Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2109/21 (V.G.)

Odluka donesena 22. 06. 2022.

  • Zloupotreba prava na podnošenje apelacije
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2109/21

Apelacija

Odluka o dopustivosti

22. 06. 2022.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman, i sudije Valerija Galić, Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 22. juna 2022. godine, u predmetu broj AP-2109/21, rješavajući apelaciju koju je podnio V.G., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka f), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio V.G.

zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u postupku odlučivanja o žalbi izjavljenoj protiv Presude Općinskog suda u Sarajevu broj 65 0 P 042387 11 P 2 od 26. decembra 2012.godine, zbog toga što je apelant zloupotrijebio pravo na podnošenje apelacije.

OBRAZLOŽENJE

1. V. G. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Kiseljaka, kojeg zastupa Advokatsko društvo "Adil Lozo i drugi" d.o.o. Travnik iz Travnika, podnio je 14. juna 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u postupku odlučivanja o apelantovoj žalbi izjavljenoj protiv Presude Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 65 0 P 042387 11 P 2 od 26. decembra 2012.godine.

2. Mikrokreditna fondacija LOK Sarajevo (u daljnjem tekstu: tužilac) je 24. septembra 2007. godine podnijela Općinskom sudu tužbu protiv apelanta, radi duga.

3. Općinski sud je Presudom broj 65 O P 042387 11 P 2 od 26. decembra 2012. godine obavezao apelanta da tužiocu isplati na ime duga određeni novčani iznos sa zakonskom zateznom kamatom, te da mu naknadi troškove parničnog postupka, a kako je to sve detaljno navedeno u izreci presude.

4. Apelant je 29. januara 2013. godine izjavio žalbu protiv prvostepene presude od 26. decembra 2012. godine.

5. Iz odgovora na apelaciju Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) i Općinskog suda od 14., odnosno 21. decembra 2021. godine proizlazi da je Kantonalni sud, odlučujući o apelantovoj žalbi izjavljenoj protiv prvostepene presude od 26. decembra 2012. godine, donio Presudu broj 65 0 P 042387 13 Gž od 25. aprila 2014. godine kojom je odbio apelantovu žalbu i potvrdio prvostepenu presudu.

6. Iz informacije i dokumenata (Dopis Kantonalnog suda broj 65 0 P 042387 13 Gž od 29. jula 2014. godine upućen Općinskom sudu) koje je Općinski sud dostavio Ustavnom sudu 23. februara 2022. godine proizlazi da je Presuda Kantonalnog suda broj 65 0 P 042387 13 Gž od 25. aprila 2014. godine uručena apelantu 2. juna 2014. godine, a tužiocu 26. juna 2014. godine. Apelacioni navodi

7. Apelant navodi da mu je zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u postupku odlučivanja o žalbi apelanta izjavljenoj protiv prvostepene presude od 26. decembra 2012. godine povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), zbog čega traži naknadu nematerijalne štete. Apelant navodi da je protiv prvostepene presude izjavio žalbu 29. januara 2013. godine, ali da Kantonalni sud do danas nije donio drugostepenu odluku, iako je od dana izjavljivanja žalbe protekao period od osam godina.

Odgovori na apelaciju

8. Kantonalni sud je naveo da u postupku pred tim sudom nije došlo do povrede prava na koje se apelant poziva u apelaciji. U tom pogledu je istakao da je konkretni predmet okončan pred tim sudom donošenjem Presude broj 65 0 P 042387 13 Gž od 25. aprila 2014. godine, koju je dostavio u prilogu odgovora.

9. Općinski sud je naveo tok postupka ističući da je predmetni parnični postupak pravosnažno okončan donošenjem drugostepene odluke Kantonalnog suda od 25. aprila 2014. godine kojom je potvrđena prvostepena presuda, te da je predmet arhiviran 19. januara 2015. godine. Općinski sud je naveo da je iz sadržaja apelacije vidljivo da apelant osporava dužinu trajanja postupka pred drugostepenim sudom, a ne pred Općinskim sudom.

10. Punomoćnik apelanta je u izjašnjenju na odgovor na apelaciju naveo da nije obaviješten da je drugostepeni sud odlučio o apelantovoj žalbi izjavljenoj 29. januara 2013. godine niti mu je dostavljena odluka drugostepenog suda, zbog čega je bilo opravdano podnošenje apelacije zbog dužine trajanja postupka. Također navodi da mu prvostepeni sud nije dostavio odluku Kantonalnog suda, nego je predmet arhivirao i apelantu uskratio pravo na izjavljivanje revizije Vrhovnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine, te u konačnici i podnošenje apelacije Ustavnom sudu.

11. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (3) tačka f) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (3) tačka f) Pravila Ustavnog suda glasi:

(3) Apelacija nije dopustiva ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

f) apelant je zloupotrijebio pravo na podnošenje apelacije;

12. U konkretnom slučaju, Ustavni sud zapaža da je apelant podnio apelaciju zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u postupku odlučivanja o apelantovoj žalbi izjavljenoj protiv Presude Općinskog suda broj 65 0 P 042387 11 P 2 od 26. decembra 2012.godine.

13. Apelant navodi da Kantonalni sud do dana podnošenja apelacije nije odlučio o žalbi apelanta od 29. januara 2013. godine izjavljenoj protiv prvostepene presude od 26. decembra 2012.godine, zbog čega mu je povrijeđeno prvo na donošenje odluke u razumnom roku, dok je apelantov punoćnik u izjašnjenu na odgovore na apelaciju redovnih sudova naveo da ga prvostepeni sud nije obavijestio da je drugostepeni sud odlučio o apelantovoj žalbi izjavljenoj 29. januara 2013. godine niti mu je dostavljena odluka drugostepenog suda, zbog čega je bilo opravdano podnošenje apelacije zbog dužine trajanja postupka.

14. Međutim, iz odgovora na apelaciju Općinskog suda i Kantonalnog suda proizlazi da je Kantonalni sud Presudom broj 65 0 P 042387 13 Gž od 25. parila 2014. godine odlučio o apelantovoj žalbi izjavljenoj protiv prvostepene presude od 26. decembra 2012.godine. Nadalje, iz Dopisa Kantonalnog suda broj 65 0 P 042387 13 Gž od 29. jula 2014. godine upućenog Općinskom sudu, a koji je Općinski sud dostavio Ustavnom sudu 23. februara 2022. godine, proizlazi da je navedena presuda Kantonalnog suda od 25. parila 2014. godine uručena apelantu 2. juna 2014. godine, a tužiocu 26. juna 2014. godine, te da je predmet arhiviran 19. januara 2015. godine, pa Ustavni sud zaključuje da je apelant, prilikom podnošenja predmetne apelacije, propustio da obavijesti Ustavni sud o bitnim činjenicama u vezi sa predmetnom apelacijom koje se odnose na okončanje žalbenog postupka pred Kantonalnim sudom po apelantovoj žalbi od 29. januara 2013. godine izjavljenoj protiv prvostepene presude od 26. decembra 2012.godine. Dakle, i pored toga što je Kantonalni sud prije podnošenja predmetne apelacije donio presudu kojom je odlučio o apelantovoj žalbi izjavljenoj protiv prvostepene presude od 26. decembra 2012.godine, odnosno kojom je okončan predmetni žalbeni postupak, a koja mu je dostavljena 2. juna 2014. godine, apelant je podnio apelaciju Ustavnom sudu tvrdeći da u konkretnom predmetu Kantonalni sud nikada nije odlučio o njegovoj žalbi od 29. januara 2013. godine izjavljenoj protiv prvostepene presude od 26. decembra 2012.godine.

15. Imajući u vidu naprijed navedene odlučujuće činjenice u konkretnom predmetu, Ustavni sud zapaža da apelant ukazuje na nedonošenje odluke u razumnom roku u postupku odlučivanja o žalbi apelanta izjavljenoj protiv prvostepene presude od 26. decembra 2012. godine, pritom svjesno propuštajući da navede ove relevantne činjenice u apelaciji. Ustavni sud ukazuje da podnošenje apelacije u takvoj pravnoj situaciji ne upućuje na postojanje apelantove stvarne namjere da u apelacionom postupku pred Ustavnim sudom ostvari zaštitu njegovih ustavnih prava. Iz takvog ponašanja apelanta nesumnjivo proizlazi da korištenje procesnih ovlaštenja kao što je podnošenje apelacije Ustavnom sudu zbog dužine trajanja postupka, nije preduzeto sa ciljem zaštite njegovih prava. Ustavni sud podsjeća da se u ovakvom slučaju, kada apelant podnese apelaciju koja nije usmjerena na zaštitu ustavnih prava nego predstavlja zloupotrebu procesnih ovlaštenja, Ustavnom sudu stvara nepotreban posao inkompatibilan sa njegovom stvarnom funkcijom zaštite ustavnih prava apelanata (vidi Ustavni sud, odluke o dopustivosti br. AP-5734/18 od 17. jula 2019. godine, AP-580/20 od 22. decembra 2020. godine, AP-542/20 od 12. januara 2021. godine, AP-1520/20 od 8. septembra 2021. godine i AP-3553/20 od 9. februara 2022. godine, dostupne na www.ustavnisud.ba). Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud zaključuje da je apelant zloupotrijebio pravo na podnošenje apelacije.

16. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka f) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je apelant zloupotrijebio pravo na podnošenje apelacije, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

17. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2109/21 (V.G.) | Sudska praksa | Aktio