Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-1094/21 (A. T.)

Odluka donesena 06. 07. 2022.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Građanski postupak
  • Radni spor
  • Nematerijalna šteta
  • Mobing
  • Pravično suđenje - razuman rok
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1094/21

Apelacija

Odluka o meritumu

06. 07. 2022.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP-1094/21, rješavajući apelaciju koju je podnio Aldvin Torlaković, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7), člana 72. st. (4) i (5) i člana 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu:

Mato Tadić, predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Seada Palavrić, sutkinja Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 6. jula 2022. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija koju je podnio Aldvin Torlaković.

Utvrđuje se povreda člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog dužine trajanja parničnog postupka u predmetu Općinskog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 400727 22 Rs 2.

Na osnovu člana 62. stav (7) Pravila Ustavnog suda, nalaže se predsjedniku Općinskog suda u Sarajevu da, u skladu sa ovom odlukom, odmah preduzme odgovarajuće mjere za okončanje predmetnog postupka, u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Na osnovu člana 74. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Kantona Sarajevo da Aldvinu Torlakoviću isplati iznos od 1.000,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog nerazumne dužine trajanja predmetnog postupka, i to u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke, uz obavezu da nakon isteka ovog roka plati zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.

Na osnovu člana 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se predsjedniku Općinskog suda u Sarajevu i Vladi Kantona Sarajevo da najkasnije u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijeste Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Aldvin Torlaković (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, kojeg zastupa Zlatan Terzić advokat iz Sarajeva, podnio je 5. aprila 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja parničnog postupka u predmetu koji se u vrijeme podnošenja apelacije vodio pred Kantonalnim sudom u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) u predmetu broj 65 0 Rs 400727 16 Rsž na odlučivanju o žalbi izjavljenoj protiv Presude Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 65 0 Rs 400727 13 Rs od 23. februara 2016. godine.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda i Kantonalnog suda zatraženo je 25. januara 2022. godine da dostave odgovor na apelaciju.

3. Kantonalni sud je dostavio odgovor na apelaciju 28. januara 2022. godine, a Općinski sud je dostavio odgovor na apelaciju 9. februara 2022. godine.

4. Ustavni sud je 14. februara 2022. godine zastupniku apelanta dostavio navedene odgovore radi eventualnog izjašnjenja. Zastupnik apelanta nije u ostavljenom roku dostavio izjašnjenje.

5. Ustavni sud je 11. aprila 2022. godine od Općinskog suda pribavio informaciju o statusu predmeta.

III.Činjenično stanje

6. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelacionih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:

7. Apelant je 31. decembra 2013. godine Općinskom sudu podnio tužbu protiv Javnog preduzeća „Olimpijski bazen Otoka“ d.o.o. Sarajevo (u daljnjem tekstu: prvotuženi), O.H., predsjednika Nadzornog odbora prvotuženog, N.N. i F.S., članova Nadzornog odbora prvotuženog, A.H., direktora prvotuženog i I.Đ. uposlenika prvotuženiog, sa zahtjevom, između ostalog, da se utvrdi da su tuženi izvršili mobing nad apelantom (radnjama nefizičkog uznemiravanja apelanta na njegovom radnom mjestu), te da se naloži tuženim da prestanu sa mobingom i da apelantu solidarno isplate određeni novčani iznos kao naknadu nematerijalne štete uzrokovane mobingom.

8. Općinski sud je Presudom broj 65 0 Rs 400727 13 Rs od 23. februara 2016. godine odbio kao neosnovan naprijed navedeni tužbeni zahtjev apelanta, te je obavezao apelanta da tuženim naknadi troškove predmetnog postupka na način kako je precizirano izrekom prvostepene presude.

9. Apelant je protiv presude Općinskog suda od 23. februara 2016. godine izjavio žalbu 26. aprila 2016. godine, te je Općinski sud spis predmeta dostavio Kantonalnom sudu na postupanje po izjavljenoj žalbi 6. jula 2016. godine.

10. Kantonalni sud je Rješenjem 65 0 Rs 400727 16 Rsž od 22. decembra 2021. godine predmetnu žalbu uvažio, ukinuo prvostepenu presudu i predmet vratio prvostepenom sudu na ponovno suđenje. U obrazloženju rješenja Kantonalni sud je, između ostalog, naveo da se osnovano žalbom ukazuje da je prvostepeni sud propustio dati ocjenu izvedenih dokaza pojedinačno, kao i svih dokaza zajedno, shodno odredbama čl. 8. i 191. stav (4) Zakona o parničnom postupku, pa da apelant „i ne zna zbog čega je odlučeno tako kako je odlučeno“. Naime, da je nejasno zašto nisu ocijenjeni iskazi parničnih stranaka i svjedoka (kako je precizirano u obrazloženju predmetnog rješenja), te da, u situaciji kada obrazloženje presude ne sadrži stav o (ne)postojanju činjenica, ne može se ni ispitati pravilnost i zakonitost takve odluke. Prema tome, Kantonalni sud je naveo da će u ponovnom postupku, koji se vraća u fazu glavne rasprave, prvostepeni sud postupiti po primjedbama tog suda i donijeti pravilnu i zakonitu odluku.

11. Spis predmeta je dostavljen na postupanje Općinskom sudu 17. januara 2022. godine.

12. Općinski sud je 7. aprila 2022. godine „inicirao Rs predmet“ u predmetnom postupku.

13. Predmetni postupak je u toku pred Općinskim sudom.

IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

14. Apelant smatra da mu je zbog dužine trajanja predmetnog postupka povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku kao element prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), zbog čega traži naknadu nematerijalne štete. Apelant navodi da je postupak, koji je po zakonu hitne prirode, pred Općinskim sudom trajao duže od dvije godine, a pred Kantonalnim sudom „nije okončan niti nakon daljnjih pet godina“. Navodi da se u konkretnom slučaju radi o predmetu koji je za njega od izuzetnog značaja, te da ne postoji opravdanje za tako dugo trajanje predmetnog postupka.

b) Odgovor na apelaciju

15. Općinski sud je naveo da navode apelanta koji se odnose na dužinu trajanja predmetnog postupka nalazi „neosnovanim i površnim“. Naime, Općinski sud je naveo da je postupao „nastojeći maksimalno poštovati zakonom propisane rokove“, pri čemu je morao voditi računa o samom predmetu spora i zaduženosti postupajućeg sudije drugim predmetima, te je predložio da se predmetna apelacija odbije kao neosnovana.

16. Kantonalni sud je naveo da se, zbog velikog broja predmeta kojima je zadužen svaki od sudija Građanskog odjeljenja tog suda i obaveze da se predmeti rješavaju hronološki, prema kvartalnim planovima rješavanja starih predmeta, ni taj predmet nije mogao ranije uzeti u rad. Dalje je predložio da se predmetna apelacija odbije kao neosnovana.

V.Relevantni propisi

17. U Zakonu o parničnom postupku („Službene novine F BiH“ br. 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15) relevantne odredbe glase:

Član 10.

(1) Stranka ima pravo da sud odluči o njenim zahtjevima i prijedlozima u razumnom roku.

(2) Sud je dužan da provede postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.

Član 420.

U postupku u parnicama iz radnih odnosa, a naročito pri određivanju rokova i ročišta, sud će uvijek obraćati naročitu pažnju na potrebu hitnog rješavanja radnih sporova.

18. Zakon o sudovima Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine FBiH“ br. 38/05, 22/06, 63/10, 7/13 i 52/14). Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst relevantnih odredbi Zakona o sudovima sačinjen u Ustavnom sudu, koje glase:

Član 31.

Dužnosti predsjednika suda Predsjednik suda odgovoran je za rukovođenje cjelokupnim sudom i sudačkom upravom. [...] VI.Dopustivost

19. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

20. Ustavni sud naglašava da, u skladu sa članom 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. U konkretnom slučaju, apelant predmetnom apelacijom ukazuje na povredu prava na donošenje odluke u razumnom roku, u smislu odredbi člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, u postupku koji je u toku, pa imajući u vidu činjenično stanje predmeta, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija dopustiva u smislu člana 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda.

21. Konačno, apelacija ispunjava i uslove iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.

22. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uslove u pogledu dopustivosti.

VII.Meritum

23. Apelant smatra da mu je zbog dužine trajanja predmetnog parničnog postupka povrijeđeno pravo na suđenje u „razumnom“ roku kao jedan od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

a)Pravo na pravično suđenje – razuman rok

24. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

25. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. [...] Relevantni principi

26. Ustavni sud, prije svega, ističe da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).

27. Takođe, Evropski sud je ukazao da je potrebna naročita marljivost nadležnih vlasti u svim predmetima koji se tiču ličnog statusa i svojstva, a da je ovaj zahtjev naročito važan u državama u kojima domaći zakon propisuje da određeni sudski postupci imaju hitan karakter (vidi Evropski sud, Borgese protiv Italije, presuda od 26. februara 1992. godine, serija A broj 228-B, stav 18. i Novović protiv Crne Gore, predstavka broj 13210/05, presuda od 23. oktobra 2012. godine, stav 51.) Period koji se uzima u obzir

28. Ustavni sud će u odnosu na dužinu trajanja predmetnog postupka razmatrati period od 31. decembra 2013. godine, kao dana podnošenja tužbe Općinskom sudu, pa do donošenja odluke Ustavnog suda. Dakle, period od osam godina i šest mjeseci.

Analiza dužine trajanja predmetnog postupka

29. U konkretnom slučaju radi se o parničnom postupku koji je apelant pokrenuo radi (između ostalog) utvrđenja da su tuženi izvršili mobing nad apelantom, koji je hitne prirode. Imajući u vidu činjenice konkretnog predmeta, te pitanja koja je trebalo raspraviti, Ustavni sud nalazi da se u konkretnom predmetu radilo o relativno složenom postupku. Zatim, kako se tužbeni zahtjev odnosi na utvrđenje da su tuženi izvršili mobing nad apelantom, Ustavni sud zaključuje da je predmetni postupak značajan za apelanta.

30. Ocjenjujući ponašanje apelanta u predmetnom postupku, Ustavni sud primjećuje da apelant, kako to proizlazi iz stanja predmetnog spisa, svojim ponašanjem nije doprinio dužini trajanja predmetnog postupka. Analizirajući ponašanje redovnih sudova, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud prvostepenu presudu donio nakon dvije godine i oko dva mjeseca od podnošenja predmetne tužbe. Nadalje, Ustavni sud primjećuje da je Kantonalni sud odluku o žalbi izjavljenoj protiv prvostepene presude (kojom je Kantonalni sud ukinuo prvostepenu odluku i predmet vratio tom sudu na ponovni postupak) donio nakon pet godina i nešto više od pet mjeseci od prijema spisa predmeta u taj sud. Konačno, Ustavni sud primjećuje da, iako se spis konkretnog predmeta nalazi na Općinskom sudu već pet mjeseci, da je taj sud „inicirao Rs predmet“ (kako to proizlazi iz popisa spisa konkretnog predmeta) skoro tri mjeseca od kada mu je spis vraćen sa drugostepenog suda, te da do dana pribavljanja informacije o statusu predmeta (11. aprila 2022. godine) nije zakazao ročište. Pri tome, Ustavni sud zapaža da redovni sudovi u svom odgovoru na apelaciju nisu ponudili objektivno prihvatljivo obrazloženje za ovako dugo trajanje predmetnog postupka i za navedene periode pasivnosti u svom radu. Naime, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud naveo da je postupao „nastojeći maksimalno poštovati zakonom propisane rokove“, pri čemu je morao voditi računa o samom predmetu spora i zaduženosti postupajućeg sudije drugim predmetima, dok je Kantonalni sud naveo da se, zbog velikog broja predmeta kojima je zadužen svaki od sudija Građanskog odjeljenja tog suda i obaveze da se predmeti rješavaju hronološki, prema kvartalnim planovima rješavanja starih predmeta, ni taj predmet nije mogao ranije uzeti u rad. Naime, Ustavni sud podsjeća da je rješavajući brojne apelacije koje su podnesene Ustavnom sudu zbog nedonošenja odluke u razumnom roku zapazio da, kada sudovi pokušavaju opravdati dugo trajanje postupka, ta opravdanja se uglavnom odnose na to da se predmeti rješavaju „prema planovima rješavanja starih predmeta“, kao i u konkretnom slučaju. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da su redovni sudovi u obavezi postupati u predmetima u razumnom roku, bez nepotrebnog odugovlačenja (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-442/20 od 10. novembra 2020. godine, tačka 31., odluka dostupna na web-stranici Ustavnoga suda, www.ustavnisud.ba).

31. Takođe, Ustavni sud podsjeća da je u Odluci o dopustivosti i meritumu broj AP 4101/15 od 10. maja 2017. godine (dostupna na www.ustavnisud.ba) zaključio da kršenje prava na suđenje u razumnom roku koje je utvrđeno u tom predmetu „nije izolirani incident, niti se može pripisati konkretnom slijedu događaja u ovom predmetu, nego je posljedica sistemskih nedostataka u organizovanju pravosuđa i efektivnom ostvarivanju nadležnosti iz ove oblasti i mora biti kvalifikovano tako da proizlazi iz prakse koja nije kompatibilna sa ustavnim pravom na pravično suđenje“. Ustavni sud smatra da navedena praksa nije primjenjiva u konkretnom slučaju, jer se ovakva pasivnost redovnih sudova mora pripisati konkretnom slijedu događaja u ovom predmetu i ne može se definisati kao posljedica opštih okolnosti i nedostataka u organizovanju nadležnosti u oblasti pravosuđa. Dužina trajanja predmetnog postupaka mora se sagledati u kontekstu adekvatnosti administriranja pravde od strane redovnih sudova. Naime, Ustavni sud smatra da se naprijed navedeni periodi pasivnosti redovnih sudova u tako dugom periodu moraju okarakterisati kao neadekvatno administriranje pravde, suprotno standardima prava na pravično suđenje, te da je na ukupnu dužinu trajanja predmetnog postupka uticalo upravo neažurno postupanje redovnih sudova u predmetnom postupku, a naročito Kantonalnog suda koji je odluku o žalbi donio tek nakon pet godina i nešto više od pet mjeseci od prijema spisa predmeta u taj sud. Pri tome, Ustavni sud primjećuje da, kako prvostepeni sud u ponovnom postupku do dana pribavljanja informacije o statusu predmeta još uvijek nije zakazao ročište u predmetnom postupku, je neizvjesno kada će predmetni postupak uopšte biti okončan (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-2050/20 od 3. februara 2021. godine).

32. Na osnovu izloženog, Ustavni sud smatra da dužina predmetnog postupka ne zadovoljava zahtjev „razumnog roka“ iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da je u konkretnom predmetu došlo do kršenja prava apelanta na „suđenje u razumnom roku“ kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

Pitanje naknade nematerijalne štete

33. U smislu člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantovanih ljudskih prava i osnovnih sloboda.

34. S obzirom na odluku u ovom predmetu, a imajući u vidu presude Evropskog suda protiv Bosne i Hercegovine (vidi Evropski sud, Spahić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 20514/15 i dr. od 14. novembra 2017. godine, Kunić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 68955/12 i dr. od 14. novembra 2017. godine, Elčić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 34524/15 i dr. od 17. januara 2019. godine, Golić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 51441/16 i dr. od 16. maja 2019. godine i Ugarak i ostali protiv BiH, aplikacija broj 25941/18 i dr. od 19. septembra 2019. godine), dosadašnju praksu, ekonomske uslove u Bosni i Hercegovini (podaci dostupni na www.bhas.ba) i okolnosti konkretnog slučaja, prema članu 74. Pravila Ustavnog suda, odnosno članu 41. Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju na ime naknade nematerijalne štete zbog nerazumne dužine trajanja predmetnog postupka apelantu treba isplatiti iznos od 1.000,00 KM.

35. Ovu naknadu dužna je da plati Vlada Kantona Sarajevo u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, uz obavezu da nakon isteka navedenog roka plati apelantu zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.

36. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu.

VIII.Zaključak

37. Ustavni sud zaključuje da postoji kršenje prava na „suđenje u razumnom roku“ kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav

1. Evropske konvencije jer predmetni postupak, koji je po zakonu hitne prirode, traje osam godina i šest mjeseci, te da je na ukupnu dužinu trajanja predmetnog postupka uticalo upravo neažurno postupanje redovnih sudova u predmetnom postupku, a naročito Kantonalnog suda koji je odluku o žalbi donio tek nakon pet godina i nešto više od pet mjeseci od prijema spisa predmeta u taj sud, pri čemu nije izvjesno kada će taj postupak uopšte biti okončan, niti su redovni sudovi ponudili (objektivno prihvatljivo) opravdanje za dužinu trajanja predmetnog postupka.

38. Na osnovu člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7), člana 72. st. (4) i (5) i člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

39. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić

Odluka o meritumu u predmetu AP-1094/21 (A. T.) | Sudska praksa | Aktio