi, Evropski sud za ljudska prava, Scollo protiv Italije, 1995.) Međutim, Ustavni sud ukazuje da se prema praksi Evropskog suda (u predmetima gdje niti jedna stranka u sporu nije vlast niti državni organ) uloga vlasti svodi na to da razumno pomognu izvršenju presude u korist stranke koja je spor dobila, ali ne da garantira izvršenje u svim okolnostima (Fuklev protiv Ukrajine, st. 84-86, 2005. godina). Dakle, u izvršnom postupku sudovi nisu odgovorni za namirenje tražitelja izvršenja već za učinkovito i ekonomično provođenje sudskog postupka.
Period koji se uzima u obzir
24. Ustavni sud će u odnosu na dužinu trajanja izvršnog postupka razmatrati period od 31. marta 2021. godine, kao dana podnošenja prijedloga za izvršenje, pa do donošenja odluke Ustavnog suda. Dakle, period od oko jedne godine i dva mjeseca.
Analiza dužine trajanja izvršnog postupka
25. Rukovodeći se navedenim kriterijima ustanovljenim praksom Evropskog suda, Ustavni sud, u pogledu ocjene složenosti predmeta, zapaža da se u konkretnom slučaju radi o izvršnom postupku. Na osnovu predočenih dokumenata i odgovora na apelaciju, Ustavni sud zaključuje da se radi o nešto složenijem postupku.
26. Ocjenjujući apelantovo ponašanje, Ustavni sud zapaža da je apelant uz prijedlog za izvršenje tražio da se utvrdi izvršenikova imovina, što je bez sumnje njegovo procesno pravo usmjereno na ostvarenje njegovog potraživanja, ali je s druge strane u određenoj mjeri uticalo na dužinu trajanja postupka jer je Općinski sud postupio po apelantovom prijedlogu i zatražio podatke od izvršenika o njegovoj imovini. S druge strane, analizirajući ponašanje Općinskog suda, Ustavni sud primjećuje da je po prijedlogu apelanta od 31. marta 2021. godine Općinski sud u relativno razumnom roku, odnosno 26. aprila 2021. godine odredio predloženo izvršenje. Nakon toga, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud preduzimao niz procesnih radnji u cilju stvaranja preduslova da se predmetni postupak okonča. Postupajući po apelantovom prijedlogu za utvrđivanje imovine izvršenika donio je zaključak kojim je od izvršenika zatražio da dostavi podatke o njegovoj imovini, te je pribavljene podatke dostavio apelantu uz nalog da uredi prijedlog za izvršenje. Imajući u vidu sve činjenice u predmetnom postupku, Ustavni sud smatra da, iako se radi o postupku koji je po zakonu hitan, ne može se zaključiti da je trajanje postupka u ukupnom periodu od jedne godine i dva mjeseca, u konkretnom slučaju prešlo granice „razumnog trajanja“ u smislu prava na pravično suđenje, jer je Općinski sud u datom periodu preduzimao raspoložive procesne radnje. Stoga, Ustavni sud zaključuje da u okolnostima konkretnog predmeta nema elemenata koji ukazuju da je u predmetnom postupku povrijeđeno apelantovo pravo na suđenje u razumnom roku kao element prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije.
27. Ustavni sud, na osnovu navedenog i uzevši u obzir sve faktore, zaključuje da u ovom slučaju nije povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije apelanta u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku. II.Ostali navodi
28. Apelant navodi da mu je zbog dužine trajanja predmetnog postupka povrijeđeno i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Imajući u vidu utvrđenje neosnovanosti apelacionih navoda u vezi sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije te činjenicu da apelant i kršenje prava na imovinu zasniva na istim navodima kao i kršenje prava na pravično suđenje, Ustavni sud smatra da nema ni povrede navedenog prava.
VIII.Zaključak
29. Ustavni sud zaključuje da u konkretnom slučaju ne postoji povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije zbog dužine trajanja predmetnog izvršnog postupka koja u relevantnom periodu traje oko jedne godine i dva mjeseca, odnosno kada nije utvrđeno da je Općinski sud bezrazložno odugovlačio predmetni postupak.
30. Na osnovu člana 57. stav (2) tačka b) i člana 59. st. (1) i (3) Pravila Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
31. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić