Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1462/22 (S. I. i drugi)

Odluka donesena 22. 06. 2022.

  • Protek roka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1462/22

Apelacija

Odluka o dopustivosti

22. 06. 2022.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 22. juna 2022. godine, u predmetu broj AP-1462/22, rješavajući apelacije koje su podnijeli Saliha Islamović i drugi, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (1) i stav (3) tačka c), člana 57 stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine-Prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje su podnijeli:

Saliha Islamović, Dino Islamović i Irma Islamović protiv Presude Kantonalnog suda u Mostaru broj 56 0 P 056627 17 Gž od 9.

septembra 2021. godine;

Federalni zavod za penzijsko i invalidsko osiguranje protiv Presude Vrhovnog suda Federacije BiH broj 03 0 U 018287 20 Uvp od 23. decembra 2021. godine;

N. D. protiv Presude Kantonalnog suda u Novom Travniku broj 46 0 P 097701 21 Gž od 19. oktobra 2021. godine;

“Eco-Energi” d.o.o. Mostar protiv Presude Kantonalnog suda u Mostaru broj 07 0 U 011819 17 Uvp od 12. jula 2017. godine;

Vinko Dujak protiv Presude Kantonalnog suda u Zenici broj 43 0 Mal 186042 21 Gž od 16. februara 2022. godine;

Daniela Ratešić protiv Presude Okružnog suda u Banjaluci broj 71 0 P 293336 21 Gž od 20. septembra 2021. godine;

Milan Vidović i Milena Vidović protiv Presude Okružnog suda u Banjaluci broj 71 0 P 298245 20 Gž od 28. januara 2021. godine;

Branislav Maksimović s.p. vlasnik Zanatske radnje „Saša“ Čelinac protiv Presude Višeg privrednog suda u Banjaluci broj 57 0 Mals 133634 21 Pž od 24. novembra 2021. godine;

CLK INTERPROMET d.o.o. Klokotnica Doboj Istok protiv Rješenja Kantonalnog suda u Tuzli broj 03 0 Dn 009295 18 Pž od 11.

novembra 2021. godine;

Milosav Krunić i Miroslava Marić protiv Presude Kantonalnog suda u Goraždu broj 45 0 P 035773 21 Gž 2 od 22. marta 2021.

godine;

zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

OBRAZLOŽENJE

1. AP-1462/22

1. Saliha Islamović, Dino Islamović i Irma Islamović (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Jablanice, koje zastupa Halil Mušinović advokat iz Konjica, podnijeli su 27. aprila 2022. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije BiH (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud FBiH) broj 56 0 P 056627 21 Rev od 25. januara 2022. godine kojim je odbačena kao nedopuštena revizija apelanata izjavljena protiv Presude Kantonalnog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 56 0 P 056627 17 Gž od 9. septembra 2021. godine.

2. Presudom Općinskog suda u Konjicu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 56 0 P 056627 16 P od 12. jula 2017. godine (vrijednost predmeta spora 7.100,00 KM) utvrđeno je da su apelanti po osnovu dosjelosti stekli pravo vlasništva na nekretnini pobliže označenoj predmetnom presudom, te je obavezan tuženi (JP „Elektroprivreda BiH“ d.d. Sarajevo) trpjeti da se briše u zemljišnim knjigama njegovo pravo raspolaganja na predmetnoj nekretnini kao i trpjeti da se apelanti upišu u zemljišnim knjigama sa pravom suvlasništva na predmetnoj nekretnini. Odbijen je kao neosnovan protivtužbeni zahtjev tuženog (vrijednost predmeta spora 12.700,00 KM) da se obavežu apelanti da predmetnu nekretninu oslobode od stvari, te da je predaju u posjed tuženom.

3. Odlučujući o žalbi tuženog izjavljenoj protiv prvostepene presude, Kantonalni sud je Presudom broj 56 0 P 056627 17 Gž od 9. septembra 2021. godine predmetnu žalbu uvažio i preinačio prvostepenu presudu na način da je odbio kao neosnovan predmetni tužbeni zahtjev apelanata, dok je usvojio protivtužbeni zahtjev tuženog i obavezao apelante da predmetnu nekretninu oslobode od stvari, te da je predaju u posjed tuženom.

4. Odlučujući o reviziji apelanata izjavljenoj protiv presude Kantonalnog suda od 9. septembra 2021. godine, Vrhovni sud FBiH je Rješenjem broj 56 0 P 056627 21 Rev od 25. januara 2022. godine predmetnu reviziju odbacio kao nedopuštenu. U obrazloženju rješenja Vrhovni sud FBiH je naveo da je odredbama člana 237. stav (2) Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP) propisano da revizija nije dopuštena ako vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude ne prelazi iznos od 30.000,00 KM, a u privrednim sporovima 50.000,00 KM. U vezi s tim, Vrhovni sud FBiH je naveo da se u konkretnom slučaju radi o nenovčanom tužbenom zahtjevu kojim se apelanti tražili utvrđenje sticanja prava vlasništva, a tuženi je tražio predaju u posjed, pa se u takvim okolnostima pravo na izjavljivanje revizije prosuđuje s obzirom na vrijednost predmeta spora koji je naznačen u tužbi, odnosno protivtužbi. Naime, Vrhovni sud je ukazao da su apelanti kao vrijednost predmeta spora u tužbi naznačili iznos od 7.100,00 KM, dok je tuženi kao vrijednost predmeta spora u protivtužbi naznačio iznos od 12.700,00 KM što dalje ukazuje da imovinski cenzus, kao kriterijum uslova dopuštenosti revizije iz citiranih odredbi ZPP nije ostvaren. Takođe, Vrhovni sud FBiH je ukazao da u konkretnom slučaju nisu ispunjeni ni uslovi za izuzetnu dopuštenost revizije u smislu odredbi člana 237. st. (3) i (4) navedenog zakona.

5. Ustavni sud zapaža da su apelanti protiv drugostepene presude izjavili reviziju Vrhovnom sudu FBiH koja nije bila efektivan pravni lijek, tako da je konačna odluka drugostepena presuda protiv koje su apelanti izjavili reviziju. Ustavni sud nije smatrao potrebnim da utvrđuje datum kada su apelanti primili drugostepenu presudu, budući da je rješenje Vrhovnog suda FBiH doneseno 25. januara 2022. godine, pa se podrazumijeva da su apelanti drugostepenu presudu primili prije tog datuma. Apelanti su predmetnu apelaciju podnijeli 27. aprila 2022. godine.

2. AP-1464/22

6. Federalni zavod za penzijsko i invalidsko osiguranje (u daljnjem tekstu: apelant), podnio je 28. aprila 2022. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Vrhovnog suda FBiH broj 03 0 U 018287 20 Uvp od 23. decembra 2021. godine.

7. Presudom Kantonalnog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 03 0 U 018287 18 U od 13. januara 2020. godine uvažena je tužba tužioca (M.Đ.), te su poništena rješenja apelanta od 10. jula 2018. godine i 30. marta 2018. godine.

8. Odlučujući o zahtjevu apelanta za vanredno preispitivanje presude Kantonalnog suda od 13. januara 2020. godine, Vrhovni sud FBiH je Presudom broj 03 0 U 018287 20 Uvp od 23. decembra 2021. godine odbio predmetni zahtjev apelanta.

9. Iako je apelant u obrascu predmetne apelacije naveo da je osporenu presudu Vrhovnog suda FBiH primio 28. februara 2022. godine, Ustavni sud je uvidom u bazu podataka operativnog sistema za upravljanje predmetima (skraćeno: CMS) Vrhovnog suda utvrdio činjenicu da je apelant osporenu presudu tog suda primio 25. februara 2022. godine a predmetnu apelaciju je podnio 28. aprila 2022. godine.

3. AP-1495/22

10. N. D. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Bugojna, kojeg zastupa Hidajet Supur advokat iz Bugojna, podnio je 29. aprila 2022. godine apelaciju Ustavnom sudu Rješenja Vrhovnog suda FBiH broj 46 0 P 097701 22 Rev od 31. januara 2022. godine kojim je odbačena kao nedopuštena revizija apelanata izjavljena protiv Presude Kantonalnog suda u Novom Travniku (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 46 0 P 097701 21 Gž od 19. oktobra 2021. godine.

11. Presudom Općinskog suda u Bugojnu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) Broj 46 0 P 097701 20 P od 4. januara 2021. godine obavezan je apelant da tužiteljki (Federacija BiH), na ime neosnovanog bogaćenja, isplati iznos od 23.594,76 KM sa zakonskom zateznom kamatom, te da mu naknadi troškove predmetnog postupka u određenom novčanom iznosu.

12. Odlučujući o žalbi apelanta izjavljenoj protiv prvostepene presude, Kantonalni sud je Presudom broj 46 0 P 097701 21 Gž od 19. oktobra 2021. godine predmetnu žalbu odbio kao neosnovanu.

13. Odlučujući o reviziji apelanta izjavljenoj protiv presude Kantonalnog suda od 19. oktobra 2021. godine, Vrhovni sud je Rješenjem broj sud je Presudom broj 46 0 P 097701 22 Rev od 31. januara 2022. godine predmetu reviziju odbacio kao nedopuštenu. U obrazloženju rješenja Vrhovni sud FBiH je naveo da je odredbama člana 237. stav (2) ZPP propisano da revizija nije dopuštena ako vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude ne prelazi iznos od 30.000,00 KM, a u privrednim sporovima 50.000,00 KM, te da se, shodno odredbama člana 316. stav (2) ZPP, kao vrijednost predmeta spora uzima samo vrijednost glavnog zahtjeva. U vezi s tim, Vrhovni sud FBiH je naveo da je u konkretnom slučaju predmet revizijskog postupka isplata novčanog iznosa od 23.594,76 KM što dalje ukazuje da imovinski cenzus, kao kriterijum uslova dopuštenosti revizije iz citiranih odredbi ZPP nije ostvaren. Takođe, Vrhovni sud FBiH je ukazao da u konkretnom slučaju nisu ispunjeni ni uslovi za izuzetnu dopuštenost revizije u smislu odredbi člana 237. st. (3) i (4) navedenog zakona.

14. Ustavni sud zapaža da je apelant protiv drugostepene presude izjavio reviziju Vrhovnom sudu FBiH koja nije bila efektivan pravni lijek, tako da je konačna odluka drugostepena presuda protiv koje je apelant izjavio reviziju. Ustavni sud nije smatrao potrebnim da utvrđuje datum kada je apelant primio drugostepenu presudu, budući da je rješenje Vrhovnog suda FBiH doneseno 31. januara 2022. godine, pa se podrazumijeva da je apelant drugostepenu presudu primio prije tog datuma. Apelant je predmetnu apelaciju podnio 29. aprila 2022. godine.

4. AP-1599/22

15. „Eco-Energi“ d.o.o. Mostar (u daljnjem tekstu: apelant), podnio je 6. maja 2022. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Kantonalnog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 07 0 U 011819 17 Uvp od 12. jula 2017. godine.

16. Presudom Kantonalnog suda broj 07 0 U 011819 15 U od 26. decembra 2016. godine odbijena je tužba apelanta podnesena protiv rješenja Ministarstva građenja i prostornog uređenja Hercegovačko-neretvanskog kantona od 6. januara 2015. godine.

17. Odlučujući o zahtjevu apelanta za vanredno preispitivanje presude Kantonalnog suda od 26. decembra 2016. godine, taj sud je Presudom broj 07 0 U 011819 17 Uvp od 12. jula 2017. godine odbio predmetni zahtjev apelanta.

18. Iako je apelant u obrascu predmetne apelacije naveo da je osporenu presudu Kantonalnog suda od 12. jula 2017. godine primio 2. aprila 2022. godine, Ustavni sud je uvidom u bazu podataka CMS Kantonalnog suda utvrdio činjenicu da je apelant osporenu presudu tog suda primio 20. jula 2017. godine, a predmetnu apelaciju je podnio 6. maja 2022. godine.

5. AP-1629/22

19. Vinko Dujak (u daljnjem tekstu: apelant) iz Zenice, podnio je 9. maja 2022. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Kantonalnog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 43 0 Mal 186042 21 Gž od 16. februara 2022. godine.

20. Presudom Općinskog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 43 0 Mal 186042 20 Mal od 4. oktobra 2021. godine odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljke (A.A.-B.) da se obaveže apelant da joj, na ime duga, isplati iznos od 870,31 KM sa zakonskom zateznom kamatom.

21. Odlučujući o žalbi tužiteljke izjavljenoj protiv prvostepene presude, Kantonalni sud je Presudom broj 43 0 Mal 186042 21 Gž od 16. februara 2022. godine predmetnu žalbu uvažio i preinačio prvostepenu presudu na način da je obavezao apelanta da tužiteljki isplati iznos od 870,31 KM sa zakonskom zateznom kamatom, te da joj naknadi troškove predmetnog postupka u određenom novčanom iznosu.

22. Iako je apelant u obrascu predmetne apelacije naveo da je osporenu presudu Kantonalnog suda od 16. februara 2022. godine primio 22. februara 2022. godine, Ustavni sud je uvidom u bazu podataka CMS Kantonalnog suda utvrdio činjenicu da je apelant osporenu presudu tog suda primio 28. februara 2022. godine, a predmetnu apelaciju je podnio 9. maja 2022. godine.

6. AP-1662/22

23. Daniela Ratešić (u daljnjem tekstu: apelantkinja) iz Banjaluke, koju zastupa Dragan Tolimir advokat iz Banjaluke, podnijela je 10. maja 2022. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud RS) broj 71 0 P 293336 21 Rev od 18. februara 2022. godine kojim je odbačena kao nedopuštena revizija apelantkinje izjavljena protiv Presude Okružnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 71 0 P 293336 21 Gž od 20. septembra 2021. godine.

24. Presudom Osnovnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 71 0 P 293336 18 P od 8. oktobra 2020. godine (vrijednost predmeta spora 5.000,00 KM) odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev apelantkinje da se obavežu tuženi (Radio televizija Republike Srpske kao prvotužena, N.A. kao drugotužena i S.M. kao trećetuženi) da prvog narednog dana od pravosnažnosti presude u „Dnevniku 2“ prvotužene objave javno izvinjenje kako je pobliže naznačeno izrekom predmetne presude, te da apelantkinji na ime naknade nematerijalne štete zbog duševnih bolova prouzrokovanih klevetom i nanošenjem štete ugledu apelantkinje solidarno isplate iznos od 5.000,00 KM sa zakonskom zateznom kamatom.

25. Odlučujući o žalbi apelantkinje izjavljenoj protiv prvostepene presude, Okružni sud je Presudom broj 71 0 P 293336 21 Gž od 20. septembra 2021. godine predmetu žalbu odbio kao neosnovanu.

26. Odlučujući o reviziji apelantkinje izjavljenoj protiv presude Okružnog suda od 20. septembra 2021. godine, Vrhovni sud RS je Rješenjem broj 71 0 P 293336 21 Rev od 18. februara 2022. godine predmetnu reviziju odbacio kao nedopuštenu. U obrazloženju rješenja Vrhovni sud RS je naveo da je odredbama člana 237. stav (2) Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP) propisano da revizija nije dopuštena ako vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude ne prelazi iznos od 30.000,00 KM, a u privrednim sporovima 50.000,00 KM. U vezi s tim, Vrhovni sud RS je ukazao da u konkretnom slučaju vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude ne prelazi imovinski cenzus propisan naprijed navedenim odredbama ZPP. Nadalje, Vrhovni sud RS je ukazao da u konkretnom slučaju, budući da ne proizlazi da je predmetna revizija sačinjena u smislu odredbi člana 237. st. (3) i (4) ZPP, nisu ispunjeni ni uslovi za izuzetnu dopuštenost revizije, shodno naprijed navedenim odredbama ZPP.

27. Ustavni sud zapaža da je apelantkinja protiv drugostepene presude izjavila reviziju Vrhovnom sudu RS koja nije bila efektivan pravni lijek, tako da je konačna odluka drugostepena presuda protiv koje je apelantkinja izjavila reviziju. Ustavni sud nije smatrao potrebnim da utvrđuje datum kada je apelantkinja primila drugostepenu presudu, budući da je rješenje Vrhovnog suda RS doneseno 18. februara 2022. godine, pa se podrazumijeva da je apelantkinja drugostepenu presudu primila prije tog datuma. Apelantkinja je predmetnu apelaciju podnijela 10. maja 2022. godine.

7. AP-1669/22

28. Milan Vidović i Milena Vidović (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Prijedora, koje zastupa Vedran Cerić advokat iz Sarajeva, podnijeli su 13. maja 2022. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Vrhovni sud RS broj 71 0 P 298245 21 Rev od 18. februara 2022. godine kojim je odbačena kao nedopuštena revizija apelanata izjavljena protiv Presude Okružnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 71 0 P 298245 20 Gž od 28. januara 2021. godine.

29. Presudom Osnovnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 71 0 P 298245 18 P od 18. februara 2020. godine odbijen je tužbeni zahtjev apelanata da im tuženi (Preduzeće za poštanski saobraćaj Republike Srpske – Pošte Srpske a.d. Banjaluka), na ime naknade štete, isplati iznos od po 20.250,00 KM sa zakonskom zateznom kamatom.

30. Odlučujući o žalbi apelanata izjavljenoj protiv prvostepene presude, Okružni sud je Presudom broj 71 0 P 298245 20 Gž od 28. januara 2021. godine predmetu žalbu odbio kao neosnovanu.

31. Odlučujući o reviziji apelanata izjavljenoj protiv presude Okružnog suda od 28. januara 2021. godine, Vrhovni sud RS je Rješenjem broj 71 0 P 298245 21 Rev od 18. februara 2022. godine predmetnu reviziju odbacio kao nedopuštenu. U obrazloženju rješenja Vrhovni sud RS je naveo da je odredbama člana 237. stav (2) ZPP propisano da revizija nije dopuštena ako vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude ne prelazi iznos od 30.000,00 KM, a u privrednim sporovima 50.000,00 KM. Nadalje, Vrhovni sud RS je naveo da, kada u tužbi ima više tužilaca (kao što je slučaj u predmetnom sporu), takvi suparničari su aktivni, te da je kod formalnog aktivnog suparničarstva svaki od tužilaca kao suparničara samostalna stranka u parnici i da radnje ili propuštanja nekog od njih ne koriste, niti štete drugim suparničarima. Vrhovni sud je istakao da u odnosu na svakog od formalnih suparničara sud može posebno odlučivati i da nema pravnih smetnji da svako od formalnih aktivnih suparničara podnese posebnu tužbu protiv istog tuženog, pa da se vodi onoliko parničnih postupaka koliko ima tužilaca. Dakle, Vrhovni sud je ukazao da naprijed navedene okolnosti upućuju na zaključak da se vrijednost predmeta spora, u smislu odredbi člana

316. ZPP, određuje prema vrijednosti svakog pojedinog zahtjeva, a ne po njihovom zbiru, pa, dakle, u konkretnom slučaju vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude apelanata pojedinačno ne prelazi imovinski cenzus propisan naprijed navedenim odredbama ZPP.

32. Ustavni sud zapaža da su apelanti protiv drugostepene presude izjavili reviziju Vrhovnom sudu RS koja nije bila efektivan pravni lijek, tako da je konačna odluka drugostepena presuda protiv koje su apelanti izjavili reviziju. Ustavni sud nije smatrao potrebnim da utvrđuje datum kada su apelanti primili drugostepenu presudu, budući da je rješenje Vrhovnog suda RS doneseno 18. februara 2022. godine, pa se podrazumijeva da su apelanti drugostepenu presudu primili prije tog datuma. Apelanti su predmetnu apelaciju podnijeli 13. maja 2022. godine.

8. AP-1888/22

33. Branislav Maksimović s.p. vlasnik Zanatske radnje „Saša“ Čelinac (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Gordan Jovišević advokat iz Banjaluke, podnio je 26. maja 2022. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Vrhovnog suda RS broj 57 0 Mals 133634 22 Rev od 18. marta 2022. godine kojim je odbačena kao nedopuštena revizija apelanta izjavljena protiv Presude Višeg privrednog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Viši privredni sud) broj 57 0 Mals 133634 21 Pž od 24. novembra 2021. godine.

34. Presudom Okružnog privrednog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okružni privredni sud) broj 57 0 Mals 133634 20 Mals od 31. marta 2021. godine odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev apelanta da mu tuženi (Lovačko udruženje „Fazan“ Čelinac) isplati iznos od 1.255,41 KM sa zakonskom zateznom kamatom.

35. Odlučujući o žalbi apelanta izjavljenoj protiv prvostepene presude, Viši privredni sud je Presudom broj 57 0 Mals 133634 21 Pž od 24. novembra 2021. godine predmetnu žalbu odbio kao neosnovanu.

36. Odlučujući o reviziji apelanta izjavljenoj protiv presude Višeg privrednog suda od 24. novembra 2021. godine, Vrhovni sud RS je Rješenjem broj 57 0 Mals 133634 22 Rev od 18. marta 2022. godine predmetnu reviziju odbacio kao nedopuštenu. U obrazloženju rješenja Vrhovni sud RS je naveo da je odredbama člana 237. stav (2) ZPP propisano da revizija nije dopuštena ako vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude ne prelazi iznos od 30.000,00 KM, a u privrednim sporovima 50.000,00 KM. U vezi s tim, Vrhovni sud je naveo da, kako vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude (1.255,41 KM) ne prelazi imovinski cenzus propisan naprijed navedenim odredbama ZPP, to u konkretnom slučaju predmetna revizija nije dopuštena. Nadalje, Vrhovni sud RS je ukazao da u konkretnom slučaju nisu ispunjeni ni uslovi za izuzetnu dopuštenost revizije, shodno odredbama člana 237. st. (3) i (4) ZPP.

37. Ustavni sud zapaža da je apelant protiv drugostepene presude izjavio reviziju Vrhovnom sudu RS koja nije bila efektivan pravni lijek, tako da je konačna odluka drugostepena presuda protiv koje je apelant izjavio reviziju. Ustavni sud nije smatrao potrebnim da utvrđuje datum kada je apelant primio drugostepenu presudu, budući da je rješenje Vrhovnog suda RS doneseno 18. marta 2022. godine, pa se podrazumijeva da je apelant drugostepenu presudu primio prije tog datuma. Apelant je predmetnu apelaciju podnio 26. maja 2022. godine.

9. AP-1994/22

38. CLK INTERPROMET d.o.o. Klokotnica Doboj Istok (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg Dejan Rakić advokat iz Sarajeva, podnio je 3. juna 2022. godine apelaciju Ustavnom protiv Rješenja Vrhovnog suda FBiH broj 70 0 Dn 009295 22 Rev od 8. marta 2022. godine kojim je odbačena kao nedopuštena revizija apelanta izjavljena protiv Rješenja Kantonalnog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 03 0 Dn 017961 18 Pž od 11. novembra 2021. godine.

39. Rješenjem Općinskog suda u Gračanici (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 027 0 Dn 001065 od 5. juna 2018. godine, u postupku provođenja zahtjeva za uknjižbu prava vlasništva, naloženo je apelantu da u roku od 15 dana od dana prijema predmetnog rješenja otkloni nedostatak u pogledu njegovog zahtjeva, kako je pobliže precizirano predmetnim rješenjem.

40. Odlučujući o žalbi apelanta izjavljenoj protiv prvostepenog rješenja, Kantonalni sud je Rješenjem broj 03 0 Dn 017961 18 Pž od 11. novembra 2021. godine predmetnu žalbu odbio kao neosnovanu.

41. Odlučujući o reviziji apelanta izjavljenoj protiv rješenja Kantonalnog suda od 11. novembra 2021. godine, Vrhovni sud FBiH je Rješenjem broj 70 0 Dn 009295 22 Rev od 8. marta 2022. godine predmetnu reviziju odbacio kao nedopuštenu. U obrazloženju rješenja Vrhovni sud je naveo da se u predmetnom postupku radi o zemljišno-knjižnoj stvari, upisu prava vlasništva, a da odredbama Zakona o zemljišnim knjigama Federacije BiH revizija, kao vanredan pravni lijek, nije propisana protiv odluka zemljišno-knjižnog suda, dok je odredbama člana 83. navedenog zakona propisano da se na pitanja postupka koja nisu uređena tim zakonom primjenjuju odgovarajuće odredbe opšteg dijela Zakona o vanparničnom postupku. U vezi s tim, Vrhovni sud je istakao da odredbama opšteg dijela Zakona o vanparničnom postupku nije propisano da je za rješenja donesena u zemljišno-knjižnom postupku dopuštena revizija kao vanredan pravni lijek, pa je zaključio da je predmetnu reviziju, na osnovu odredbi člana 247. ZPP, valjalo odbaciti kao nedopuštenu, jer je izjavljena protiv rješenja protiv kojeg se po zakonu revizija ne može izjaviti.

42. Ustavni sud zapaža da je apelant protiv drugostepenog rješenja izjavio reviziju Vrhovnom sudu FBiH koja nije bila efektivan pravni lijek, tako da je konačna odluka drugostepeno rješenje protiv kojeg je apelant izjavio reviziju. Ustavni sud nije smatrao potrebnim da utvrđuje datum kada je apelant primio drugostepeno rješenje, budući da je rješenje Vrhovnog suda FBiH doneseno 8. marta 2022. godine, pa se podrazumijeva da je apelant drugostepeno rješenje primio prije tog datuma. Apelant je predmetnu apelaciju podnio 3. juna 2022. godine.

10. AP-2016/22

43. Milosav Krunić iz Višegrada i Miroslava Marić (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Međeđe, koje zastupa Omer Borovac advokat iz Goražda, podnijeli su 3. juna 2022. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Vrhovnog suda FBiH broj 45 0 P 035773 21 Rev 2 od 11. februara 2022. godine kojim je odbačena kao nedopuštena revizija apelanata izjavljena protiv Presude Kantonalnog suda u Goraždu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 45 0 P 035773 21 Gž 2 od 22. marta 2021. godine.

44. Presudom Općinskog suda u Goraždu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 45 0 P 035773 18 P od 22. marta 2019. godine odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev tužioca (M.K.) da se utvrdi da zaostavštinu iza umrle D.K. čini 1/3 dijela stana pobliže naznačenog izrekom predmetne presude.

45. Odlučujući o žalbi tužioca izjavljenoj protiv prvostepene, Kantonalni sud je Presudom broj 45 0 P 035773 21 Gž 2 od 22. marta 2021. godine predmetnu žalbu usvojio i preinačio prvostepenu presudu na način da je usvojio tužbeni zahtjev tužioca i utvrdio da zaostavštinu iza umrle D.K. čini 1/3 dijela predmetnog stana.

46. Odlučujući o reviziji apelanata izjavljenoj protiv presude Kantonalnog suda od 22. marta 2021. godine, Vrhovni sud FBiH je Rješenjem broj 45 0 P 035773 21 Rev 2 od 11. februara 2022. godine predmetnu reviziju odbacio kao nedopuštenu. U obrazloženju rješenja Vrhovni sud FBiH je naveo da je odredbama člana 237. stav (2) ZPP propisano da revizija nije dopuštena ako vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude ne prelazi iznos od 30.000,00 KM, a u privrednim sporovima 50.000,00 KM. U vezi s tim, Vrhovni sud FBiH je naveo da, kako se u konkretnom slučaju tužbeni zahtjev odnosi na nenovčano potraživanje, to je za ocjenu prava na izjavljivanje revizije mjerodavna vrijednost predmeta spora koju je tužilac označio u tužbi (10.000,00 KM). Prema tome, Vrhovni sud je naveo da imovinski cenzus, kao kriterijum uslova dopuštenosti revizije iz citiranih odredbi ZPP nije ostvaren. Takođe, Vrhovni sud FBiH je ukazao da u konkretnom slučaju nisu ispunjeni ni uslovi za izuzetnu dopuštenost revizije u smislu odredbi člana 237. st. (3) i (4) navedenog zakona.

47. Ustavni sud zapaža da su apelanti protiv drugostepene presude izjavili reviziju Vrhovnom sudu FBiH koja nije bila efektivan pravni lijek, tako da je konačna odluka drugostepena presuda protiv koje su apelanti izjavili reviziju. Ustavni sud nije smatrao potrebnim da utvrđuje datum kada su apelanti primili drugostepenu presudu, budući da je rješenje Vrhovnog suda FBiH doneseno 11. februara 2022. godine, pa se podrazumijeva da su apelanti drugostepenu presudu primili prije tog datuma. Apelanti su predmetnu apelaciju podnijeli 3. juna 2022. godine.

Spajanje predmeta

48. S obzirom na to da navedene apelacije pokreću isto pitanje dopustivosti, Ustavni sud je, u skladu sa članom 32. stav (1) Pravila Ustavnog suda, donio odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP-1462/22. Apelacioni navodi

49. U navedenim apelacijama apelanti se pozivaju na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelanti u predmetima br. AP- 1462/22, AP-1464/22, AP-1629/22, AP-1669/22, AP-1994/22 i AP-2016/22 se pozivaju na povredu prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, dok apelanti u predmetima br. AP-1464/22, AP-1599/22 i AP-1669/22 ističu da je u predmetnim postupcima došlo do kršenja zabrane diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije. Takođe, apelanti u predmetima AP-1464/22 i AP- 1669/22 navode povredu prava na efikasan pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije. Apelant u predmetu AP-1464/22 smatra da je došlo do povrede člana 18. Evropske konvencije (granice korišćenja ograničenja prava), te prava iz čl. 2., 7., 8. i 10 Univerzalne deklaracije o ljudskim pravima, dok apelanti u predmetu broj AP-1669/22 smatraju da je u konkretnom slučaju došlo do povrede člana 17. Evropske konvencije (zabrana zloupotrebe prava).

50. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (1) i stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (1) i stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda glasi:

(1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

c) protekao je rok za podnošenje apelacije;

51. Ustavni sud ukazuje da su apelanti u predmetima br. AP-1462/22, AP-1495/22, AP-1662/22, AP-1669/22, AP-1888/22, AP-1994/22 i AP-2016/22 protiv odluka drugostepenih sudova izjavili revizije koje su odlukama nadležnih sudova odbačene kao nedopuštene. Prema tome, Ustavni sud konstatuje da je revizija kao vanredni pravni lijek u ovim slučajevima bila neefektivan pravni lijek u smislu člana 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda. Stoga, proizlazi da su konačne odluke u ovim predmetima odluke sudova navedene u dispozitivu ove odluke. Nadalje, Ustavni sud zapaža da je apelantu u predmetu AP-1464/22 osporena odluka dostavljena 25. februara 2022. godine, a da je apelacija podnesena 28. aprila 2022. godine, da je apelantu u predmetu broj AP-1599/22 osporena odluka dostavljena 20. jula 2017. godine, a da je apelacija podnesena 6. maja 2022. godine, te da je apelantu u predmetu broj AP-1629/22 osporena odluka dostavljena 28. februara 2022. godine, a da je apelacija podnesena 9. maja 2022. godine. Budući da su, dakle, sve predmetne apelacije podnesene nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je zaključio da su apelacije podnesene neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada su apelanti primili osporene (konačne) odluke.

52. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko se utvrdi da je protekao rok za podnošenje apelacija, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

53. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1462/22 (S. I. i drugi) | Sudska praksa | Aktio