Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-2206/21 (N. H. i drugi)

Odluka donesena 06. 07. 2022.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
  • Pravično suđenje - razuman rok
  • Izvršni postupak
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2206/21

Apelacija

Odluka o meritumu

06. 07. 2022.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP-2206/21, rješavajući apelacije Nermine Hasanović i drugih, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b) i člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine-Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“, broj 94/14), u sastavu: Mato Tadić, predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Seada Palavrić, sutkinja Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 6. jula 2022. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Odbijaju se kao neosnovane apelacije koje su podnijeli:

Nermina Hasanović zbog neizvršenja rješenja o izvršenju Općinskog suda u Sarajevu br. 65 0 I 557858 16 I od 16. marta 2016.

godine i 65 0 I 663726 17 I od 19. septembra 2017. godine;

Dževada Mešanović zbog neizvršenja rješenja o izvršenju Općinskog suda u Sarajevu broj 65 0 I 629510 17 I od 7. marta 2017.

godine i Muhamed Turkić i Željko Pejčinović zbog neizvršenja rješenja o izvršenju Općinskog suda u Sarajevu br. 65 0 I 683973 17 I od 5. januara 2018.godine, 65 0 I 682399 17 I od 20. decembra 2017.godine, 65 0 I 740054 18 I od 13. decembra 2018.godine, 65 0 I 623760 17 I od 19. januara 2017.godine, 65 0 I 660821 17 I od 14.

augusta 2017.godine i 65 0 I 629117 17 Iod 3. marta 2017.godine.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod AP-2206/21

1. Nermina Hasanović (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Sarajeva, koju zastupa Enes Džafić advokat iz Sarajeva, podnijela je 23. juna 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog neizvršenja rješenja o izvršenju Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) br. 65 0 I 557858 16 I od 16. marta 2016. godine i 65 0 I 663726 17 I od 19. septembra 2017. godine.

AP-4189/21

2. Dževada Mešanović (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Sarajeva, koju zastupa Nejla Ahmetspahić advokat iz Sarajeva, podnijela je 9. decembra 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog neizvršenja Rješenja o izvršenju Općinskog suda broj 65 0 I 629510 17 I od 7. marta 2017. godine.

AP-4192/21

3. Muhamed Turkić i Željko Pejčinović (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Sarajeva, koje zastupa Nejla Ahmetspahić advokat iz Sarajeva, podnijeli su 9. decembra 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog neizvršenja rješenja o izvršenju Općinskog suda br. 65 0 I 683973 17 I od 5. januara 2018.godine, 65 0 I 682399 17 I od 20. decembra 2017.godine, 65 0 I 740054 18 I od 13. decembra 2018.godine, 65 0 I 623760 17 I od 19. januara 2017.godine, 65 0 I 660821 17 I od 14. augusta 2017.godine i 65 0 I 629117 17 Iod 3. marta 2017.godine.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

4. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda i Vlade Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vlada) zatraženo je u periodu od 11. novembra 2021. do 12. aprila 2022. godine da dostave odgovore na apelacije.

5. Općinski sud i Vlada su dostavili odgovore na apelacije.

6. Odgovori na apelacije dostavljeni su apelantima radi eventualnog izjašnjenja u periodu od 14. februara do 3. juna 2022. godine. Apelanti u ostavljenom roku nisu dostavili izjašnjenje na navedene odgovore.

7. S obzirom na to da navedene apelacije pokreću isto pitanje dopustivosti, Ustavni sud, u skladu sa članom 32. stav (1) Pravila Ustavnog suda, donio je odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP-2206/21. III.Činjenično stanje

8. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelacionih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

9. Postupajući po prijedlozima apelanata na osnovu izvršnih isprava – pravosnažnih presuda, Općinski sud je donio rješenja o izvršenju, navedena u izreci ove odluke, kojima su određena predložena izvršenja na novčanim sredstvima koja se nalaze na transakcijskim računima kod poslovne banke Federacije Bosne i Hercegovine kao izvršenika.

10. Općinski sud je rješenja o izvršenju dostavio poslovnoj banci kod koje izvršenik ima transakcijske račune.

11. Prema navodima iz apelacija i pribavljenim informacijama, rješenja o izvršenju nisu u cijelosti provedena.

IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

12. Apelanti smatraju da im je zbog neprovođenja rješenja o izvršenju na teret budžeta Federacije Bosne i Hercegovine, odnosno zbog propusta Federacije Bosne i Hercegovine da osigura dovoljna sredstva na odgovarajućoj poziciji svog budžeta za provođenje sudskih odluka na teret tog budžeta u razumnom roku povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1. uz Evropsku konvenciju i pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije. Apelanti zbog povrede navedenih prava traže naknadu nematerijalne štete.

b) Odgovori na apelacije

13. Općinski sud je u odgovorima na apelacije istakao da je sve radnje u predmetnim postupcima preduzimao u razumnom roku, da je rješenja o izvršenju dostavio banci na provođenje, čime je proveo izvršne radnje kojima se izvršenje dovršava, u smislu odredbe člana 64. Zakona o izvršnom postupku. Općinski sud je istakao da u predmetnim postupcima rješenja o izvršenju nisu u cijelosti provedena i to isključivo zbog objektivnih okolnosti na koje taj sud ne može uticati, te je predložio da se apelacije odbiju kao neosnovane.

14. Vlada je 30. aprila 2021. godine informisala Ustavni sud da je na 262. sjednici održanoj 8. aprila 2021. godine donijela odluku o usvajanju Akcionog plana o načinu izvršenja sudskih odluka iz radnopravnih odnosa državnih službenika i namještenika u organima državne službe, sudskoj vlasti i javnim ustanovama u Federaciji Bosne i Hercegovine. Predmetnim akcionim planom je predviđeno da će potraživanja državnih službenika i namještenika koja se odnose na sudske presude iz perioda 2009–2021. godina Vlada izmiriti hronološki s obzirom na vrijeme donošenja sudske presude u narednih 10 godina, odnosno u periodu od 2021. do kraja 2030. godine. Vlada je istakla da je donošenjem Akcionog plana preduzela odlučnu aktivnost kako bi se uspostavila pravična ravnoteža da javna vlast kao budžetski korisnik nesmetano funkcioniše, s jedne strane, i da imaoci sudskih odluka, s druge strane, naplate svoja potraživanja u razumnom roku i da je na ovaj način riješeno pitanje izvršenja sudskih odluka na teret budžeta Federacije Bosne i Hercegovine u razumnom roku.

15. Vlada je u odgovorima na apelacije istakla da navedena rješenja o izvršenju nisu u cijelosti provedena. Vlada se pozvala na odluku Ustavnog suda broj AP-251/20 od 9. juna 2021, te je predložila da se predmetne apelacije odbiju. Vlada je istakla da će u skladu sa Akcionim planom u periodu od 2021. do kraja 2030. godine isplatiti sva potraživanja koja su proistekla iz radnopravnih odnosa državnih službenika i namještenika u organima državne službe, sudskoj vlasti i javnim ustanovama u Federaciji Bosne i Hercegovine koja su dosuđena sudskim presudama iz perioda od 2009. do 2021. godine. U skladu sa tim je istakla da će isplate u predmetima br. AP-2206/21, AP- 4189/21 i AP-4192/21 biti realizovane u periodu od 2022. do 2029. godine.

V.Relevantni propisi

16. U Zakonu o izvršnom postupku („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ br. 32/03, 52/03 – ispravka, 33/06, 39/06 – ispravka, 39/09, 29/11 – odluka USBiH, 74/11 – odluka USFBiH, 35/12, 35/12 – rješenje USBiH, 46/16, 36/17 – odluka USBiH, 55/18 – rješenje USBiH i 25/20 – odluka USBiH) relevantne odredbe glase:

Član 5.

Hitnost i redoslijed postupanja (1) U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno.

(2) Sud je dužan da predmete uzima u rad redom kako ih je primio, osim ako priroda potraživanja ili posebne okolnosti zahtijevaju da se postupi drukčije.

Član 64.

Dovršenje izvršenja Postupak izvršenja smatra se završenim pravosnažnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, provođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja.

Član 138. st. 3. i 6.

(3) Izvršenje na teret sredstava budžeta Federacije Bosne i Hercegovine i kantona provest će se u visini predviđenoj na određenoj poziciji budžeta i u skladu sa Zakonom o izvršavanju budžeta.

(6) Svi nivoi vlasti u Federaciji Bosne i Hercegovine (Federacija, kanton, grad i općina) koji imaju izvršne sudske presude dužni su u svojim budžetima predvidjeti sredstva za isplatu sudskih izvršnih rješenja na teret tih budžeta u iznosu najmanje 0,3% ukupno planiranih prihoda u budžetu.

Član 167. st. 1, 2. i 3.

(1) Banka naplatu obavlja redom, prema vremenu dostavljanja rješenja o izvršenju ako zakonom nije drukčije određeno.

(2) Banka vodi posebnu evidenciju redoslijeda rješenja o izvršenju po danu i vremenu dostavljanja i izdaje tražiocu izvršenja, na njegov zahtjev, potvrdu o mjestu njegovog potraživanja u tom redoslijedu.

(3) Banka ne može provesti nalog izvršenika prije isplate potraživanja utvrđene rješenjem o izvršenju, ako posebnim zakonom nije drukčije određeno.

VI.Dopustivost

17. Ustavni sud naglašava da je gotovo identična pravna pitanja – neizvršenje rješenja o izvršenju na teret sredstava budžeta javne vlasti – razmatrao u više svojih odluka, uključujući i Odluku o dopustivosti i meritumu broj AP 4368/11 od 25. juna 2013. godine (dostupna na internetskoj stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). U navedenoj odluci Ustavni sud je istaknuo: „U konkretnom slučaju Ustavni sud smatra da se radi o efektivnom neprovođenju rješenja o izvršenju koja su donesena u izvršnom postupku na osnovu pravosnažnih presuda, te da apelanti nemaju na raspolaganju efektivan pravni lijek kojim bi ishodili traženo izvršenje.“ Razlozi navedeni u Odluci Ustavnog suda broj AP 4368/11 u pogledu dopustivosti apelacije u cijelosti se odnose i na konkretne apelacije, pa se Ustavni sud, umjesto posebnog obrazloženja o dopustivosti, u cijelosti poziva na razloge navedene u citiranoj odluci Ustavnog suda.

VII.Meritum

18. Apelanti su naveli da ne mogu da realizuju svoja novčana potraživanja utvrđena pravosnažnim i izvršnim sudskim odlukama i pored toga što je Općinski sud donio rješenja o prinudnom izvršenju iz budžetskih sredstava jer javna vlast, odnosno Federacija Bosne i Hercegovine nije osigurala dovoljan iznos sredstava za ovu namjenu u budžetu. Smatraju da im je zbog toga povrijeđeno ustavno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1. uz Evropsku konvenciju i pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije.

Pravo na pravično suđenje

19. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

20. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. [...]

21. Ustavni sud napominje da su, prema članu I/2. Ustava Bosne i Hercegovine, te prema članu

1. Evropske konvencije, svi nivoi vlasti u Bosni i Hercegovini dužni osigurati poštovanje individualnih ljudskih prava u koja se ubraja i pravo na pravično suđenje u razumnom roku, čije se garancije odnose i na fazu izvršenja pravosnažne sudske odluke prema članu 6. stav 1. Evropske konvencije, uključujući i pravo na imovinu iz člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, s obzirom na to da su pravosnažnom sudskom odlukom dosuđena novčana potraživanja. Takva obaveza se ne može umanjiti činjenicom da u konkretnom slučaju izvršenje ide na teret budžetskih sredstava Federacije Bosne i Hercegovine, te da uslijed velikog broja povjerilaca nema raspoloživih sredstava nad kojima bi se izvršenje moglo provesti.

22. Ustavni sud konstatuje da navedene apelacije pokreću identično pitanje propusta javne vlasti, konkretno Federacije Bosne i Hercegovine da ispuni svoju pozitivnu obavezu zaštite individualnih ljudskih prava i omogući izvršenje sudskih odluka na teret budžeta u razumnom roku u skladu sa standardima prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

23. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da je u Odluci broj AP-1117/17 od 12. marta 2019. godine, koja se odnosila na neizvršenje sudskih odluka na teret budžeta Federacije Bosne i Hercegovine (dostupna na www.ustavnisud.ba, kao i u nizu istovrsnih odluka donesenih na sjednici Velikog vijeća od 12. marta 2019. godine koje se odnose na neizvršenje sudskih odluka na teret budžeta raznih nivoa vlasti u Federaciji Bosne i Hercegovine), razmatrao svoju praksu, kao i praksu Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) koja se tiče neizvršenja sudskih odluka na teret budžeta Federacije Bosne i Hercegovine i ukazao da je i nakon ranije donesenih odluka Ustavnog suda i Evropskog suda o istom pitanju u kojima je utvrđivano da javna vlast nije ispunila svoju pozitivnu obavezu zaštite ljudskih prava imalaca sudskih odluka na teret budžeta i nalagano je preduzimanje općih mjera koje bi omogućile svim imaocima sudskih odluka na teret budžeta da svoje potraživanje naplate u razumnom roku Ustavni sud i dalje suočen s izuzetno velikim brojem apelacija koje se odnose na nove konkretne istovrsne slučajeve. Ustavni sud je s tim u vezi zaključio da „to jasno ukazuje da preduzete mjere još uvijek nisu dale pune efektivne rezultate budući da apelaciona nadležnost Ustavnog suda predstavlja supsidijarnu zaštitu ljudskih prava u slučajevima kada se efektivno iscrpe sve druge mogućnosti predviđene odgovarajućim propisima.“ Ustavni sud je u navedenim odlukama istakao da je svako lice unutar određene grupe u principu ovlašteno podnijeti pojedinačnu apelaciju. To, međutim, dovodi do gomilanja pojedinačnih apelacija u istovrsnim predmetima koji uzrokuju gušenje rada Ustavnog suda. Pored toga, Ustavni sud mora ispitati svaki konkretan slučaj s obzirom na opće mjere koje država treba preduzeti u interesu drugih potencijalno pogođenih lica, a ne samo podnosilaca apelacija.

24. Ustavni sud je otišao i dalje od konstatacije da postoji strukturalni problem, ne ograničavajući se samo na utvrđivanje povrede ustavnih prava apelanata, već je Vladi Federacije Bosne i Hercegovine naložio preduzimanje adekvatnih i dovoljnih mjera s ciljem ispunjavanja pozitivne obaveze zaštite individualnih ljudskih prava i omogućavanja izvršenja sudskih odluka na teret budžeta u razumnom roku.

25. Prateći izvršenje ranije datih naloga, Ustavni sud je obaviješten o mjerama koje je Vlada preduzela s ciljem uspostavljanja općih mjera kojim bi omogućila izvršenje sudskih odluka na teret budžeta Federacije Bosne i Hercegovine u razumnom roku. Ustavni sud je obaviješten da je Vlada na 262. sjednici održanoj 8. aprila 2021. godine donijela odluku o usvajanju Akcionog plana o načinu izvršenja sudskih odluka iz radnopravnih odnosa državnih službenika i namještenika u organima državne službe, sudskoj vlasti i javnim ustanovama u Federaciji Bosne i Hercegovine. Predmetnim akcionim planom je predviđeno da će potraživanja državnih službenika i namještenika koja se odnose na sudske presude iz perioda 2009–2021. godine Vlada izmiriti hronološki s obzirom na vrijeme donošenja sudske presude u narednih 10 godina, odnosno u periodu od 2021. do kraja 2030. godine. Dovodeći u vezu ranije date naloge sa preduzetim mjerama od Federacije Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, ocjenjujući adekvatnost ovih mjera, zapaža da je akcione planove pojedinih kantona koji su doneseni, kao i predmetni akcioni plan Vlade Federacije Bosne i Hercegovine radi izvršenja ranije datih naloga javnoj vlasti da preduzme adekvatne i dovoljne mjere i omogući izvršenje sudskih odluka u razumnom roku razmatrao i Evropski sud u svojoj novijoj praksi, koju Ustavni sud dosljedno podržava.

26. U kontekstu predmetnih apelacija, Ustavni sud naročito ukazuje na relevantnu praksu Evropskog suda koji je, donio odluku Ćavar i dr. protiv BiH aplikacija broj 12371/21 i Jurić i dr. protiv BiH aplikacija broj 18563/21 od 9. decembra 2021. godine, koja se, kao i u konkretnim slučajevima, odnosi na Federaciju Bosne i Hercegovine, te je našao da nema potrebe da razmatra predmetne aplikacije u smislu člana 37. Evropske konvencije, pa je aplikacije podnesene zbog neizvršenja sudskih odluka na teret budžeta Federacije Bosne i Hercegovine brisao s liste predmeta imajući u vidu da je taj entitet izvršio generalne mjere u skladu sa zahtjevima iz Evropske konvencije tako što je usvojio Akcioni plan od 8. aprila 2021. godine s ciljem izvršenja svih odluka na teret budžeta tog entiteta u razumnom roku i utvrdio ukupan iznos duga od oko 42.000.000,00 KM i odredio razuman rok za njihovo izvršenje po hronološkom redu do 2030. godine. Ustavni sud podsjeća da je, odlučujući o istom ustavnopravnom pitanju, u Odluci o dopustivosti i meritumu broj AP 251/20 od 9. juna 2021. godine (dostupna na www.ustavnisud.ba) odbio kao neosnovane apelacije podnesene zbog neizvršenja sudskih odluka na teret budžeta Federacije Bosne i Hercegovine. U navedenoj odluci je s pozivom na vlastitu relevantnu praksu, kao i praksu Evropskog suda ukazao da je evidentno da će apelanti, u skladu s preduzetim mjerama, moći naplatiti svoja potraživanja na teret budžeta Federacije Bosne i Hercegovine u razumnom roku imajući u vidu da je Federacija Bosne i Hercegovine, donoseći Akcioni plan od 8. aprila 2021. godine, izvršila generalne mjere u skladu sa zahtjevima iz Evropske konvencije, pa je u vezi s tim Ustavni sud smatrao da su navodi apelanata o povredi prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i/ili prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju neosnovani.

27. S obzirom na to da se u konkretnom slučaju predmet odnosi na isto pravno i činjenično pitanje koje je Ustavni sud već razmatrao u navedenoj odluci, Ustavni sud se, umjesto posebnog obrazloženja, u cijelosti poziva na svoju Odluku broj AP-251/20 od 9. juna 2021. godine (dostupna na www.ustavnisud.ba).

28. Imajući u vidu sve navedeno, te slijedeći praksu Evropskog suda, koju Ustavni sud dosljedno podržava, kao i vlastitu praksu o istom pitanju, Ustavni sud zapaža da je evidentno da će apelanti, u skladu s preduzetim mjerama, moći naplatiti svoja potraživanja na teret budžeta Federacije Bosne i Hercegovine u razumnom roku, imajući u vidu da je taj entitet izvršio generalne mjere u skladu sa zahtjevima iz Evropske konvencije, pa, u vezi s tim, Ustavni sud smatra da su navodi apelanata o povredi prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije neosnovani.

Ostali navodi

29. S obzirom na zaključak Ustavnog suda da će apelanti moći naplatiti svoja potraživanja na teret budžeta Federacije Bosne i Hercegovine u razumnom roku, imajući u vidu da je taj entitet izvršio generalne mjere u skladu s zahtjevima iz Evropske konvencije, te da u skladu sa ranije utvrđenom praksom, nema kršenja prava na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da ne postoji ni kršenje prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju ni prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije, koje apelanti dovode u vezu s pravom na pravično suđenje, jer se i ti navodi zasnivaju na istim razlozima.

VIII. Zaključak

30. Ustavni sud zaključuje da će apelanti naplatiti svoja potraživanja na teret budžeta Federacije Bosne i Hercegovine u razumnom roku imajući u vidu da je taj entitet izvršio generalne mjere u skladu sa zahtjevima iz Evropske konvencije, pa u vezi s tim Ustavni sud smatra da su navodi apelanata o povredi prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana

1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije, neosnovani.

31. Na osnovu člana 57. stav (2) tačka b) i člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

32. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić

Odluka o meritumu u predmetu AP-2206/21 (N. H. i drugi) | Sudska praksa | Aktio