Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4452/20 (H.O.)
Odluka donesena 06. 07. 2022.
- Procesna odluka
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-4452/20
Apelacija
Odluka o dopustivosti
06. 07. 2022.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman, i sudije Valerija Galić, Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 6. jula 2022. godine, u predmetu broj AP-4452/20, rješavajući apelaciju H. O., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine", broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija H. O. podnesena protiv rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu broj 09 0 Dn 022681 14 Gž od 25. septembara 2020. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. H. O. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, kojeg zastupa Danijela Saller-Osenk, advokat iz Sarajeva, podnio je, 10. decembra 2020. godine, Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 09 0 Dn 022681 14 Gž od 25. septembra 2020. godine.
2. Općinski sud u Sarajevu Zemljišnoknjižni ured (u daljnjem tekstu: Općinski sud) je odlučujući u zeljišnoknjižnom predmetu po prijedlogu predlagača Općine Ilidža, radi uknjižbe državne svojine i upisa nositelja prava raspolaganja 23. maja 2005. godine donio rješenje broj DN- 2562/03, kojim je na osnovu rješenja Općine Ilidža broj 05-31-5057/99-3 od 17. februara 2013. godine, dozvoljen otpis parcele broj 2770/48, u površini od 210 m2 (broj 534 K.O. Ilidža novi premjer, u daljnjem tekstu: predmetno zemljište) iz A lista zk. ul. br. 4977 K.O. Hrasnica, upisane kao svojina –raspolaganje stambenog preduzeća Ilidža i upis istog u A listu novog z.k. ul. br. 5603 KO Ilidža kao društvena svojina nosioca prava raspolaganja stambenog preduzeća Ilidža u korist, nosioca prava raspolaganja JU „Djeca Sarajeva“ p.o. Sarajevo.
3. Kantonalni sud je Rješenjem broj 09 0 Dn 022681 14 Gž od 25. septembra 2020. godine odlučujući po žalbi apelanta izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda od 23. maja 2005. godine, žalbu apelanta odbacio.
4. U obrazloženju rješenja je konstatovano da apelant žalbom osporava rješenje prvostepenog suda zbog povrede odredaba Zakona o zemljišnim knjigama (u daljnjem tekstu: ZZK), Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP), odnosno pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbi navodi da ima pravni interes za podnošenje žalbe kao pravni nasljednik oca V. O. a sina U. O., a koji je kako navodi bio korisnik odnosno bivši vlasnik predmetnog zemljišta, koje je stekao na temelju kupoprodajnog ugovora iz 1954. godine. Smatra da je Općinski sud propustio da na zakonit način provede predmetni postupak jer o svojim radnjama nije obavijestio stvarne korisnike tj. bivše vlasnike predmetne nekretnine.
5. Kantonalni sud je prvo ocijenio da je žalba apelanta nedozvoljena. U vezi s tim je ukazao da je predmet upisa u predmetnom postupku uknjiženje društvene svojine i upis prava raspolaganja, da je postupak pokrenut po prijedlogu Općine Ilidža na temelju kojeg prijedloga je prvostepeni sud odlučio 17. februara 2003. godine. U vezi sa navedenim Kantonalni sud je ukazao da je članom 20. Zakona o vanparničnom postupku propisano da prvostepeni sud može povodom blagovremeno izjavljene žalbe novim rješenjem preinačiti ili ukinuti svoje ranije rješenje, ako utvrdi da je žalba osnovana a time se ne vrijeđaju prava drugih sudionika koja se zasnivaju na tom rješenju. Ako prvostepeni sud ne preinači, odnosno ne ukine svoje rješenje, žalbu će, zajedno sa spisima, dostaviti drugostepenom sudu na odlučivanje bez obzira na to da li je žalba podnesena u zakonom određenom roku. Drugostepeni sud može odlučiti i o neblagovremeno podnesenoj žalbi, ako se time ne vrijeđaju prava drugih osoba koja se zasnivaju na tom rješenju. Dalje, Kantonalni sud je naveo da se u zemljišnoknjižnim predmetima postupa po pravilima vanparničnog postupka, kako je to propisano odredbom člana 83. Zakona o vanparničnom postupku a odredbom člana 2. citiranog zakona propisana je primjena ZPP. Članom 213. stav 2. ZPP propisano je „da je žalba neblagovremena ako je podnesena nakon proteka roka za njeno podnošenje, a žalba je nedopuštena ako je žalbu podnijelo lice koje nije ovlašteno za podnošenje žalbe ili ako je osoba koja je žalbu podnijela nema pravniog interesa za podnošenje žalbe, stav (3)“. U vezi s tim dalje je naveo da apelant bez obzira na činjenicu što je apelant nasljednik V. O. (oca apelanta), sina U. O. (djeda apelanta), za kojeg apelant „žalbom tvrdi da je bio korisnik odnosno bivši vlasnik predmetne nekretnine, a s obzirom na činjenicu da imenovani nije bio stranka u postupku, nema pravni interes za podnošenje žalbe, u smislu citirane odredbe ZPP-a“. Pored navedenog Kantonalni sud je ocijenio „da je žalba neblagovremena i nedopuštena“ jer „je podnesena u roku od 15 dana, a nakon saznanja podnositelja žalbe o sadržaju osporenog rješenja“. Međutim, kako je obrazloženo, da bi žalba bila blagovremena mora biti izjavljena u navedenom roku, a koji se računa od dana dostavljanja prepisa rješenja, dok apelant u predmetnom slučaju „blagovremenost vezuje za datum saznanja za osporeno rješenje, a ne od dana kada mu je dostavljen prijepis“ rješenja. Također Kantonalni sud smatra da bez obzira na činjenicu da je apelant kao podnosilac žalbe, zakonski nasljednik svog oca on i njegov otac po ocjeni suda nisu bili stranke u postupku. S obzirom na odredbu člana 20. Zakona o vanparničnom postupku, tj. ovlaštenjima drugostepenog suda da može odlučivati i o neblagovremenoj žalbi u situaciji kada se ne dira u prava drugih osoba koja se zasnivaju na tom rješenju, Kantonalni sud je zaključio da je žalba apelanta nedopuštena. Stoga je primjenom odredbe člana 235. tačka 1. ZPP a u vezi sa članom 225. stav 1. citiranog zakona odlučio kao u izreci rješenja.
6. Apelant smatra da mu je osporenom odlukom povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (3) tačka d) Pravila Ustavnog suda glasi:
Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;
8. S obzirom na to da apelant smatra da mu je osporenom odlukom povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1 Evropske konvencije, potrebno je da Ustavni sud prvenstveno odgovori na pitanje da li predmetni postupak uživa zaštitu člana 6. stav 1 Evropske konvencije, odnosno člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine.
9. U vezi s tim, Ustavni sud se poziva na praksu Evropskog suda za ljudska prava, prema kojoj je odgovor na pitanje, da li je član 6. stav 1. Evropske konvencije primjenjiv ili ne, sadržan u odgovoru na pitanje: «da li je posljedica predmetne procedure odlučujuća za utvrđivanje građanskih prava i obaveza» (vidi odluke Evropskog suda za ljudska prava Tre Traktorer Aktiebolag od 17. jula 1989. godine stav 41; kao i H. protiv Francuske od 24. oktobra 1989. godine stav 47.). Imajući u vidu navedenu praksu Evropskog suda za ljudska prava, koju Ustavni sud podržava, Ustavni sud mora da ispita da li je ishod ili «posljedica» predmetnog postupka, bila odlučujuća za utvrđivanje građanskih prava i obaveza apelanta.
10. Ustavni sud primjećuje da apelant osporava rješenje Kantonalnog suda kojim je odbačena kao nedopuštena njegova žalba jer je podnesena od neovlaštenog lica, jer apelant kao ni njegov otac nisu bili stranka u predmetnom postupku te stoga nemaju pravni interes za podnošenje žalbe u smislu odredbe člana 213. st. (2) i st. (3) ZPP-a, te jer žalba nije blagovremeno podnesena. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud konstatuje da se u predmetnom postupku utvrđivala samo procesna dopustivost predmetne žalbe, i da se u tom postupku nije odlučivalo o građanskim pravima apelanta, niti mu je nametnuta bilo kakva obaveza. Prema tome, ishod procedure u kojoj je donesena pobijana odluka nije bio odlučujući za utvrđivanje građanskih prava i obaveza apelanta. Stoga, pitanje pravičnosti predmetnog postupka ne ulazi u domen člana 6. stav 1. Evropske konvencije, niti u domen člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine, zbog čega je apelacija ratione materiae inkopatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine i Evropskom konvencijom (vidi Ustavni sud, odluke o dopustivosti br. AP-4483/11 od 18. septembra 2012. godine i AP-4387/11 od 18. septembra 2012. godine, tačka 10, i AP-4339/20 od 3. marta 2021. godine, tačka 8., dostupne na web-stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba).
11. Nadalje, Ustavni sud ukazuje da se osporenom odlukom (kojom se, dakle, odlučivalo samo o procesnim pitanjima) nije odlučivalo ni o imovinskim pravima apelanta iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, slijedom čega su i apelantovi navodi o kršenju tog prava također ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
12. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
13. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić