Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-630/22 (I. L. i drugi)

Odluka donesena 22. 06. 2022.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
  • Invalid
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
  • Upravni postupak
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-630/22

Apelacija

Odluka o dopustivosti

22. 06. 2022.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 22. juna 2022. godine, u predmetu broj AP-630/22, rješavajući apelacije koje su podnijeli Ivica Lasić i drugi, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4) i člana 57. stav (2) tačka a) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje su podnijeli:

Ivica Lasić protiv Presude Vrhovnog suda Federacije BiH broj 70 0 U 008407 20 U od 11. novembra 2021. godine;

Razija Isaković protiv Presude Vrhovnoga suda Federacije BiH broj 70 0 U 005593 21 U 2 od 22. decembra 2021. godine;

Senad Hujdur protiv Presude Vrhovnog suda Federacije BiH broj 70 0 U 008090 20 U od 16. decembra 2021. godine;

zbog toga što su očigledno (prima facie) neosnovane.

OBRAZLOŽENJE

1. AP-630/22

1. Ivica Lasić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Širokog Brijega, kojeg zastupa Ivan Brekalo advokat iz Širokog Brijega, podnio je 16. februara 2022. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Vrhovnog suda Federacije BiH (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 70 0 U 008407 20 U od 11. novembra 2021. godine.

2. Rješenjem Federalnog ministarstva za pitanja boraca i invalida odbrambeno-oslobodilačkog rata (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) broj UP-1-03-41-ZKZ-211/17 od 27. jula 2020. godine ukinuto je konačno rješenje Ministarstva hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata Grude od 21. aprila 2005. godine (kojim je apelantu bilo priznato svojstvo ratnog vojnog invalida VII grupe sa 50% vojnog invaliditeta), te upravna stvar riješena tako da se apelantu priznaje svojstvo ratnog vojnog invalida X grupe sa 20% vojnog invaliditeta, i određeno da kao takav ima pravo na ličnu invalidninu u mjesečnom iznosu od 42,50 KM, kao i ostala prava priznata zakonom, s tim da mu priznata prava pripadaju od 27. jula 2020. godine i traju dok postoje zakonom propisani uslovi za korištenje priznatih prava.

3. Odlučujući o tužbi apelanta podnesenoj protiv rješenja Ministarstva od 27. jula 2020. godine, Vrhovni sud je presudom od 11. novembra 2021. godine predmetnu tužbu odbio kao neosnovanu.

2. AP-938/22

4. Razija Isaković (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Zenice, koju zastupa Edin Imamović advokat iz Zenice, podnijela je 14. marta 2022 godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Vrhovnog suda broj 70 0 U 005593 21 U 2 od 22. decembra 2021. godine i Rješenja Ministarstva broj UP-1-03-41-ZKZ-7184/14-1 od 26. aprila 2021. godine.

5. Rješenjem Ministarstva od 26. aprila 2021. godine, u postupku kontrole zakonitosti, ukinuto je konačno rješenje Službe za boračku i invalidsku zaštitu Općine Zenica od 27. novembra 2004. godine (kojim je apelantici bilo priznato svojstvo ratnog vojnog invalida IX grupe sa 30% vojnog invaliditeta) i upravna stvar riješena tako da apelantici prestaje svojstvo ratnog vojnog invalida i pravo na ličnu invalidninu, zaključno sa 26. aprilom 2021. godine.

6. Odlučujući o tužbi apelantice podnesenoj protiv rješenja Ministarstva od 26. aprila 2021. godine, Vrhovni sud je presudom od 22. decembra 2021. godine predmetnu tužbu odbio kao neosnovanu.

3. AP-1500/22

7. Senad Hujdur (u daljnjem tekstu: apelant) iz Hadžića, kojeg zastupa Nermin Dizdar advokat iz Mostara, podnio je 29. aprila 2022. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Vrhovnog suda Federacije BiH broj 70 0 U 00809 20 U od 16. decembra 2021. godine.

8. Rješenjem Ministarstva broj UP-1-03-41-ZKZ-5539/16 od 13. januara 2020. godine ukinuto je konačno rješenje Službe za boračku i invalidsku zaštitu Općine Prozor-Rama od 15. januara 2007. godine (kojim je apelantu bilo priznato svojstvo ratnog vojnog invalida V grupe sa 70% vojnog invaliditeta), te upravna stvar riješena tako da se apelantu priznaje svojstvo ratnog vojnog invalida X grupe sa 20% vojnog invaliditeta, i određeno da kao takav ima pravo na ličnu invalidninu u mjesečnom iznosu od 42,50 KM, kao i ostala prava priznata zakonom, s tim da priznata prava pripadaju od 13. januara 2020. godine i traju dok postoje zakonom propisani uslovi za korištenje priznatih prava.

9. Odlučujući o tužbi apelanta podnesenoj protiv rješenja Ministarstva od 13. januara 2020. godine, Vrhovni sud je presudom od 16. decembra 2021. godine predmetnu tužbu odbio kao neosnovanu.

Činjenično stanje

10. U obrazloženju osporenih odluka Vrhovni sud je naveo da je Ministarstvo na osnovu odredbi člana 7. stav (3) i člana 14. Zakona o provođenju kontrole zakonitosti korištenja prava iz oblasti boračko-invalidske zaštite (u daljnjem tekstu: Zakon), rješavajući po službenoj dužnosti, uputilo predmete apelanata nadležnim ljekarskim komisijama. Vrhovni je sud u svim predmetima konstatirao da su doneseni nalazi i mišljenja od prvostepene liječničke komisije, protiv kojih nalaza i mišljenja su apelanti u predmetima AP-630/22 i AP-1500/22 izjavili prigovore, i da je nadležna drugostepena ljekarska komisija potom donijela nove nalaze i mišljenja (u kojima se saglasila s nalazima i mišljenjima prvostepene ljekarske komisije), te da im je na taj način omogućeno da učestvuju u postupku. U predmetu AP-938/22 Vrhovni je sud istakao da je apelantica propustila da na prvostepeni nalaz i mišljenje istakne prigovor i time propustila mogućnost da se izjasni o svim činjenicama i okolnostima koje su važne za donošenje osporenog rješenja, tj. da je apelantici omogućeno da učestvuje u postupku, a koje pravo apelantica nije iskoristila. Osim toga, Vrhovni je sud istakao da je u predmetnim postupcima ocjena invaliditeta apelanata data na osnovu neposrednog pregleda apelanata, te na osnovu medicinske dokumentacije iz spisa predmeta na osnovu koje su apelanti i ranije cijenjeni, kako je to propisano odredbama člana 7. stav (4) Zakona, te odredbama člana 13.a stav (2) Pravilnika o radu ljekarskih komisija u postupku za ostvarivanje prava po Zakonu o pravima branilaca i članova njihovih porodica (u daljnjem tekstu: Pravilnik). Prema tome, Vrhovni sud je naveo da su osporena rješenja donesena u skladu sa odredbama Zakona i Pravilnika, s obzirom da su nadležne ljekarske komisije dale potpunu, jasnu i dovoljno obrazloženu ocjenu vojnog invaliditeta apelanata (shodno relevantnim odredbama Pravilnika i Pravilnika o utvrđivanju procenta vojnog invaliditeta sa Listom procenta) na osnovu medicinske dokumentacije o liječenju i na osnovu neposrednog pregleda apelanata.

Spajanje predmeta

11. S obzirom na to da se navedene apelacije zasnivaju na istim ili sličnim tvrdnjama o povredi ustavnih prava, Ustavni sud, u skladu sa članom 32. stav (1) Pravila Ustavnog suda, donio je odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP-630/22.

12. Ustavni sud smatra da će na ovaj način, spajanjem predmeta, biti u mogućnosti odluku o apelacijama donijeti na brži i ekonomičniji način, a bez negativnih posljedica po ustavna prava apelanata.

Apelacioni navodi

13. U svim navedenim apelacijama apelanti se pozivaju na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), dok se u apelacijama broj AP-938/22 i AP-1500/22 apelanti pozivaju i na povredu i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelanti, između ostalog, osporavaju nalaze i mišljenja nadležnih ljekarskih komisija, te navode da im nije dana mogućnost da učestvuju u postupku.

14. Pri ispitivanju dopustivosti apelacija Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud takođe ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

15. Nadalje, Ustavni sud u fazi ispitivanja dopustivosti predmeta, mora utvrditi, između ostalog, i da li su ispunjeni uslovi za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. S tim u vezi, Ustavni sud ukazuje da prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), koju Ustavni sud cijeni prilikom ispitivanja ustavnih prava (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu AP 992/15 od 25. oktobra 2017. godine, tačka 35), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očigledno neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji, sa dovoljnom jasnoćom pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99 i Khundunts protiv Azerbejdžana, Odluka od 26. februara 2019. godine, stav 32. te Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očigledno ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi Evropski sud, Mezotur-Tiszazugi Vizgazdalkodasi Tarsulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02 i Dumlu protiv Turske, Odluka od 20. aprila 2021. godine, stav 27), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja Ustavom Bosne i Hercegovine zaštićenih prava.

16. U vezi sa navodima o kršenju prava na pravično suđenje i prava na imovinu koji se zasnivaju isključivo na tvrdnji o proizvoljno utvrđenom činjeničnom stanju, proizvoljnoj ocjeni dokaza i proizvoljnoj primjeni prava, Ustavni sud ukazuje da prema praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, koju Ustavni sud slijedi prilikom ispitivanja ustavnih prava (vidi Odluku o dopustivosti i meritumu broj AP 992/15 od 25. oktobra 2017. godine, tačka 35) zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, Odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01 i Ašćerić protiv Bosne i Hercegovine, odluka od 17. decembra 2019. godine, stav 23). Naime, Ustavni sud nije nadležan supstituirati redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli (vidi, Evropski sud, Thomas protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 10. maja 2005. godine, aplikacija broj 19354/02 i Radomilja i drugi protiv Hrvatske, presuda od 20. marta 2018. godine, stav 150). Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ili zanemarivanju ustavnih prava (pravo na pravično suđenje, pravo na pristup sudu, pravo na djelotvoran pravni lijek i dr.), te da li je primjena zakona bila, eventualno, proizvoljna ili diskriminacijska. Dakle, u okviru apelacione nadležnosti Ustavni sud se bavi isključivo pitanjem eventualne povrede ustavnih prava ili prava iz Evropske konvencije u postupku pred redovnim sudovima.

17. Na osnovu činjenica konkretnih predmeta, koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da je Vrhovni sud u obrazloženju odluka osporenih pojedinačnim apelacijama dao detaljne, jasne i precizne razloge za svoje odlučenje, pa se ne može zaključiti da je primjena relevantnih zakonskih odredaba u bilo kojem dijelu bila proizvoljna. Naime, Ustavni sud primjećuje da je Vrhovni sud, pozivajući se na relevantne odredbe Zakona i Pravilnika, u obrazloženju svojih odluka dao jasne razloge zbog kojih smatra da su nalazi i mišljenja nadležnih ljekarskih komisija jasni i potpuni, a u takvom obrazloženju Vrhovnog suda Ustavni sud ne nalazi proizvoljnost. Osim toga, Ustavni sud zapaža da je Vrhovni sud obrazložio svoje odluke i u odnosu na navode apelanata da im nije omogućeno učešće u predmetnim upravnim postupcima, u čemu Ustavni sud također ne vidi proizvoljnost (vidi Ustavni sud, odluke o dopustivosti broj AP-3966/21 od 12. januara 2022. godine i AP-236/22 od 6. aprila 2022. godine dostupne na www.ustavnisud.ba). Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanata u pojedinačnim apelacijama pokreću ustavna pitanja na koja su se pozvali, odnosno ništa što ukazuje da apelanti imaju "opravdan zahtjev" u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.

18. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

19. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-630/22 (I. L. i drugi) | Sudska praksa | Aktio