Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1007/22 (M. C.)
Odluka donesena 06. 07. 2022.
- Povrat u prijašnje stanje (restitutio in integrum)
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1007/22
Apelacija
Odluka o dopustivosti
06. 07. 2022.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 6. jula 2022. godine, u predmetu broj AP-1007/22, rješavajući apelaciju koju je podnio Mersad Camdžija, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio Mersad Camdžija protiv Rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 449083 18 Rsž od 26. januara 2022. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. Mersad Camdžija (u daljnjem tekstu: apelant) iz Hadžića, kojeg zastupa Asif Plećan advokat iz Sarajeva, podnio je 18. marta 2022. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 65 0 Rs 449083 18 Rsž od 26. januara 2022. godine.
2. Rješenjem Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) od 11. avgusta 2015. godine je utvrđeno da se tužba u predmetnoj pravnoj stvari smatra povučenom.
3. Rješenjem Općinskog suda od 22. decembra 2017. godine je odbijen prijedlog apelanta za povrat u prijašnje stanje.
4. Odlučujući o žalbi apelanta izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda od 22. decembra 2017. godine, Kantonalni sud je rješenjem od 26. januara 2022. godine predmetnu žalbu odbio i potvrdio prvostepeno rješenje. U obrazloženju osporene odluke, Kantonalni sud je naveo da iz stanja spisa proizlazi da na pripremno ročište 2. jula 2015. godine nije pristupio uredno obaviješteni tužilac (apelant), zbog čega je sud primjenom odredbe člana 84. stav (1) Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP) donio odluku da se tužba smatra povučenom. Nadalje, da je apelant podnio prijedlog za povrat u prijašnje stanje u kojem je naveo da je na ročište pristupio sa zakašnjenjem od 10 minuta, zbog toga što je predmet bio dostavljen drugom sudiji, pa je punomoćnik pred kabinetom tog sudije čekao na ročište, ne znajući da je predmet u međuvremenu presigniran postupajućem sudiji, te da je očigledno da je omaškom došlo do propuštanja pripremnog ročište. U vezi s tim je Kantonalni sud ukazao da je prvostepeni sud utvrdio da je nakon predaje tužbe sudu za predmet bila zadužena sudija S.T., a da je nakon toga predmet dostavljen u referat uređujućeg sudije, koji je tužbu na odgovor dostavio tuženom, dostavljeni pismeni odgovor na tužbu dostavio na izjašnjenje punomoćniku apelanta, te zakazao pripremno ročište i poziv na kojem je ime tog sudije, sprat i broj sobe 337/III dostavio punomoćniku apelanta, zbog čega je prijedlog za povrat neosnovan i isti odbio. Kantonalni sud je zaključio da kod utvrđenja da je apelant primio poziv na ročište za dan 11. avgust 2015. godine na koje nije pristupio, po ocjeni i tog suda nisu opravdani razlozi koje u vidu ima odredba člana 328. stav (1) ZPP-a (kojom je propisano da ako stranka propusti ročište ili rok za poduzimanje neke radnje u postupku i zbog toga izgubi pravo na poduzimanje te radnje, sud će toj stranci, na njen prijedlog, dopustiti da naknadno obavi tu radnju (povrat u prijašnje stanje), ako ocijeni da je do propuštanja došlo usljed opravdanih razloga, koji se nisu mogli predvidjeti niti izbjeći).
Apelacioni navodi
5. Apelant smatra da mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda glasi:
(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;
7. Ustavni sud zapaža da se apelacioni navodi o povredi prava na pravično suđenje odnose na odluke donesene u postupku odlučivanja o prijedlogu za povrat u prijašnje stanje. Ustavni sud, prije svega, mora riješiti pitanje primjenjivosti člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije na konkretan slučaj.
8. U vezi s tim, Ustavni sud se poziva na svoju raniju praksu u odluci broj AP-73/02 od 25. jula 2003. godine (objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 43/03) koja glasi: [...]U pogledu dijela apelacije kojim se tvrdi da je došlo do povrede člana 6. stav 1. Evropske konvencije i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju zbog činjenice da Općinski sud nije našao razloge za povrat u prijašnje stanje, Ustavni sud nalazi da se takav postupak ne tiče apelantovih građanskih prava i obveza. Ovim postupkom se samo odlučuje da li postoji razlog za povrat u prijašnje stanje ili ne, bez odluke po pravnom pitanju dužnikovog duga, odnosno o meritumu predmeta. Stoga, čitav postupak povrata u prijašnje stanje ne potpada u okvir člana 6. Evropske konvencije niti u okvir člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Iz svega izloženog, Ustavni sud zaključuje da je ovaj dio apelacije ratione materiae inkompatibilan sa Evropskom konvencijom. (tačka 12. Odluke).
9. Iz navedenog proizlazi da se u predmetnom postupku, pokrenutom po prijedlogu za povrat u prijašnje stanje, nije odlučivalo o građanskim pravima i obavezama apelanta iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, već se samo odlučivalo o tome jesu li ispunjeni formalni zakonski uslovi da se dozvoli povrat u prijašnje stanje. Stoga, predmetni postupak ne ulazi u obim prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pa proizlazi da je apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
10. Nadalje, u pogledu navoda apelanta o povredi prava na imovinu, Ustavni sud ukazuje da se osporenom odlukom nije odlučivalo ni o imovinskim pravima apelanta iz članka II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. Stoga, Ustavni sud smatra da su navodi apelanta o povredi prava na imovinu iz članka II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju, također, ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
11. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
12. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić