Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-5/21 (P. P.)
Odluka donesena 06. 07. 2022.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Nema povrede
- Član 13. EK (Pravo na djelotvoran pravni lijek)
- Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Upravni spor
- Pravično suđenje – obrazložena presuda
- Pravično suđenje - razuman rok
- Invalidnina
- Upravni postupak
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
- Zakon o parničnom postupku
- Zakon o provođenju kontrole zakonitosti korištenja prava iz oblasti branilačko-invalidske zaštite
- Zakon o pravima branilaca i članova njihovih porodica
- Zakon o upravnom postupku · čl. 2
- Pravilnik o izmjenama i dopunama pravilnika o radu ljekarskih komisija u postupku po zakonu o pravima branilaca i članova njihovih porodica
- Ukaz o proglašenju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku
- Ispravka Zakona o provođenju kontrole zakonitosti korištenja prava iz oblasti branilačko - invalidske zaštite
- Zakon o provođenju kontrole zakonitosti korištenja prava iz oblasti branilačko-invalidske zaštite
- Zakon o izmjeni Zakona o parničnom postupku
- Zakon o upravnim sporovima
- Ispravka Zakona o pravima branilaca i članova njihovih porodica (objavljenog na bosanskom jeziku)
- Zakon o dopunama Zakona o parničnom postupku
- Zakon o pravima branilaca i članova njihovih porodica
- Pravilnik o dodatku za njegu i pomoć od drugog lica vojnih invalida
- Ukaz o proglašenju Zakona o parničnom postupku
- Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o upravnom postupku
- Zakon o upravnom postupku
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 74
Predmeti (1)
AP-5/21
Apelacija
Odluka o meritumu
06. 07. 2022.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 5/21, rješavajući apelacije Petra Penave, na temelju članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 57. stavak (2) točka b), članka 59. st. (1), (2) i (3) i članka 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu: Mato Tadić, predsjednik Miodrag Simović, dopredsjednik Mirsad Ćeman, dopredsjednik Valerija Galić, sutkinja Seada Palavrić, sutkinja Zlatko M. Knežević, sudac na sjednici održanoj 6. srpnja 2022. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Djelomično se usvajaju apelacije koje je podnio Petar Penava.
Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz članka II/3.
(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u postupku koji je okončan Presudom Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 70 0 U 002875 19 U 2 od 14. listopada 2020. godine.
Na temelju članka 74. stavak (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Federacije Bosne i Hercegovine da apelantu Petru Penavi u roku od tri mjeseca od dostave ove odluke isplati iznos od 500,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog povrede prava na donošenje odluke u razumnom roku, uz obvezu da nakon isteka tog roka plati zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.
Na temelju članka 72. stavak (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Federacije Bosne i Hercegovine da u roku od tri mjeseca od dana dostave ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o poduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
Odbijaju se kao neutemeljene apelacije Petra Penave podnesene protiv Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 70 0 U 002875 19 U 2 od 14. listopada 2020. godine u odnosu na ostale aspekte prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, prava na imovinu iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, te prava na učinkovit pravni lijek iz članka 13. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Petar Penava (u daljnjem tekstu: apelant) iz Posušja, kojeg zastupa Jerko Čilić, odvjetnik iz Ljubuškog, podnio je 2. siječnja 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Vrhovnog suda Federacije BiH (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 70 0 U 002875 19 U 2 od 14. listopada 2020. godine i Rješenja Federalnog ministarstva za pitanja boraca i invalida Domovinskog rata (u daljnjem tekstu: Federalno ministarstvo) broj UP-I-03-41-ZKZ-3649/15 od 4. prosinca 2018. godine. Apelacija je zavedena pod brojem AP 5/21.
2. Apelant je, posredstvom zastupnika Jerka Čilića, odvjetnika iz Ljubuškog, podnio 7. listopada 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Vrhovnog suda broj 70 0 U 002875 21 Uvp od 8. srpnja 2021. godine, Presude Vrhovnog suda broj 70 0 U 002875 19 U 2 od 14. listopada 2020. godine i Rješenja Federalnog ministarstva broj UP-I-03-41-ZKZ-3649/15 od 4. prosinca 2018. godine. Apelacija je zavedena pod brojem AP 3435/21.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
3. Kako se predmetnim apelacijama osporavaju odluke koje su organi uprave i Vrhovni sud donijeli u okviru istog predmeta, Ustavni sud je, shodno članku 32. stavak (1) Pravila Ustavnog suda, donio odluku o spajanju predmeta, u kojima će se voditi jedan postupak i donijeti jedna odluka pod brojem AP 5/21.
4. Na temelju članka 23. Pravila Ustavnog suda, 16. svibnja 2022. godine zatraženo je od Vrhovnog suda, Federalnog ministarstva, te Službe za branitelje iz Domovinskog rata Općine Posušje (u daljnjem tekstu: Služba) da dostave odgovor na apelaciju.
5. Pozvani su u ostavljenom roku dostavili odgovor na apelacije.
6. Odgovori na apelacije dostavljeni su apelantovom zastupniku na izjašnjenje 2. lipnja 2022. godine.
7. Apelantov zastupnik nije u ostavljenom roku dostavio izjašnjenje na odgovore na apelacije. III.Činjenično stanje
8. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
Uvodne napomene
9. Rješenjem Službe broj 07-41-1065/06 od 8. prosinca 2006. godine apelantu je priznato svojstvo ratnog vojnog invalida V. grupe sa 70 % vojnog invaliditeta, po osnovi povreda i oboljenja počev od 1. prosinca 2006. godine pa dok postoje Zakonom o pravima branitelja i članova njihovih obitelji (u daljnjem tekstu: Zakon o pravima branitelja) propisani uvjeti za korištenje prava u određenom mjesečnom novčanom iznosu.
Postupak u kojem je donesena osporena odluka
10. Federalno ministarstvo je po službenoj dužnosti u postupku kontrole zakonitosti korištenja prava na osobnu invalidninu donijelo Rješenje broj UP-1-03-41-ZKZ-4941/12 od 27. kolovoza 2012. godine kojim je ukinuto konačno Rješenje Službe broj 07-41-1065/06 od 8. prosinca 2006. godine, pravne i materijalne posljedice koje je rješenje proizvelo od dana donošenja i upravna stvar riješena tako što je apelantu prestalo svojstvo ratnog vojnog invalida i pravo na osobnu invalidninu sa 23. svibnja 2012. godine.
11. Presudom Vrhovnog suda broj 70 0 U 002875 12 U od 6. kolovoza 2015. godine uvažena je apelantova tužba, poništeno je rješenje Federalnog ministarstva od 27. kolovoza 2012. godine i predmet je vraćen na ponovni postupak.
12. Rješenjem Federalnog ministarstva broj UP-1-03-41-ZKZ-3649/15 od 4. prosinca 2018. godine ukinuto je konačno Rješenje Službe broj 07-41-1065/06 od 8. prosinca 2006. godine i upravna stvar riješena tako što je apelantu prestalo svojstvo ratnog vojnog invalida i pravo na osobnu invalidninu zaključno sa 4. prosinca 2018. godine.
13. Federalno ministarstvo je u obrazloženju rješenja navelo da je nakon izvršene revizije uvjerenja o pripadnosti i okolnostima stradanja apelanta, a postupajući u skladu sa člankom 6. stavak (7) Zakona o provođenju kontrole zakonitosti korištenja prava iz oblasti braniteljsko-invalidske zaštite (u daljnjem tekstu: Zakon o provođenju kontrole) uputilo predmet osobne invalidnine Liječničkoj komisiji Kantonalnog odjeljenja Instituta za medicinsko vještačenje zdravstvenog stanja u Mostaru (u daljnjem tekstu: Liječnička komisija) radi revizije nalaza i mišljenja liječničkih komisija izdanih u postupku priznavanja svojstva ratnog vojnog invalida po Zakonu o pravima branitelja. Nadalje, da je Liječnička komisija nalazom i mišljenjem od 19. travnja 2018. godine utvrdila da invaliditet kod apelanta iznosi ispod 20 %. Potom, da je apelant u skladu sa člankom 4. Pravilnika o izmjenama i dopunama Pravilnika o radu liječničkih komisija u postupku po Zakonu o pravima branitelja (u daljnjem tekstu: Pravilnik o radu liječničkih komisija) izjavio prigovor na nalaz i mišljenje od 19. travnja 2018. godine. U svezi s tim, da je Liječnička komisija u postupku po Zakonu o provođenju kontrole zakonitosti, u postupku kontrole po prigovoru, donijela novi nalaz i mišljenje od 18. rujna 2018. godine kojim je potvrđen procent invaliditeta kod apelanta ispod 20 % - trajno. Osim toga, navedeno je da je nalaz i mišljenje Liječničke komisije dan na temelju postojeće medicinske dokumentacije o liječenju (na temelju koje je u ranijem postupku cijenjen apelantov invaliditet), kao i na temelju neposrednog pregleda apelanta koji se na poziv Liječničke komisije odazvao pregledu, te je na taj način sudjelovao u postupku utvrđivanja procenta invaliditeta po osnovi oštećenja organizma, a u skladu s važećom legislativom.
14. Potom je ukazano da je odredbama članka 3. Zakona o pravima branitelja propisano da je ratni vojni invalid osoba koja je, vršeći vojne dužnosti u Oružanim snagama pod uvjetima i okolnostima iz članka 2. stavak 1. Zakona o pravima branitelja, zadobila ranu, povredu, bolest ili pogoršanje bolesti, zbog čega je nastupilo oštećenje njezinog organizma najmanje za 20 %. Federalno ministarstvo je obrazložilo da je Liječnička komisija, po apelantovom prigovoru, donijela novi nalaz i mišljenje, na koji je stavljena klauzula konačnosti od 19. rujna 2018. godine. Nadalje, da je Liječnička komisija ocjenu apelantovog vojnog invaliditeta dala u skladu s odredbama Pravilnika o radu liječničkih komisija i Pravilnika o utvrđivanju procenta vojnog invaliditeta s Listom procenata, te na temelju medicinske dokumentacije i pregleda apelanta i utvrdila da je invaliditet ispod 20 % -trajno, te da nisu ispunjeni uvjeti iz članka 7. stavak 3. Zakona o provođenju kontrole i čl. 3. i 10. Zakona o pravima branitelja za dalje priznavanje svojstva ratnog vojnog invalida. Federalno ministarstvo je ukazalo da je nalaz i mišljenje Liječničke komisije od 18. rujna 2018. godine potpun, jasan i dovoljno obrazložen, te da sadrži sve činjenice i okolnosti koje su s medicinskog stajališta od značaja za donošenje pravilnog i zakonitog rješenja.
15. Presudom Vrhovnog suda broj 70 0 U 002875 19 U 2 od 14. listopada 2020. godine apelantova tužba je odbijena.
16. Vrhovni sud je u obrazloženju presude naveo da je zakazao javnu raspravu (14. listopada 2020. godine) na koju nije pristupio uredno obaviješteni tuženi (Federalno ministarstvo), te da je pristupila M. K., zamjenica apelantovog punomoćnika, koja je prije početka javne rasprave bila suglasna da se održi javna rasprava u odsustvu uredno obaviještenog Federalnog ministarstva. Osim toga, navedeno je da je zamjenica apelantovog punomoćnika ostala pri navodima iz tužbe, te da je precizirala zahtjev za naknadu troškova postupka.
17. Vrhovni sud je naveo da je Liječnička komisija u konačnom nalazu i mišljenju od 18. rujna 2018. godine, u skladu s Pravilnikom o utvrđenju procenta vojnog invaliditeta s Listom procenata vojnog invaliditeta, dala potpuno, jasno i detaljno obrazloženje razloga za izmjenu ranijeg nalaza i mišljenja Revizijske liječničke komisije, kao i za novu ocjenu vojnog invaliditeta, a kako je to propisano odredbama čl. 8. i 13.a Pravilnika o radu liječničkih komisija. Osim toga, ukazano je da je Federalno ministarstvo pravilno postupilo kada je donijelo navedeno konačno rješenje i predmetni postupak riješilo pravilnom primjenom čl. 3. i 10. Zakona o pravima branitelja, tako da apelantu prestaje svojstvo ratnog vojnog invalida i pravo na osobnu invalidninu sa 4. prosinca 2018. godine. U svezi s tim, navedeno je da je ocjena apelantove invalidnosti dana na temelju vjerodostojne izvorne medicinske dokumentacije iz spisa predmeta (pojedinačno navedena u nalazu i mišljenju) i neposrednog pregleda apelanta, a što sve ne opravdava primjenu toč. 201.b, 104.a, i 149.b Pravilnika o utvrđenju procenta vojnog invaliditeta, po kojim točkama je apelantova invalidnost cijenjena u ranijem postupku od strane Revizijske liječničke komisije, a kako to propisuje članak 7. stavak (4) Zakona o provođenju kontrole zakonitosti. Ukazano je da je Federalno ministarstvo pravilnom ocjenom nalaza i mišljenja Liječničke komisije, te ostalih relevantnih dokaza, u skladu s odredbama čl. 7. i 9. Zakona o upravnom postupku donijelo osporeno rješenje.
18. Dalje je ukazano da Vrhovni sud nije mogao prihvatiti apelantov prijedlog iz tužbe da se ponovo izvrši vještačenje po ovlaštenom vještaku medicinske struke, s obzirom na to da prema članku 4. stavak (1) pod b) Zakona o provođenju kontrole zakonitosti i članku 2. stavak 1) točka 5. Pravilnika o radu liječničkih komisija nalaz i mišljenje na temelju kojeg Federalno ministarstvo provodi kontrolu zakonitosti korištenja ostvarenih prava daje isključivo Liječnička komisija. Također je navedeno da je postupak u ovom upravnom predmetu proveden u skladu sa Zakonom o provođenju kontrole, čije odredbe nisu proglašene neustavnim.
19. Rješenjem Vrhovnog suda broj 70 0 U 002875 21 Uvp od 8. srpnja 2021. godine odbačen je apelantov zahtjev za izvanredno preispitivanje sudske odluke.
20. U obrazloženju je navedeno da se u skladu sa člankom 41. Zakona o upravnim sporovima zahtjev za izvanredno preispitivanje sudske odluke može podnijeti samo protiv odluka Kantonalnog suda donesenih u upravnom sporu, te da zahtjev za izvanredno preispitivanje odluke Vrhovnog suda nije propisan kao mogućnost, tj. da u konkretnom slučaju zahtjev za izvanredno preispitivanje presude Vrhovnog suda od 14. listopada 2020. godine nije dopušten.
IV.Apelacija I.Navodi iz apelacije
21. Apelant se pozvao na povredu prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija), uključujući pravo na suđenje u razumnom roku i pravo na pristup sudu, pravo na imovinu iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju, te pravo na učinkovit pravni lijek iz članka 13. Europske konvencije.
22. Apelant smatra da nalaz i mišljenje Liječničke komisije kojim je utvrđen vojni invaliditet ispod 20 % nije objektivni prikaz njegovog zdravstvenog stanja, da nema prihvatljivog obrazloženja njihove procjene vojnog invaliditeta, te da je u suprotnosti s odredbama Pravilnika o utvrđivanju postotka vojnog invaliditeta. Nadalje, apelant ističe da je u skladu s odredbom članka 28. stavak (2) Zakona o upravnom sporovima izričito tražio pred Vrhovnim sudom održavanje javne rasprave, kao i provođenje dokaza za koje mu nije bila pružena mogućnost provođenja u upravnom postupku. Apelant smatra da je Vrhovni sud trebao prihvatiti njegov prijedlog da se provede novo medicinsko vještačenje kako bi dokazao da Liječnička komisija nakon pregleda apelanta nije postupila po Pravilniku o radu liječničkih komisija, te da je vidljivo da stajališta liječnika nisu pravilno obrazložena. Apelant smatra da je tijekom postupka povrijeđen Zakon o upravnom postupku, tj. načelo ocjene dokaza, jednakopravnosti stranaka, te dvostupnosti postupka. Također smatra da je rješenje Federalnog ministarstva doneseno na temelju čl. 3. i 7. stavak 3. Zakona o provođenju kontrole zakonitosti, koji su ocijenjeni da nisu u skladu sa Ustavom FBiH. Apelant smatra da je predmetni postupak nerazumno dugo trajao, zbog čega traži naknadu nematerijalne štete. II.Odgovori na apelaciju
23. Vrhovni sud je predložio da se apelacija odbije jer su osporena presuda i rješenje organa uprave doneseni u skladu s domaćim procesnim i materijalnim zakonima, kao i odredbama Ustava Bosne i Hercegovine i Europske konvencije.
24. Federalno ministarstvo je ukratko navelo kronologiju predmetnog postupka, ukazalo je da su u postupku provedene sve potrebne radnje u rješavanju predmetne pravne stvari, zbog čega nisu utemeljeni apelacijski navodi, te je predložilo da se apelacija odbije kao neutemeljena.
25. Služba je navela da joj je Federalno ministarstvo 7. prosinca 2020. godine predmet vratilo s drugostupanjskim rješenjem, te presudom Vrhovnog suda kojom je apelantova tužba odbijena, te da joj je 27. srpnja 2021. godine dostavljeno rješenje Vrhovnog suda kojim je odbačen apelantov zahtjev za izvanredno preispitivanje sudske odluke.
V.Relevantni propisi
26. Zakon o provođenju kontrole zakonitosti korištenja prava iz oblasti braniteljsko-invalidske zaštite („Službene novine Federacije BiH“ br. 82/09, 11/10 – ispravka, 4/13 – odluka USFBiH, 24/13 – odluka USFBiH i 103/21) Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst Zakona o provođenju kontrole zakonitosti korištenja prava iz oblasti braniteljsko-invalidske zaštite („Službene novine Federacije BiH“ br. 82/09, 11/10 – ispravka, 4/13 – odluka USFBiH i 24/13 – odluka USFBiH) koji je važio u vrijeme donošenja osporenih odluka, a koji u relevantnom dijelu glasi:
III. REVIZIJA UVJERENJA
Članak 3.
(Revizija uvjerenja) Revizija uvjerenja, u smislu ovoga zakona, obuhvaća provjeru izdatih uvjerenja korisnika prava Oružanih snaga BiH (Armija RBiH, HVO i MUP).
Članak 4. stavak (1) točka b) (Revizija utvrđenog procenta vojnog invaliditeta i medicinske dokumentacije) (1) Nakon izvršene revizije uvjerenja iz članka 3. ovoga zakona bit će izvršena revizija rješenja kojima je priznato pravo na vojnu invalidninu, ortopedski dodatak i dodatak za njegu i pomoć od druge osobe, što obuhvaća:
b) provjeru utvrđenog procenta vojnog invaliditeta, stupnja ortopedskog dodatka i stupnja dodatka za njegu i pomoć od druge osobe, sukladno važećim pravilnicima (Pravilnik o radu liječničkih povjerenstava u postupku za ostvarivanje prava po Zakonu o pravima branitelja i članova njihovih obitelji, Pravilnik o utvrđivanju procenta vojnog invaliditeta, Pravilnik o ortopedskom dodatku vojnih invalida, Pravilnik o dodatku za njegu i pomoć od druge osobe vojnih invalida ("Službene novine FBiH", br. 41/04).
VI. POSTUPAK REVIZIJE RJEŠENJA
Članak 7. stavak (3) (Revizija rješenja kojima su priznata prava) (3) U slučajevima iz članka 6. stavak 7. ovoga zakona kada mjerodavno povjerenstvo Instituta utvrdi manji ili veći procenat vojnog invaliditeta u odnosu na ranije utvrđeni procenat vojnog invaliditeta ili utvrdi vojni invaliditet ispod 20%, ili manji ili viši stupanj ortopedskog dodatka ili dodatka za tuđu njegu i pomoć od druge osobe, Federalno ministarstvo će u postupku revizije ukinuti rješenje s danom donošenja novoga rješenja i samo riješiti upravnu stvar, bez pozivanja korisnika prava po bilo kojoj osnovi.
NAPOMENA:
Presudom Ustavnog suda Federacije BiH broj U-17/12 od 7. 2. 2013. godine objavljenom u „Službenim novinama Federacije BiH“ broj 24/13 od 27. 3. 2013.
godine utvrđuje se da članak 7. st. 2. i 3. u dijelu koji glasi: „i samo riješiti upravnu stvar, bez pozivanja korisnika prava po bilo kojoj osnovi“ Zakona o provođenju kontrole zakonitosti korištenja prava iz oblasti braniteljsko-invalidske zaštite („Službene novine Federacije BiH“ broj 82/09) nisu u suglasnosti sa člankom 6. stavak 1. Europske konvencije o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda.
27. Pravilnik o radu ljekarskih komisija u postupku za ostvarivanje prava po Zakonu o pravima branilaca i članova njihovih porodica („Službene novine Federacije BiH“ br. 41/04, 29/11, 63/15, 22/16 i 44/18). Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst sačinjen u Ustavnom sudu BiH, kako je objavljivan u službenim glasilima jer nije objavljen na svim službenim jezicima i pismima, a koji u relevantnom dijelu glasi:
Član 2. stav 1) tačka 5.
Nalaz i mišljenje na osnovu koga nadležni organ u Federaciji Bosne i Hercegovine rješava o pravu na vojnu invalidninu, utvrđuje vojni invaliditet, ortopedski dodatak, dodatak za njegu i pomoć od drugog lica, nesposobnost za privređivanje, kao i nadzor i medicinsko vještačenje, daju:
5) nadležnom federalnom organu koji, u skladu sa Zakonom o provođenju kontrole zakonitosti korištenja prava iz oblasti branilačko-invalidske zaštite (u daljnjem tekstu: Zakon o kontroli), provodi kontrolu zakonitosti korištenja prava ostvarenih po Zakonu, ljekarska komisija Instituta za medicinsko vještačenje zdravstvenog stanja u postupku provođenja Zakona o kontroli.
28. Zakon o pravima branitelja i članova njihovih obitelji („Službene novine Federacije BiH“ br. 33/04, 56/05 – ispravka, 70/07, 9/10, 95/13 – odluka USFBiH i 90/17) Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst relevantnih odredbi Zakona o pravima branitelja i lanova njihovih obitelji č („Službene novine Federacije BiH“ br.
33/04, 56/05 – ispravka, 70/07, 9/10 i 95/13 – odluka USFBiH), sačinjen u Ustavnom sudu BiH, koji glasi:
Članak 3. stavak (1) Ratni vojni invalid je državljanin Bosne i Hercegovine koji je obavljajući vojne dužnosti, druge dužnosti za ciljeve obrane u sastavu Oružanih snaga, sudjelujući u obrani Bosne i Hercegovine u vremenu i pod uvjetima i okolnostima iz članka 2. stavak 1. ovoga Zakona, zadobio ranu, ozljedu, bolest ili pogoršanje bolesti, pa je uslijed toga nastupilo oštećenje njegova organizma najmanje za 20%.
29. Zakon o upravnom postupku („Službene novine Federacije BiH“ br. 2/98 i 48/99) u relevantnom dijelu glasi:
6. Načelo efikasnosti Članak 6.
Kad organi i institucije koje imaju javne ovlasti rješavaju u upravnim stvarima, dužni su da osiguraju efikasno ostvarivanje prava i interesa građana, poduzeća (društava), ustanova i drugih pravnih osoba, što obuhvata dobru organizaciju na izvršavanju poslova od strane organa, koja osigurava brzo, potpuno i kvalitetno rješavanje upravnih stvari u upravnom postupku uz svestrano razmatranje tih stvari.
14. Ekonomičnost postupka Članak 14.
Postupak se ima voditi brzo i sa što manje troškova i gubitka vremena za stranku i druge osobe koje učestvuju u postupku, ali tako da se pribavi sve što je potrebno za pravilno utvrđivanje činjeničnog stanja i za donošenje zakonitog i pravilnog rješenja.
30. Zakon o upravnim sporovima („Službene novine Federacije BiH” broj 9/05) u relevantnom dijelu glasi:
Članak 28. stavak (1) i (2) O upravnim sporovima sud rješava nejavno, po sucu pojedincu ili u sjednici.
Ako stranka u sporu zatraži da nazoči nejavnome rješavanju ili da se u predmetu održi javna rasprava, sud je dužan izvijestiti stranke i zainteresirane osobe, ako ih ima, o datumu nejavnoga rješavanja i njihovu pravu da tome rješavanju nazoče, odnosno održati usmenu raspravu javno (u daljnjem tekstu: rasprava).
[...]
5. Ostale odredbe postupka Članak 55.
Ukoliko ovaj Zakon ne sadrži odredbe o postupku u upravnim sporovima shodno će se primjenjivati odgovarajuće odredbe zakona kojim je uređen parnični postupak.
31. Zakon o parničnom postupku („Službene novine Federacije BiH“ br. 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15). Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst, sačinjen u Ustavnom sudu BiH, koji glasi:
Članak 10.
(1)Stranka ima pravo da sud odluči o njezinim zahtjevima i prijedlozima u razumnom roku (2)Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zlouporabu prava koja strankama pripadaju u postupku.
VI.Dopustivost
32. U skladu sa člankom VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacijsku nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu kada ona postanu predmetom spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
33. U skladu sa člankom 18. stavak (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi učinkoviti pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odluku o posljednjem učinkovitom pravnom lijeku koji je koristio.
34. U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijama su Rješenje Vrhovnog suda broj 70 0 U 002875 21 Uvp od 8. srpnja 2021. godine, Presuda Vrhovnog suda broj 70 0 U 002875 19 U 2 od 14. listopada 2020. godine, te Rješenje Federalnog ministarstva broj UP-I-03-41-ZKZ-3649/15 od 4. prosinca 2018. godine. Ustavni sud zapaža da je Rješenjem Vrhovnog suda broj 70 0 U 002875 21 Uvp od 8. srpnja 2021. godine odbačen apelantov zahtjev za izvanredno preispitivanje sudske odluke, te da u konkretnom slučaju zahtjev nije bio učinkovit pravni lijek. U skladu s tim, Ustavni sud zapaža da je konačna odluka u predmetnom postupku Presuda Vrhovnog suda broj 70 0 U 002875 19 U 2 od 14. listopada 2020. godine, protiv koje nema drugih učinkovitih pravnih lijekova propisanih po zakonu. Osporenu konačnu presudu apelant je primio 5. prosinca 2020. godine, a apelacija broj AP 5/21 je podnesena 2. siječnja 2021. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano člankom 18. stavak (1) Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacije ispunjavaju i uvjete iz članka 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg apelacije nisu dopustive, niti su očigledno (prima facie) neutemeljene.
35. Imajući u vidu odredbe članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 18. st. (1), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetne apelacije ispunjavaju uvjete glede dopustivosti.
VII.Meritum
36. Apelant tvrdi da mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije, uključujući i pravo na suđenje u razumnom roku kao element prava na pravično suđenje i pravo na pristup sudu, pravo na imovinu iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju, te pravo na učinkovit pravni lijek iz članka 13. Europske konvencije.
37. Iako apelant osporava i rješenje Vrhovnog suda, Ustavni sud naglašava da će, budući da je zahtjev za izvanredno preispitivanje presude Vrhovnog suda bio neefektivan pravni lijek, apelantove navode ispitati isključivo u svezi s osporenom presudom Vrhovnog suda i osporenim rješenjem Federalnog ministarstva.
Pravo na pravično suđenje
38. Članak II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sve osobe na teritoriju Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i temeljne slobode iz ovog članka, stavak 2 što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima, i druga prava vezana za krivične postupke.
39. Članak 6. stavak 1. Europske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obveza ili kaznene optužbe protiv njega, svatko ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred neovisnim i nepristranim sudom ustanovljenim zakonom. […]
40. Ustavni sud ukazuje da se radi o postupku kontrole zakonitosti korištenja prava na osobnu invalidninu po službenoj dužnosti, dakle, nesporno je da se radi o predmetu građansko-pravne naravi, te stoga apelant uživa garancije prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije.
U odnosu na osporene odluke
41. Ustavni sud zapaža da se suština apelacijskih navoda glede povrede prava na pravično suđenje u odnosu na osporene odluke svodi isključivo na način na koji je u predmetnom postupku utvrđeno činjenično stanje, ocijenjeni dokazi i primijenjeni pozitivno-pravni propisi, te da apelant nije imao pristup sudu.
42. U svezi s navodima da mu je povrijeđeno pravo na pristup sudu, Ustavni sud podsjeća da sama činjenica da je apelant ishodio da Vrhovni sud donese odluku kojom je odlučivano o meritumu predmeta nepobitno potvrđuje da je apelantovo pravo na pristup sudu u konkretnom slučaju ostvareno, što samo po sebi isključuje postojanje povrede prava na pristup sudu iz članka 6. stavak 1. Europske konvencije (vidi Ustavni sud, odluke o dopustivosti i meritumu br. AP 218/02 od 23. srpnja 2004. godine i AP 1521/16 od 17. srpnja 2018. godine, dostupne na internetskoj stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba).
43. Ustavni sud podsjeća da, prema praksi Europskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Europski sud) i Ustavnog suda, zadaća ovih sudova nije preispitivati zaključke redovnih sudova glede činjeničnog stanja i primjene prava (vidi Europski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. lipnja 2005. godine, aplikacija broj 65167/01 i Ašćerić protiv Bosne i Hercegovine, odluka od 17. prosinca 2019. godine, stavak 23.). Naime, Ustavni sud nije nadležan supstituirati redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je, općenito, zadaća redovnih sudova ocijeniti činjenice i dokaze koje su izveli (vidi Europski sud, Thomas protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 10. svibnja 2005. godine, aplikacija broj 19354/02 i Radomilja i drugi protiv Hrvatske, presuda od 20. ožujka 2018. godine, stavak 150.). Zadaća Ustavnog suda je ispitati je li eventualno došlo do povrede ili zanemarivanja ustavnih prava (pravo na pravično suđenje, pravo na pristup sudu, pravo na učinkovit pravni lijek i dr.), te je li primjena zakona bila eventualno proizvoljna ili diskriminatorna.
44. Ustavni sud zapaža da je osporenom presudom Vrhovnog suda odbijena apelantova tužba podnesena protiv rješenja Federalnog ministarstva od 4. prosinca 2018. godine kojim je ukinuto konačno rješenje Službe od 8. prosinca 2006. godine i upravna stvar riješena tako što je apelantu prestalo svojstvo ratnog vojnog invalida i pravo na osobnu invalidninu zaključno sa 4. prosinca 2018. godine.
45. Ustavni sud zapaža da je u ponovljenom postupku pred Federalnim ministarstvom donesen novi nalaz i mišljenje Liječničke komisije od 19. travnja 2018. godine, da je apelant iskoristio pravo i izjavio prigovor protiv nalaza i mišljenja, te da je Liječnička komisija po izjavljenom prigovoru donijela novi nalaz i mišljenje od 18. rujna 2018. godine, na koji je stavljena klauzula konačnosti od 19. rujna 2018. godine. U svezi s tim, Ustavni sud zapaža da iz obrazloženja osporene konačne presude Vrhovnog suda slijedi da je Liječnička komisija u konačnom nalazu i mišljenju od 18. rujna 2018. godine u skladu s Pravilnikom o utvrđenju procenta vojnog invaliditeta dala potpuno, jasno i detaljno obrazloženje razloga za izmjenu ranijeg nalaza i mišljenja Revizijske liječničke komisije za novu ocjenu vojnog invaliditeta, a kako je to propisano odredbama čl. 8 i 13.a Pravilnika o radu liječničkih komisija. Nadalje, Ustavni sud zapaža da iz obrazloženja slijedi da je ocjena apelantovog vojnog invaliditeta dana na temelju postojeće medicinske dokumentacije iz spisa predmeta i na temelju neposrednog pregleda apelanta, te da je Federalno ministarstvo predmetni postupak riješilo pravilnom primjenom čl. 3. i 10. Zakona o pravima branitelja, te da apelantu prestaje svojstvo ratnog vojnog invalida i pravo na osobnu invalidninu sa 4. prosinca 2018. godine. Dakle, Ustavni sud smatra da je Vrhovni sud, nasuprot apelantovim navodima, dao jasne i precizne razloge kako glede utvrđenog činjeničnog stanja tako i primjene relevantnih zakonskih odredbi, u čemu Ustavni sud ne nalazi proizvoljnost.
46. Nadalje, Ustavni sud zapaža da je apelant ukazao da je u postupku u skladu s odredbom članka 28. stavak (2) Zakona o upravnom sporovima izričito tražio da Vrhovni sud održi javnu raspravu kako bi proveo dokaze za koje mu nije bila pružena mogućnost provođenja u upravnom postupku i kako bi dokazao da Liječnička komisija nakon pregleda apelanta nije postupila u skladu s Pravilnikom o radu liječničkih komisija. U svezi s tim, Ustavni sud nalazi da je Vrhovni sud zakazao i održao javnu raspravu (14. listopada 2020. godine), te da je odbio apelantov prijedlog da se provede novo vještačenje pred tim sudom jer u skladu s odredbom članka 4. stavak (1) pod b) Zakona o provođenju kontrole zakonitosti i člankom 2. stavak 1) točka 5. Pravilnika o radu liječničkih komisija, nalaz i mišljenje na temelju kojeg Federalno ministarstvo provodi kontrolu zakonitosti korištenja ostvarenih prava daje isključivo Liječnička komisija. Imajući u vidu sadržaj članka 4. stavak (1) pod b) Zakona o provođenju kontrole zakonitosti i članka 2. stavak 1) točka 5. Pravilnika o radu liječničkih komisija, Ustavni sud i ove apelantove navode ocjenjuje neutemeljenim.
47. Nadalje, Ustavni sud nalazi da je apelant ukazao da se predmetno rješenje temelji na čl. 3. i 7. stavak 3. Zakona o provođenju kontrole koji su ocjenjeni da nisu u suglasnosti sa Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine. U svezi s tim, Ustavni sud primjećuje da je odredbama članka 3. Zakona o provođenju kontrole propisano da revizija uvjerenja, u smislu ovog zakona, obuhvaća provjeru izdanih uvjerenja korisnika prava Oružanih snaga BiH (Armija RBiH, HVO i MUP), a da je Ustavni sud FBiH Presudom broj U-7/12 od 20. studenog 2012. godine ocjenjivao ustavnost čl. 1., 2., 3., 5., 7. st. od 1. do 8., te čl. 9., 10. i 12. navedenog zakona, te da je u točki 7.a) obrazloženja, između ostalog, naveo: „Iz navedenih razloga, Ustavni sud Federacije je ocijenio da osporenim člancima 1., 2., 3., 5., 7. st. od 1. do 8. i čl. 10. i 12. Zakona nisu povrijeđene odredbe članka II.A.2. (1) c) d) i k) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine kojim je propisano pravo na jednakost pred zakonom, zabrana diskriminacije i pravo na imovinu.“ Nadalje, Ustavni sud nalazi da je odredbama članka 7. stavak 3. navedenog zakona, između ostalog, propisana nadležnost Federalnog ministarstva da u postupku revizije ukine rješenje, a da je Presudom Ustavnog suda FBiH broj U- 17/12 od 7. veljače 2013. godine, između ostalog, utvrđeno da samo dio odredbe članka 7. stavak 3. koji glasi „i samo riješiti upravnu stvar bez pozivanja korisnika prava po bilo kojoj osnovi“ nije u suglasnosti sa člankom 6. stavak 1. Europske konvencije. Dakle, proizlazi da su apelantovi navodi neutemeljeni.
48. Shodno tome, Ustavni sud smatra da su apelantovi navodi o kršenju prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije u ovom dijelu neutemeljeni.
U odnosu na suđenje u razumnom roku Relevantna načela
49. Ustavni sud, prije svega, ističe da se, prema konzistentnoj praksi Europskog suda i Ustavnog suda, razumnost duljine trajanja postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Europskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Europski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. veljače 2002. godine, Izvješće broj 2002-I, stavak 38.). Razdoblje koje se uzima u obzir
50. Ustavni sud zapaža da je Federalno ministarstvo po službenoj dužnosti u postupku kontrole zakonitosti korištenja prava na osobnu invalidninu donijelo rješenje od 27. kolovoza 2012. godine, a da je Vrhovni sud odluku o posljednjem učinkovitom pravnom lijeku donio 14. listopada 2020. godine. Dakle, postupak je trajao osam godina i dva mjeseca, što je razdoblje koje će ispitati Ustavni sud.
Analiza duljine trajanja postupka
51. U konkretnom slučaju radi se o postupku kontrole zakonitosti korištenja prava na osobnu invalidninu po službenoj dužnosti. S obzirom na činjenična i pravna pitanja koja je u predmetnoj pravnoj stvari trebalo riješiti, Ustavni sud smatra da se u konkretnom slučaju radilo o jednostavnom predmetu. Također, Ustavni sud zapaža da je predmetni postupak značajan za apelanta jer je o ishodu tog postupka ovisio apelantov status ratnog vojnog invalida i pravo na osobnu invalidninu koju je po toj osnovi primao. Iz činjenica predmeta ne proizlazi da je apelant na bilo koji način utjecao na duljinu trajanja postupka.
52. Ustavni sud zapaža da je rješenjem Federalnog ministarstva od 27. kolovoza 2012. godine po službenoj dužnosti ukinuto rješenje Službe od 8. prosinca 2006. godine i upravna stvar riješena tako što je apelantu prestalo svojstvo ratnog vojnog invalida i pravo na osobnu invalidninu. Potom, odlučujući o apelantovoj tužbi, Vrhovni sud je nakon tri godine (računajući od datuma donošenja rješenja Federalnog ministarstva) donio presudu kojom je uvažio tužbu i predmet vratio na ponovni postupak. Nadalje, Federalno ministarstvo je u ponovnom postupku donijelo rješenje nakon tri godine i četiri mjeseca (računajući od datuma donošenja presude Vrhovnog suda). Nakon toga, Vrhovni sud je u roku od oko jedne godine i 10 mjeseci odlučio o apelantovoj tužbi, odnosno donio presudu kojom je predmetni postupak okončan. U svezi s tim, Ustavni sud zapaža da je predmetni postupak trajao osam godina i dva mjeseca, da su Federalno ministarstvo i Vrhovni sud (u prvoj fazi postupka) imali evidentna razdoblja dulje pasivnosti, što je doprinijelo ukupnoj duljini trajanja postupka, a u odgovoru na apelaciju nisu ponudili opravdanje za razdoblja pasivnosti.
53. Stoga, Ustavni sud zaključuje da duljina trajanja konkretnog postupka ne zadovoljava zahtjev razumnog roka iz članka 6. stavak 1. Europske konvencije, tako da u konkretnom slučaju postoji povreda prava na suđenje u razumnom roku kao jednom od elemenata prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije. Pitanje naknade na ime nematerijalne štete
54. Ustavni sud podsjeća da, prema članku 74. stavak (1) Pravila Ustavnog suda, u odluci kojom usvaja apelaciju Ustavni sud može odrediti naknadu na ime nematerijalne štete. Prema članku 74. stavak (2) Pravila Ustavnog suda, ako Ustavni sud odredi da je potrebno dodijeliti novčanu naknadu, odredit će ju na temelju pravednosti, uzimajući u obzir standarde koji proizlaze iz prakse Ustavnog suda.
55. S obzirom na odluku u ovom predmetu, a imajući u vidu presude Europskog suda protiv Bosne i Hercegovine (vidi Europski sud, Dorić protiv BiH, aplikacija broj 68811/13 od 7. studenog 2017. godine, Škrbić i Vujičić protiv BiH, aplikacije br. 37444/17 i 75271/17 od 6. lipnja 2019. godine i Hadžajlić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 10770/18 od 16. siječnja 2020. godine), dosadašnju praksu, ekonomske uvjete u Bosni i Hercegovini (podaci dostupni na www.bhas.ba) i okolnosti konkretnog slučaja, prema članku 74. Pravila, odnosno članku 41. Europske konvencije, Ustavni sud smatra da apelantu u konkretnom slučaju na ime naknade nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku treba isplatiti ukupan iznos od 500,00 KM.
56. Navedeni iznos apelantu je dužna isplatiti Vlada Federacije Bosne i Hercegovine u roku od tri mjeseca od dana dostave ove odluke. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu.
Pravo na imovinu
57. Ustavni sud, također, zapaža da apelant ukazuje i na povredu prava na imovinu iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. U svezi s tim, Ustavni sud zapaža da se apelantove tvrdnje o kršenju ovog prava, u biti, temelje na istim navodima koje je apelant istaknuo u svezi s pravom na pravično suđenje (proizvoljno utvrđenom činjeničnom stanju i proizvoljnoj primjeni prava), koje je Ustavni sud već elaborirao u prethodnim točkama ove odluke i za koje je zaključio da su neutemeljeni. S obzirom na to, Ustavni sud smatra da su navodi o kršenju prava na imovinu iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju, također, neutemeljeni.
Pravo na učinkovit pravni lijek
58. U svezi s navodima o kršenju prava na učinkovit pravni lijek iz članka 13. Europske konvencije, Ustavni sud ukazuje da, iako to apelant nije eksplicitno naveo, proizlazi da ukazuje na povredu ovog prava u odnosu na pravo na pravično suđenje. Ustavni sud nalazi da je apelant imao i koristio pravo na pokretanje upravnog spora. Činjenica da korištenje navedenog pravnog lijeka nije rezultiralo odlukom kojom je apelant zadovoljan ne dovodi ni na koji način u pitanje njegovu dostupnost ili efikasnost, niti na bilo koji način pokreće pitanja prema članku 13. Europske konvencije u svezi sa člankom 6. stavak 1. Europske konvencije. Stoga su i ovi apelacijski navodi neutemeljeni.
VIII.Zaključak
59. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravično suđenje u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije budući da je postupak kontrole zakonitosti korištenja prava na osobnu invalidninu trajao osam godina i dva mjeseca, čemu je doprinijela evidentna pasivnost Federalnog ministarstva i Vrhovnog suda, a u odgovoru na apelaciju Federalno ministarstvo i Vrhovni sud nisu ponudili opravdanje.
60. Suprotno tome, Ustavni sud zaključuje da nije povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije u odnosu na ostale aspekte ovog prava, i pravo na imovinu iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju, u situaciji kada je Vrhovni sud u osporenoj konačnoj odluci dao jasne i precizne razloge, u čemu Ustavni sud ne nalazi elemente proizvoljnosti.
61. Nema kršenja ni prava na učinkovit pravni lijek iz članka 13. Europske konvencije kada je apelant imao mogućnost i koristio zakonom propisani pravni lijek, a činjenica da taj pravni lijek nije rezultirao apelantovim uspjehom u predmetnom postupku per se ne pokreće pitanje povrede navedenog prava.
62. Na temelju članka 59. st. (1), (2) i (3) i članka 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
63. Prema članku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić