Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-925/22 (I. T.)
Odluka donesena 22. 06. 2022.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Član 13. EK (Pravo na djelotvoran pravni lijek)
- Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
- Član 1. P broj 1 uz EK, – zaštita imovine
- Djelotvoran pravni lijek
- Građanski postupak
- Naknada štete
- Pravično suđenje-primjena zakona i utvrđivanje činjenica (proizvoljnost)
- Materijalna šteta
- Očigledno (prima facie) neosnovana
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-925/22
Apelacija
Odluka o dopustivosti
22. 06. 2022.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 22. juna 2022. godine, u predmetu broj AP-925/22, rješavajući apelaciju koju je podnijela Ivana Tunjić, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
– Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnijela Ivana Tunjić protiv Presude Kantonalnog suda u Tuzli broj 32 0 P 278583 18 Gž od 10. decembra 2021. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.
OBRAZLOŽENJE
1. Ivana Tunjić (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Brčkog, koju zastupa Mirko Simić advokat iz Brčkog, podnijela je 10. marta 2022. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Kantonalnog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 32 0 P 278583 18 Gž od 10. decembra 2021. godine i Presude Općinskog suda u Tuzli broj 32 0 P 278583 16 P od 10. jula 2017. godine.
2. U predmetnom postupku, koji je okončan presudom Kantonalnog suda od 10. decembra 2021. godine, odbijen je tužbeni zahtjev apelantice kojim je tražila da joj tuženi („EUROHERC OSIGURANJE“ d.d. Sarajevo) na ime materijalne štete isplati određeni novčani iznos sa zakonskom zateznom kamatom i da joj naknadi troškove postupka.
3. U obrazloženju osporene odluke, Kantonalni sud je naveo da iz stanja spisa proizlazi da je prvostepeni sud utvrdio da je apelantica sa tuženim imala zaključenu polisu kasko osiguranja motornog vozila za perioda od 14. oktobra 2013. godine do 14. oktobra 2014. godine, te da se radilo o potpunom kasko osiguranju, sa rizikom krađe. Nadalje, da je na osnovu nalaza i mišljenja vještaka mašinske struke prvostepeni sud utvrdio da je 17. maja 2014. godine na vozilu apelantice nastupila totalna šteta u iznosu od 13.153,02 KM, čiji je uzrok ulazak vozila u vodenu prepreku. Konačno, da apelantica nije dokazala da je predmetnom polisom kasko osiguranja imala obuhvaćene rizike na vozilu zbog kretanja preko poplavljenih terena, a koji se ugovaraju dodatnim osiguranje, s obzirom da je kao dodatno osiguranje ugovoreno samo osiguranje od krađe. Dalje je Kantonalni sud naveo da se pravilnost i zakonitost prvostepene presude ne može s uspjehom osporiti žalbenim prigovorima koji se tiču tereta dokazivanja, a koji se u suštini svode na tvrdnje da je apelantica dokazala da se desio osigurani slučaj i da joj tuženi nije isplatio naknadu, a da tuženi nije dokazao da je osigurani slučaj nastao od rizika kojim je isključena njegova obaveza na naknadu štete. U vezi s tim je Kantonalni sud zaključio da apelantica zanemaruje da su službene bilješke policije Brčko distrikta od 17. i 19. maja 2014. godine bile i dokaz tuženog i da je njima dokazao da je šteta na vozilu apelantice uzrokovana kretanjem vozila po kolovozu preko kojeg se kritične prilike izlila voda, da je to mjesto bilo označeno žutom trakom koju apelantica nije primijetila, a što apelantica nije ni sporila u toku postupka, kao i nalazom i mišljenjem vještaka mašinske struke, kojem apelantica također nije prigovarala u toku postupka. Kantonalni sud je zatim ukazao na odredbu člana 17. stav (3) Pravila za kasko osiguranje motornih vozila tuženog kojom je pripisano da su osiguranjem pokriveni, ako se posebno ugovore, dopunski rizici, i to poplava, bujica i visoka voda, kao i na član 20. stav (16) tačka d) istih pravila prema kojoj osiguravatelj nije u obavezi naknaditi štetu i troškove koji su prouzročeni ostvarenjem neosiguranog rizika i to ako je šteta nastala na vozilu zbog kretanja preko preplavljenog terena, kada je vozaču bilo poznato da se kreće u susret stihijskom djelovanju vode, osim kada se radi o spašavanju ljudi. Konačno, Kantonalni sud je naveo da se pravilnim pokazuje utvrđenje prvostepenog suda da apelantica nije dokazala da je predmetnom polisom imala obuhvaćen rizik zbog kretanja vozilom preko poplavljenih terena, te da apelantici, kao vozaču, nije moglo ostati nepoznato da se kreće u susret stihijskom djelovanju vode. Apelacioni navodi
4. U predmetnoj apelaciji apelantica se pozvala na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i prava na efikasan pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije. Apelantica, između ostalog, navodi da su redovni sudovi proizvoljno primijenili odredbe Pravila za kasko osiguranje motornih vozila tuženog kada su utvrdili da je neosnovan zahtjev apelantice za naknadu štete, jer je evidentno da se osigurani slučaj desio.
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
6. Nadalje, Ustavni sud u fazi ispitivanja dopustivosti predmeta, mora utvrditi, između ostalog, i da li su ispunjeni uslovi za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. S tim u vezi, Ustavni sud ukazuje da prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), koju Ustavni sud cijeni prilikom ispitivanja ustavnih prava (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu AP 992/15 od 25. oktobra 2017. godine, tačka 35), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očigledno neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji, sa dovoljnom jasnoćom pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99 i Khundunts protiv Azerbejdžana, Odluka od 26. februara 2019. godine, stav 32. te Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očigledno ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi Evropski sud, Mezotur-Tiszazugi Vizgazdalkodasi Tarsulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02 i Dumlu protiv Turske, Odluka od 20. aprila 2021. godine, stav 27), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja Ustavom Bosne i Hercegovine zaštićenih prava.
7. U vezi sa navodima o kršenju prava na pravično suđenje, prava na imovinu i prava na efikasan pravni lijek koji se zasnivaju isključivo na tvrdnji o proizvoljnoj primjeni materijalnog prava, Ustavni sud ukazuje da prema praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, koju Ustavni sud slijedi prilikom ispitivanja ustavnih prava (vidi Odluku o dopustivosti i meritumu broj AP 992/15 od 25. oktobra 2017. godine, tačka 35) zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, Odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01 i Ašćerić protiv Bosne i Hercegovine, odluka od 17. decembra 2019. godine, stav 23). Naime, Ustavni sud nije nadležan supstituirati redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli (vidi, Evropski sud, Thomas protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 10. maja 2005. godine, aplikacija broj 19354/02 i Radomilja i drugi protiv Hrvatske, presuda od 20. marta 2018. godine, stav 150). Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ili zanemarivanju ustavnih prava (pravo na pravično suđenje, pravo na pristup sudu, pravo na djelotvoran pravni lijek i dr.), te da li je primjena zakona bila, eventualno, proizvoljna ili diskriminacijska. Dakle, u okviru apelacione nadležnosti Ustavni sud se bavi isključivo pitanjem eventualne povrede ustavnih prava ili prava iz Evropske konvencije u postupku pred redovnim sudovima.
8. Na osnovu činjenica konkretnog predmeta, koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da je Kantonalni sud u obrazloženju odluke osporene predmetnom apelacijom, pozivajući se na relevantne odredbe Pravila za kasko osiguranje motornih vozila tuženog, dao detaljne, jasne i precizne razloge za svoje odlučenje, u čemu Ustavni sud ne nalazi proizvoljnost. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog suda i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelantice u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja se pozvala, odnosno ništa što ukazuje da apelantica ima "opravdan zahtjev" u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.
9. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić