Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-1906/22 (JU „Dječije obdanište Hasnija Omanović“ Cazin)
Odluka donesena 22. 06. 2022.
- Privremena mjera - odbijena
Sastav suda
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1906/22
Apelacija
Odluka o privremenoj mjeri
22. 06. 2022.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Malom vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić i potpredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 22. juna 2022. godine, u predmetu broj AP-1906/22, rješavajući zahtjev JU „Dječije obdanište Hasnija Omanović“ Cazin za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav 2. tačka e. i člana 64. stav 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - Prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», broj 94/14), donio je
ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI
Odbija se kao neosnovan zahtjev JU „Dječije obdanište Hasnija Omanović“ Cazin za donošenje privremene mjere.
OBRAZLOŽENJE
1. JU „Dječije obdanište Hasnija Omanović“ Cazin (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Šerif Nadarević, advokat iz Cazina, podnio je, 27. maja 2022. godine, Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv Rješenja Kantonalnog suda u Bihaću (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 20 0 Rs 054814 22 Rsži od 26. aprila 2022. godine i Rješenja Općinskog suda u Cazinu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) br. 20 0 Rs 054814 21 I od 29. novembra 2021. godine i 20 0 Rs 054814 21 I od 27. maja 2021. godine. Apelant je takođe, podnio zahtjev za donošenje privremene mjere, kojom bi Ustavni sud odložio izvršenje u predmetu Općinskog suda broj 20 0 Rs 054814 21 I, do donošenja odluke o apelaciji.
2. Postupajući po prijedlogu E.M. (u daljnjem tekstu: tražiteljica izvršenja) protiv apelanta, kao izvršenika, radi naplate novčanog potraživanja, izvršenjem na novčanim sredstvima apelanta, na osnovu izvršne isprave – Presude Općinskog suda broj 20 0 Rs 054814 18 Rs od 14. septembra 2020. godine, Općinski sud je Rješenjem broj 20 0 Rs 054814 21 I od 27. maja 2021. godine odredio predloženo izvršenje.
3. Rješenjem Općinskog suda broj 20 0 Rs 054814 21 I od 29. novembra 2021. godine odbijen je apelantov prigovor izjavljen protiv rješenja o izvršenju od 27. maja 2021. godine. Istim rješenjem je odbijen kao neosnovan apelantov zahtjev za naknadu troškova sastava prigovora, kao i zahtjev tražiteljice izvršenja za naknadu troškova za sastav odgovora na prigovor.
4. Općinski sud je u obrazloženju rješenja naveo da je apelant u prigovoru istaknuo da je Javna ustanova čiji je osnivač USK koja se finansira i Budžeta USK tj osnivača, da je račun na kojem je predloženo i određeno izvršenje namjenski račun koji služi za uplatu troškova boravka djece u dječjem vrtiću i financiranje tog boravka. Općinski sud je naveo da se apelant u prigovoru pozvao na odredbu člana 79.a stav 2. Zakona o izvršnom postupku (u daljnjem tekstu: ZIP) i odredbe čl. 137.a i 138. st. 3. i 6. ZIP koje je citirao, a koje odredbe u suštini navode razloge koji sprečavaju izvršenje onako kako ga je predloženo, pa je predložio da se izvršenje obustavi u dijelu kojim je određena pljenidba novčanih sredstava apelanta koja se vode na računu otvorenom kod UniCredit banke d.d. Nadalje, Općinski sud je naveo da je tražiteljica izvršenja u odgovoru na prigovor istaknula da nisu tačni navodi da se apelant isključivo finansira iz budžeta USK, ta da je račun na kojem je određeno izvršenje namjenski račun na koji roditelji vrše uplatu troškova boravka djece u vrtiću. Također, tražiteljica izvršenja je istaknula da pozivanje apelanta na odredbe člana 79.a stav
2. ZIP-a nije od značaja u konkretnom predmetu jer sud nije odredio izvršenje na nekretnini izvršenika, niti je to prijedlogom za izvršenje predloženo. Uplate za boravak djece predstavljaju prihod i dobit vrtića i svakako pored „granta“ koji izvršenik dobije iz budžeta se finansira i isplaćuje plate radnicima, te podmiruje ostale troškove opstanka funkcionisanja te ustanove. Također, tražiteljica izvršenja je navela da pozivanje apelanta na odredbu člana 137.a ZIP-a, nije od značaja jer novčana sredstva koja ustanova dobije odnosno „zaradi“ uplatom roditelja za boravak djece nisu izuzeta od izvršenja, jer se ne radi o nekretnini ustanove već o novčanim sredstvima „zarađenim“ po osnovu vršenja djelatnosti, a cilj vršenja djelatnosti je sticanje dobiti.
5. Općinski sud je ocijenio da nisu osnovani apelantovi navodi da se izvršenje moglo predložiti i odrediti samo i isključivo na računu otvorenom kod UniCredit banke d.d. koji namjenski služi za naplatu svih potraživanja od Unsko-sanskog kantona, s obzirom da je u prijedlogu za izvršenje i u rješenju o izvršenju kao izvršenik naznačen apelant, a ne USK, a sve u skladu sa ZIP-u budući da se izvršenje može provesti na cjelokupnoj imovini apelanta pa tako i računima ukoliko taj račun nije izuzet od izvršenja. Prilikom odlučenja Općinski sud je imao u vidu odredbe čl. 79.a stav 2. ZIP i 137.a ZIP-a, na koje je ukazao i apelant u prigovoru, naglasivši da je u konkretnom slučaju izvršenje predloženo i usvojeno na novčanim sredstvima apelanta i to na računu koji shodno navedenim zakonskim odredbama nije izuzet od izvršenja. Općinski sud je pojasnio da je i sam apelant potvrdio da se radi o računu na koji se vrše uplate za boravak djece u vrtiću, dakle radi se o računu na koji se uplaćuju prihodi apelanta, a kao takav nije izuzet od izvršenja. Nadalje, Općinski sud je ocijenio da nije osnovan apelantov navod da se isključivo finansira iz Budžeta USK-a, jer u tom slučaju ne bi imao niti jedan drugi račun osim budžetskog računa. Osim toga, Općinski sud je naveo da je apelant uz prigovor dostavio dokaz da je Vlada USK-a donijela Odluku od 25. decembra 2003. godine o ukidanju transakcijskih računa i podračuna budžetskih korisnika kojom je naloženo svim bankama kod kojih ti korisnici imaju otvorene račune i podračune da ih ukinu na dan 31. decembar 2003. godine. Prema ocjeni Općinskog suda, iz navedene odluke proizilazi da je i kod apelanta kao budžetskog korisnika trebalo sa navedenim datumom zatvoriti sve račune i podračune i da se apelant finansira isključivo iz budžeta. Međutim, kako se radi o javnoj ustanovi koja ostvaruje prihode, za razliku od škola koje ne ostvaruju nikakve prihode, to se, prema ocjeni Općinskog suda, očigledno navedena odluka nije ni odnosila na apelanta jer on ima ovlaštenje da ima i druge račune iz kojih se finansira. Općinski sud je naveo da je navedene činjenice potvrdio i sam apelant, zbog čega je zaključio da su neosnovani njegovi navodi da se izvršenje ne može provesti na računu na kojem je izvršenje određeno jer se ne radi o predmetu izuzetom od izvršenja.
6. Također, Općinski sud je ocijenio da nisu osnovani ni apelantovi navodi kojima se pozivao na odredbe čl. 79, 79.a i 137.a ZIP-a jer u tim odredbama je jasno navedeno da su izuzeta novčana sredstva ustanove koja je osnovana za vršenje djelatnosti od javnog interesa kojom se osigurava ostvarivanje prava na obrazovanje, zdravstvenu zaštitu, dječju zaštitu, socijalnu zaštitu, nauku, kulturu i fizičku kulturu, ako nekretnina služi za vršenje djelatnosti te ustanove i ako cilj vršenja djelatnosti nije sticanje dobiti. S tim u vezi, Općinski sud je zaključio da je upravo račun apelanta na kojem je određeno izvršenje jeste račun na koji se uplaćuju prihodi apelanta na osnovu uplata za boravaka djece u vrtiću, što predstavlja jednu vrstu dobiti apelanta, pa se u konkretnom slučaju ne može primijeniti navedena zakonska odredba i izuzeti navedeni račun apelanta od izvršenja. Imajući u vidu navedeno, Općinski sud je ocijenio da nisu osnovani apelantovi navodi u prigovoru u dijelu u kojem se poziva na član 138 st. 3. i 6. ZIP-a jer izvršenje nije određeno na računu budžeta kantona već na samostalnom računu apelanta.
7. Odlučujući o apelantovoj žalbi, Kantonalni sud je donio Rješenje broj 20 0 Rs 054814 22 Rsži od 26. aprila 2022. godine kojim je žalbu odbio i prvostepeno rješenje potvrdio. Istim rješenjem su također odbijeni apelant i tražiteljica izvršenja sa zahtjevima za naknadu troškova sastava žalbe/odgovora na žalbu. Kantonalni sud je u obrazloženju rješenja naveo da u konkretnom slučaju nisu ispunjeni uslovi za primjenu odredbi o izuzimanju od izvršenja na računu apelanta, jer je apelant Javna ustanova, pravno lice koje ima poseban račun za ubiranje prihoda od obavljanja djelatnosti, te se izvršenje može provoditi na njegovom računu. Kantonalni sud je naveo da zapreka toj mogućnosti nije ni činjenica da se apelant većim dijelom finansira iz budžeta USK. Apelacioni navodi
8. Apelant navodi da mu je osporenim odlukama prekršeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, te pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije i zabrana diskriminacije iz člana 14. Evropske konvencije.
9. Apelant smatra da mu je pravo na pravično suđenje povrijeđeno, u suštini, zbog proizvoljne primjene relevantnih procesnih i materijalnih zakonskih propisa i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. S tim u vezi, apelant navodi da je Javna ustanova čiji je osnivač USK i koja se finansira iz budžeta USK, tj. osnivača. Račun na kojem je predloženo i određeno izvršenje je namjenski račun koji služi za uplatu troškova boravka djece u dječjem vrtiću i finansiranju tog boravka. Ističe da je izvršenje moglo biti predloženo i određeno samo i isključivo na računu koji namjenski služi za naplatu svih potraživanja od USK. Apelant je ukazao na praksu Ustavnog suda zauzetu u predmetu broj AP-1248/20, po apelaciji Univerziteta u Bihaću, gdje su ukinute odluke nižestepenih sudova, a prema kojima je izvršenje bilo određeno na pokretnim stvarima koje služe za proces odvijanja nastave, gdje novčana sredstva sa predmetnog računa također služe za osiguranje nesmetanog boravka djece u obdaništu. Navodi da nižestepeni sudovi u konkretnom slučaju uopće nisu utvrđivali da li je apelant institucija koja se finansira iz budžeta, a što nesporno jeste i što je općepoznato, ali o tome pobijana odluka ne sadrži razloge odnosno sadrži paušalne i pogrešne zaključke. Također, apelant ističe da je u konkretnom slučaju narušen i princip pravne sigurnosti kao segment prava na pravično suđenje, uzimajući u obzir da se u okviru istog činjeničnog i pravnog pitanja zauzimaju različiti stavovi odnosno niži sud je zauzeo shvatanje koje je suprotno shvatanju Ustavnog suda, čime se stvara razlika sudova i apelant se dovodi u neravnopravan položaj u odnosu na druge stranke. Pored toga, ističe da ovakve odluke ne zadovoljavaju standarde prava na obrazloženu odluku. Na kraju, apelant je zatražio da Ustavni sud donese privremenu mjeru kojom će odložiti izvršenje u predmetu Općinskog suda broj 20 0 Rs 054814 21 I, do donošenja odluke o apelaciji.
10. Prilikom ispitivanja osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere, Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 64. stav 1. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
«Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» Član 64. stav 1. Pravila Ustavnog suda glasi:
«Ustavni sud može, na vlastitu inicijativu ili na zahtjev podnositelja zahtjeva ili apelanta, odrediti svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.»
11. Razlozi kojima se rukovodi Ustavni sud prilikom usvajanja ili neusvajanja zahtjeva za donošenje privremene mjere mogu biti različiti od razloga kojima se Ustavni sud rukovodi prilikom odlučivanja o apelaciji. Razlozi i dokazi koje je apelant naveo u pogledu navodnih kršenja ustavnih prava, ne mogu se analogno primjeniti prilikom odlučivanja o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere. Stoga, slijedi da apelant mora posebno obrazložiti i dokazati zašto traži donošenje privremene mjere.
12. Ustavni sud je u brojnim odlukama ukazao da pravo na izvršenje pravosnažne sudske odluke predstavlja dio prava na „pristup sudu“ što je neodvojiv element prava na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije (vidi Ustavni sud, odluka broj AP 288/03 od 17 decembra 2004. godine, broj AP 464/04 od 17. februara 2005. godine i broj AP 774/04 od 20. decembra 2005. godine sve objavljenje na web stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). Stoga, zahtjev za donošenje privremene mjere kojom se traži odlaganje izvršenja pravosnažne sudske odluke mora imati jasne i argumentovane razloge iz kojih bi Ustavni sud nesumnjivo zaključio da je neophodno i opravdano da se napravi izuzetak od navedenog stava. Ustavni sud zapaža da je u konkretnom slučaju izvršni postupak pokrenut na osnovu izvršne isprave – Presude Općinskog suda broj 20 0 Rs 054814 18 Rs od 14. septembra 2020. godine. Međutim, bez obzira da li se radi o odlaganju izvršnog postupka koji je pokrenut na osnovu pravosnažne i izvršne sudske odluke ili na osnovu neke druge izvršne isprave u skladu sa članom 23. ZIP-a, Ustavni sud podsjeća da zahtjev za donošenje privremene mjere kojom se traži odlaganje izvršenja na osnovu izvršne isprave povodom koje je doneseno rješenje o izvršenju od strane redovnog suda, mora sadržavati razloge i argumente iz kojih bi Ustavni sud nesumnjivo zaključio da je neophodno i opravdano da se napravi izuzetak od navedenog stava i obustavi izvršenje (vidi npr, Ustavni sud, Odluke o privremenoj mjeri br. AP- 2794/20 od 24. septembra 2020. godine, tačka 11, AP-1762/18 od 10. aprila 2018. godine, tačka 10, i AP-3078/17 od 27. septembra 2017. godine, tačka 13, dostupne na www.ustavnisud.ba).
13. U konkretnom slučaju Ustavni sud primjećuje da apelant traži da Ustavni sud donese privremenu mjeru kojom će odložiti izvršenje u predmetu Općinskog suda broj 20 0 Rs 054814 21 I, do donošenja odluke o apelaciji. Iz navedenog proizilazi da apelant traži obustavu izvršenja pravosnažnog rješenja o izvršenju Općinskog suda kojim je dozvoljeno izvršenje na njegovim na novčanim sredstvima. S tim u vezi Ustavni sud smatra da razlozi koje je apelant naveo kao osnov za donošenje privremene mjere, a to su navodi koje se tiču merituma predmeta budući da apelant ničim drugim nije obrazložio razloge za donošenje privremene mjere, ne predstavljaju razloge niti dokaze koji bi Ustavnom sudu bili dovoljni da bi donio privremenu mjeru kojom bi zabranio postupanje nadležnih organa po odluci koja je konačna i izvršna, odnosno ne predstavljaju razloge i dokaze koji bi ukazivali da je donošenje privremene mjere u okolnostima konkretnog slučaja u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka kako to propisuje član 64. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da je apelantov zahtjev za donošenje privremene mjere neosnovan.
14. Na osnovu izloženog, odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.
15. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri, ni u kom slučaju, ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu, predmetne apelacije.
16. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić