Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1376/22 („Sanitacija“ d.o.o. Bijeljina i drugi)

Odluka donesena 22. 06. 2022.

  • Protek roka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1376/22

Apelacija

Odluka o dopustivosti

22. 06. 2022.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 22. juna 2022. godine, u predmetu broj AP-1376/22, rješavajući apelacije koje su podnijeli "SANITACIJA" d.o.o. Bijeljina i drugi, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (1) i stav (3) tačka c), člana 57 stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine-Prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje su podnijeli:

"SANITACIJA" d.o.o. Bijeljina protiv Presude Višeg privrednog suda u Banjaluci broj 59 0 Ps 033458 21 Pž od 27. oktobra 2021. godine;

Dragana Lazić protiv Presude Okružnog suda u Bijeljini broj 80 0 P 109058 21 Gž od 26. aprila 2021. godine;

Vesna Drljić protiv Presude Okružnog suda u Doboju broj 85 0 P 079049 21 Gž od 13. septembra 2021. godine;

Z. V. protiv Presude Kantonalnog suda u Mostaru broj 56 0 P 049548 16 Gž od 15. oktobra 2021. godine;

Džemil Kečo protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 P 379436 16 Gž od 14. maja 2021. godine;

D. Đ. protiv Presude Kantonalnog suda u Mostaru broj 56 0 Rs 053054 18 Rsž od 7. jula 2021. godine;

Fikret Samardžić i Bejza Samardžić protiv Presude Kantonalnog suda u Bihaću broj 20 0 P 059683 21 Gž od 19. maja 2021. godine;

A. J., Š. J. i B.J. protiv Presude Kantonalnog suda u Tuzli broj 32 0 P 260528 17 Gž od 10. novembra 2020. godine;

M. G. protiv Presude Kantonalnog suda u Tuzli broj 29 0 P 019698 21 Gž 2 od 17. novembra 2021. godine;

S. P., V.P. i A.P.K., protiv Presude Kantonalnog suda u Zenici broj 43 0 P 144152 20 od 1. juna 2020. godine;

zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

OBRAZLOŽENJE

1. AP-1376/22

1. „Sanitacija“ d.o.o. Bijeljina (u daljnjem tekstu: apelant) iz Bijeljine, koju zastupa Igor Ostojić advokat iz Bijeljine, podnio je 19. aprila 2022. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud RS) broj 59 0 Ps 033458 21 Rev od 21. marta 2022. godine kojim je odbačena kao nedopuštena revizija apelanta izjavljena protiv Presude Višeg privrednog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Viši privredni sud) broj 59 0 Ps 033458 21 Pž od 27. oktobra 2021. godine.

2. Presudom Okružnog privrednog suda u Bijeljini (u daljnjem tekstu: Okružni privredni sud) broj 59 0 Ps 033458 18 Ps od 11. juna 2021. godine usvojen je tužbeni zahtjev apelanta kojim je tražio da se obaveže tuženi (Grad Bijeljina) da mu na ime pretrpljene štete u vidu izmakle dobiti isplati iznos od 30.785,50 KM sa zateznom kamatom i da mu naknadi troškove postupka u određenom novčanom iznosu.

3. Odlučujući o žalbi tuženog izjavljenoj protiv prvostepene presude, Viši privredni sud je presudom od 27. oktobra 2021. godine predmetnu žalbu uvažio, preinačio prvostepenu presudu i odbio tužbeni zahtjev apelanta.

4. Odlučujući o reviziji apelanta izjavljenoj protiv drugostepene presude, Vrhovni sud RS je rješenjem od 21. marta 2022. godine predmetnu reviziju odbacio kao nedopuštenu. U obrazloženju rješenja Vrhovni sud RS je naveo da je odredbama člana 237. stav (2) Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP) propisano da revizija nije dopuštena ako vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude ne prelazi 50.000,00 KM. U vezi s tim, Vrhovni sud RS je naveo da u predmetnom postupku vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude iznosi 30.785,50 KM, zbog čega nije ispunjen uslov dopuštenosti revizije iz člana 237. stav (2) ZPP. Također, Vrhovni sud RS je naveo da u konkretnom slučaju nisu ispunjeni ni uslovi za izuzetnu dopuštenost revizije, u smislu odredbi člana 237. st. (3) i (4) ZPP-a.

5. Ustavni sud zapaža da je apelant protiv drugostepene presude izjavio reviziju Vrhovnom sudu RS koja nije bila efektivan pravni lijek, tako da je konačna odluka drugostepena presuda protiv koje je apelant izjavio reviziju. Ustavni sud nije smatrao potrebnim utvrđivati datum prijema drugostepene odluke, budući da je uvidom u bazu podataka operativnog sistema za upravljanje predmetima (skraćeno: CMS) nadležnog suda utvrdio činjenicu da je 25. novembra 2021. godine sud poslao reviziju apelanta na odgovor drugoj strani, pa se stoga podrazumijeva da je apelant drugostepenu odluku zaprimio prije tog datuma. Apelant je 19. aprila 2022. godine podnio apelaciju Ustavnom sudu.

2. AP-1393/22

6. Dragana Lazić (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Bijeljine, koju zastupa Igor Ostojić advokat iz Bijeljine, podnijela je 19. aprila 2022. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Vrhovnog suda RS broj 80 0 P 109058 21 Rev od 9. marta 2022. godine kojim je odbačena kao nedopuštena revizija apelantice izjavljena protiv Presude Okružnog suda u Bijeljini (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 80 0 P 109058 21 Gž od 26. aprila 2021. godine.

7. Presudom Osnovnog suda u Bijeljini (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 80 0 P 109058 19 P od 26. novembra 2020. godine odbijen je tužbeni zahtjev tužioca (DOO „Nešković“ Bijeljina) kojim je tražio da se obavežu tuženi (Mješoviti holding „Elektroprivreda Republike Srpske“ matično preduzeće a.d.. Trebinje, Zavisno elektrodistributivno preduzeće „Elektro-Bijelina“ a.d. Bijeljina, „BP Dragstes“ d.o.o. Brčko Distrikt BiH, „Dragstes“ d.o.o. Crnjelovo, S.L. i apelantica) da mu solidarno naknade štetu u iznosu od 5.153,55 KM sa zakonskom zateznom kamatom, kao i da mu tuženi solidarno naknade troškove postupka (stav I). Istom presudom je obavezan tužilac da tuženim („BP Dragstes“ d.o.o. Brčko Distrikt BiH, „Dragstes“ d.o.o. Crnjelovo, S.L. i apelantica), kao solidarnim povjeriocima nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 4.492,80 KM (stav IIA), odnosno da tuženim („BP Dragstes“ d.o.o. Brčko Distrikt BiH, „Dragstes“ d.o.o. Crnjelovo i S.L.) nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 4.340,70 KM (stav IIB). Nadalje, obavezan je tužilac da apelantici nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 640,00 KM (IIC). Također, odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev apelantice (vrijednost spora: 5.000,00 KM) da se utvrdi da apelantica ima pravo služnosti voda preko dijela parcele tužioca pobliže označene u izreci presude, a u svrhu napajanja elektro-energetskog objekta (trafostanice) u vlasništvu apelantice izgrađenog na parceli povlasnog dobra pobliže označenog u izreci presude, a iz koje trafostanice se snadbijevaju strujom poslovne prostorije „BP Dragstes“ d.o.o. Brčko Distrikt BiH, te je tužilac dužan da apelantici dopusti korištenje ovog prava za njene potrebe, kao i da joj tuženi naknadi troškove parničnog postupka u određenom novčanom iznosu (stav III). Konačno, obavezana je apelantica da tužiocu naknadi troškove postupka u iznosu od 460,00 KM (stav IV).

8. Odlučujući o žalbama tužioca (DOO „Nešković“ Bijeljina) i tuženih („BP Dragstes“ d.o.o. Brčko Distrikt BiH, „Dragstes“ d.o.o. Crnjelovo, S.L. i apelantica) izjavljenim protiv prvostepene presude, Okružni sud je presudom od 26. aprila 2021. godine predmetnu žalbu tužioca odbio kao neosnovanu i potvrdio prvostepenu presudu u dijelu u kojem je odbijen tužbeni zahtjev tužioca (stav I). Žalba tuženih („BP Dragstes“ d.o.o. Brčko Distrikt BiH, „Dragstes“ d.o.o. Crnjelovo, S.L. i apelantica) je djelimično usvojena i prvostepena presuda preinačena tako što se u stavu IIA pored dosuđenog iznosa od 4.492,80 KM dosuđuje još i iznos od 3.978, tj. ukupno 8.470,80 KM, u stavu IIB tako što se pored dosuđenog iznosa od 4.340,70 KM dosuđuje još i iznos od 5.768,10 KM, tj. ukupno 10.108,80 KM i u stavu IIC tako što se pored dosuđenog iznosa od 640,00 KM dosuđuje još i iznos od 764,00 KM, tj. ukupno 1.404,00 KM (stav II). Nadalje, žalba apelantice je odbijena kao neosnovana, pa je prvostepena presuda potvrđena u dijelu u kojem je odbijen tužbeni zahtjev apelantice i ista obavezana da tužiocu naknadi troškova parničnog postupka u iznosu od 460,00 KM (stav III). Također, obavezan je tužilac da tuženim (BP Dragstes“ d.o.o. Brčko Distrikt BiH, „Dragstes“ d.o.o. Crnjelovo, S.L. i apelantica) nadoknadi troškove žalbenog postupka u iznosu od 1.363,20 KM, dok je zahtjev tuženih za naknadu troškova žalbenog postupka preko dosuđenog iznosa odbijen kao neosnovan (stav IV). Konačno, odbijen je kao neosnovan zahtjev apelantice za naknadu troškova žalbenog postupka u iznosu od 351,00 KM (stav V).

9. Odlučujući o reviziji apelantice izjavljenoj protiv drugostepene presude, Vrhovni sud RS je rješenjem od 9. marta 2022. godine predmetnu reviziju odbacio kao nedopuštenu. U obrazloženju rješenja Vrhovni sud RS je naveo da je apelantica u protivtužbi naznačila vrijednost spora u iznosu od 5.000,00 KM, pa kako vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude na koji se odnosi revizija apelantice ne prelazi iznos od 30.000,00 KM, to je stoga revizija u skladu sa članom 237. stav (2) ZPP nedopuštena. Također, Vrhovni sud RS je naveo da u konkretnom slučaju nisu ispunjeni ni uslovi za izuzetnu dopuštenost revizije, u smislu odredbi člana 237. st. (3) i (4) ZPP-a.

10. Ustavni sud zapaža da je apelantica protiv drugostepene presude izjavila reviziju Vrhovnom sudu RS koja nije bila efektivan pravni lijek, tako da je konačna odluka drugostepena presuda protiv koje je apelantica izjavila reviziju. Ustavni sud nije smatrao potrebnim utvrđivati datum prijema drugostepene odluke, budući da je uvidom u bazu podataka operativnog sistema za upravljanje predmetima (skraćeno: CMS) nadležnog suda utvrdio činjenicu da je 7. jula 2021. godine sud poslao reviziju apelantice na odgovor drugoj strani, pa se stoga podrazumijeva da je apelantica drugostepenu odluku zaprimila prije tog datuma. Apelantica je 19. aprila 2022. godine podnijela apelaciju Ustavnom sudu.

3. AP-1527/22

11. Vesna Drljić (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Doboja, koju zastupa Čedo Đukić advokat iz Doboja, podnijela je 3. maja 2022. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Vrhovnog suda RS broj 85 0 P 079049 21 Rev od 9. februara 2022. godine kojim je odbačena kao nedopuštena revizija apelantice izjavljena protiv Presude Okružnog suda u Doboju (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 85 0 P 079049 21 Gž od 13. septembra 2021. godine.

12. Presudom Osnovnog suda u Doboju (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 85 0 P 079049 19 P od 12. novembra 2020. godine (vrijednost spora: 25.000,00 KM) utvrđeno je da je nekretnina pobliže naznačena u izreci presude zajednički stečena imovina u braku između majke (M.J.) i oca (M.J.) tužioca (D.J.), na kojoj imovini po osnovu zajednički stečene imovine u braku majci tužioca pripada 1/2, što je apelantica dužna priznati i trpjeti da se suvlasnički i suposjednički dio od 1/2 na predmetnoj nekretnini unese u ostavinsku masu iza preminule M.J., odnosno uknjiži na njeno ime kod nadležnog organa za vođenje zemljišno-knjižne evidencije i u katastar zemljišta (stav I). Istom presudom je utvrđeno da je sudskim testamentom od 10. novembra 2011. godine povrijeđeno pravo tužioca na nasljeđivanje imovine koju je njegova majka stekla u bračnoj zajednici sa njegovim ocem, pa se slijedom toga smanjuje raspolaganje tim sudskim testamentom na način na koji je detaljno opisan u izreci presude, te je utvrđeno da je testament u tom dijelu ništav (stav II). Također, utvrđeno je da je nekretnina pobliže naznačena u izreci presude zajednički stečena imovina između majke apelantice (M.J.) i oca apelantice (M.J.), na kojoj imovini po osnovu zajednički stečene imovine u braku majci apelantice pripada dio od 1/2, kao i ocu u dijelu od 1/2, te je tužilac dužan da trpi smanjenje zaostavštine M.J. na 1/2 predmetne nekretnine (stav III). Nadalje, odbijen je protivtužbeni zahtjev kojim je apelantica tražila da sud poništi nasljedničku izjavu koju je apelantica dala 28. januara 2019. godine pred Osnovnim sudom u postupku raspravljanja zaostavštine nakon smrti oca parničnih stranaka M.J., tako da ista ne proizvodi pravno dejstvo (stav IV). Konačno, obavezana je apelantica da tužiocu naknadi troškove postupka u određenom novčanom iznosu (stav V).

13. Odlučujući o žalbi apelantice izjavljenoj protiv prvostepene presude, Okružni sud je presudom od 13. septembra 2021. godine u odbijajućem dijelu (stav IV izreke kojim je odbijen dio protivtužbenog zahtjeva apelantice), žalbu apelantice odbio i prvostepenu presudu potvrdio, dok je u dijelu kojim je odlučeno o tužbenom zahtjevu tužioca (stav I, II, i V izreke prvostepene presude), kao i u dijelu protivtužbenog zahtjeva apelantice (stav III izreke prvostepene presude) žalbu apelantice uvažio i prvostepenu presudu ukinuo u stavu I, II, III i V njene izreke i predmet u tom dijelu vratio na ponovni postupak i odlučivanje.

14. Odlučujući o reviziji apelantice izjavljenoj protiv drugostepene presude, Vrhovni sud RS je rješenjem od 9. februara 2022. godine predmetnu reviziju odbacio kao nedopuštenu. U obrazloženju rješenja Vrhovni sud RS je naveo da je apelantica u tužbi naznačila vrijednost spora u iznosu od 25.000,00 KM, a koji ne prelazi 30.000,00 KM, te je stoga revizija u skladu sa članom 237. stav (2) ZPP nedopuštena. Također, Vrhovni sud RS je naveo da u konkretnom slučaju nisu ispunjeni ni uslovi za izuzetnu dopuštenost revizije, u smislu odredbi člana 237. st. (3) i (4) ZPP-a.

15. Ustavni sud zapaža da je apelantica protiv drugostepene presude izjavila reviziju Vrhovnom sudu RS koja nije bila efektivan pravni lijek, tako da je konačna odluka drugostepena presuda protiv koje je apelantica izjavila reviziju. Ustavni sud nije smatrao potrebnim utvrđivati datum prijema drugostepene odluke, budući da je rješenje Vrhovnog suda RS donijeto 9. februara 2022. godine, pa se stoga podrazumijeva da je apelantica drugostepenu odluku zaprimila prije tog datuma. Apelantica je 3. maja 2022. godine podnijela apelaciju Ustavnom sudu.

4. AP-1694/22

16. Z.V. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Prozora-Rame, kojeg zastupaju Anka i Andrija Hristić iz Zajedničke advokatske kancelarije Hristić iz Ljubuškog, podnio je 11. maja 2022. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije BiH (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud F BiH) broj 56 0 P 049548 22 Rev od 27. januara 2022. godine kojim je odbačena kao nedopuštena revizija apelanta izjavljena protiv Presude Kantonalnog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 56 0 P 049548 16 Gž od 15. oktobra 2021. godine.

17. Presudom Općinskog suda u Konjicu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 56 0 P 049548 14 P od 9. marta 2016. godine obavezan je tuženi („Euroherc Osiguranje“ d.d. Sarajevo) da apelantu na ime naknade štete isplati iznos od 10.037,14 KM, te da mu naknadi troškove postupka u određenom novčanom iznosu, dok je preko iznosa na ime naknade štete i troškova postupka zahtjev apelanta odbijen.

18. Odlučujući o žalbi tuženog izjavljenoj protiv prvostepene presude, Kantonalni sud je presudom od 15. oktobra 2021. godine predmetnu žalbu uvažio i prvostepenu presudu preinačio na način da je odbio tužbeni zahtjev apelanta da mu tuženi na ime naknade štete isplati iznos od 10.037,14 KM.

19. Odlučujući o reviziji apelanta izjavljenoj protiv drugostepene presude, Vrhovni sud F BiH je rješenjem od 27. januara 2022. godine predmetnu reviziju odbacio kao nedopuštenu. U obrazloženju rješenja Vrhovni sud F BiH je naveo da je odredbama člana 237. stav (2) ZPP propisano da revizija nije dopuštena ako vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude ne prelazi 30.000,00 KM. U vezi s tim, Vrhovni sud F BiH je naveo da u predmetnom postupku vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude iznosi 10.037,14 KM, zbog čega nije ispunjen uslov dopuštenosti revizije iz člana 237. stav (2) ZPP. Također, Vrhovni sud F BiH je naveo da u konkretnom slučaju nisu ispunjeni ni uslovi za izuzetnu dopuštenost revizije, u smislu odredbi člana 237. st. (3) i (4) ZPP-a.

20. Ustavni sud zapaža da je apelant protiv drugostepene presude izjavio reviziju Vrhovnom sudu F BiH koja nije bila efektivan pravni lijek, tako da je konačna odluka drugostepena presuda protiv koje je apelant izjavio reviziju. Iz stanja apelacionog spisa proizlazi da je apelant drugostepenu presudu primio 3. novembra 2021. godine, a predmetnu apelaciju je podnio 11. maja 2022. godine.

5. AP-1695/22

21. Džemil Kečo (u daljnjem tekstu: apelant) iz Hadžića, kojeg zastupa Nedžla Šehić advokat iz Sarajeva, podnio je 13. maja 2022. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Vrhovnog suda F BiH broj 65 0 P 379436 21 Rev od 11. januara 2022. godine kojim je odbačena kao nedopuštena revizija apelanta izjavljena protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 65 0 P 379436 16 Gž od 14. maja 2021. godine.

22. Presudom Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 65 0 P 379436 13 P od 31. maja 2016. godine odbijen je tužbeni zahtjev apelanta kojim je tražio da mu tuženi („Euro-Asfalt“ d.o.o. Sarajevo) na ime materijalne štete isplati iznos od 22.983,06 KM sa zakonskom zateznom kamatom i da mu isplati troškove postupka u određenom novčanom iznosu. Istom presudom je obavezan apelant da tuženom naknadi troškove postupka u iznosu od 4.130,00 KM.

23. Odlučujući o žalbi apelanta izjavljenoj protiv prvostepene presude, Kantonalni sud je presudom od 14. maja 2021. godine predmetnu žalbu odbio kao neosnovanu i potvrdio prvostepenu presudu.

24. Odlučujući o reviziji apelanta izjavljenoj protiv drugostepene presude, Vrhovni sud F BiH je rješenjem od 11. januara 2022. godine predmetnu reviziju odbacio kao nedopuštenu. U obrazloženju rješenja Vrhovni sud F BiH je naveo da je odredbama člana 237. stav (2) ZPP propisano da revizija nije dopuštena ako vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude ne prelazi 30.000,00 KM. U vezi s tim, Vrhovni sud F BiH je naveo da u predmetnom postupku vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude iznosi 22.983,06 KM, zbog čega nije ispunjen uslov dopuštenosti revizije iz člana 237. stav (2) ZPP. Također, Vrhovni sud F BiH je naveo da u konkretnom slučaju nisu ispunjeni ni uslovi za izuzetnu dopuštenost revizije, u smislu odredbi člana 237. st. (3) i (4) ZPP-a.

25. Ustavni sud zapaža da je apelant protiv drugostepene presude izjavio reviziju Vrhovnom sudu F BiH koja nije bila efektivan pravni lijek, tako da je konačna odluka drugostepena presuda protiv koje je apelant izjavio reviziju. Iz stanja apelacionog spisa proizlazi da je apelant drugostepenu presudu primio 9. novembra 2020. godine, a predmetnu apelaciju je podnio 13. maja 2022. godine.

6. AP-1700/22

26. D.Đ. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Prozora-Rame, kojeg zastupa Ibro Nezić advokat iz Konjica, podnio je 13. maja 2022. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Vrhovnog suda F BiH broj 56 0 Rs 053054 21 Rev od 21. decembra 2021. godine kojim je odbačena kao nedopuštena revizija apelanta izjavljena protiv Presude Kantonalnog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 56 0 Rs 053054 18 Rsž od 7. jula 2021. godine.

27. Presudom Općinskog suda u Konjicu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 56 0 Rs 053054 16 P 3 od 29. oktobra 2018. godine (vrijednost spora: 5.001,00 KM) odbijen je tužbeni zahtjev apelanta kojim je tražio da se poništi kao nezakonito rješenje prvotuženog (Federacija BiH, Odbor državne službe za žalbe) od 17. novembra 2015. godine i obavijest Ureda načelnika drugotužene (Općina Prozor-Rama) o izboru kandidata od 23. septembra 2015. godine i rješenje od 23. septembra 2015. godine, kao i da mu tuženi solidarno naknade troškova postupka u određenom novčanom iznosu. Također je određeno da je apelant dužan drugotuženoj naknaditi troškove postupka u određenom novčanom iznosu.

28. Odlučujući o žalbi apelanta izjavljenoj protiv prvostepene presude, Kantonalni sud je presudom od 7. jula 2021. godine predmetnu žalbu odbio kao neosnovanu i potvrdio prvostepenu presudu.

29. Odlučujući o reviziji apelanta izjavljenoj protiv drugostepene presude, Vrhovni sud F BiH je rješenjem od 21. decembra 2021. godine predmetnu reviziju odbacio kao nedopuštenu. U obrazloženju rješenja Vrhovni sud je F BiH naveo da je apelant u tužbi naznačio vrijednost spora u iznosu od 5.001,00 KM, a koji ne prelazi 30.000,00 KM, te je stoga revizija u skladu sa članom 237. stav (2) ZPP nedopuštena. Također, Vrhovni sud F BiH je naveo da u konkretnom slučaju nisu ispunjeni ni uslovi za izuzetnu dopuštenost revizije, u smislu odredbi člana 237. st. (3) i (4) ZPP-a.

30. Ustavni sud zapaža da je apelant protiv drugostepene presude izjavio reviziju Vrhovnom sudu F BiH koja nije bila efektivan pravni lijek, tako da je konačna odluka drugostepena presuda protiv koje je apelant izjavio reviziju. Iz stanja apelacionog spisa proizlazi da je apelant drugostepenu presudu primio 3. septembra 2021. godine, a predmetnu apelaciju je podnio 13. maja 2022. godine.

7. AP-1701/22

31. Fikret Samardžić i Bejza Samardžić (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Cazina, koje zastupa Jasmin Abdagić advokat iz Cazina, podnijeli su 13. maja 2022. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Vrhovnog suda F BiH broj 20 0 P 059683 21 Rev od 15. februara 2022. godine kojim je odbačena kao nedopuštena revizija apelanata izjavljena protiv Presude Kantonalnog suda u Bihaću (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 20 0 P 059683 21 Gž od 19. maja 2021. godine.

32. Presudom Općinskog suda u Cazinu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 20 0 P 059683 19 P od 1. februara 2021. godine (vrijednost spora: 1.001,00 KM) je utvrđeno da su apelanti, svako sa dijelom od po 1/4 stekli pravo suvlasništva i suposjeda na porodičnoj kući koja je sagrađena na parceli površine 960 m2 pobliže naznačenoj u izreci, kao i pravo suvlasništva i suposjeda od po 1/4 na zemljištu koje služi za redovnu upotrebu predmetne kuće, površine 450 m2, koje je pobliže naznačeno u izreci. Također, da je na zahtjev apelanata tuženi (A.A.) dužan trpjeti da se izvrši cijepanje parcele od 960 m2 i formiranje nove parcele od 450 m2, te da se novoformirana parcela izdvoji iz postojećeg u zasebni posjedovni list i na istoj upiše pravo posjeda apelanata sa dijelom od po 1/4 i tuženog sa dijelom od 1/2. Istom presudom je odbijen zahtjev apelanata kojim traže utvrđenje da su stekli pravo vlasništva i posjeda na navedenoj porodičnoj kući i zemljištu za redovnu upotrebu preko suvlasničkog i suposjedničkog dijela od po 1/4. Također je naloženo apelantima da tuženom predaju u posjed i na slobodno raspolaganje njegov suvlasnički dio od 1/2 nekretnina koji čini sprat porodične kuće i da mu predaju u suposjed zemljište na kojem je izgrađena kuća površine 450 m2. Konačno je određeno da svaka strana snosi svoje troškove.

33. Odlučujući o žalbi apelanata izjavljenoj protiv prvostepene presude, Kantonalni sud je presudom od 19. maja 2021. godine predmetnu žalbu odbio i potvrdio prvostepenu presudu.

34. Odlučujući o reviziji apelanata izjavljenoj protiv drugostepene presude, Vrhovni sud F BiH je rješenjem od 15. februara 2022. godine predmetnu reviziju odbacio kao nedopuštenu. U obrazloženju rješenja Vrhovni sud F BiH je naveo da su apelanti u tužbi naznačili vrijednost spora u iznosu od 1.001,00 KM, a koji ne prelazi 30.000,00 KM, te je stoga revizija u skladu sa članom 237. stav (2) ZPP nedopuštena. Također, Vrhovni sud F BiH je naveo da u konkretnom slučaju nisu ispunjeni ni uslovi za izuzetnu dopuštenost revizije, u smislu odredbi člana 237. st. (3) i (4) ZPP-a.

35. Ustavni sud zapaža da su apelanti protiv drugostepene presude izjavili reviziju Vrhovnom sudu F BiH koja nije bila efektivan pravni lijek, tako da je konačna odluka drugostepena presuda protiv koje su apelanti izjavili reviziju. Ustavni sud nije smatrao potrebnim utvrđivati datum prijema drugostepene odluke, budući da je rješenje Vrhovnog suda F BiH donijeto 15. februara 2022. godine, pa se stoga podrazumijeva da su apelanti drugostepenu odluku zaprimili prije tog datuma. Apelanti su 13. maja 2022. godine podnijeli apelaciju Ustavnom sudu.

8. AP-1739/22

36. A.J., Š.J. i B.J. (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Lukavca, koje zastupa Tefida Mušanović advokat iz Lukavca, podnijeli su 17. maja 2022. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Vrhovnog suda F BiH broj 32 0 P 260528 21 Rev od 6. januara 2022. godine kojim je odbačena kao nedopuštena revizija apelanata izjavljena protiv Presude Kantonalnog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 32 0 P 260528 17 Gž od 10. novembra 2020. godine.

37. Presudom Općinskog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 32 0 P 260528 16 P od 25. aprila 2017. godine odbijen je tužbeni zahtjev apelanata kojim su tražili da tuženi (Bosna sunce osiguranje d.d. i Atletski klub „Sloboda – Tehnograd“) solidarno isplate apelantici A.J. iznos od 20.000,00 KM na ime naknade materijalne štete, apelantima Š.J. i B.J. iznos od po 5.000,00 KM na ime duševnih bolova zbog teške tjelesne ozljede A.J. kao njihove mldb. kćerke, i iznos od 10.365,55 KM na ime naknade materijalne štete na ime liječenja A.J.

38. Odlučujući o žalbi apelanata izjavljenoj protiv prvostepene presude, Kantonalni sud je presudom od 10. novembra 2020. godine predmetnu žalbu odbio i potvrdio prvostepenu presudu.

39. Odlučujući o reviziji apelanata izjavljenoj protiv drugostepene presude, Vrhovni sud F BiH je rješenjem od 6. januara 2022. godine predmetnu reviziju odbacio kao nedopuštenu. U obrazloženju rješenja Vrhovni sud je naveo da je odredbama člana 237. stav (2) ZPP propisano da revizija nije dopuštena ako vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude ne prelazi 30.000,00 KM. U vezi s tim, Vrhovni sud F BiH je naveo da u predmetnom postupku vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude za sve apelante, s obzirom da je riječ o formalnim suparničarima čiji je procesni položaj svakog od njih samostalan, iznosi 20.000,00 KM za A.J., te za Š.J. i B.J. ukupno 20.396,55 KM, koji ne prelaze označeni iznos kao uslova za dopuštenost izjavljivanja revizije, zbog čega nije ispunjen uslov dopuštenosti revizije iz člana 237. stav (2) ZPP. Također, Vrhovni sud F BiH je naveo da u konkretnom slučaju nisu ispunjeni ni uslovi za izuzetnu dopuštenost revizije, u smislu odredbi člana 237. st. (3) i (4) ZPP-a.

40. Ustavni sud zapaža da su apelanti protiv drugostepene presude izjavili reviziju Vrhovnom sudu F BiH koja nije bila efektivan pravni lijek, tako da je konačna odluka drugostepena presuda protiv koje su apelanti izjavili reviziju. Ustavni sud nije smatrao potrebnim utvrđivati datum prijema drugostepene odluke, budući da je rješenje Vrhovnog suda F BiH donijeto 6. januara 2022. godine, pa se stoga podrazumijeva da su apelanti drugostepenu odluku zaprimili prije tog datuma. Apelanti su 17. maja 2022. godine podnijeli apelaciju Ustavnom sudu.

9. AP-1803/22

41. M.G. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Tuzle, kojeg zastupa Mirza Hrustić advokat iz Tuzle, podnio je 20. maja 2022. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Vrhovnog suda F BiH broj 29 0 P 019698 22 Rev od 24. februara 2022. godine kojim je odbačena kao nedopuštena revizija apelanta izjavljena protiv Presude Kantonalnog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 29 0 P 019698 21 Gž 2 od 17. novembra 2021. godine.

42. Presudom Općinskog suda u Kalesiji (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 29 0 P 019698 13 P 2 od 19. aprila 2021. godine obavezan je apelant da isplati tužiocima (A.D. i F.D.) iznos od 21.627,79 KM sa zakonskom zateznom kamatom. Istom presudom je odbijen tužbeni zahtjev preko dosuđenog iznosa, te je obavezan apelant da tužiocima naknadi troškove postupka u određenom novčanom iznosu.

43. Odlučujući o žalbi apelanta izjavljenoj protiv prvostepene presude, Kantonalni sud je presudom od 17. novembra 2021. godine predmetnu žalbu odbio kao neosnovanu i potvrdio prvostepenu presudu.

44. Odlučujući o reviziji apelanta izjavljenoj protiv drugostepene presude, Vrhovni sud F BiH je rješenjem od 24. februara 2022. godine predmetnu reviziju odbacio kao nedopuštenu. U obrazloženju rješenja Vrhovni sud F BiH je naveo da je odredbama člana 237. stav (2) ZPP propisano da revizija nije dopuštena ako vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude ne prelazi 30.000,00 KM. U vezi s tim, Vrhovni sud F BiH je naveo da u predmetnom postupku vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude iznosi 21.627,79 KM, zbog čega nije ispunjen uslov dopuštenosti revizije iz člana 237. stav (2) ZPP. Također, Vrhovni sud F BiH je naveo da u konkretnom slučaju nisu ispunjeni ni uslovi za izuzetnu dopuštenost revizije, u smislu odredbi člana 237. st. (3) i (4) ZPP-a.

45. Ustavni sud zapaža da je apelant protiv drugostepene presude izjavio reviziju Vrhovnom sudu F BiH koja nije bila efektivan pravni lijek, tako da je konačna odluka drugostepena presuda protiv koje je apelant izjavio reviziju. Ustavni sud nije smatrao potrebnim utvrđivati datum prijema drugostepene odluke, budući da je rješenje Vrhovnog suda F BiH donijeto 24. februara 2022. godine, pa se stoga podrazumijeva da je apelant drugostepenu odluku zaprimio prije tog datuma. Apelant je 20. maja 2022. godine podnio apelaciju Ustavnom sudu.

10. AP-1889/22

46. S. P., V.P. i A.P.K. (u daljnjem tekstu: apelanti), koje zastupa Advokatsko društvo Babić&Co d.o.o. Zenica, podnijeli su 26. maja 2022. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Vrhovnog suda F BiH broj 43 0 P 144152 20 Rev od 15. marta 2022. godine kojim je odbačena kao nedopuštena revizija apelanata izjavljena protiv Presude Kantonalnog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 43 0 P 144152 20 od 1. juna 2020. godine.

47. Presudom Općinskog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Općinski sud) 43 0 P 144152 17 P od 21. februara 2020. godine odbijen je tužbeni zahtjev apelanata kojim su tražili da im tuženi (Euroherc osiguranje d.d. Sarajevo) na ime naknade nematerijalne štete, duševnih bolova zbog smrti bliske osobe isplati iznos od po 20.000,00 KM (ukupno 60.000,00 KM) sa zakonskom zateznom kamatom. Istom presudom je odbijen i tužbeni zahtjev apelanata da im tuženi na ime naknade materijalne štete isplati iznos od 2.578,10 KM sa zakonskom zateznom kamatom, kao i zahtjev za naknadu troškova postupka u iznosu od 5.882,40 KM, dok su obavezani da tuženom naknadu troškova u iznosu od 5.882,40.

48. Odlučujući o žalbi apelanata izjavljenoj protiv prvostepene presude, Kantonalni sud je presudom od 1. juna 2020. godine predmetnu žalbu odbio kao neosnovanu i potvrdio prvostepenu presudu.

49. Odlučujući o reviziji apelanata izjavljenoj protiv drugostepen presude, Vrhovni sud F BiH je rješenjem od 15. marta 2022. godine predmetnu reviziju odbacio kao nedopuštenu. U obrazloženju rješenja Vrhovni sud F BiH je naveo da je odredbama člana 237. stav (2) ZPP propisano da revizija nije dopuštena ako vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude ne prelazi 30.000,00 KM. U vezi s tim, Vrhovni sud F BiH je naveo da je u konkretnom slučaju riječ o formalnim suparničarima čiji je procesni položaj svakog od njih samostalan, pa se u takvim procesnim okolnostima dopustivost revizije cijeni s obzirom na pojedinačnu vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude za svakog od suparničara, a ne po njihovom zbiru. Ukazao je da apelanti pobijaju drugostepenu presudu u pravosnažno odbijajućem dijelu koji u odnosu za svakog od njih ne prelazi imovinski cenzus kao kriterij uslova dopuštenosti revizije iz člana 237. stav (2) ZPP. Također, Vrhovni sud F BiH je naveo da u konkretnom slučaju nisu ispunjeni ni uslovi za izuzetnu dopuštenost revizije, u smislu odredbi člana 237. st. (3) i (4) ZPP-a.

50. Ustavni sud zapaža da su apelanti protiv drugostepene presude izjavili reviziju Vrhovnom sudu F BiH koja nije bila efektivan pravni lijek, tako da je konačna odluka drugostepena presuda protiv koje su apelanti izjavili reviziju. Iz stanja apelacionog spisa proizlazi da su apelanti drugostepenu presudu primili 11. juna 2020. godine, a predmetnu apelaciju su podnijeli 26. maja 2022. godine Spajanje predmeta

51. S obzirom na to da navedene apelacije pokreću isto pitanje dopustivosti, Ustavni je sud, shodno članu 32. stav (1) Pravila Ustavnoga suda, donio odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će se voditi jedan postupak i donijeti jedna odluka pod brojem AP-1376/22. Apelacioni navodi

52. U svim predmetnim apelacijama, apelanti su se pozvali na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda. U predmetima broj AP-1376/22, AP-1393/22, AP-1700/22, AP- 1701/22, 1739/22 i AP-1889/22 apelanti se pored navedenog pozivaju i na povredu prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Također, u predmetima AP-1376/22, AP-1393/22, AP-1527/22, AP-1694/22, AP- 1695/22, AP-1803/22 i AP-1889/22 se apelanti pozivaju i na povredu prava na efikasan pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije. Konačno, u predmetu AP-1695/22 apelant ističe da je došlo i do povrede prava na privatni i porodični život, dom i prepisku iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije, dok u predmetima AP-1700/22 i AP-1889/22 apelanti ističu da je došlo i do kršenja zabrane diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije, odnosno člana 1. Protokola broj 12 uz Evropsku konvenciju.

53. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (1) i stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (1) i stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda glasi:

(1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

c) protekao je rok za podnošenje apelacije;

54. Ustavni sud ukazuje da su apelanti u svim predmetima protiv odluka drugostepenih sudova izjavili revizije, koje su odlukama nadležnih sudova odbačene kao nedopuštene. Prema tome, Ustavni sud konstatuje da je revizija kao vanredni pravni lijek u ovim slučajevima bila neefektivan pravni lijek u smislu člana 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda. Stoga, proizlazi da su konačne odluke u ovim predmetima odluke drugostepenih sudova navedene u dispozitivu ove odluke. Budući da su sve predmetne apelacije podnesene nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je zaključio da su apelacije podnesene neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada su apelanti primili osporene (konačne) odluke.

55. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko se utvrdi da je protekao rok za podnošenje apelacija, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

56. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1376/22 („Sanitacija“ d.o.o. Bijeljina i… | Sudska praksa | Aktio