Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-1824/22 (B. B.)

Odluka donesena 22. 06. 2022.

  • Privremena mjera - odbijena
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Miodrag Simović, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1824/22

Apelacija

Odluka o privremenoj mjeri

22. 06. 2022.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Malom vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, i potpredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 22. juna 2022. godine, u predmetu broj AP-1824/22, rješavajući zahtjev Boška Bilića za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka e) i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćen tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine", broj 94/14), donio je

ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI

Odbija se kao neosnovan zahtjev Boška Bilića za donošenje privremene mjere.

OBRAZLOŽENJE

1. Boško Bilić (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Željko Višić, advokat iz Banja Luke, podnio je 23. maja 2022. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presuda Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 11 0 K 023774 20 Kž od 26,. aprila 2022. godine i presude Okružnog suda u Banja Luci broj 11 0 K 023774 19 k od 10. decembra 2019. godine. Apelant je tražio da Ustavni sud donese privremenu mjeru kojom bi odložio izvršenje kazne zatvora apelantu do odluke Ustavnog suda.

2. Okružni sud u Banja Luci je donio presudu broj 11 0 K 023774 19 K od 10. decembra 2019. godine kojom je N.J. i apelanta oglasio krivima što su na način, u vrijeme i u mjestu opisanom u presudi neovlašteno proizveli supstancu proglašenu za opojnu drogu, čime su izvršili krivično djelo neovlaštena proizvodnja i promet opojnih droga iz člana 224. stav 2. u vezi sa stavom

1. Krivičnog zakona Republike Srpske ( u daljnjem tekstu: KZ) pa je apelant ( i N.J.) osuđen na kaznu zatvora u trajanju od tri godine.

3. Vrhovni sud je donio presudu broj 11 0 K 023774 20 Kž od 26. aprila 2022. godine, kojim je uvažio odbio kao neosnovane žalbe apelanta i N.J. i potvrdio presudu Okružnog suda.

4. Apelant u apelaciji ukazuje na povredu prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant u apelaciji navodi da mu je povrijeđeno pravo na sud; da je odluka donijeta proizvoljnom i arbitrarnom ocjenom dokaza (kontradiktornih izjava svjedoka i dokaza koji su nezakoniti), ali i materijalnog prava; pravo na jednak pristup sudu; pravo ne nepristrasan sud i pravo na odbranu.

5. Apelant je takođe zatražio da Ustavni sud donese privremenu mjeru kojom će odložiti izdržavanje kazne zatvora do donošenja odluke Ustavnog suda. Dalje apelant ukazuje da je očigledno da okolnosti predmeta otvaraju ozbiljna pitanja u pogledu kršenja apelantovog prava. Apelant navodi da je penzioner, koji je čitav radni vijek proveo kao pripadnik Ministarstva unutrašnjih poslova (SRBiH i MUP RS). Takođe, apelant navodi da ima brojne zdravstvene probleme (dostavio medicinsku dokumentaciju). Apelant navodi da ima srčane probleme uslijed kojih njegov boravak na izdržavanju kazne zatvora ozbiljno ugrožava njegov život. Apelant je, kako je naveo, na brojnim medicinskim ispitivanjima, a sve u cilju utvrđivanja dijagnostičkog tretmana a radi utvrđivanja preciznog tretmana liječenja. Apelant navodi da nikada nije bio kažnjavan, a da je u 60. godini života. U ovim okolnostima bi, kako je apelant naveo, izvršenjem pravosnažne presude, a prije nego se obavi dijagnostički tretman liječenja mogle nastati neotklonjive posljedice za apelanta, što je dovoljan razlog za donošenje privremene mjere.

6. Prilikom ispitivanja osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere, Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda.

7. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

8. Član 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud može, na vlastitu inicijativu ili na zahtjev podnositelja zahtjeva ili apelanta, odrediti svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.

9. Ustavni sud smatra da je sloboda i sigurnost ličnosti nesumnjivo jedno od najvažnijih ljudskih prava koja štiti Ustav Bosne i Hercegovine i Evropska konvencija. Stoga je nesporan interes osobe koja se upućuje ili se nalazi na izdržavanju kazne zatvora da se, u smislu člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda, odluči o privremenoj mjeri obustave izvršenja ili upućivanja na izdržavanje kazne zatvora. Međutim, kao jedini kriterij za Ustavni sud da odluči usvojiti zahtjev za privremenu mjeru ne može biti samo činjenica da je osoba lišena slobode ili da joj predstoji lišavanje slobode radi izvršenja kazne zatvora po pravosnažnoj sudskoj presudi, kada ta osoba takav zahtjev zasniva samo na tvrdnji da u postupku koji je prethodio osporenoj odluci nisu poštovana njena ustavna prava. Takvim automatizmom bi ovaj institut privremene mjere izgubio svoju svrhu. Ustavni sud je, stoga, u svojoj dosadašnjoj praksi usvojio određene principe kojima se rukovodi prilikom odlučivanja o zahtjevu za privremenu mjeru, i ovom prilikom ukazuje na princip prema kojem se razlozi i dokazi koje apelanti navode u pogledu navodnih kršenja ustavnih prava, ne mogu analogno primijeniti prilikom odlučivanja o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere (vidi Ustavni sud, odluka o privremenoj mjeri, broj AP-1363/05 od 28. juna 2005. godine, dostupna na web stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba).

10. U tom kontekstu Ustavni sud ukazuje da zahtjev za donošenje privremene mjere mora imati jasne i argumentovane razloge iz kojih bi Ustavni sud nesumnjivo zaključio da je neophodno i opravdano da se usvoji predložena privremena mjera.

11. U konkretnom slučaju apelant zahtjev za donošenje privremene mjere temelji na tvrdnji da je došlo do povrede prava na pravično suđenje, kao i na činjenici da ima zdravstvene probleme, da mu se zdravstveno stanje ispituje te traži da Ustavni sud odloži izvršenje kazne zatvora po presudi pravosnažnoj presudi.

12. Ustavni sud podsjeća da se relevantnim odredbama Zakona o izvršenju krivičnih i prekršajnih sankcija Republike Srpske („Službeni glasnik RS“, broj 63/18, u daljnjem tekstu: ZIKPS) uređuje, između ostalog, postupak izvršenja kazne zatvora, te u odredbi člana 78. stav 1. tačka 1. ZIKPS je navedeno: Osuđenom licu koje se nalazi na slobodi može se, na njegovu molbu [...], odgoditi izvršenje kazne zatvora ako: 1. ako je obolio od teže akutne i druge teže bolesti, a provjerom se utvrdi da u kazneno-popravnoj ustanovi nema uslova za liječenje - dok bolest traje.

13. Ustavni sud takođe primjećuje da apelant nije dostavio dokaz Ustavnom sudu da je pokušao pred redovnim sudom da ostvari svoje pravo

14. Ustavni sud ukazuje da je članom 64. Pravila Ustavnog suda propisano postupanje Ustavnog suda vezano za odluke o privremenim mjerama te je stavom (5) tog člana propisano da „Zahtjev za donošenje privremene mjere može podnijeti učesnik u postupku pred Ustavnim sudom iz člana 16. ovih pravila pod uvjetom da je prethodno, u skladu s mogućnošću propisanom zakonom, tražio odgađanje izvršenja odluka redovnih sudova ili organa uprave u postupku koji je vođen pred tim sudovima, odnosno organima.“ Dakle, citiranim odredbama Pravila Ustavnog suda je decidno propisano da je apelant dužan tražiti odgađanje izvršenja odluke pred domaćim sudovima i na taj način dati redovnom sudu mogućnost da odgodi izvršenje kazne zatvora (vidi Odluka o privremenoj mjeri broj AP-1682/20 od 20. maja 2020. godine, stav 8, dostupna na www.ustavnisud.ba), a koju mogućnost apelant nije koristio (bar nije ponudio dokaz o tome), te, ukoliko ta mogućnost postoji apelant je shodno članu 64. stav (5) Pravila Ustavnog suda mora koristiti.

15. Shodno navedenom, Ustavni sud smatra da je zahtjev apelanta za donošenje privremene mjere neosnovan.

16. Na osnovu izloženog, odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.

17. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri, ni u kom slučaju, ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu, predmetne apelacije.

18. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-1824/22 (B. B.) | Sudska praksa | Aktio