Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1189/22 („Sarajevska pivara“ d.d. Sarajevo)

Odluka donesena 22. 06. 2022.

  • Izvršni postupak
  • Apelacija preuranjena
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1189/22

Apelacija

Odluka o dopustivosti

22. 06. 2022.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, dopredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman, i suci Valerija Galić, Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 22. juna 2022. godine, u predmetu broj AP 1189/22, rješavajući apelaciju „Sarajevske pivare“ d.d. Sarajevo, na temelju članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. stavak (3) toč. h) i l), članka 57. stavak (2) točka a), članka 58. i članka 64. stavak (4) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine", broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se apelacija „Sarajevske pivare“ d.d. Sarajevo podnesena protiv zaključka Općinskog suda broj 58 0 Ip 233866 21 Ip od 28. ožujka 2022. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

Odbacuje se apelacija „Sarajevske pivare“ d.d. Sarajevo podnesena protiv rješenja Općinskog suda u Mostaru broj 58 0 Ip 233866 21 Ip od 29. ožujka 2022. godine, zbog toga što je preuranjena.

Na temelju članka 64. stavak (4) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, prestaje pravno djelovanje Odluke o privremenoj mjeri broj AP 1189/22 od 11. svibnja 2022. godine.

OBRAZLOŽENJE

1. „Sarajevska pivara“ d.d. Sarajevo (u daljnjem tekstu: apelantica), koju zastupa Advokatsko društvo sa ograničenom odgovornošću „Nedžad E. Beća“, podnijela je 6. travnja 2022. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Općinskog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 58 0 Ip 233866 21 Ip od 29. ožujka 2022. godine i zaključka Općinskog suda broj 58 0 Ip 233866 21 Ip od 28. ožujka 2022. godine.

2. Apelantica je uz apelaciju podnijela prijedlog za donošenje privremene mjere u kojoj je tražila da Ustavni sud donese odluku kojom će naložiti odlaganje provođenja izvršnih radnji u predmetu Općinskog suda broj 58 0 Ip 233866 21 Ip te naložiti zemljišnoknjižnom uredu Općinskog suda da prekine sa provedbom rješenja broj 58 0 Ip 233866 21 Ip od 29. ožujka 2022. godine, sve do donošenja končane odluke Ustavnog suda.

3. Ustavni sud je Odlukom o privremenoj mjeri broj AP 1189/22 od 11. svibnja 2022. godine (dostupna na Internet Ustavnog suda www.ustavnisud.ba) usvojio zahtjev apelantice za donošenje privremene mjere, te je naložio odlaganje provođenja ovršnih radnji u predmetu Općinskog suda broj 58 0 Ip 233866 21 Ip uključujući i prekid provođenja rješenja Općinskog suda broj 58 0 Ip 233866 21 Ip od 29. ožujka 2022. godine, do donošenja konačne odluke Ustavnog suda Bosne i Hercegovine.

Činjenice predmeta

4. Uprava za neizravno oporezivanje Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: tražiteljica ovrhe) je 22. travnja 2021. godine Općinskom sudu dostavila prijedlog za ovrhu protiv apelanta radi namirenja duga u iznosu od 22.681.850,08 KM. U prijedlogu je tražila da se ovrha provede na određenoj nekretnini apelantice ukupne procijenjene vrijednosti 11.288.292,50 KM, na kojoj je u korist tražiteljice ovrhe uspostavljeno založno pravo (hipoteka), na temelju notarski obrađenog Ugovora o zasnivanju založnog prava (hipoteke) od 6. prosinca 2019. godine.

5. Općinski sud je rješenjem broj 58 0 IP 233866 21 Ip od 6. svibnja 2021. godine dozvolio predloženu ovrhu.

6. Općinski sud je prvo ročište za javnu prodaju nepokretnosti održao 18. listopada 2021. godine, a drugo ročište za javnu prodaju nekretnine 18. studenog 2021. godine. Navedena ročišta su proglašena neuspješnim jer se nije prijavila niti jedna osoba kao potencijalni kupac.

7. Zaključkom o prodaji nepokretnosti broj 58 0 Ip 233866 21 Ip od 28. veljače 2022. godine, Općinski sud je odredio treće ročište za javnu prodaju sporne nekretnine za 28. veljače 2022. godine (točka I). Zaključkom je također odredio da na trećem ročištu za prodaju nema ograničenja najniže cijene u odnosu na utvrđenu vrijednost nekretnine (točka II), te je utvrdio druge uvjete i način za prodaju nekretnine.

8. Općinski sud je na zapisniku sa trećeg ročišta za javnu prodaju nekretnine, donio zaključak broj 58 0 Ip 233866 21 Ip od 28. ožujka 2022. godine u kojemu je naveo da je sporna nekretnina prodana ponuđaču M.R. (u daljnjem tekstu: kupac) za iznos od 310.000,00 KM, te je obvezan kupac da u roku od 30 dana uplati iznos cijene na depozitni račun suda.

9. Općinski sud je rješenjem broj 58 0 Ip 233866 21 Ip od 29. ožujka 2022. godine odredio da se kupcu dosuđuje sporna nekretnina (stavak I), naloženo je apelantu da spornu nekretninu preda u posjed kupcu, a zemljišno-knjižnom uredu Općinskog suda je naloženo da se izvrši promjena zemljišnoknjižnog stanja na način da se kao vlasnik sporne nekretnine upiše kupac (stavak II). Također, navedenim rješenjem je određeno brisanje zabilježbe rješenja o ovrsi (stavak III) te je određeno da će sva založna prava na nekretnini ovršenika prestati provođenjem rješenja (stavak IV).

10. U obrazloženju rješenja, Općinski sud je naveo da se na trećem ročištu za prodaju nekretnina kao ponuđač za kupnju nekretnine javio kupac, čija je ponuda iznosila 310.000,00 KM. Općinski sud je ocijenio da je navedena ponuda bila u skladu sa odredbama zaključka o prodaji u pogledu vrijednosti ispod kojih se neće dozvoliti prodaja, te u skladu sa člankom 89. stavak 5. Zakona o ovršnom postupku (u daljnjem tekstu: ZOP), prema kojoj se na trećoj prodaji nekretnina, nekretnine mogu prodati bez ograničenja najniže cijene u odnosu na utvrđenu vrijednost nekretnina. S obzirom na navedeno, Općinski sud je naveo da je rješenje donio u skladu sa člankom 93. ZOP kojim je propisano da sud rješenjem dosuđuje nekretninu kupcu, određuje da se nekretnina preda kupcu, te nalaže Zemljišnoknjižnom uredu da izvrši upis promjene prava vlasništva i briše prava trećih osoba za koje je to rješenjem određeno. U pouci o pravnom lijeku je navedeno da protiv navedenog rješenja nije dopušten prigovor ali se može podnijeti žalba Kantonalnom sudu u Mostaru (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) koji iznosi osam dana od dana od kojeg se rješenje smatra dostavljenim.

11. Iz odgovora na apelaciju tražiteljice ovrhe i kupca, proizlazi da su apelantica i tražiteljica ovrhe izjavili žalbe protiv rješenja o dosudi od 29. ožujka 2022, te da je postupak u tijeku pred Kantonalnim sudom.

Apelacijski navodi i odgovori na apelaciju

12. Apelantica smatra da joj je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz članka II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1. uz Europsku konvenciju.

13. Apelantica navodi da je primarni razlog zbog kojeg podnosi apelaciju prodaja njezine nekretnine na trećem ročištu u „bescijenje“, uslijed čega ona, za iznos od 310.000,00 KM ostaje bez objekta koji vrijedi 11.288.282,50 KM, što će za posljedicu imati njezin prestanak rada. Dalje, apelantica ističe da je tražiteljica ovrhe u postupku koji se vodi pred Općinskim sudom ostala kod prijedloga da sud proda spornu nekretnina unatoč činjenici da se na tu prodaju prijavio samo jedan ponuđač, pri čemu ona nije htjela sudjelovati kao kupac. Apelantica smatra da je na taj način oštećena te je dovedena u pitanje svrha ovršnog postupka, jer potraživanje tražiteljice ovrhe neće biti namireno niti 1%. S obzirom na to, apelantica smatra da je i tražiteljica ovrhe svojim postupanjem zloupotrijebila prava koje ima u postupku ovrhe. Osim navedenog, apelantica ističe da je tražiteljica ovrhe protiv nje pred Općinskim sudom u Sarajevu također pokrenula ovršni postupak radi ovrhe na pokretnim stvarima, te da je vodi i administrativni postupak prinudne naplate, čime je na apelanticu stavljen pretjeran teret te istovremeno povrijeđeno njegovo pravo na mirno uživanje imovine. U tom pogledu apelantica se pozvala na odluke Ustavnog suda u predmetima broj AP

3719/16, AP 4380/13, AP 1154/14 i AP 1955/19.

14. U odgovoru na apelaciju Općinski sud je ponovio tijek postupka te je naveo da su osporene odluke donesene na temelju zakona, te da njima nisu povrijeđena apelantičina prava na koja se pozvala.

15. Tražiteljica ovrhe je detaljno ukazala na propuste Općinskog suda u svezi sa provođenjem ovršnog postupka, te je navela da su osporenim odlukama povrijeđena njena prava jer je nekretnina prodana za enormno nižu cijenu od njene procijenjene vrijednosti, kao i prava apelantice jer iz iznosa ostvarenog prodajom nije namiren dug po osnovu indirektnih poreza koje duguje, odnosno nije postignuta svrha zbog koje je postupak pokrenut, a to je namirenje potraživanja. S obzirom na navedeno, tražiteljica ovrhe je navela da je suglasna sa prijedlogom apelantice da se ukinu rješenje o dosudi od 29. ožujka 2022. godine i zaključak od 28. ožujka 2022. godine.

16. Kupac je naveo da je u tijeku postupak pred Kantonalnim sudom povodom žalbe apelantice protiv rješenja o dosudi te smatra da je predmetna apelacija preuranjena.

17. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. stavak (1) i stavak (3) toč. h) i l) Pravila Ustavnog suda. Članak VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacijsku nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Članak 18. stavak (1) i stavak (3) toč. h) i l) Pravila Ustavnog suda glasi:

(1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom

l) apelacija je preuranjena;

I.Dopustivost ratione materiae

18. U konkretnom slučaju, Ustavni sud smatra da je potrebno, prije svega, odgovoriti na pitanje je li članak II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članak 6. stavak 1. Europske konvencije primjenjiv na konkretan slučaj. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da je u svojoj dosadašnjoj praksi, podržavajući praksu Europskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Europski sud), ukazivao na to da je odgovor na pitanje da li je članak 6. stavak 1. Europske konvencije primjenjiv ili ne, sadržan u odgovoru na pitanje je li posljedica predmetne procedure odlučujuća za utvrđivanje građanskih prava i obveza (vidi Ustavni sud, odluke o dopustivosti br. AP 739/07 od 17. rujna 2009. godine, AP 766/12 od 22. listopada 2013. godine i AP 1466/16 od 22. ožujka 2017. godine, dostupne na web-stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). Ustavni sud zapaža da apelantica osporava zaključak Općinskog suda kojim se utvrđuje da su apelantičine nekretnine prodate za određeni novčani iznos te je obvezan kupac da u roku od 30 dana uplati iznos cijene na depozitni račun suda, tj. osporava zaključak kojim je, dakle, odlučeno samo o jednom procesnom pitanju u okviru predmetnog ovršnog postupka. (vidi, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP 4991/18 od 22. svibnja 2019. godine, točka 5, dostupna na web stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba ) . Ustavni sud ukazuje da iz navedenog proizlazi da se osporenom odlukom nije odlučivalo o «građanskim pravima i obvezama» apelantice u smislu značenja prava na pravično suđenje, iz čega slijedi da je apelacija u odnosu na navodne povrede članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

19. Budući da se, dakle, osporenim zaključkom odlučivalo samo o jednom procesnom pitanju, Ustavni sud ukazuje da se tim zaključkom nije odlučivalo ni o imovinskim pravima apelantice iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju (vidjeti, naprijed citiran, AP 4991/18, točka 6). Naime, Ustavni sud zapaža da je osporenim zaključkom koji je donesen na temelju članka 90. stavak 6. ZOP, određena prodaja i kupcu naložena uplata kupoprodajne cijene, što predstavlja budući neizvjestan faktor koji sam po sebi ne znači miješanje u pravo na imovinu ovršenika, odnosno vlasnika nekretnine koja je predmet prodaje, bez donošenja kasnijih odluka u ovršnom postupku, odnosno pravomoćnog rješenja o dosudi. Dakle, Ustavni sud zapaža da osporeni zaključak ne predstavlja odluku kojom je konačno odlučeno o prodaji apelantičine nekretnine, već je riječ o procesnoj odluci koja je donesena u jednom stadiju postupka koji može biti predmet kasnijeg preispitivanja pravilnosti o okviru osporavanja rješenja o dosudi (vidjeti, odluke o dopustivosti i meritumu broj AP 4275/17 od 31. siječnja 2018. godine, st. 10-14, i 33-46, i broj AP 5536/17 od 13. studenog 2019. godine, st.19-22 i 43., dostupne na www.ustavnisud.ba). U svezi sa time, Ustavni sud podsjeća da iz činjenica predmeta AP 4275/17 proizlazi da je Kantonalni sud odlučujući o žalbi protiv rješenja o dosudi razmatrao i žalbene navode koji su se odnosili na način zakazivanja ročišta za prodaju nekretnine kao i prigovore da je sporna nekretnina prodana u bescjenje, što je suština apelantičinih prigovora i u konkretnom predmetu. Stoga, Ustavni sud smatra da su navodi apelantice o povredi prava na imovinu iz članka II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju, ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

20. Ustavni sud napominje da je prilikom odlučivanja o dopustivosti apelacije u odnosu na zaključak o prodaji, imao u vidu i raniju praksu Ustavnog suda iz odluke u predmetu broj AP 1677/17 od 15. lipnja 2017. godine (dostupna n www.ustavnisud.ba) kojom je Ustavni sud, između ostalog, odbacio kao očigledno prima facie nedopuštenu apelaciju podnesenu protiv zaključka kojim je nekretnina prodana najpovoljnijem kupcu, te je odbacio kao preuranjenu apelaciju koja je bila podnesena protiv rješenja o dosudi jer je postupak bio u tijeku pred Kantonalnim sudom koji je odlučivao o žalbi apelanata iz toga predmeta. Međutim, Ustavni sud smatra da se dio navedene odluke koji se odnosi na razmatranje zaključka o prodaji, zbog specifičnosti toga predmeta u kojemu je nekretnina prodana za polovinu cijene, ne može primijeniti u konkretnom slučaju.

21. Također, Ustavni sud je imao u vidu i odluke Ustavnog suda u slučajevima kada su predmet osporavanja bili zaključci kojima su zakazivana ročišta za prodaju nekretnina putem javnog nadmetanja (vidjeti, npr. Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 630/20 od 8. rujna 2021. godine, toč. 15. i 32., i Odluka o dopustivosti broj AP 674/18 od 13. ožujka 2018. godine, točka 8. i 18., dostupne na www.ustavnisud.ba) kao i odluku u predmetu broj AP 5536/17 (naprijed citiran, stavak 22 i 36) u kojemu je pored rješenja o dosudi predmet osporavanja bilo i zaključak kojim je apelantici je naloženo da isprazni predmetnu nekretninu i preda je u posjed kupcu. Međutim, Ustavni sud zapaža da se u tim slučajevima radilo o drugačijoj vrsti zaključaka i drugačijim pravnim pitanjima koja su pokretana pred Ustavnim sudom, pa se ni stavovi iz tih odluka ne mogu primijeniti u konkretnom slučaju.

II.Dopustivost – apelacija je preuranjena

22. Prema navedenim odredbama, apelacija se može podnijeti samo protiv presude, odnosno odluke kojom je postupak u određenom predmetu završen.

23. Ustavni sud zapaža da su apelantica i tražiteljica ovrhe, u skladu sa odredbom članka 93. stavak 3. ZOP izjavili žalbu protiv rješenja o dosudi Općinskog suda od 29. ožujka 2022. godine i da je postupak u tijeku pred Kantonalnim sudom. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da je apelacija u konkretnom slučaju preuranjena.

24. Stoga, imajući u vidu odredbe članka 18. stavak (3) točka h) i l) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine te ukoliko je preuranjena, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

25. Prema članku 64. stavak (4) Pravila Ustavnog suda, odluke o privremenim mjerama su obvezujuće do donošenja konačne odluke Ustavnog suda o apelaciji. S obzirom na odluku Ustavnog suda u ovom predmetu, prestaje pravno djelovanje Odluke o privremenoj mjeri broj AP 1189/22 od 11. svibnja 2022. godine.

26. Prema članku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1189/22 („Sarajevska pivara“ d.d. Sarajevo) | Sudska praksa | Aktio